Repatica (komet, repâča)

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Repatica (izvorno grč. kométes, medjunarodno i književno: komet, štokav. repatica, kajkav. repâča, čakav. zvizda z'repûn, srbo-bošnjački: kometa): To su većinom brže pomična nebeska tijela koja se gibaju oko Sunca po vrlo izduženim, ekscentrično-elipsoidnim putanjama što se najčešće pružaju koso kroz cijeli Sunčev sustav, pa repatice povremeno dolaze iz najudaljenijih i najhladnijih područja na krajnjem rubu Sunčevog sustava. Tamo su vjerojatno odbačene gravitacijom vanjskih divovskih planeta kada je Sunčev sustav tek nastajao. Većina ih stiže iz Oortovog oblaka tj. iz ledene sferične oblasti na krajnjemu vanjskom rubu Sunčevog sustava. Značajni simbol Halleyeve komete kao šestokrake zvijezde se nalazi u mnogim hrvatskim grbovima, a pobliže je opisana i u nekim našim prastarim legendama.

Abstract

Croatian symbol of comets: A survey of the astronomical, historical, cultural, mythological, and onomastic properties of the comets is offered, including a more detailed insight on the large comet Halley, and on the origin of comets from Oort's belt at the extreme external margins of Solar system. In the most European cultures, the appearing of a comet was the bad sign of misfortune, war and disaster,- except Croats where it was justly a positive symbol of the divine power and justice presented in emblems and legends. Here down is an early Croatian legend on Halley's comet (Chakavian original + its approximative English translation in ending Summary).

Ime i tradicie

Nakon Mjeseca, "zvijezda repatica" je jedan od najčešćih nebeskih likova u našim i inim europskim mitovima i grbovima. Dok je za naše kopnene štokavce i kajkavce, kao i za većinu europskih naroda pojava kometa loš predznak nesreće, rata, propasti i "smaka svijeta", naprotiv za jadranske 'bodule' na otocima to je dobar ynak sreé tj. pravedni Božji mač kao znak pobjede, ili na čakavskskom Sion-Macãn kao izraz volje i moći Svevišnjega protiv zlih demona i zločina: Zato se repatice toliko boje bezbožni zločinci i primitivni divljaci, a raduju joj se božji pravednici. Zbog svoje slikovitosti i veličine, kometi imaju i posebne pučke nazive u većini europskih jezika, pa tako i u hrvatskim dialektima: štokavski repatica, kajkavski repâča, čakavski zvizda z'repûn, dok jadranski otočani još imaju i posebno domaće ime za najveći Halleyev komet, tzv. Šalamûna.

Halleyev komet: Šalamûna

Halejev komet službene oznake 1p/Halley, jedna je od najpoznatijih repatica iz povijesti pa je i kod nas na Jadranu posebno poznata kao čakavska Šalamûna. Nazvana je po svojem otkrivaču, astronomu Edmundu Halleyu koji je u 18. stoljeću poredbeno proučavao zapise o pojavljivanju ove repatice od 1456. do 1682. godine.

Opis i gradja

Ovaj komet spada u skup sjajnih kometa kratkog perioda. Jezgra Halleyevog kometa je velika 16 x 8 x 8 km. Na površini jezgre se mogu prepoznati reljefna uzvišenja, doline i krateri. Dosta podataka o građi kometa je 1986. godine dala sonda Giotto, koja se približila toj repatici na daljinu od 600 kilometara i fotografirala njezinu jezgru. Jezgra ove repatice je izgrađena od stijena, leda i inoga nepoznatog materjala. Na površini kometa se nalazi tamna debela kora nepoznatog kemijskog sastava.

