Stjepan Schulzer
| Stjepan Schulzer | |||
|---|---|---|---|
| Smrt | 5. veljače 1892. Vinkovci, Austro-Ugarska | ||
| Narodnost | Hrvat | ||
| Zanimanje | botaničar, mikolog | ||
| Roditelji | Stjepan i Anka r. Vizjak | ||
| Nagrade | Po njemu je rod gljiva dobio ime | ||
Stjepan Schulzer (19. kolovoza 1802., Viduševac - 5. veljače 1892., Vinkovci), bio je hrvatski botaničar i mikolog.
Životopis
Rani život
Stjepan Schulzer Müggenburški rodio se u selu Viduševcu na Banovini. U ranoj mladosti ostao je bez majke ter ga je otac sam odgajao. Sa 15 godina umire mu i otac, častnik koji je službovao u Petrinji u Prvoj banskoj graničarskoj pukovniji. Dalje su se o njemu brinuli prijatelji njegovog otca. Školovanje je nastavio u kadetskoj satniji u Olomoucu gdje je postizao izvrsne rezultate. Kasnije je premješten u 39. mađarsku pukovniju. U vojnoj je službi sporo napredovao do položaja nadporučnika i kapetana, no zbog bolesti ruku bio je umirovljen. U Vinkovcima je 1849. organizirao vojnu bolnicu za ranjene vojnike. Tamo oboli od tifusa, vid mu znatno oslabi ter posve izgubi sluh koji mu se ipak nakon nekog vremena povrati. Nakon utemeljenja vojne bolnice, 1851. godine povjeriše mu i organiziranje pukovnijske škole u Brodu ter upravljanje pukovnijskim školama u banatskom Karansebešu i Srijemskoj Kamenici.
Prirodoslovni rad
Iako ga je u djetinjstvu otac odvraćao od gljiva usporedjujući ih sa paucima, zmijama i gušterima, njegovo interes za gljive nije prestao ni u odrasloj dobi. Obuhvatnije proučavanje nastavio je za vrijeme učiteljevanja u Velikom Varadinu. Uskoro je kupio Tratinnickovu knjigu o jestivim gljivama, ali su ilustracije u njoj bile loše otisnute na papiru što će biti presudno u budućem radu na izradi djela o gljivama. Tijekom izučavanja sistematike gljiva nailazio je na probleme zbog lošeg poznavanja grčkog i latinskog jezika. Usporedo sa prikupljanjem i pročavanjem gljiva na terenu izrađivao je izvrsne crteže gljiva ter opisao oko 300 gljiva. Nažalost rad je izgubio. Unatoč tomu na nagovor prijatelja izradio je novo djelo koje 1851. godine odnese na ocjenu Ministarstvu za bogoštovlje i nastavu u Beč te dobije pozitivnu ocjenu rada. Nakon toga intenzivnije proučava teme iz botanike i mikologije, nabavlja Plösselov mikroskop. Rezultat znanstvenog i terenskog rada bilo je djelo koje je obuhvaćalo opise i visokokvalitetne crteže 1700 vrsta gljiva.
Napisao je i knjigu o gljivama Slavonije sa 1000 crteža i opisa koja još čeka na objavljivanje. Članke je objavljivao u Österreichische botanische Zeitschriftu i Flori, botaničkim časopisima koji su izlazili u Beču i Regensburgu. U mikologiji je važan njegov prinos iztraživanju razmnožavanja gljiva Polyporus applanatus, Boletus, Polyporus ter svojstva toksina Agaricus. Schulzer je bio počasni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, počasni član Srbskog učenog društva, član Carskog i kraljevskoga botaničkog društva u Beču i dr. Bio je aktivni član Zoologisch-botanische Gesellschaft in Wien, dopisnik i počastni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, stvarni član Siebenburgischer Verein für Naturwissenschaften in Hermannstadt, utemeljujući član Societe mycologique de France i član Societas historico-naturalis Croatica. Od svojih suvremenika bio je štovan i visoko cijenjen. Na poziv biskupa Strossmayera proveo je Schulzer jednom 11 dana kao gost u Đakovu marljivo iztražujući tamošnju okolicu. Po njemu je rod gljiva dobio ime Schulzeria.
Glavna djela
- Icones selectae Hymenomycetum Hungariae, u suradnji sa Karolyem Kalchbrenneron, 1873-1877.
- Pilze aus Slavonien, rukopis (13 svezaka), 1865-1889.
