Vranska dva jezera
Vranska dva jezera (istoimena jezera na Cresu i kod Biograda): - U jugozapadnoj Hrvatskoj tj. uz iztočni Jadran postoje u primorskim potolinama dva jezera sličnih naziva, ali prirodno dosta različita:
- Manje i dublje Vransko jezero na kvarnerskom otoku Cresu,
- Plitko ali najveće u Hrvatskoj primorsko jezero Vrana kod Biograda u sjevernoj Dalmaciji.
Sadržaj
Jezero Vrana kod Biograda
Vransko jezero (klas.latin. Lacus Aurana) u Ravnim Kotarima kod Biograda je tek formalno po površini razmjerno najveće jezero u Dalmaciji i cieloj Hrvatskoj. Medjutim je to aluvijsko jezero uglavnom plitko s niskim močvarnim obalama, po sredini tek do 4 metara dubine i uz obale manje od metra, pa je od ovoga u Dalmaciji vodnim obujmom ipak veće i znatno dublje Visovačko jezero u kanjonu rijeke Krke.
Vransko jezero u sjevernoj Dalmaciji je poplavljena kriptodepresia kod Pakoštana i Pirovca iztočno od Biograda na Moru. Dugo je 13,6 km, široko prosječno 2,2 km, duboko do 3,9 m, a pokriva 30,16 km². Ovo močvarno jezero je zapravo primorsko kraško polje preplavljeno vodom. Površinom je to najveće jezero u Hrvatskoj, ali je vrlo plitko i duž obala močvarno-zamuljeno i zaraslo ševarima trske i rogoza, gdje se gnijezdi bogata avifauna ptica močvarica.
Vodu dobiva iz nekoliko izvora, rječice Kotarka i potoka Skorobića, a otječe ponorima i novije umjetnim kanalom Prosika do mora, koji ga spaja s Pirovačkim zaljevom. Vodostaj mu kroz godinu koleba prosječno za 0,95m i maksimalno do 2m. Na jezeru je ribogojilište, a jezero se koristi i za ribolov. Spada u Park prirode Vransko jezero.
Vransko jezero na Cresu
Otočno Vransko jezero je duboko sladkovodno jezero na sredini Cresa u Kvarneru. Dugo je oko 5,5 km, široko do 1,5 km, a površina mu je 5,5 km² i najveća dubina 84m. To je jezerska kriptodepresija u trošnim mezozojskim dolomitima. Jezero je prirodni rezervoar koji sadrži preko 200 miliuna m³ slatke vode. U tom jezeru žive štuka, linjak, šarani, sladkovodni rak, itd.
Veličina jezera iz godine u godinu dosta varira: ovo dizanje i spuštanje vodostaja po nekoliko metara uvjetuje, zbog niskih zaravni uz sjeverne i južne obale jezera promjene njegove dužine za par stotina metara, a time povezano povećanje ili smanjenje površine jezera. To jezero je kriptodepresija (84 m) čija je apsolutna dubina spram mora 74,5 m, a srednji vodostaj oko 13m iznad morske razine, pa najdublje jezersko dno leži oko 61,5 m ispod morske razine.
Ovo jezero služi za vodoopskrbu otočja Cres-Lošinj. U jezeru nema truležnog razpada i ono je čisto (oligotrofno): U njegovoj vodi zamalo nema bakterija, pa se ta jezerska voda bez filtriranja uzima za vodovod. Cijevi vodovoda 15 godina nakon postavljanja bile su posve čiste što također svjedoči o potpunoj čistoći vode. Na okolnom prostoru nema većih naselja, nema industrije ni kanalizacije, a nijedna veća bujica ne utječe izravno u jezero već se gubi u priobalnom šljunku i time se filtrira. Posljedica toga je iznimna prozirnost vode koja je izmedju 10 i 24m, pa je Vransko jezero naša najprozirnija slatka voda.