Datumi prolaska

Veliki Halleyev komet se većinom može vidjeti golim okom i najbliži je Suncu za iduće datume (kroz 2 tisućljeća): god. 240 pr.Kr., 164. pr.Kr., kolovoz 87. pr.Kr., listopad 12. pr.Kr., siečanj 66. po.Kr., ožujak 141, svibanj 218, travanj 295, veljača 374, lipanj 451, rujan 530, ožujak 607, listopad 684, svibanj 760, veljača 837, srpanj 912, rujan 989, ožujak 1066, travanj 1145, rujan 1222, listopad 1301, studeni 1378, lipanj 1456, kolovoz 1531, 27. listopad 1607, 15. rujna 1682, 13. ožujka 1759, 16. studenog 1835, 20. travnja 1910, 9. veljače 1986, 28. srpnja 2061, 27. ožujka 2134...

U našim legendama

Ova se najpoznatija repatica kod nas pobliže spominje dvaput u Vejskim legendama na otoku Krku (Povêda ud_Mantràtje tar_slôva Šalamunòva), pod posebnim imenom Šalamûna (= "Božji Mač-Ognjeni"). Ona je po predaji prvi puta zasjala nakon stvaranja svijeta, kad je po vejskim legendama uništila zle zmajeve, pa ponovo pri rodjenju Išukârsta (Isusa Krista), a treći puta će najjače zabljesnuti uoči sudnjega dana. Taj legendarni Mač-Ognjeni po bodulskoj predaji jadranskih otočana se pojavljuje na nebu u zasljepljujućem sjaju poput noćnog sunca, svaki puta kada čovječanstvo prolazi kroz nakritičnije doba i njime Svevišnji preusmjerava sudbinu svieta. Po toj predaji je njezin simbol šestokraka zvijezda tzv. "slovo Šalamunòvo", koju naši pomorci crtaju na brodu kao zaštitni znak protiv oluja i brodoloma, a sličnog je podrietla možda i šestokraka zvijezda u hrvatskim pokrajinskim i gradskim grbovima. Dolje pri kraju je dio originalne staročakavske legende iz Kvarnera o postanku i kraju svieta (Povêda ud Mantàtje tar slova Šalamunòva) koji slikovito govori o blistavoj pojavi velike Šalamûne (Halleyev komet) i o njenim legendarnim posljedicama na Zemlji pri postanku i kraju svijeta.

Gradja repatica

Kometi se sastoje iz silikatne prašine i smrznutih plinova u obliku raznih vrsta leda (inja) koji tvore poroznu jezgru. Kad se komet na putanji počne približavati Suncu, zbog povećanja temperature se led i smrznute čestice plina i prašine u "glavi" kometa počinju isparavati stvarajući oblak plina oko kometa koji se zove koma ili "rep". Zbog pritiska Sunčevog vjetra i radiacije, plinovita koma i tijelo (prašina) repatice pri raspadanju se pretvaraju u karakteristične svijetlo-sjajne repove koji su vidljivi na nebu barem voću, a za veće sjajne komete čak i danju. Smjer plinovitog repa je u smjeru suprotnom od Sunca, jer je rep kojeg čine čestice prašine nešto širi i tromiji u pomicanju. Rep može biti dug milijunima kilometara.

Najveće repatice

Slijedi sažeti popis velikih i najsjajnijih kometa iz proteklih tisuću godina: Halleyev komet - 1066, veliki komet god. 1106, veliki komet god. 1402, veliki komet god. 1577, veliki komet god. 1680, veliki komet god. 1744, veliki komet god. 1811, veliki komet god. 1843, komet Donati - 1858, veliki komet god. 1861, veliki komet god. 1882, Halleyev komet - 1910, Daylight komet - 1910, komet Skjellerup-Maristany - 1927, komet Arend-Roland - 1957, komet Seki-Lines - 1962, komet Ikeya-Seki - 1965, komet Bennett - 1970, 1973: komet Kohoutek (1973 E1=1973 XII), 1976: komet West (C/1975 V1=1976 VI), 1986. Halleyev komet, 1996. komet Hyakutake (C/1996 B2), 1997: komet Hale-Bopp (C/1995 O1), 2007: komet McNaught, 2007. komet Holmes.

