Savka Dabčević-Kučar

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži

Savka Dabčević-Kučar (Korčula 6. prosinca 1923. - Zagreb 6. kolovoza 2009.) je bila hrvatska političarka i ekonomistica u komunističkoj Jugoslaviji pod diktaturom J.B. Tita, te vodeća ličnost 'Hrvatskog proljeća'.

Abstract

Savka Dabčević-Kučar (December 6, 1923 – August 6, 2009) was a Croatian socialist politician. She was one of the most influential Croatian female politicians during the communist period, especially during the Croatian Spring when she was deposed. She returned to politics during the early days of Croatian independence as the leader of the Coalition of People's Accord and the Croatian People's Party.

Iskon i roditelji

Otac joj je pravnik Antun Dabčević, Hrvat iz Dobrote u Boki Kotorskoj i potomak stare bokeljske pomorske obitelji brodovlasnika i kapetana (Dabčevići, Ivanovići, Lukovići). Zbog sudjelovanja u spaljivanju magjarske zastave u Zagrebu 1895, kao tadašnji brucoš filozofije je osuđen i kažnjen zabranom studiranja na Zagrebačkoj Univerzi, pa je završio pravni fakultet u Beču. Službovao je kao pravnik i gradski poglavar u Benkovcu, Zadru i Korčuli, a kasnije je bio banski savjetnik u Dubrovniku i Splitu. Zbog neslaganja s vlastima prijevremeno je umirovljen god. 1934.

Majka joj je Hrvatica, Marija Miljenka Novak po majci Denegri, a završila je građansku školu i kratko vrijeme bila zaposlena kao službenica. Savka Dabčević Kučar je od 1951. udana za dipl. inžinjera rudarstva Antu Kučara, Hrvata rođenog u Bolu na Braču, po majci podrijetlom iz trogirske obitelji brodograditelja Kalebota, a po ocu (Ćular-Kučar) je iz Unešića u dalmatinskoj Zagori. Savka je majka je dvije kćeri, od kojih je jedna završila i doktorirala kemiju, a druga studirala i doktorirala fiziku.

Životopis

Savka Dabčević-Kučar je završila Žensku realnu gimnaziju u Splitu 1941. god. i bila je najmlađa maturantica i spominjana je kao najbolja učenica u nekoliko splitskih naraštaja. Već kao gimnazijalka iskazuje mnogustruke interese i nadarenosti: književnost, filozofija, psihologija, umjetnost, povijest. Od 1941.-45. nije nastavila školovanje, jer joj brata uhićuju talijanske vlasti za vrijeme okupacije i zbog vrlo loših materijalnih prilika pomagala je uzdržavanje obitelji davanjem instrukcija đacima. U rujnu 1943. je otišla u partizane i poslana je u El Shatt, odakle se vraća 1945. Nakon rata je upisala tadašnju Ekonomsku višu školu (kasniji Fakultet ekonomskih znanosti) god. 1945/46. God. 1946. odlazi na dalji studij u SSSR, na Finansovo-ekonomičeskij fakultet u Lenjingradu, gdje završava 2 godine studija. Zbog rezolucije Informbiroa prekida studij i vraća se u Zagreb u lipnju 1948. Tu nastavlja studije na Fakultetu ekonomskih znanosti u Zagrebu, pa u šk.god. 48/49. završava još 2 nastavne godine i diplomirala je u prosincu 1949.

U siječnju 1950. izabrana je za asistenta na Fakultetu ekonomskih znanosti za predmet Politička ekonomija. Obranila je magisterij i doktorirala s temom «J.M.Keynes - teoretičar državnog kapitalizma» (mentor prof. dr. Mijo Mirković) i jedna je od prvih ženskih doktora ekonomije u Hrvatskoj. Izbor i obrada nemarksističkog ekonomskog teoretičara u doktorskoj disertaciji u to doba svakako je iznimna pojava. Savka Dabčević Kučar je potom izabrana za docenta na istom fakultetu 1954, pa za izvanrednog profesora 1957. i konačno za redovnoga 1960. god. Kao profesor dobila je 1960/61. Fordovu stipendiju za jednogodišnji boravak u inozemstvu – 10 mjeseci u SAD-u i 2 mjeseca u Francuskoj i na tom sudijskom boravku je proučavala suvremene metode praćenja i prognoziranja regionalnog razvitka. Bila je organizator, ter 2 godine voditelj i profesor na poslijediplomskom studiju «Ekonomika komune».

I pored svoga kasnijeg velikog angažmana kao jedan od političkih predvodnika u nacionalnom preporodu "Hrvatskog proljeća" (1969.- 1971.), sve do 1971. nikada nije prekidala predavanja i rad na fakultetu. Nakon Titova državnog udara u Hrvatskoj i političke osude u Karađorđevu 1. XII. 1971. zbog njenoga nepodobnog političkog djelovanja i u ideološkom obračunu potpunog eliminiranja iz javnog života, nalogom partije je prinudjena napustiti fakultet ter stručni i znanstveni rad. Kao i za ine nepodobne intelektualce, na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu nije više ostao očuvan nikakav pisani trag da je ikada tamo boravila, radila, predavala, tiskala radove, vodila doktorske teze i sl. U rujnu 1972. je partijskom odlukom CK zaposlena u Sekretarijatu za financije SRH, ali čim je ostvarila uvjete za prijevremenu mirovinu, 1975. je izbačena u penziju.