Vransko je jezero prirodno (autohtono). Po hidrološkom proračunu u ovo jezero godišnje dotječe oko 21 miliun m³ vode, a istodobno podzemnim putom iztječe oko 18 miliuna m³. Godišnja evaporacija jezerske vode od 8,3 mil. m³ je za oko 3 miliuna m³ veća od ukupne količine kiše koja kroz godinu padne izravno na površinu jezera (5,5 mil. m³). Tako se održava ravnoteža u jezeru, a voda u njemu se postupno i stalno izmjenjuje.
Vodovod i eko-problemi
Iz Vranskog jezera je izgrađen vodovod za vodoobskrbu pučanstva otočja Cresa i Lošinja. Gradnja tog vodovoda je potakla ekološke probleme u dva oblika: pitanje najveće dopustive količine vode koja se smije crpiti a da se pritom razina ne spusti izpod kritične razine, što može dovesti do poremećaja prirodne ravnoteže, a takodjer i kao problem stroge zaštite jezera kako bi se trajno očuvala čistoća njegove vode.
Problem količine vode koju je moguće koristiti da to ne dovede do poremećaja prirodne ravnoteže: treba imati u vidu da se to slatkovodno jezero nalazi na otoku i da je okruženo slanom morskom vodom. Po proračunu M. Petrika razina jezera se smije spustiti do 3m iznad razine mora, a da pritom ne dođe do prodora morske vode u jezero, jer bi pri toj koti jezerska razina još uvijek imala hidrostatsku ravnotežu u odnosu na okolno more.
Izračunato je da bi se iz jezera moglo crpsti u stalnoj uporabi oko 250 l/sek, a da ne bi bilo opasnosti od prodora mora u jezero. Jezero Vrana je golema prirodna akumulacija vode, koja bi se mogla trajno rabiti bilo za natapanje kultiviranih površina na Cresu i Lošinju, bilo za opskrbu vodom susjednih područja.
Vransko jezero se ističe iznimnom čistoćom vode što je uvjetovano postojećim prirodnim odnosima u okolnom prostoru i specifičnom društveno–ekonomskom valorizacijom od najstarijih vremena da danas. Zbog razmjerno teže dostupnosti tog jezera i riedke naseljenosti oko njega, uporabe jezera za pitku vodu, ribolov i napajanje stoke nisu mogli narušiti prirodnu ravnotežu niti ugroziti njegovu čistoću.
Nakon izgradnje vodovoda jezero je stavljeno pod zaštitu, a na njemu je dopušten samo športski ribolov udicom. S obzirom na porast važnosti njegove vodoopskrbne uloge, okolo jezera postoji ogradjen zaštitni pojas gdje je zabranjen boravak i napajanje stoke, uporaba umjetnih gnojiva u poljodjeljstvu, ter sječa šume i kampiranje.
Stanovnici okolnih naselja štite jezero od bilo kakvih onečišćenja, potpune zabrane pristupa turistima i uporabe motornih čamaca. Međutim ističu da tradicionalne gospodarske djelatnosti na jezeru i njegovoj okolici, koje su za njih od egzistencijalne važnosti, ni do danas nisu ugrožavale jezero, o čemu najbolje svjedoči čistoća jezerske vode.
M. Petrik je 1957. godine potvrdio jednoličnost kemijskog sastava i temperature vode na svemu jezerskom dnu, čime je dokazao kako nema podzemnog pritoka vode u jezero iz susjednog kopna. To znači da se jezerska voda obnavlja izključivo kišnicom i površinskim dotokom sa susjednih brda, ter podvodnim izvorima uz rubove jezera iz podzemnih kraških šupljina na otoku.