Periodni tipovi kometa

Po obliku njihovih putanja i učestalosti obilaska oko Sunca, mogu se razlučiti tri glavne skupine repatica:

  • Kratkodobne repatice kojima obhodno vrieme traje ispod 200 godina i eliptična putanja im je manje izdužena, pa većinom leži unutar vanjskih planetnih orbita i prema vani u apohelu doseže najdalje do Kuiperovog pojasa s plutonskim mikroplanetima. Tipski primjer ove skupine je poznati Halleyev komet.
  • Dugodobne repatice imaju veće obhodno vrieme uglavnom preko 200 god. tj. po više tisuća ili koji milijun godina. Zato su im putanje jako velike i izdužene u apohelu preko svih planetnih orbita, gdje dosežu vanjski rub Sunčevog sustava u Oortovom pojasu.
  • Jednodobne (neperiodične) repatice imaju krajnje dugo ili neodredivo obhodno vrieme i gibaju se većinom na paraboličnoj putanji, pa u predalekom apohelu dijelom već izadju izvan ruba Sunčevog sustava. Zato tada neke od njih pobjegnu od Sunčeve gravitacije i više se nikada ne vraćaju.

Dugoročna sudbina kometa

Većina kometa su dugoročno privremene pojave, pa nakon mnogostrukih obilazaka blizu Sunca neke posve izgube repove, a druge se blizu Sunca raspadnu i poneke izmjene putanju pa pobjegnu u dalji svemir.

  • Gubitak repa: Nakon niza uzastopnih prolaza u vrućem perihelu blizu Sunca, mnogi kometi postupno potroše vezivni led i isparive tvari iz svoje glave na uzastopne repove koje gube u prostoru, pa im konačno ostaje samo kameno-metalna jezgra koja pri idućim obilascima stvara tek neznatni rep ili na kraju ostanu posve bez ikakvog repa poput asteroida. Procjenjuje se da su oko 6% poznatih asteroida zapravo bivši istrošeni kometi, koji se od većine asteroida još razlikuju po jako izduženim kosim putanjama, inače tipičnim za komete.
  • Eksplozivni razpad: Pri bliskom prolazu u perihelu neposredno uz Sunce tek na par tisuća kilometara, starije komete bez potrošenog vezivnog leda se zbog prejake Sunčeve gravitacije raspadnu na roj krhotina iz čega potom mogu nastati i meteorski rojevi. Mladje komete još s vezivnim ledom ako prodju preblizu Sunca, zbog prenaglog ugrijavanja i brze plinske sublimacije ponekad eksplodiraju, pa se rasplinu u oblaku pare i prašine.
  • Sudar s planetima: Poneke komete koje presjecaju orbite planeta i planetoida, povremeno nestaju pri sudaru s planetima i njihovim satelitima: Ovo je zbog jake gravitacije razmjerno najčešće s Jupiterom i inim vanjskim divovima, ali je ranije bilo češće sa Zemljom i Mjesecom gdje su od toga nastajali udarni krateri.
  • Bijeg u svemir: Neke dugo-ophodne repatice pri bližem prolazu uz vanjske divove (Jupiter i Saturn) mogu promijeniti i proširiti svoju putanju iz elipse u parabolu, tako da naknadno postanu neperiodične ili posve pobjegnu u svemir izvan dosega Sunčeve gravitacije.

Oortov pojas kometa

Oortov pojas je posrednim modelom izvedeni sferni oblak kometnih jezgri na udaljenostima oko 50 000 do 100 000 astronomskih jedinica (AJ) od Sunca. Kometi pri svakom prolazu pokraj Sunca stvaranjem repa izgube oko desettisućiti dio svoje mase. Kako neki kometi imaju razmjerno kratke ophodnje npr. Halleyev komet - oko 76 godina), odavno je postalo jasno kako je životni vijek kometa ograničen na tek desetak tisuća ophoda oko Sunca, što je znatno manje od starosti Sunčevog sustava (oko 4 i pol milijarde godina). S obzirom da su kometi relativno česta pojava, morao je postojati nekakav izvor novih kometa u vanjskom dijelu Sunčevog sustava.

