Psiho-improvizacije

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Psiho-improvizacije (Rosenhan-test za površno-nepouzdane psihodiagnoze): Rosenhanov test je bio pokus da se odredi pouzdanost i sposobnost psihiatara u SAD za diagnosticiranje duševnih bolesti. David Rosenhan uz još 7 kolega ili studenata su se dobrovoljno prijavili u 8 različitih psihiatrijskih bolnica diljem SAD sa žalbom dežurnom psihiatru kako čuju neki čudan glas u glavi koji im govori "praznina" i/ili "lupanje". Ovi lažni bolesnici (pseudopacienti) se nisu žalili na bilo što drugo i ponašali su se posve normalno, a inače su to bile osobe bez ranijih psihičkih smetnji. Svi su odmah zaprimljeni kao duševni bolesnici (umobolni pacienti) i ostali su u ludnicama od 7 do 52 dana. Tijekom boravka su im propisivani lijekovi (koje su bacali), a odpušteni su s diagozama psihičkih poremećaja i većini je preporučeno neka nakon izlaska i dalje nastave piti prepisane lijekove. Nakon objave tih rezultata u časopisu "Science" 1972. pod naslovom "Biti normalan na ludim mjestima" (izvor: D. Rosenhan: "On being sane in insane places") izbio je veliki javni škandal.

Abstract

Psycho-improvisings (Rosenhan test on careless & dubious psycho-diagnoses): The Rosenhan experiment is a test on the reliality of psychiatric diagnoses. It intends to demonstrate how good the psychiatric diagnoses really are. The first person to do the test was David Rosenhan, and this test was first conducted in 1972. Rosenhan published its shocking results in the journal Science under the title "On being sane in insane places." This test is made of two successive parts. In the first part, psychiatrically sane people said they saw auditory hallucinations, to get admitted to a psychiatric ward. This was done to test how the psychiatric hospitals would react. The second part was the reverse without testing persons: Rosenhan told the leading hospitals, he would send fake patients, but he did not send any patients. The results of the study were very controversial. When Rosenhan sent the people, the hospitals were almost unable to detect them (but other patients partly did). On the other hand, when he told them he had sent some patients, but really did anyone, the hospitals recognised a large number of fake 'patients'. The study said that it was impossible to tell any essential difference between the sane and the insane ones.

Neodredivost psihodiagnoza

Sve do danas su u praksi psihiatrijske diagnoze u prosjeku većinom maglovito-neodredjene i uglavnom se teško mogu dokazati i provjeriti egzaktno-znanstvenim metodama kao u inim strukovnim granama prave medicine. Psihiatrija je dosad još uvijek vrlo provizorna disciplina i karakterizirana je znatnim stupnjem poluznanstvene nesigurnosti, jer pretežno upotrebljava umjetno-dogovorne modele ponašanja i mentalnih aktivnosti, kako bi bar donekle umanjila ovu značajnu nesigurnost u umjetno postavljene konceptualne okvire dvojbene vrijednosti. Iz takvih dogovornih nesigurnosti, dalje lančano slijedi cijeli niz mogućih zlouporaba psihiatrije, mnogo brojnijih i češćih negoli u inim egzaktnim granama prave medicinske znanosti. To je ujedno i glavni uzrok, da i farmaceutske kompanije baš u psihiatriji danas imaju najširi mogući prostor ekspanzije i zarade na mnogobrojnim suvišnim "lijekovima" i eksperimentalnim psihodrogama često sumnjivih nuspojava i dvoznačnog učinka koji se za profit tu masovno nameću gdje treba i ne treba. U toj morbidnoj psiho-industriji se prisilno zarobljeni psiho-bolesnici u ludnicama često zlorabe kao pokusni kunići pri proizvodnji novosmišnjenih psihodroga za goleme profite multikompanija, dok povezani bolnički psihiatri u orwelskoj povratnoj spregi za ovo većinom dobivaju znatne nagrade, dividende, putovanja, simpozije ...itd.

Pokus s lažnim 'bolesnicima'

Osam pseudopacienata tj. Rosenenhanovi suradnici koji su namjerno odabrani da budu što različitiji, ali svi nedvojbeno zdravi, dobrovoljno su se prijavili psihiatrijskim bolnicama u pet američkih država. Tijekom ulazne psihiatrijske procjene su tvrdili kako čuju neke glasove koji su dosta nejasni, ali ipak mogu razlučiti riječi: praznina ("empty"), šupalj ("hollow") i tup udarac ("thud"). Ovi se pseudopacienti nisu žalili na nijedan ini problem i osim što su dali lažna imena i krive podatke o njihovom zaposlenju, na sva ostala pitanja su iskreno odgovarali. Pseudopacienti su inače bili: sam David Rosenhan, pa 3 psihologa, 1 postdiplomski student psihologije, 1 pedijatar, zidar i kućanica. Po prijamu su se ovi pseudopacienti ponašali normalo i čak su tvrdili da više ne čuju te glasove u glavi.

Na kraju je sam David Rosenhan izjavio kako je jedini način da se izađe iz pshiatrijske bolnice priznati kako ste ludi, ali vam je sada bolje (posve slično je i kod nas u Hrvatskoj !). Sedmero tih lažnih bolesnika su odpušteni s dijagnozom da su shizofreničari (tzv. shizofrenija u remisiji), a jedna pokusna osoba je izašla s diagnozom bipolarnog poremećaja. U prosjeku su u ludnicama proveli 19 dana (najmanje 7, a najviše 52). Nijedan pseudopacijent nije otkriven kao simulant od stručnog osoblja u bolnicama, ali su ih ipak neki pravi bolesnici prozreli kako simuliraju. Za njihovog boravaka je osoblje mnoge njihove navike i djelatnosti tumačilo kao pojavne oblike mentalnih poremećaja. Činjenicu da je jedan pseudopacient pisao bilješke, psihiatar je protumačio kao kompulzivnu aktivnost i iz toga je izveo još daljnju patologiju.

