Raša (Arsia)
|
Pomognite Metapediji i dopunite ga. |
Raša (čak. Rasja, lat. Arsia flumen, talij. Arsa): Raša je primorska rijeka u zapadnoj Hrvatskoj, u istočnom dijelu Istre. Izvire sjeverno od Čepić-polja kod Pićana, a nakon 49,8 km tijeka utječe u Raški zaljev koji je naknadno potopljen donji dio Raše tj. njezino kanjonsko ušće tipa rias (slično Krki i Cetini). Slijev Raše obuhvaća stalne rijeke Rašu i Boljunčicu (najveći pritok), ter još desetak bujičnih potoka koji ljeti dijelom presuše. Gornji pritok Boljunčica naglo skreće s Čepićkog polja spram zapada, gdje se spaja s Rašom, koja zatim teče uskom kanjonskom dolinom prama Kvarneru u Raški zaljev.
Abstract
The river Raša (Latin: Arsia, Italian: Arsa) in Croatian Istria is a major river of Croatia's Istria Peninsula. It is 49.8 kilometres (27 mi) long, and its basin covers an area of 279 km2 (108 sq mi). Its canyon mouth is in the long rias of Raški zaljev/Porto d'Arsia, which is a drowned river valley scoured out when world sea levels were lowered, then drowned by the rising waters of the postglacial era. The Raša rises in springs near Pićan and flows south through a steep-sided valley before opening into the head of the Adriatic Sea. The river, although short in length, has an ancient history as a border.
Zemljopisne značajke
Raša (tal. Arsa, lat. Arsia) je istarska rijeka, dužinom svog tijeka drugi vodotok istarskog poluotoka. Njezin je izvorišni dio kod Pićana smješten između slijeva ponornica Pazinčice i Boljunčice, dok prama zapadu graniči s kraškom vapnenačkom jugozapadne Istre. Njezin je najsjeverniji izvorski krak Posterski potok, koji izvire na oko 300 m ispod Paza primajući nizvodno čitav niz povremenih pritoka s flišnog područja. Tekući u smjeru juga, već 5km niže kraj Grobnika, Raša se spušta na kotu od oko 50 m nadm. vis.
Ondje ulazi u širju dolinu, koja se nakon sljedećih 5km još više širi u dolini Rakita na 25 m nadm.vis. zakrećući svojim starim tijekom spram zapada. Raši pritječe Tupaljski potok, koji izvire istočno od Gračišća na približno 400 m nadm. vis. primajući nizvodno niz manjih bujičnih pritoka. Zapadno od zaselka Dubrava se spaja s Posterskim potokom i kraj zaseoka Barišići na 21. m visine ulazi u Raški kanjon usječen u vapnence sve do željezničke postaje Raša ili Raškoga mosta na svega 1,5 do 2,5 m nadm. vis. S desne i lijeve strane oko 200 m visokog kanjona ulijeva se nekoliko povremenih pritoka različite dužine. Ispod Raškoga mosta u Rašu utječe lijevi pritok iz Krapanske doline koji izvire ispod Labina; nekoć je bio obilniji vodom koja se na tom području crpila iz danas napuštenih rudnika ugljena.
Po topografskoj karti 1:50.000, dužina rijeke Raše sa samo glavnim tokom i pritocima potoka Posterski, Tupaljski i Krapanski (bez povremenih bujičnih pritoka) iznosi 49,8 km. Raški zaljev u nastavku vodotoka morem je potopljeni dio doline Raše. Dug je 12km, širok i do 1 km, zaštićen pa se koristi kao dobra pomorska luka Bršica, a plimni val utječe i na pojavu bočate vode u donjem dijelu Raše. Danas je cijeli tijek Raše kroz usječenu dolinu melioriran, pa se rabi za poljodjelstvo, kao i odvojak doline prama istoimenom gradiću Raša.
Povijesna uloga
Rijeka Raša je u kasnoj prapovijesti i u rimsko doba bila važna etnička i politička granica između Histra i Liburna, između Italije i Dalmacije (Liburnije). Spominje se u antičkim izvorima kao Arsia (flumen), npr. kod Plinija Starijeg na nekoliko mjesta, na Peutingerovu zemljovidu, pa kod Anonima Ravenjanina. Na Peutingerovom je zemljovidu naziv Arsia flumen napisan dva puta pa se smatra kako je postojala i cestovna postaja istog imena na mjestu gdje je put Pola–Alvona prelazio tu rijeku.
Takodjer u srednjem vijeku je rijeka Raša većinom bila zapadnom granicom Kraljevine Hrvatske, npr. u doba starohrvatskih vladara su istočnom Istrom do Raše i Ćićarije vladali najprije rani banovi Trpimir I. i Branimir, pa kraljevi Tomislav, Stjepan Dobroslav i Petar Krešimir IV.
Poveznice
Reference
Adapted and elaborated by GNU license from Chakavian Wikislavia and Croatian Wikinfo.
