Pučki prijatelj (novine)
| 'Pučki prijatelj' | |
|---|---|
| Opći podatci | |
| Vrsta | tjednik |
| Osnutak | 1899. |
| Nakladnik | tiskara Kurytka |
| Odgovorni urednik | Josip Pavičić |
| Sjedište | Krk, Hrvatska |
| Jezik | hrvatski |
Pučki prijatelj bilo je glasilo hrvatskog katoličkog pokreta u Istri, s kršćansko-socijalnim usmjerenjem. Pokrenuo ga je biskup Antun Mahnič 1899., a izdavala ga je i tiskala krčka biskupija. Izlazio je tjedno, u Krku (1899.–1911.), Pazinu (1911.–1920.) i Trstu (1920.–1922. i 1924.–1928.).
Poviest
Do 1907. podnaslov lista bio je Poučno-gospodarski list, od 1907. do 1920. List za puk i zabavu hrvatskom seljaku ter od 1920. do 1928. Tjednik za politiku, kulturu i gospodarstvo. S pozicija Mahničeva borbenoga katolicizma, u skladu sa shvaćanjem svoga pokretača o potrebi razdvajanja duhova, pridonosio je polarizaciji izmedju narodno-liberalne i narodno-katoličke struje u Istri, a svojim gospodarsko-socijalnim zauzimanjem na načelima kršćansko-socijalnog nauka nastojao je preko posujilnica ublažiti bijedu i zaustaviti propadanje istarskih seljaka. Nakon što je 1920. uništena tiskara u Pazinu, izdavanje lista premješteno je u Trst, gdje ga je pomagalo i slovensko političko družtvo "Edinost". Sbog potpore Pučkoga prijatelja slovenskim "klerikalcima" u polemici s "liberalima" Edinost je na početku 1923. odbila tiskati list, pa on nije izlazio do 1924. Tada je Engelbert Besednjak, zastupnik u talijanskom parlamentu, uspio u Beogradu isposlovati financijsku pomoć za nastavak njegova izlaženja. Nakon dekreta 1928. kojim je talijanska vlast zabranila slavenski tisak u Italiji Pučki prijatelj se ugasio.
