Velika Gorica
Velika Gorica (domaće-kajkavski: Velka Goryca), je polukajkavski satelitski grad u srednjoj Hrvatskoj na južnom rubu Zagreba, u Zagrebačkoj županiji. Broj stanovnika je oko 90.000, poštanski broj = 10410, a zem. širina = 45.74 i z. dužina = 16.06.
Sadržaj
Abstract
Velika Gorica is the largest and most populous satellite city in Zagreb County, Croatia. The city itself has a population of 35,256, while the municipality has a population of 63,517 inhabitants (2001) and today nearly 90,000. Velika Gorica is the centre of the historical Turopolje region.
Zemljopis
Velika Gorica se nalazi jugoistično od Zagreba, u nizinskom dijelu Turopolja i na rubu brežuljkastog dijela Vukomeričkih gorica. Od rijeke Save na sjeveroistoku i Kupe na jugozapadu, velikogoričko se područje prostire na površini od 566 četvornih kilometara.
Povijest
Velika Gorica se prvi put spominje kao selo 1228. godine. Mjesto dobiva na važnosti nakon 1560. godine, kada je Turopolju dodijeljen status Povlaštene plemenite općine. Godine 1610. sagrađen je u Velikoj Gorici drveni dvor Plemenite općine turopoljske. U srednjem vijeku, Velika Gorica postala je središte župe. Srednjevjekovna župna crkva stradala je u turskim provalama, a nova je izgrađena u drugoj polovici 17. stoljeća. U povijesti je glavna gospodarska djelatnost Velike Gorice bila trgovina, a na glavnom su se trgu redovito održavali sajmovi. U čitavom kraju je osim trgovine bilo razvijeno stočarstvo i šumarstvo. Prva škola sagrađena je u 18. stoljeću, ali je nakon nekoliko desetljeća srušena radi trošnosti i nedovoljnog interesa lokalnog stanovništva za školovanje. Izgradnja prve željezničke pruge u Hrvatskoj 1862. godine, onoj od Zagreba do Siska, imala je značaj za šire područje, ali ne osobito i za Veliku Goricu, budući da je željeznička postaja smještena daleko od njezina središta.
Jači gospodarski razvoj Velika Gorica doživljava krajem 19. i početkom 20. stoljeća, kada se područje oko glavnih trgova postupno urbanizira i izgrađuje. Stari trg ispred vijećnice i crkve naziva se Konjskim trgom jer se na njemu trguje konjima, dok se Trg kralja Tomislava naziva Marvinskim trgom jer je ondje tržnica stoke. Bogati trgovci podižu niz kuća (Tarbuk, Trdak, Čop, Rosner, Janeš, Fanton, Brigljević), kojom se formira središte Velike Gorice kao naselja. Plemenita općina turopoljska inicijator je čitavog niza javnih projekata, osobito u doba župana Ljudevita Josipovića. Tada nastaju zgrada Kotarske oblasti, Kotarski sud, Prva hrvatska štedionica, javna bolnica, zgrade škola u Zagrebačkoj i Kurilovečkoj ulici, te najamne vile za predstojnika Kotarske oblasti i Turopoljskog nadšumara. Najpoznatiji graditelj tog vremena bio je Nikola Hribar koji je sagradio većinu zgrada. Godine 1901. u Velikoj Gorici živi 1041 stanovnik. Začetak javnog prijevoza u mjestu je konjski tramvaj, tj. kojnača, koji je od 1907. do 1937. povezivao središte Velike Gorice sa željezničkom postajom te industrijskim pogonom u Novom Čiču. Razvoj mjesta prekinut je Drugim svjetskim ratom, nakon čega nastupa intenzivna višestambena izgradnja, a Velika Gorica postaje satelitski grad zagrebačkog prstena. Godine 1974. Velika Gorica postaje jedna od zagrebačkih općina. Status grada dobiva 1995. godine.
Pučanstvo
Prema popisu stanovnika iz 2001. sam grad Velika Gorica imao je 33.339 gradjana i na širemu gradskom okružju 63.517 stanovnika, a danas već blizu 90.000. Velika Gorica je sedmi po veličini grad u Hrvatskoj. U Velikoj Gorici i u okolnim općinama Pokupsko, Orle i Kravarsko i njihovim naseljima živi 83.000 stanovnika.
Prigradska naselja
Velika Gorica se upravno sastoji od 59 naselja: Bapča, Bukovčak, Buševec, Cerovski Vrh, Cvetković Brdo, Črnkovec, Donja Lomnica, Donje Podotočje, Drenje Šćitarjevsko, Dubranec, Gornja Lomnica, Gornje Podotočje, Gradići, Gudci, Gustelnica, Jagodno, Jerebić, Ključić Brdo, Kobilić, Kozjača, Kuče, Lazi Turopoljski, Lazina Čička, Lekneno, Lukavec (Velika Gorica), Mala Buna, Mala Kosnica, Markuševec Turopoljski, Mičevec, Mraclin, Novaki Šćitarjevski, Novo Čiče, Novo Selo Lekeničko, Obrezina, Ogulinec, Okuje, Petina, Petravec, Petrovina Turopoljska, Poljana Čička, Prvonožina, Rakitovec, Ribnica, Sasi, Selnica, Sop Bukevski, Staro Čiče, Strmec Bukevski, Šćitarjevo, Šiljakovina, Trnje, Turopolje, Velika Buna, Velika Gorica, Velika Kosnica, Velika Mlaka, Vukomerić, Vukovina i Zablatje Posavsko.
