Venezuela i Hrvati

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži

Venezuela i Hrvati (naši noviji odseljenici na sjeveru južne Amerike): - Hrvatska diaspora u Venezueli je jedna od najmanjih i najmladjih u obje Amerike. Ipak su prvi posjeti hrvatskih pomoraca ozemlju kasnije Venezuele najvjerojatnije bili već u srednjem vieku, kada su ranohrvatski brodovi od Jadrana, u doba kraljevine Trpimirovića u suradnji sa španjolskim Maurima sigurno stigli do Karibskih otoka i Trinidada, a vrlo vjerojatno i do susjednoga venezuelskog kopna, - ali još nema naznaka da bi se tamo nastanili (za razliku od južnije obale Brazila).

Obćenito o Venezueli

Venezuela je najsjevernija država Južne Amerike na obali Karibskog mora. Na zapadu graniči s Kolumbijom, na jugu s Brazilom, a na iztoku s Gvajanom. Klima Venezuele je tropska, uglavnom vlažna i vruća, a nešto blaža subtropska samo u gorskim predjelima na zapadu i jugoiztoku. Najveća rijeka je Orinoco koji utječe u more velikom deltom na sjeveroiztoku.

Ukupna dužina obale je oko 2.800 km. Uz sjeveroistočnu i sjevernu obalu Venezuele se još nalaze manje otočne države Trinidad i Tobago, Grenada, Kuracao i Aruba. Sa površinom od 916.445 km² nalazi je na 6. mjestu medju južnoameričkim i na 33. mjestu medju svjetskim državama i teritorijima.

Na sjeverozapadu oko jezera Maracaibo i u središnjem dijelu zapadno od rijeke Orinoco reljef je nizinski. Na krajnjem zapadu zemlje uz kolumbijsku granicu, zatim duž većeg dijela obale i izmedju spomenutih nizina pružaju se najsjeverniji ogranci Anda u kojima nadmorska visina doseže 5.007 m (Bolivarov vrh). Iztočno od Orinoca reljef se uzdiže prama jugu i iztoku gdje tvori zapadni dio Gvajanskog gorja, u kojem se nalazi Anđeoski vodopad (Angel Falls), najviši na svijetu s kilometarskim padom vode od 979m.

Bogata bioraznolikost koja varira od tropskih kišnih šuma na jugu do primorske tropske vegetacije na severu, ter od visokoplaninskih šuma na zapadu, preko visokotravnih savana u središtu do močvara u delti Orinoca na iztoku, svrstava Venezuelu medju države s najraznovrsnijom biološkom slikom u svietu.

Sažeta povijest

Španjolski konkvistadori su kolonizirali područje današnje Venezuele do 1522, a nešto ranije su oko 1515. na otoku Kubagua osnovali grad Nuevo Kadiz koji je bio prvi španjolski grad na tlu Južne Amerike. Venezuela je bila prva španjolska kolonia na kontinentu koja je proglasila neovisnost od Španolske imperije 1811. što je dovelo do rata za neovisnost. Nešto kasnije je većina venezuelskog ozemlja uvrštena u sastav podkraljevstva Nove Granade, dok je manji iztočni dio pripojen Novoj Andaluziji.

Nakon više neuspješnih ustanaka, zemlja je proglasila neovisnost od Španjolske 5. srpnja 1811. pod vodstvom Simóna Bolívara. Borba za samostalnost potrajala je deset godina, a u njoj su se uz Bolívara istakli i generali Antonio José de Sucre i José Antonio Páez koji je postao i prvim predsjednikom Venezuele nakon razpada unije s Ekvadorom i Kolumbijom godine 1830.

Politički život Venezuele u 19. i ranom 20. stoljeću obilježili su nestabilnost, žestoke borbe za vlast i diktature. Nakon smrti autoritarnog vodje Juana Vicentea Gómeza godine 1935., započela je demokratska preobrazba zemlje koja je dovela do konačnog povlačenja vojske iz političkog života 1958. Iskorištavanje nalazišta nafte povećalo je nacionalno bogatstvo.

U političkom smislu je Venezuela savezna republika s predsjednikom kao vrhovnim poglavarom. Tvore ju 23 savezne države, glavni distrikt Caracas i zavisni otoci uz obalu. Venezuela ima dugotrajni teritorialni spor s Guayanom oko ozemlja oko 159.000 km² zapadno od rieke Esekibo (tzv. Guayana Esekiba ili Zona en Reclamación) koju Venezuela smatra zakonitim dielom svog ozemlja.

Venezuela se ubraja u države s visokom stopom urbanizacie, a većina njenog pučanstva žive u velikim gradskim centrima na primorskom sjeveru. Glavni i najveći grad u zemlji je Caracas, a medju ine veće gradove spadaju i Maracaibo, Marakay, Valencia, Merida, Ciudad Guayana, Barcisimeto i San Cristobal.