Pokus bez pacijenata

Za ovaj drugi dodatni eksperiment je David Rosenhan iskoristio vrhunsku psihiatrijsku bolnicu u SAD gdje se provodilo psiho-istraživanja, vježbanje studenata psihiatrije i usvršavanje pshihiatara s većim iskustvom. Ova je glavna bolnica nakon objave gornjih rezultata prvog testa samouvjereno tvrdila, kako se to kod njih nikada ne bi dogodilo. S upravom te ugledne bolnice je zato dogovoreno da im u razdoblju od 3 mjeseca Rosenhan pošalje lažne bolesnike, a bolnica će na kraju toga objaviti popis pseudopacienata koje su otkrili. Na kraju toga drugog testa je ova bolnica priopćila kako su dotle medju 193 primljenih bolesnika otkrili 41 "podvala", ali da sumnjaju još na dodatnih 42. Rosenhan im zapravo nije poslao nijednoga jedinog pseudopacienta pa su svi odbijeni bili ini pravi bolesnici: Stoga su tu na prijemu kao lažne promašili 1/5 primljenih i još 1/5 nesigurnih tj. čak 2/5 nisu prepoznali - premda je to najbolja uzorna psihiatrija u SAD!.

Obadva ova testa su u praksi očito potvrdila kako su čak i vrhunske psihiatrijske diagnoze u SAD vrlo nesigurne i površne (a kod nas je to jamačno još i gorje). U medjuvremenu su do danas još niz inih istraživača u Americi i Europi kao M.K. Temerlin, Nellie Bly, Loring & Powell, Lauren Slater, BBC Horizon program i drugi provodili slične testove na psihiatrijama, a poredbeni rezultati su uglavnom bili podjednako loši za mnoge nepouzdane psihiatre. Sve to pojačano potvrdjuje kako se znatan dio psiho-diagnoza, osobito u nedemokratskim zemljama ustvari po metodama bitno ne razlikuje od dobrovoljnoga amaterskog iscjeliteljstva i nadrilječništva, od čega se drastično izdvaja jedino po otmicama svojih žrtava policijskom prisilom (bez pravih medicinskih argumenata).

Zlouporaba psihozatvora

Ideološki psihozatvori (psihiatrijski konclogori, na kineskom ankang, na ruskom psyhuška): Izim gornjih nenamjernih promašaja zbog površnosti i neznanja psihiatara, postoje i namjerne ideološke zloporabe psihiatrije. To su specialni logori, gdje se medicinska psihiatrija zlorabi za prisilno 'izpravljanje' tj. duševne izmjene i ideološko brisanje političkih disidenata (većinom akademskih intelektualaca) otrovnim psihofarmakima. Ranije su bili osobito razvijeni pod Staljinom u Sovjetskom Savezu, gdje je ispiranje mozga kroz staljinske "psyhuške" prošlo oko 300.000 ideoloških robijaša. Nakon razpada SSSRa i propasti komunizma, u novijoj Rusiji su takvi psihologori dijelom zatvoreni ili su uglavnom vraćeni u pravu medicinsku uporabu psihiatrijskih bolnica. Ova je sovjetska praksa potom najviše kopirana u Kini, Rumunjskoj i Jugoslaviji. Nakon razpada SSSRa i Jugoslavije, neke nasljedne nove države su dielom preuzele ove loše tradicije sve do danas. Tako su sovjetske ideološke zloporabe staljinske "psihiatrije" dosad nastavljene i čak ozakonjene osobito u Ukrajini i Turkmenistanu, a iz bivše Jugoslavije ponajviše u Hrvatskoj i dielom u Srbiji. Vidi o tomu još pobliže: Psihostaljinizam u Hrvatskoj i Ludnica Vrapče.

Literatura

  • Rosenhan D.L. 1973: On being sane in insane places. Science 179/70: 250–258, New York.
  • Slater, L. 2004: Opening Skinner's Box; Great Psychological Experiments of the Twentieth Century. ISBN 0393050955.
  • Spitzer, R.L. 1975: On pseudoscience in science, logic in remission, and psychiatric diagnosis; a critique of Rosenhan's "On being sane in insane places". Journal of Abnormal Psychology, 84/5: 442-452.
  • Spitzer R.L.& al. 2005: Rosenhan revisited, the scientific credibility of Lauren Slater's pseudopatient diagnosis study. J. Nerv. Ment. Diss. 193/11, November, S. 734–739. PMID 16260927.
  • Temerlin, M.K. 1968: Suggestion Effects in Psychiatric Diagnosis. Journal of Nervous & Mental Disease 147 / 4: 349-353.
  • Loring M.& Powell B. 1988: Gender, race, and DSM-III; a study of the objectivity of psychiatric diagnostic behavior. Journal of health and social behavior 29/1: 1–22. doi:10.2307/2137177. JSTOR 2137177. PMID 3367027.
  • Marc Rufer 1989: Irrsinn Psychiatrie, 2. Aufl. Zytglogge Verlag, Bern.
  • Needham, I. 1996: Pflegeplanung in der Psychiatrie. Recom Gmbh, 3. Auflage: 73 p. ISBN 978-3897520349
  • Brown, C.J.& Lago, A.M. 1993: Different forms of the abuse of Psychiatry. Journal of Medicine & Philosophy 18: 423-426.
  • Tomislav Pensa 2009: Antipsihijatrija. Etic - Čakovec / Bribir, 128 str. ISBN 978-953-56009-0-9

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Condensed translation in Croatian by GNU-license from English Wikipedia.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Psiho-improvizacije&oldid=3912"