Toplinski pomak vegetacije
Toplinski pomak vegetacije (učinak eko-klimatskih promjena zadnjih desetljeća): U svezi klimatskih promjena i zatopljavanja, jasne terenske promjene kod nas su više nego očevidne i povrh toga, baš u našim krajevima su te promjene izgleda najjasnije i brže negoli igdje u Europi gdje su već duže praćene. Ove promjene (bar kod nas) nisu neviđene niti zastrašujuće, kako nas uvjeravaju senzacionalistički mediji, jer je već iz ranijih polenskih diagrama (promjena zračnog peluda u talozima i drugi pokazatelji) jasno da se s klimom i vegetacijom vrlo slično već zbivalo pred 4.000 do 6.000 god. u prapovijesno doba klimatskog kseroterma nakon čega se opet obnovila dosadašnja klima i vegetacija. Ipak je bitna razlika što su ranije takve promjene bile dosta usporene kroz više stoljeća, a ove sadašnje su vrlo ubrzane kroz par desetljeća - čemu je najvjerojatniji uzrok ljudsko zagađivanje.
Sadržaj
Abstract
Warming shift of vegetation: With the recent climate changes and global warming, also the northward shifting of southern vegetation zones occur. Within Europe, these zonal shifts recently are especially drastic and evident in Spain, and in Balkans where Mediterranean vegetation now invaded continental inlands toward Pannonian plain. In Croatia and Bosnia where such shifts were monitored during last 30 years, the northward shifting rate of southern vegetation in average was about 3.2 km in each subsequent year.
Klimatske promjene
Od početka mjerenja (u Austrougarskoj) pa do prošlih sedamdesetih, klimatski prosjeci kod nas su bili manjeviše slični, uz beznačajne i nejasne oscilacije, ali u desetljetnim prosjecima osamdesetih, devedesetih i prošlog desetljeća ove su promjene već nedvojbene kod nas. Ukratko - tri su glavna pokazatelja klimatskih promjena kod nas, vidljiva kroz ova zadnja desetljeća.
- 1. Prvi i najpopularniji svjetski pokazatelj su srednje temperature - koje su kod nas bar zasad blaže izražene i same bez ostaloga ne moraju dizati uzbunu u pogledu razvoja bilja.
- 2. Druga alarmantnija pojava, bar za nas su očite izmjene godišnjeg režima oborina: dok je na Jadranu kišni minimum sa sušom oduvijek (u povijesno doba) normalno bio ljeti i maksimum oborina zimi, u kopnenom zaleđu je sve donedavna bilo uglavnom obrnuto tj. najviše kiša ljeti i ujesen a najmanje zimi. Međutim, u zadnjih dvadesetak godina se taj oborinski režim u zaleđu dijelom ili posve izvrnuo, pa se tu često pojavljuju nejasni ili višestruki minimumi i maksimumi, ali na nekim mjernim postajama s najjačim promjenama, u zadnjih dvadesetak godina sve jasnije prevladava pravi mediteranski režim oborine s ljetnom sušom i maksimumom u hladnije doba godine: npr. Čučerje, Slunj, Bihać, Martinbrod i nešto blaže susjedne postaje srednje Hrvatske i zapadne Bosne čiji je višegodišnji oborinski režim odnedavna postao vrlo sličan kao na gornjem Jadranu i Dalmatinskoj Zagori.
- 3. Promjene smjera vjetrova: jugo je u povijesno doba oduvijek puhalo na Jadranu, ali zadnjih destljeća se sve češće osjeća još širom Hrvatske i zapadne Bosne i tu je postalo osobito često ujesen i proljeće. Sličan toplosuhi vjetar Fen (foehn) kao kopneni nastavak juga je već odavno poznat u alpskim dolinama Švicarske, Austrije i Bavarske, dok je kod nas u zaleđu donedavna to bio rijedak i kratkotrajan vjetrić kao tzv. 'jugovina'.
Međutim, kroz zadnjih par desetljeća se kod nas naglo razvija i proširuje novi dolinski Fen u dinarskim međuplaninskim dolinama, kao najčešći i dominantan vjetar ujesen, proljeće a povremeno sve češće i zimi. Zadnjih godina je takav južni fren osobito čest i jak u dolinama Une, Korane, Mrežnice i njihovih pritoka, npr. Ogulin, Slunj, Bihać, Martinbrod, Duga Resa - a povremeno i zasad slabije puše sve do Karlovca, Petrinje, Zagreba ...itd.
Klimatske selidbe raslinstva
Dakako da sve te novije promjene topline, oborina i vjetrova kod nas zadnjih desetljeća već konkretno uzrokuju sve jače i vrlo očite promjene u terenskim zonama prirodne samonikle vegetacije. Sada se navode vidljive izmjene i premještanje domaćega samoniklog drveća povezanog s najnovijim klimatskim promjenama kod nas - što je dobar pokazatelj za uzgoj palmi i sličnih južnih egzota.
Ledeno doba i prevlast najodpornije sjeverne vegetacije skandinavskog tipa, u južnoj Europi i kod nas su završili pred desetak milenija (u hladnijoj sjevernoj Europi pred 9.000 - 7.000 god.), nakon čega se klima i vegetacija približavaju sadašnjoj (tj. donedavnoj) kod nas. Izrazito najtoplije vrijeme tzv. kseroterm ('toplosuho' doba) tu je bio na početku prapovijesti pred 6.000 - 4.000 god., kada je (iz fosilnih nalaza) današnja mediteranska vegetacija kod nas dijelom rasla i sjevernije u kopnenom zaleđu.