U godinama nakon 1971. iako neprekidno proganjana, prozivana i šikanirana, živi u stalnoj oporbi prama vladajućem režimu, pa okuplja oko sebe proljećare, disidente i antirežimske ljude. U vrijeme konačnog sloma komunizma u Europi, u političkom i javnom životu se opet javlja serijom članaka u Slobodnoj Dalmaciji od siječnja 1990, kada poziva na organiziranje svih onih hrvatskih i demokratskih (antikomunističkih i antijugoslavenkih) snaga, koje su još neorganizirane, a postoje na hrvatskoj sceni. U svomu političkom djelovanju dosljedno zastupa suverenost i neovisnost Republike Hrvatske i jačanje demokracije, tržišno gospodarstvo sa socijalnim elementima i europsku integraciju Hrvatske.

U doba srpske agresije na Hrvatsku, kao oporbeni prvak djelatno sudjeluje na jačanju međunarodnog položaja Hrvatske i tijekom tog rata je bila među malim brojem oporbenih političara koju su obilazili prve bojne linije u Slavoniji, Petrinji, Pokupskom, zaleđu Dalmacije itd. God. 1997. je objavila knjigu «71.- Hrvatski snovi i stvarnost» koja je bila politički bestseler u Hrvatskoj. Nosilac je brojnih inozemnih i domaćih odlikovanja, pa je u novoj suverenoj Hrvatskoj odlikovana Spomenicom domovinskoga rata, Redom hrvatskoga trolista, Redom Danice hrvatske i Veleredom kralja Dmitra Zvonimira. Savka Dabčević-Kučar je preminula 6. kolovoza 2009. u Zagrebu. Savka Dabčević-Kučar je jedna od značajnijih vodećih žena u novovjekoj hrvatskoj povijesti, koja po značenju ipak zaostaje za glasovitom banicom Katarinom Zrinski-Frankopan (vidi gore).

Javne djelatnosti

Vodeća je ličnost 'Hrvatskog proljeća'. Politički je osuđena u Krađorđevu 1. XII. 1971. od tadašnje jugoslavenske komunističke vlasti. Ne želeći se odreći svojih političkih stajališta i ciljeva, podnosi ostavku na mjesto predsjednika i člana CK SKH 12. prosinca 1971. Isključena iz SKH 12. travnja 1972. Odlukom partije isključena iz sveg političkog, javnog, pa i stručnog i znanstvenog rada. U godinama nakon 1971. iako neprekidno proganjana, prozivana i šikanirana, živi u stalnoj oporbi prema vladajućem sustavu. Okuplja oko sebe proljećare, disidente i antirežimske ljude.

U vrijeme sloma komunizma u Europi, u političkom i javnom životu, javlja se serijom članaka u Slobodnoj Dalmaciji siječnja 1990. Pledira za organiziranje svih onih hrvatskih i demokratskih (antikomunističkih i antijugoslavenkih) snaga, koje su još neorganizirane, a postoje na hrvarskoj sceni. Na poziv predstavnika HSLS-a i HKDS-a pridužuje se kao vanstranačka osoba, zajedno sa još nekolicinom istaknutih pojedinaca, Koaliciji narodnog sporazuma. Koalicija ujedinjava demokratske centrističke hrvatske stranke (HSS, HDS, HSLS, HKDS, SDSH) kako se protukomunistički hrvatski glasovi ne bi na prvim slobodnim izborima usitnjavanjem izgubili. U listopadu 1990. zajedno s istomišljenicima formira demokratsku hrvatsku stranku centra – Hrvatsku narodnu stranku (HNS). Prvi je predsjednik HNS-a, birana tajnim glasovanjem siječnja 1991. Još dva puta birana za predsjednicu stranke, dugi put uz protukandidata. Svojom odlukom povlači se s te funkvije u studenom 1994. Birana u vodeća stranačka tijela i za počsnu predsjednicu HNS-a, što je i do danas.

Savka Dabčević Kučar, kandidirala se na izborima predsjednika Republike Hrvatske, 2. kolovoza 1992. i kao predsjednički kandidat dobija 6% glasova. U svom političkom djelovanju dosljedno zastupa suverenost i neovisnost Republike Hrvatske i jačanje demokracije, gospodarstvo tržišnog tipa sa socijalnim elementima i integraciju Hrvatske u europske institucije. Za vrijeme srpske agresije na Hrvatsku, kao oporbeni stranački prvak djelatno sudjeluje u akcijama koje jačaju međunarodni položaj Republike Hrvatske i njenu obrambenu snagu. Tijekom rata bila među ne velikim brojem političara koju su obilazili prve bojne linije u Slavoniji, Petrinji, Pokupskom, zaleđu Dalmacije itd.