Godine 1932. je estonski astronom Ernst Öpik prvi objavio ideju da kometi dolaze iz oblaka smještenog na vanjskom rubu Sunčevog sustava. Nizozemac Jan H. Oort potom je iz zapaženih orbitalnih značajki dugo-periodičkih kometa, 1950. godine predložio postojanje sfernog oblaka kometskih jezgri na udaljenosti oko 50 000 AJ od Sunca koji bi sadržavao stotine milijarda potencijalnih kometa. Prema Oortu, prolasci susjednih zvijezda pokraj Sunčevog sustava izazivaju poremećaje u gibanjima tih vanjskih kometa, od kojih se neki obruše prema Suncu. Oortov oblak je vrlo daleko, pa je presitne komete bez repa koji tamo borave zasad nemoguće snimiti čak i najsuvremenijim teleskopima.

Oortov pojas je ogroman sferni oblak kometskih jezgri koji čini vanjsku granicu na rubu Sunčevog sustava. Ova je kometski sloj najgušći na udaljenostima od oko 50.000 astronomskih jedinica, a pruža se i do 200.000 AJ daleko u svemir. Oortov oblak je vrlo riedak, pa su kometi u prosjeku međusobno udaljeni na desetke milijuna kilometara. Broj kometa procijenjen je na 6 bilijuna, a ukupna im je masa oko 40 puta veća od mase Zemlje. Vjeruje se da se oblak sastoji od razmjerno gušćeg prstena u ravnini ekliptike i nešto rjeđega okolnog diska. Temperatura tih hladnih tiela u Oortovom oblaku iznosi tek oko 4 Kelvina tj. blizu je apsolutnoj nuli.

Oortov oblak izvor je dugo-periodičnih kometa. Kometi iz Oortovog oblaka gravitacijom su tek slabije vezani za Sunce, pa vanjski gravitacijski utjecaji lako poremete njihove putanje preusmjerivši ih bilo prama unutrašnjosti Sunčevog sustava ili u okolni međuzvjezdani prostor. Osim većine dugo-periodnih kometa, smatra se da i kometi s periodima osrednjeg trajanja i s velikim nagibima kosih putanja kao što su Halley i Swift-Tuttle, također dolaze iz vanjskoga Oortovog oblaka.

Osim zvijezda u prolazu, uzroci promjena putanje kometa još mogu biti prolazi velikih oblaka molekulskog vodika i galaktičke plimne sile. Veliki vodikovi oblaci od kojih nastaju zviezde i njihovi planetni sustavi, u cjelini mogu imati višestruko veće mase od Sunca, a susreću se u prosjeku jednom u 300 do 500 milijuna godina. Galaktičke plimne sile posljedica su različitih udaljenosti Sunca i kometa od središta naše galaksije. Na udaljenostima od 200 000 AJ galaktičke plimne sile imaju veći utjecaj na gibanje kometa od gravitacijske sile Sunca, pa zato granični kometi iz ovih prostora lako odlutaju i izgube se dalje u međuzvjezdanom prostoru. Smatra se da su tijela koja čine Oortov oblak nastala na vrlo raznolikim udaljenostima od Sunca, što objašnjava razlike u sastavu dugo-periodnih kometa koji potječu iz ovog područja.