Sada ukratko o najnovijim fitoklimatskim promjenama samonikle vegetacije koja na našim terenima već vidno postaje sve sličnija onoj iz prapovijesnog kseroterma: iako se (bar zasad) tu još ne proširuju palme - ali se odnedavna proširila iz Jadrana na sjever južna mediteranska vegetacija gdje je prije nije bilo. Tekstovni popisi samoniklog bilja kod nas postoje već nekih 2 stoljeća, a slikovno-prostorni prikazi na kartama od početka 20. stoljeća i na njima osim dopune lokalnih detalja, donedavna nije bilo bitnih promjena u rasporedu divljeg drveća i grmlja sve do prošlih sedamdesetih godina.
Zatim kroz osamdesete i devedesete godine do danas, širom srednje Hrvatske i zapadne Bosne šume se ubrzano mijenjaju i na prostranim terenima nastaje 'botanički kaos'. Ranije sve donedavno je južna mediteranska vegetacija prirodno rasla uz Jadran na primorju do gorske barijere Dinarida, a od Gorskog Kotara, Like i Bosne na sjever je dotad normalno raslo u zaleđu odpornije kontinentalno drveće i grmlje kao i širom cijele srednje Europe.
Međutim, od osamdesetih ta divlja kontinentalna vegetacija u zaleđu ubrzano nestaje najprije iz toplo-sunčanih južnih padina, pa od devedesetih do danas i iz prosječnih ravnih položaja, tako da je sad u srednjoj Hrvatskoj i zapadnoj Bosni (Pounje, Kordun, sliv Kupe itd.) donedavna kopnena vegetacija već pretežno ograničena na svježije sjeverne padine, više gorske terene i vlažnija močvarna tla u nizinama.
Invazije južnog bilja
Na ispražnjene pretoplo-suhe položaje iz Jadrana se u kopneno zaleđe odnedavna dosad sve brže proširuje primorska (submediteranska) vegetacija, slična kao na gornjem Jadranu i dalmatinskom kopnu, a ta ubrzana "invazija mediteranaca" kroz proteklih tridesetak godina kod nas ima prosječno godišnju brzinu oko 3,2 km (3200 m) od jugozapada na sjeveroistok. Otada su kroz niže medjuplaninske doline Like i Gorskog Kotara mnoge južne vrste već masovno 'umarširale' do Bihaća, Slunja, Zvečaja i Tounja, a poneki najbrži i najagresivniji "južnjaci" dosegli su čak do Ogulina, Duge Rese, Dvora na Uni i Čučerja kod Zagreba.
Zato je uz sadašnji trend, tek pitanje vremena kada će ti samonikli južnjaci potisnuti (oko 2.040 ?) staru kontinentalnu vegetaciju na sjeveru sve do Drave. Danas je već samoniklo drveće i grmlje Korduna i srednjeg Pounja podjednako kao u srednjoj Istri i Dalmatinskoj Zagori, a ono najizrazitije uz gornju Unu (Bihać-Srb) i dolini Tounjčice (Tounj-Primišlje) više nema veze s kontinentom i sličnije je Kvarneru kao u Vinodolu, na Krku i sjevernom Cresu. Dakako da su sve to ujedno postalqa i nova prikladna staništa za sadnju južnih egzota i najodpornijih palmi.
Sada par konkretnih primjera: Najagresivniji i najbrži mediteranski južnjak u klimatskoj invaziji kroz Hrvatsku i Bosnu, dosad je medju drvećem crni jasen (Fraxinus ornus) koji je već prije bio proširen na većini otoka i duž cijelog primorja od Savudrije do Bojane. U kopnenom zaleđu iza Dinarskog gorja, donedavna je taj rastao tek kao rijetko kržljavo stabalce (zaostao iz kseroterma ?) na tridesetak mjesta pod toplim južnim stijenama Zagorja i Kordunskih kanjona, ali danas već suvereno i bujno raste po najvećem dijelu Hrvatske i Bosne pa ga nema još samo u Medjimurju, Podravini i višim brdima Gorskog Kotara. Npr. kod Zagreba oko Čučerja od Lipe do Kašine, crni jasen već masovno prekriva prostor oko 9 kv.km. Njegovo brzo i nezadrživo širenje je sad već slično poput korovnog pajasena (Ailanthus).
Drugi slični južnjaci uz nešto sporije širenje kroz naše zaleđe su još npr. medunac (Quercus pubescens), crnograb (Ostrya carpinifolia), rašeljka (Cerasus mahaleb) i ini slični, koji su do danas već masovno prošireni diljem Pounja, Korduna, Žumberka i istočne Medvednice oko Čučerja - tj. na područjima gdje i lokalne mjerne postaje zadnjih desetljeća također pokazuju mediteranski ljetni minimum oborina uz sve češće i duže puhanje toplosuhog južnog fena u hladnije doba godine.
Na tim novim toplijim područjima kopnenog zaleđa su ujedno sada nastala nova, prikladna staništa za vanjski uzgoj i prezimljavanje na otvorenom poluodpornih južnih egzota i čak ponekih najodpornijih palmi, npr. žumare (Trachycarpus fortunei), a uz dovoljnu zaštitu možda i za neke druge poluodporne egzote i južne voćke. Prama tomu, novije klimatske promjene kod nas mogu biti korisne za vanjski uzgoj južnog voća i sličnih subtropskih egzota na našim područjima, gdje to donedavna još nije bilo moguće.
Poveznice
Reference
Adapted and elaborated by GNU-license from Croatian Wikinfo and WikiSlavia.
