Stockholmski sindrom
Stockholmski sindrom opisni je izraz za psihopatološki fenomen iskazivanja pokorničkih gesta, stavova i postupaka žrtava zločina što se emocionalno povezuju s počiniteljem/zlostavljačem, solidariziraju s njime ili dragovoljno (i neovisno o razlogu) provode njegove naredbe.
Naziv je dobio po slučaju pljačke i petodnevne talačke krize u zgradi banke Kreditbanken na trgu Norrmalmstorg u Stockholmu u kolovozu 1973. godine, kada je četvoro zatočenih zaposlenika tijekom i nakon događaja iskazivalo blagonaklonost prema otmičarima i odbijalo svjedočiti protiv njih.
Bez posebnoga naglaska na psihopatsku strukturu fenomena, pojam se također primjenjuje na ponašanje većih političkih skupina u političkom životu, primjerice, poput dijela biračkoga tijela što u određenim ključnim periodima ili za vrijeme većih političkih događaja pruža potporu strukturama vlasti i utjecajnim političkim strankama unatoč tomu što njihove različite problematične i štetne radnje isti taj dio biračkoga tijela iz određenih razloga učestalo kritizira ili osuđuje - takvo očitovanje fenomena u Hrvatskoj poznato je i kao „hrvatski sindrom”[1], te poput pristaša masovnoga useljavanja što bezuvjetno iskazuju potporu imigrantima i onda kada sami postanu žrtve njihovih zločina (→ patološki altruizam).
Poveznice
Izvori
- ↑ Ivica Ursić: „Hrvatski sindrom”