Komet u pučkoj predaji

Zlokobne komete se već odavna pojavljuju u više sličnih indoeuropskih mitova, a jedna od najslikovitijih je ranohrvatska "Legenda o aždaji i znaku Solomunovu" (izvorno-čakavski: Povêda ud_Mantràtje tar_Slôva Šalamunòva): To je vremenski vjerojatno najstarija legenda iz Vejskoga mitološkog ciklusa kvarnerskih otočana, koja možda potječe još iz halkolita i to je prahrvatski izvod o početku svijeta u mješavini biblijskog Starog Zavjeta i ranoindskih Rigveda o borbi bogova i zmajeva. Po njoj je u najstarije doba svijetom vladao opći kaos i ljude je proždirala grozna stoglava aždaja "Mantràća" s brojnim glavama svih zvjeradi, a pratile su ju vampirske krvopije "Morÿe" i strahoviti orkanski vjetrovi "Šyûni". Njezin je slikoviti ranočakavski opis: "Mâtra-Mantràća imy gloãvi koti_ràca, koti_pàš, koti_màška, koti_seunê škòti va_švÿtu". Jednoga je dana po uputi "Buôga Sevÿšna", mudri kralj Šalamũn odlučio napraviti reda i poslao je kao svoj zaštitni znak zvijezdu repaticu Šalamûna, koja je uništila tu aždaju i njezine pratilice pa je čovječanstvo napokon spašeno od tog prazla. Zato je u starim domaćim "hišàmi" (kućama) na Krku prastari običaj, da je na stropu glavne prostorije kao simbol Mantraće oslikan vatrenonarančasti kolut s obostranim krilima, dok je na kućnom dovratniku (stàlba) i na drvenim brodovima na cijelom Jadranu, kao zaštitni znak protiv ulaza zloduha i uroka prije često bilo urezbareno "slovo Šalamunòvo" tj. šestokraka zvijezda - što je možda u svezi s istim simbolom na zagrebačkom i slavonskom grbu.

Ranije je slična legenda vjerojatno bila proširena diljem južne primorske Hrvatske, jer je i na drugim našim otocima još očuvan ritualni običaj crtanja "Salamunova slova" na brodu kao zaštitni znak protiv oluja, ali je ostali tekst ove legende o Mantraći već zaboravljen izvan Kvarnera. Zanimljiva je i daleka sličnost ove naše najstarije legende s novijim prirodoslovnim teorijama o uzroku izumiranja pragmazova (Dinosauri): za njih se danas uglavnom drži da su izginuli pri nagloj promjeni svjetske klime početkom terciara baš zbog geokemijski dokazanog sudara komete sa Zemljom, nakon čega se proširila današnja fauna. Slijedi ta Legenda o Prazmaju i znaku Solomunovu tj. štokavski prijevod završnog dijela koji govori o Halleyevu kometu (niže ispod je i ranočakavski original):

"... Na tom prvotnom svijetu je boravio i stoglavi Prazmaj zvan Mantraća tj. strahovita ogromna aždaja s bezbrojnim glavama: 'Matra-Mantraća koja ima glave kao patka, kao pas, kao mačka, kao sve životinje na svijetu'! U to rano doba je ovaj Prazmaj proždirao mnoštvo ljudi i vampiri su mučili ljudske duše, a orkani su harali svijetom. Mudri kralj Solomun je tada shvato da će svo čovječanstvo tako biti uništeno, pa je zamolio Boga Svevišnjeg za spas. Bog mu je poručio da svi vjerni ljudi za spasenje moraju na vrata svoje kuće i na brodske jarbole ucrtati znak Solomunov tj. simbol zvijezde.

Tada je Sotona shvatio što priprema Svevišnji, pa je odmah pobjegao u svoju paklenu kormilarnicu gdje je digao opću uzbunu zloduha, vragova i vampira. Potom je nastao strahoviti rat izmedju Svevišnjeg i Sotone tj. izmedju nebesa i pakla. Četiri velika zloduha tj. Thor, Ćarmal, Štrigun i Orkul su odmah pokrenuli svoja paklena kormila i potom nastaju strahoviti potresi, harali su najgori orkani i zavijale brojne oluje, strašni požari su spalili šume i napokon je velika poledica prekrila zemlju, a svakakve bolesti i zaraze su mučile ljude.