Glavni izvor prihoda je nafta čije procenjene rezerve od skoro 300 milijardi barela svrstavaju Venecuelu na prvo mesto u svetu a država je i među najvećim svetskim proizvođačima ovog energenta. Pored nafte važan izvor prihoda predstavlja izvoz poljoprivrednih kultura, posebno kafe i kakaoa.

Poratna diaspora 20.st.

Hrvati u Venezueli (špan. Inmigración croata en Venezuela) su osobe u Venezueli s punim, djelomičnim, ili većinskim hrvatskim podrijetlom, ili u Hrvatskoj rodjene osobe s prebivalištem u Venezueli. Procjenjuje se kako u Venezueli žive oko 5.000 hrvatskih odseljenika i njihovih potomaka. Hrvati i njihovi potomci u Venezueli najviše naseljavaju: Caracas, Maracaibo, Valenciju, Meridu, Maracay, Ciudad Bolivar i otok Margarita.

Kako su većina Hrvata u Venezueli izbjeglice nakon propasti NDH, o njima je u doba Jugoslavije kroz 20. st. kod nas uglavnom nije pisalo i suvisli javni podatci su dostupni tek odnedavna u novoj Hrvatskoj. Prve veće skupine naših doseljenika su stigle u Venezuelu nakon 2. svjetskog rata, prva u kolovozu 1947. Bili su to politički emigranti kojih se u poratnim godinama uselilo oko 800. Jedinu cjelovitu monografiju o Hrvatima u Venezueli i prvu koja je ikad o njima napisana objavio je Ante Laušić 2007. godine.

Naša kultura u Venezueli

U Venezueli djeluje pet hrvatskih organizacija. Od njih su tri neprofitabilna društva koja su članovi Hrvatskog svjetskog kongresa (HSK): Hrvatski odbor za Venezuelu, Hrvatsko - Venezuelanski Centar, Društvo Hrvatska žena. Izim njih postoje Hrvatski dom i Venezuelsko-hrvatska gospodarska komora.

U Venezueli ne postoji naša katolička misija. U Venezueli su svi Hrvati i njihovi potomci venezuelski državljani, a oko 350 osoba osim venezuelskog imaju i hrvatsko državljanstvo, jer Venezuela prihvaća dvojno državljanstvo.

Hrvatski odseljenici su u Venezueli imali značajnu izdavačku djelatnost, pa su od 1950. godine do danas Hrvati i njihovi potomci tu izdali 118 knjiga i brošura. Dio tih knjiga je predstavljen i na Medjunarodnom sajmu knjiga u Zagrebu. Od tog broja, najviše su 29 knjige dr. fra Agustina Agustinovića i vjerskog karaktera na španjolskom jeziku.

U Valenciji je neko vrijeme djelovala nogometna momčad "Croacia". Vodeće mjesto u novinstvu imao je "Vjesnik Društva Hrvata u Venezueli" (1952–2004). Od 1962. djeluje Hrvatski radio sat. Iste godine bila je pokrenuta i Hrvatska subotnja škola za podučavanje djece o hrvatskoj povijesti i kulturi.

Važniji Hrvati Venezuele

Iako je hrvatska zajednica u Venezueli razmjerno mala, dala je nekoliko poznatih osoba kao što su glumica Gabriela Spanic, književnik Mladen Beg, slikar i pjesnik Luis Lukšić, a najveća imena su Mirko Sančević i Zdravko Sančević, poznati znanstvenik, diplomat, javni radnik i profesor. Popis poznatijih venezuelskih Hrvata:

  • Mirko Sančević: znanstvenik, diplomat, javni radnik i profesor
  • Zdravko Sančević: znanstvenik, diplomat, javni radnik i profesor
  • Pere Šimić: gradjevinar i kulturni djelatnik
  • Augustin Augustinović: franjevac, književnik
  • Mladen Beg: književnik
  • Luis Lukšić: slikar i pjesnik
  • Seka Tudja Severin: likovna umjetnica
  • Gabriela Spanic: glumica

Summary

Venezuela is a country in northern South America. Its official name is República Bolivariana de Venezuela (Bolivarian Republic of Venezuela). The official language is Spanish, and its capital is Caracas. Venezuela produces a large amount of oil every year, and has one of the largest oil supplies in the world. Christopher Columbus was the first European to set foot on the land, but there were already natives living there for a long time. The Spaniards first conquered Venezuela. Slaves were imported from Africa.

Venezuela's inhabitants are very racially mixed. This comes from the colonial period. When whites (the British, Spaniards, French, etc.) conquered America's territory, they took their black African slaves to America to work. During Venezuela's colonial time, black people did not have any rights. They just worked for food. The native people were taught Roman Catholicism.

For a long time, white creoles, people in Venezuela that were descended from Spaniards but considered Venezuela home, headed society. The Venezuelan people did not like that, and started thinking about independence. On July 24, 1823, Venezuela won its independence, led by Simón Bolívar. The current president is Nicolás Maduro. Venezuela's economy is based on oil, cotton, cocoa, sugar, coffee, and tobacco.

Poveznice

Reference

Compiled by GNU license almost from Croatian Wikipedia.