Vijeće za hrvatski jezik
Vijeće za normu hrvatskog jezika 1998 (Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika 2005-12.): - To su bila slična uzastopna jezikoslovna Vieća za obnovu i normativno čuvanje izvornoga hrvatskog jezika, očuvanog na temelju njegova slobodnog i prirodnog razvitka do kraja 19. stoljeća i početkom 20.st., tj. prije nasilne balkanske hibridizacie srbohrvatskog konglomerata u Jugoslaviama od 1919-1938. i opet od 1946-1990.
Sadržaj
Početna rana normiranja
Prvi važniji začetak normiranja osebujnog i posebnoga hrvatskog jezika zbivao se već prije stoljeća i pol tj. od listopada 1847. godine, odkad je na priedlog Ivana Kukuljevića-Sakcinskog u Hrvatskom Saboru radnim i javnim jezikom službeno proglašen hrvatski jezik. Sliedeći bitan pomak, nakon više nasilnih desetljeća srbohrvatskog jezičnog silovanja pod unitarnom Jugoslaviom, bila je Deklaracija o hrvatskom jeziku, u ožujku 1967. godine, kojom se zahtieva obnova i čuvanje Hrvatskog jezika.
Nakon objave ove Deklaracije je 1971. obnovljeni Hrvatski pravopis auktora Stjepan Babić, Božidar Finka i Milan Moguš tiskan u 40.000 primjeraka,- ali je zbog Titina državnog udara protiv Hrvata krajem god. 1971, od toga spašeno i u Londonu uvezano tek 400 raritetnih primjeraka kao tzv. pravopis-'Londonac'. Svu preostalu nakladu toga nesudjenog Hrvatskog pravopisa pod Jugoslaviom je zaplienila i nasilno uništila jugo-UDBA kao tzv. "stara bre hartija" (tj. stari papir za preradu).
Vijeće za normu hrv. jezika
Nakon ove Deklaracie, njezini sastavljači i podpisnici su pod zadnjim desetljećima Titine komunističke Jugoslavie bili na razne načine manjeviše progonjeni, kažnjavani i onemogućeni. Tek pri jugo-razpadu ove srbo-balkanske tvorevine, nakon 7 uzastopnih desetljeća jugobalkanske jezične diktature srbohrvatskih unitarista su nositelji pravoga hrvatskog jezika konačno od kraja 20.st. i početkom 21.st. mogli opet slobodnije djelovati u našoj javnosti bez ranijih ideopolitičkih represalija.
Stoga je u novoj i razmjerno slobodnijoj Republici Hrvatskoj napokon za našu jezičnu obnovu od ožujka 1998. službeno utemeljeno Vijeće za hrvatski jezik (na temelju pravopisa "Londonac") pod predsjedanjem Stjepana Babića. To Vijeće je kraće djelovalo 3 godine do promjene hrvatske vlade tj. tek do godine 2000., kada na vlast opet dolaze reformirani hrvatski komunisti na čelu s I. Račanom koji tada prvi put ukida ovo Vijeće, pa se u našoj javnosti dielom vraća raniji jugoslavenski Vukopis.
Vijeće za hrv.standardni jezik
Nakon prestanka četverogodišnje vlasti Račanovih komunista, u novoj Hrvatskoj dolaze iduće HDZ-ove vlade pod vodstvom Ive Sanadera i potom Jadranke Kosor. Time je opet omogućen povrat u službenu uporabu "Londonca", pa je od god. 2005. do 2012. opet službeno obnovljeno i prošireno Vijeće za normiranje hrvatskoga standardnog jezika, čiji je čelnik bio prof.dr. Radoslav Katičić.
Medjutim ponovo kao i ranije iz god. 2000., čim su na lievu vlast u Hrvatskoj iznova došli komunisti iz SDPa pod 'Zoki' Milanovićem, njegov unitarno nastrojeni ministar Jovanović nakon 2012. opet bez obrazložbe ukida i to drugo obnovljeno Vijeće za hrv. jezik, a umjesto toga kroz Institut za jezik i jezikoslovlje postavlja im novoga unitarnog direktora Željka Jozića koji ukida izvorni hrvatski "Londonac" i nameće u našu javnost 'novo-stari' ublaženi Vukopis iz zadnjih 1980tih godina propale Jugoslavije, što ostaje u javnosti do početka godine 2017.
Najnoviji povrat na Londonac
U ožujku 2017., a povodom 50. godišnjice Deklaracie o hrvatskom jeziku, u hrvatskoj javnosti je konačno dozriela službena sviest, kako se opet i po treći puta, nakon nametnutog jugo-Zokijeva Vukopisa ipak uskoro trebamo službeno vratiti ponovo na izvorno-hrvatski "Londonac".
Zbog toga je proglašen ponovni zatjev za službenu obnovu rada sličnog Vijeća za normu hrvatskog jezika, što je sad i javno kroz Hrvatski Sabor zahtievao i potaknuo poslanik Andro Krstulović-Opara, ter još i saborsko proglašenje posebnoga jezičnog Zakona o obaveznoj javnoj uporabi hrvatskog jezika u Hrvatskoj.
Summary
Councils for Croatian language: - During a century ago in Yugoslavia and the last few decades since the Yugoslav disaster, in Croatia followed violent lingual conflicts for the deliberation of the original Croatian language from preceding centuries, and for rejecting of the violated and imposed Serbocroat hybrid pidgin from unitary Yugoslavia.
For that purposes, one firstly promoted a collective Declaration of main Croatian institutions on Croatian lingual freedom from 1967. Since the Yugoslav disaster 1990, the Croatian lingual council officially returned the former Croatian Standard in 1997, then obstructed by Yu. communists 2000-2005, but regenerated in 2005-2012, and anew obstructed by Zoki's communists from 2013-16, and now in 2017 it is again regenerated and continued.
Poveznice
Referenca
A condensed digest from news on the recent and actual lingual problems of the Croatian standard and orthography.