Promet
Uz velikogoričko naselje Pleso smještena je Zračna luka Zagreb, a sam grad leži na trasi željezničke pruge Zagreb-Sisak. Glavna cestovna poveznica sa Zagrebom je Velikogorička cesta, a njom teče sav cestovni promet iz smjera Siska prema Zagrebu, pa je zbog toga jedna od najprometnijih cesta u Republici Hrvatskoj. Trenutno je u izgradnji istočna obilaznica kojom će se Velika Gorica spojiti s istočnim dijelom Zagreba preko Domovinskog mosta, pa Autocesta Zagreb-Sisak koja će Zagreb sa Siskom spajati preko Velike Gorice. Osim Zračne luke Zagreb, Velika Gorica ima još tri manja letilišta; Letjelište Buševec, Letjelište u Veleševcu te letjelište Zrakoplovnog tehničkog zavoda u samoj Velikoj Gorici. Javni gradski prijevoz između Velike Gorice i Zagreba, te okolnih naselja obavlja ZET (Zagrebački električni tramvaj).
Gospodarstvo
Svoj gospodarski razvoj Velika Gorica temelji na malom gospodarstvu i poljoprivredi. Uz 1.460 obrta, 983 malih te 17 srednjih i velikih poduzeća, na području je registrirano i oko 4.700 obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Poduzetnici i obrtnici se najčešće bave trgovinom (27%), poslovnim servisima i uslužnim djelatnostima (15%), građevinarstvom (11%) i ugostiteljstvom (8%). Međutim, područje je gospodarski najpoznatije po drvoprerađivačkoj i metaloprerađivačkoj industriji, kao i raznolikoj ponudi uslužnih djelatnosti i trgovine. Drvo, posebice hrast lužnjak od kojeg se od davnina pravilo sve - od igrački za djecu do starih turopoljskih kuća, glavna je sirovina područja kao i u susjednim županijama. Na području grada nalazi se nekoliko pilana (najveća u Mraclinu) i više prerađivača drva. Polovicom 2007. godine velikogorički poduzetnici i obrtnici zapošljavali su 14.663 radnika. Najviše je zaposlenih bilo u prerađivačkoj industriji (17%) i trgovini (16%), a zatim i na prijevozu, skladištenju i vezama (9%).Gospodarska je osnova drvna, prehrambena, građevinska, kožna i grafička industrija, te poljodjelstvo. Sa 9,7 milijardi kuna ukupnih prihoda i 9,4 milijarde kuna ukupnih rashoda u 2006. godini, trgovačka društva Velike Gorice ostvarila su pozitivan konsolidirani financijski rezultat od 210,8 milijuna kuna. Od ostvarenih prihoda, 8,9% je bilo ostvareno od izvoza. Nositelji ukupnog prihoda u Velikoj Gorici jesu poduzetnici trgovine i djelatnosti prijevoza, skladištenja i veza koji zajedno ostvaruju čak 84,2% ukupnog prihoda i zapošljavaju 33% od ukupnog broja od 10.469 zaposlenih u trgovačkim društvima. U Velikoj Gorici je smješten i Zrakoplovno-tehnički zavod, jedinstvena institucija u sastavu Ministarstva obrane Republike Hrvatske za servisiranje i popravak civilnih i vojnih zrakoplova i helikoptera.
Spomenici i znamenitosti
U Velikoj Gorici i bližoj okolici nalaze se vrijedna arheološka nalazišta. Potječu iz doba prapovijesti (kultura grobnih polja sa žarama), antike (rimski ranocarski grobovi) i ranoga srednjeg vijeka (razni predmeti, keramika u upotrebi u karolinškome kulturnome krugu). Jedinstvene su vrijednosti Velike Gorice i Turopolja drvene kapelice i plemićke kurije, takozvane "turopoljske ljepotice". Blizina Vukomeričkih gorica, rijeke Lomnice, Save i Odre, upotpunjuje raznolikost turopoljskog kraja. Područje je bogato hrastom, koji je jedan od glavnih prirodnih resursa. Hrast je i omogućio čuvenu gradnju sakralnih i drugih objekata od drva, a stari "turski" hrast lužnjak, nedaleko od Velike Gorice, posebno je zaštićeni objekt - spomenik prirode.