Protiv tih paklenih nakaza je Bog Svevišnji podigao svoju svemoć tj. Božji Mač Ognjeni. Kroz iduće noći je nebo postajalo sve svjetlije i svjetlije, a potom se na istočnom obzorju ukazala repatica Šalamuna koja je iz noći u noć bivala sve veća i veća. Napokon su noći postale sjajne kao dan, jer je ta repatica svojim repom prekrila cijelo nebo. Kada su spomenuti zlotvori i nakaze već zamalo zatrli svijet, kralj Solomun je dao Bogu znak i tog trena je repatica proizvela strahoviti blijesak, koji je spasio vjerne ljude i smjesta uništio stoglavog Prazmaja i svekolike aždaje, nakaze, zloduhe i vampire.

Nakon toga nam je Svevišnji još dvaput poslao ovu repaticu tj. Božji Mač Ognjeni. Drugi puta se ta velika repatica vidjela kada se rodio Božji sin Isus Krist. Treći puta će se ova repatica opet pojaviti kada bude vrijeme za Sudnji dan. U to buduće doba će mnoštvo zlotvora i razbojnika mučiti i pljačkati djecu i dobre ljude, a nasilni vladari i harambaše će razarati cijele narode. Tada će se na nebesima pokazati mnoštvo meteora tj. duše umorenih ljudi kao Božji znak protiv zla i nepravde. Ako ti zločini ne prestanu, Svevišnji će još poslati nove oštrije upozorbe kao blještavi bolidi koji će juriti noćnim nebom. Tada će Veliki Sotona prigrabiti vladavinu nad cijelim svijetom, ali potom odmah slijedi Sudnji dan. Repatica Šalamuna će se iznova pojaviti, noći će biti svijetle kao dan, a na Sudnji dan će ta repatica stvoriti strahoviti blijesak koji će u trenu zatrti sve zlotvore, razbojnike i nasilnike. Baš zato se tih repatica plaše razni zločinci, razbojnici i loši ljudi, ali se njih ne boje dobri i vjerni ljudi jer je to svemoćni Mač Ognjeni kao znak Božje pravednosti."

Original legende o kometu

Povêda ud_Mantràtje tar_slôva Šalamunòva˙ (original):

... ˙˙Va_parvànjen švÿtu eš_bìla oscé Mantràća-Macomûya caterèć uõn tremêndi sionvèli žmÿn ziunêh štotÿn mùjah˙ Mâtra-Mantràtja imÿ gloavÿ koti_ràca, koti_pàš, koti_màška, koti_seunê škòti va_švÿtu. Vasẽy parvànje vrymjâ va_tremênda Mantràtja eš_poydàla cùda yûdeh va_švÿtu, oscé šyũni esu_šyunàle tar_morÿe esu_morÿle yâmni ud_yûdeh. Sẽy mudròbni kruõl Šalamũn eš_kapÿl ko_seunê yûde tebìt vàlje perikulàni tàr eš_pitâl seunêg Bogâ za_sê škapulàt. Sevÿšna eš_unên porucÿl naj_seunê dobrè tar_vÿrne yûdi za_sê bukšàt va_švoÿh talârih tàr va_yârbuli ud_noâvih tukâju sinjàt šuêto slôvo Šalamunòvo, caterèć uõn sinjâl ud_žvezdÿni. Kadâ eš_Šaÿta kapÿl cà_eš Sevÿšna prontâl, uõn_eš dìlje pobÿgal va_švojû timunjêru paklènu tàr eš_dâl alârm mejunê mràti, vroâgi tar_morÿah. Potlèn tegâ unâ tremênda gvêra med_Sevÿšnen tar_Šaÿton, caterèć mejunêh nebâh tar_zemûnih sejê zacâla. Unê cetÿrdi velemràti caterèć Tohõr, Tjarmãl, Štrigũun tar_Orkũul esu_dìlje klàli vamòt švoẽ paklène rimèši tar_potlèn tegâ esu_prìšle tremênde tepćÿni, seunê šyũni esu_šyunàle tar_nivêre esu_zibrìle, tremênde krysôj seunê darmûne esu_vazgàli tar_potlèn seunê baršÿni esû žemjû pokrÿle, sekê bjetêgi tar_kratêli yûde esu_morÿle.

