Stipe Mikulić

Stipe Mikulić
Smrt	15. prosinca 1975., Falkenbergu kod Göteborga, Švedska
Narodnost	Hrvat
Državljanstvo	Hrvatsko Švedsko
Stranka	Hrvtaski narodni odpor
Suprug/a	Brigita Mikulić

Stipe Mikulić (Potkraj, Široki Brijeg, 23. rujna 1941. - Falkenbergu kod Göteborga, 15. prosinca 1975.), domoljub, vodja hrvatskih emigranata u Švedskoj, ubijen od strane UDBA-e.

Životopis

Stipe Mikulić je rodjen 23. rujna 1941. u otkraju kraj Širokog Brijega. Iz Jugoslavije je pobjegao kao mladić i pridružio se svojim rodjacima u Švedskoj. Nastanio se u gradiću Falkenbergu kod Göteborga. Od početka se politički aktivirao i postao jedan od glavnih vodja hrvatskih emigranata u Švedskoj. 15. rujna 1972., bio je vodja grupe hrvatskih emigranata sa (Tomislav Rebrina, Nikola Lisac, Rudolf Prskalo) koji su oteli zrakoplov koji je išao u pravcu Göteborg - Stockholm. Tražili su oslobadjanje hrvatskih zatvorenika u Švedskoj iz zatvora i da ih pošalju zrakoplovom u Španjolsku. Nakon likvidacije Vladimira Rolovića, jugoslavenskog ambasadora u Stockholmu, pri crnogorskoj UDBi osnovana je skupina za tzv. specijalne zadatke, koju je predvodio inspektor Ratko Mićunović. Vanjski suradnici te skupine odreda su bili crnogorski kriminalci koje je UDBA regrutirala medju tipovima u zatvorima.

Mikulić je znao kako UDBA traga za njim. Naučio je osnovna pravila konspirativnosti. Vrlo mali broj njegovih suradnika znao je za njegovu kućnu adresu. UDBA je preko svojih suradnika u Švedskoj saznala njegovu adresu stanovanja. Čolak je tada aktivirao svog drugog agenta u Švedskoj, Irfana Kuburaša, da svakodnevno opservira Mikulićevu kuću i utvrdi njegove navike. Ubrzo su mu Švedske vlasti željele ukinuti emigrantski status i izbaciti ga iz Švedske. No on je oženio Šveđanku koja je imala Švedsko državljanstvo.

U pet sati ujutro 15. prosinca 1975. godine, kada je Stipe Mikulić po običaju ulazio u auto i kretao na posao, iz zasjede su odjeknuli hici. Prvi metak ga je pogodio u ruku i odbio mu dva prsta. Skočio je iz auta i potrčao na drugu stranu, prema kući, u namjeri da uzme oružje i da se suprotstavi atentatorima. No, tamo ga je čekao drugi ubojica koji je prema njemu ispalio više hitaca. Jedan od njih, koji ga je pogodio u zatiljak, bio je smrtonosan. Nitko nije ništa primijetio, jer su ubojice u tim ranim jutarnjim satima pucali iz revolvera s prigušivačem i to im je omogućilo nesmetan bijeg.

Švedska policija je organizirala veliku potjeru. Dvadeset i osam najboljih švedskih policijskih inspektora organiziralo je granične kontrole, saslušanja i pretrage. Uhićena je nekolicina osumnjičenih - među njima i Irfan Kuburaš. Početak istrage je obećavao potpuno rasvjetljavanje tog zločina. Svjedoci su izjavili da su kod Kuburaša nekoliko dana prije Mikulićeva ubojstva vidjeli isto oružje kojim je Mikulić ubijen. Štoviše, policija je u Kuburašovu stanu pronašla 40.000 švedskih kruna, koje je dobio neposredno nakon ubojstva Mikulića. Pritisnut dokazima da je sudjelovao u pripremama atentata, Kuburaš je bio spreman suradjivati sa švedskom policijom. Priznao je kako mu je za sudjelovanje u ubojstvu UDBA obećala nagradu od 20.000 dolara i četverosobni stan u Jugoslaviji. Medjutim, tada su došli pritisci i ucjene iz Beograda. Kuburaš je iznenada 6. ožujka 1976. otpušten iz istražnog zatvora i protjeran u Jugoslaviju. Državni odvjetnik Brynolf Wendt javno je rekao: "Prisiljeni smo pustili Kuburaša, iako smo sigurni da je sudjelovao u ubojstvu... I policija i ja smo sigurni u to..." Bilo je jasno da su se švedske vlasti odlučile na taj korak ucijenjene od Beograda otkazivanjem planiranog posjeta jugoslavenskog diktatora Tita.