U užem području Velike Gorice, koje obuhvaća nekadašnja sela Veliku Goricu, Malu Goricu, Kurilovec, Pleso i Rakarje, ne nalazimo mnogo sačuvanih povijesnih znamenitosti. Na starom velikogoričkom trgu nalazi se barokna vijećnica Plemenite općine turopoljske, zvana i Turopoljski grad, sagrađena 1765. godine na mjestu ranije drvene zgrade. Danas se u njoj nalazi Muzej Turopolja. Stara povijesna jezgra Velike Gorice djelomično je očuvala niz historicističkih kuća s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Najznačajnije su neorenesansna zgrada Kotarskog suda (danas Općinski sud) iz 1894.-95. godine i zgrada Prve hrvatske štedionice (1907.). Župna crkva Uznesenja Marijina (1893.-94. g.) građena je u neoromaničkom stilu, prema projektu zagrebačkog arhitekta Hermanna Bolléa.
Od tradicionalne drvene arhitekture, vrlo malo toga je sačuvano. U Pleškom polju, između naselja Podbrežnica i Pleso nalazi se drvena kapela Ranjenog Isusa, sagrađena 1896. godine na mjestu ranije barokne kapele. Vrijedne drvene kurije Josipović i Jelačić u Kurilovcu u ruševnom su stanju. Djelomično je očuvano naselje drvenih kuća – nekadašnja Mala Gorica, danas u Turopoljskoj ulici. Od moderne arhitekture u Velikoj Gorici postoji nekoliko značajnih ostvarenja arhitekta Stjepana Planića.
Naobrazba i kultura
U gradu postoji pet osnovnih škola (najveća je OŠ Nikole Hribara), pet srednjih škola (Srednja Zrakoplovna tehnička, Srednja strukovna, Ekonomska, Gimnazija Velika Gorica i Umjetnička škola Franje Lučića), te Veleučilište Velika Gorica.
Velika Gorica nosi titulu "grada prijatelja djece". Dan grada je 13. prosinca: blagdan Sv. Lucije, zaštitnice Turopolja.
- Muzej Turopolja
- Pučko otvoreno učilište Velika Gorica
Šport
- Gradski stadion Velika Gorica
- HNK Gorica
- NK Udarnik
- NK Gorica
- Košarkaški klub Gorica
- Rukometni klub Gorica
- Ženski Rukometni klub Gorica
- Ženski Rukometni klub Udarnik
- Ženski odbojkaški klub AZENA Volksbank
- Odbojkaški klub Velika Gorica
- Odbojkaški klub Gorica (bivši MOK Gorica) [3]
- Boksački klub Velika Gorica
- Boksački klub Direkt
- Judo klub Pinky
- Karate klub Velika Gorica
- Karate klub Centar
- Klub tajlandskog boksa Knez Mislav
- Atletski klub Velika Gorica
- Maraton klub Velika Gorica
- Tenis klub Brcko
- Stolnoteniski Klub Stanfar Velika Gorica
- Kuglački klub Radnik
- Paintball klub Velika Gorica
- Skijaški klub Velika Gorica
- Baseball klub Velika Gorica
- Šahovski klub Osnovnoškolac
Poznate osobe
- Nikola Hribar - Graditelj
- Franjo Lučić - Skladatelj
- Jacques Houdek - Pjevač
- Ivana Banfić - Pjevačica
- Juraj Ćuk - povijesničar
- Rene Medvešek - Glumac i kazališni redatelj
- Sven Medvešek - Glumac
- Božidar Prosenjak - Pisac
- Sven Ušić - Košarkaš i trener
- Igor Bišćan - Nogometaš
- Tomislav Butina - Nogometaš
- Mario Cvitanović - Nogometaš
- Senna Ušić - Odbojkašica
- Jura Ozmec - Sportski komentator
- Mislav Bago - TV novinar
- Vladimir Bakarić - Komunist i političar u socijalističkoj Jugoslaviji
- Mato Lovrić - Crtač i ilustrator
- Dražen Barišić - Gradonačelnik i bivši ravnatelj RVG Media grupe
- Ivan Šuker - bivši Ministar financija
- Ivo Pukanić - Novinar, osnivač i urednik hrvatskog tjednika Nacional
- Barbara Jelić- hrvatska odbojkašica
- Renato Ivanuš - Glavni urednik 24sata
- Ivan Žurić- poznati novinar
- Emilija Bunjac- poznati tv voditelj
- Ivanka Mazurkijević - Pjevačica
Literatura
- Emilij Laszowski 1910-1928: Povijest plemenite općine Turopolje, sv. I (1910.), sv. II (1911.), sv. III (1924.), Zagreb.
- Petar Puhmajer, Kristina Vujica, Maja Vahčić Lušić, Gordan Murat: Arhitektura Velike Gorice, Velika Gorica, 2005.
- Aleksandar Božić: Kojnača – 100 godina velikogoričkog tramvaja, Velika Gorica, 2007.
Vanjske sveze
Poveznice
Reference
Adapted and elaborated by GNU-license almost from Wikislavia and Wikinfo (partly Croatian Wikipedia).