Kao član HNS-a ulazi u Hrvatski sabor 7. rujna 1992. i do 28. studenog 1995. zastupnica je u Saboru Republike Hrvatske. Član je Odbora za gospodarstvo i pokreće na Odboru i saborskim zasjedanjima mnoga pitanja bržeg i efikasnijeg gospodarskog razvoja, te za privatizaciju putem podjele dionica. Kritizira tekuću gospodarsku politiku u mnogim pitanjima, te daje mnogobrojne konkretne i kvalitetne prijedloge.

Član je odbora za vanjsku politiku Sabora u kojem je bila vrlo aktivna, te izvršnog odbora Interparlamentarne unije (IPU) Sabora RH. Sudjeluje kao delegat na konferencijama IPU u Canberri, Parizu, Madridu, Kopenhagenu i Bukureštu i istupa s koreferatima na Odboru IPU za ekonomska pitanja. Za zastupničkog mandata, predstavnica je Hrvatske na međunarodnim sastancima žena parlamentarki, gdje iznosi hrvatske probleme, posebice vezano uz agresiju i njene posljedice za Hrvatsku. Član je hrvatske državne delegacije na Međunarodnom kongresu žena u Pekingu, rujna 1995. Kao član Odbora za vanjsku politiku Sabora, bila i u mnogim saborskim delegacijama u inozemstvu, na razgovorima u Vijeću Europe u Strassbourgu, dvaput kad se radilo o prijemu Hrvarske u Vijeće, te uvijek argumentirano zastupala državne interese Hrvatske. Kao zastupnik i jedna od oporbenih čelnika imala brojne međunarodne kontakte – u Velikoj Britaniji (razgovori oporbenih čelnika s članovima odbora za vanjske poslove Engleskog parlamenta, na njihov poziv; sastala se s lordom Carringtonom, dala intervju za BBC, te sudjelovala u zajedničkom političkom skupu i konferenciji za tisak), Njemačkoj (1993. predstavnici vladajuće i oporbenih stranaka bili su gosti Bundestaga i imali niz kontakata i predavanja o Hrvatskoj), Francuskoj (prilikom zasjedanja IPU u Parizu 1993. hrvatska delegacija održala sastanak s francuskim kulturnim i javnim djelatnicima na temu hrvatskog položaja i perspektive) i dr.

Kao istaknuta politička ličnost pozivana je i na mnogobrojna međunarodna politička savjetovanja i susrete. Među ostalim sudjelovala: 1990. u Beču – Mozartovi dani, na temu «Politička arhitektura buduće Europe», s referatom; 1990. simpozij u Harrogatu, Engleska, na temu o zbivanjima u Istočnoj Europi, istupila s referatom «The Croatian Spring 1971», koji je izazvao veliko zanimanje i diskusiju; prosinca 1990. na poziv Sveučilišta u Yale-u (SAD) održala predavanje na temu «1971.-1990. Reflections on democratic movement in Croatia»; prosinca 1991. na poziv AAA Assotiation, održala u Miami-u (SAD) referat «The war in Croatia and the Croatian option for a democratic and free society», koji je bio vrlo zapažen.

Glavna djela

Autorske publikacije Savke Dabčević-Kućar:

  • «Sistem nagradjivanja i realne nadnice grafičkih radnika u Zagrebu 1935.-39. i 1952.-56.»,magistarski rad, tiskano kao separat i u Zborniku radova, Ekonomski fakultet, knjiga IV. 1958
  • «Maynard Keynes - teoretičar državnog kapitalizma», Doktorat, izdanje 1955.
  • «Kretanje najamnine u suvremenim kapitalističkim zemljama», knjiga, izdanje Ekonomska biblioteka, 1961.
  • «Osnovne zakonitosti u proizvodnji, raspodjelik, razmjeni i potrošnji», izd. Radničko sveučilište Moša Pijade, 1960.
  • «Mali ekonomski rječnik»
  • «71.- Hrvatski snovi i stvarnost» Zagreb, 1997.

Koautor publikacija:

  • «Decentral and socialist planning: Yugoslavia», u knjizi «Planning Econimic Development», ed. Everett E. Hagen, Homewood, Richard D. Irving inc. 1963.;
  • «Bijela knjiga», zajednički rad na prvoj privednoj reformi; autori R. Lang, D.Gorupić, M. Mesarić, V. Stipetić, I. Perišin, J. Sirotković i S.Dabčević Kučar, Dabčević, Gorupić i dr.
  • «O nekim pitanjima privrenog sistema»; «Politička ekonomija»; Prosvetno delo, Skopje 1959.;
  • «Politička ekonomija kapitalizma», grupa autora, Informator, Zagreb 1967. (poglavlja VII,X,XI,XII);
  • «Politička ekonomija socijalizma», grupa autora, izd. Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 1963. (autor četiri poglavlja);
  • «Analiza ekonomskog položaja privrednih gupacija na bazi dohodovne cijene i cijene proizvodnje», suautor u grupnoj studiji, Beograd, veljača 1964. Posebno tiskano kao studija, Ekonomski pregled, 1963., br. 3-5;

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Adapted and elaborated by GNU-license from WikiSlavia and Wikinfo.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Savka_Dabčević-Kučar&oldid=35131"