Ma_kûntra seÿh hudòbah tar_grubotÿnah paklènih, Sevÿšna eš_zdvÿgal zmôžnost švojû caterèć sẽy Sionmacãn nebêšni. Va_dojdûće nocÿ nebâ esu_prìšle švitlÿe tar_švitlÿe tar_najpòtle unâ žvezdÿna Šalamûna vaunâ zihòdna obzòva sejê skazàla. Unâ_eš krèšila zi_nocÿ va_nocÿ šuê vètja tar_vètja tar_najpòtle nuõc bìše švÿtla koti_dân, aš_žvezdÿna zi_švoÿn repûn eš_zakrÿla seunê nebâ. Kadâ esû recène hudòbi tar_grubotÿni debòto speštàle sẽy šuÿt, kruõl Šalamũn eš_poslâl Sevÿšnen šuõj sinjâl tar_vatên hÿpu žvezdÿna Šalamûna eš_udèlala unû tremêndu bliscàvu kâ_eš bukšàla seunê vÿrne yûde tàr_eš vàlje speštàla Mantràtju oscé seunê žmynôj, grubotÿnaj, mràti tar_morÿe.

Potlèn tegâ Sevÿšna eš_oscé dvitrátt nàmi pošlâl sẽy Sionmacãn nebêšni caterèć žvezdÿnu Šalamûnu. Va_tòrri trátt va_žvezdÿna sejê skazàla kadâ seroÿl noâs Bog_šÿn Išukârst. Va-trèti trátt žvezdÿna Šalamûna tèse skazàt kadâ prÿde vrÿme ud_Rotešvÿta. Va_sÿe dojdûće vrymjâ cùda ud_šûndrah tar_zlotvôrcih tebìdu dicû tar_dobrê yûde morÿle tar_rubàle, oscé silèni glavâši tar_šundrakÿre tebìdu seunê naraciûni ruinàli. Ontrátt teprÿt parvô va_nebâh cùda ud_feralÿtjeh caterèć yâmni ud_mârlih yûdeh koti_Bôzji sinjâl kûntra seÿh hudôbah tar_nepravÿce. Koné bìdu ve_hudòbi finÿle, Sevÿšna teposlàt znocũn nuôve vètje sinjâli koti_unê bliscàve feralÿni barzâjuć prÿko nebâh. Ontrátt Sionvrâg-Šaÿta tevazêt darzavÿnu ud_seunêg švÿta tar_potlèn tegâ vàlje teprÿt Rotašvÿta. Žvezdÿna Šalamûna tesê zinovâ skazàt, unê dojdûće nocÿ teprÿt švÿtle koti_dnì tàr va_vrÿme ud_Rotešvÿta va_žvezdÿna teudèlat tremèndu bliscàvu kâ_te va_hÿpu skorenìt seunê hudòbi, zlotvôrce tar_šundrakÿre. Perkê ud_vê žvezdÿne sebojê sekÿ zlotvôrci, šundrakÿre tar_hudòbne yûdi, ma_dobrÿ tar_vÿrni yûdi senebojê ud_unê kâ_eš zmòžni Sionmacãn ud_Bôzje pravÿce.˙˙

Literatura

  • Brandt, J.C. & Chapman, R.D.: Introduction to comets, Cambridge University Press 2004
  • Schechner, S. J.: Comets, Popular Culture, and the Birth of Modern Cosmology. Princeton University Press, 1997.
  • John T. Ramsey & A. Lewis Licht: The Comet of 44 B.C. and Caesar's Funeral Games, Atlanta, 1997, ISBN 0-788-50273-5

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Adapted and elaborated by GNU-license from WikiSlavia and Wikinfo.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Repatica_(komet,_repâča)&oldid=45394"