Jezerski ribolov
Ribolov na Vranskom jezeru ima vrlo dugu tradiciju. Prvi poznati zapis u tomu potječe iz 1439. godine kojim venecianski generalni providur za Dalmaciju naredjuje creskom knezu neka dopusti slobodan ribolov na jezeru. Alberto Fortis 1771. navodi da je gradsko vijeće u Cresu već ranije davalo u zakup jezero u svrhu ribolova i ističe važnost udjela ribe u prehrani pučanstva okolnih naselja.
On spominje jedino 'jegule' (domaće pučanstvo tu naziva jegulje “bižat”), iz čega slijedi da tada u jezeru nije bilo inih ribljih vrsta. Zanimljivo je da M. Casotti 1941. godine uz jegulje tu spominje štuke i linjake. U prilog tomu je i tvrdnja starijih stanovnika iz okolnih naselja kako su ostale unesene u to jezero tek u prošlom stoljeću iz alpskih rijeka: “luc” (štuka - Esox lucius), “tinkva” (linjak - Tinca tinca) i “škardula” (crvenperka - Scardinius erytrophtalmus).
Po obavijestima iz okolnih sela Grmovo, Vrana, Stanić, Zbišina i Podol, prije 1. svjetskog rata i izmedju dva rata lovilo se “dosta ribe” vršama, ostima (pod sviću) i udicom, pa se riba često prodavala i u inim otočnim naseljima (Belej, Stivan), a ponekad se izvozila i na ribarnice u Rijeci i Puli. Tada se na obali jezera ispod svih tih sela redovito nalazilo po nekoliko čamaca za ribolov i za prijevoz s jedne na drugu obalu jezera, što je olakšavalo međusobnu komunikaciju između naselja.
Vransko jezero i danas je bogato ribom kao golemi prirodni ribnjak. Riblji svijet u njemu ima povoljne uvjete za život, a nema prirodnih neprijatelja. Zato sve vrste koje tu žive mogu doseći nadprosječne težine: tako se npr. ovdje love štuke s više od 10 kg, linjaci i do 4 kg, crvenperke od jednog kilograma i jegulje od 3 kg. Nakon izgradnje vodovoda je Vransko jezero stavljeno pod strogu zaštitu i pristup jezeru je zabranjen.
Summary
Lake Vrana (Croatian: Vransko jezero) in Dalmatia is the largest lake in Croatia. It is a designated nature park (park prirode), a kind of protected area in Croatia. It is located in Zadar county and Šibenik-Knin county, between the towns and municipalities of Benkovac, Pirovac, Pakoštane, Stankovci and Tisno. The area of the lake is 30.7 sq.kilometres (11.9 sq mi), the elevation of its surface above sea level is only 0.1 metres (0.33 ft), while its maximum depth is 4 metres (13 ft).
The lake is in a karst valley filled with water and is a rare example cryptodepression. The dominant feature of the park is a special ornithological reserve, an almost untouched natural habitat of birds, a rare wetland systems, full of high biodiversity and an outstanding scientific and ecological value. The lake provides an ample amount of fish for fishing enthusiasts.
The other homonymous lake Vrana in the centre of Cres island, is a freshwater lake, 1.5 km wide and about 7 km long. The town of Cres has been supplied with drinking water from the lake since 1953, and the towns of Mali and Veli Lošinj received their supplies ten years later. It was thought at one time that the water in the lake was linked to some mainland source by underground streams, but it has since been established that in fact it originates from the atmosphere. The lake contains pike, tench and carp. There are also eels, but their origin is still unclear.
The lake is a cryptodepression. It was formed by heavy tectonic movements along a longitudinal relaxation fault which now contains 220 million m3 of fresh water. Comprising an area of 5.8 square kilometres (2.2 sq mi), the depression reaches a depth of around 60 m below the sea level, but its surface lies about 14 m above it, oscillating by about half a metre, meaning the maximum depth is 74 metres (243 ft). It's surrounded by mountains like the 483 m high Mt Elmo and Mt Perskra of 429 m.
Poveznice
Reference
Partly enlarged and adapted mostly from Croatian Wikipedia by GNU license.
