Vukovarski vodotoranj
Vukovarski vodotoranj ili vukovarski vodospremnik je vodospremnik i memorijalni centar u četvrti Mitnica u Vukovaru.
Sadržaj
Pregled
Izgradnja
Vukovarski vodotoranj izgrađen je kao zamjena za stariji vodotoranj u središtu grada, čiji kapacitet nije bio dovoljan za sve veće potrebe rastućega grada.
Idejno rješenje vukovarskog vodotornja izradio je 1962. godine Matej Meštrić.[1] Za položaj vodotornja izabran je gradski perivoj i izletište „Najpar-bašča”, najviša točka u Vukovaru s nadmorskom visinom od 156,33 m. Glavni projekt vodotornja izradio je Petar Kušan u suradnji sa Sergejom Kolobovom za projektantsku tvrtku Plan. Vodovodnu opremu s instalacijama projektirao je zagrebački Hidroprojekt. Po glavnim i izvedbenim projektima tvrtke Plan, radove je izvela zagrebačka tvrtka Hidrotehna. Izgradnja je započela 1963., a završena je 1968. godine.[2][3]
Tehničke osobine
.jpg)
S visinom od 50,33 m, vodotoranj je po završetku izgradnje bio najviša građevina u Slavoniji i zapadnom Srijemu. Obujam vodospremnika iznosio je 2150 m3 i bez dopunskog punjenja vodom mogao je osigurati opskrbu grada od 45.000 pučana tijekom 12 sati, a bez industrijske potrošnje do 40 sati. Vodotoranj je po kapacitetu spremnika bio drugi u Europi, iza rimskog vodotornja. S punim spremnikom težio je 9000 tona.[4]
Vodotoranj je temeljen na armiranobetonskoj ploči promjera 21 m i debljine (dubine) 4 m. Vanjska strana ojačana je rebrima, srednji dio stožastog oblika izgrađen je od armiranog betona, a u unutrašnjosti nalazi se stubište s instalacijama. Sam vrh, s fasadom od crvene cigle, zauzimao je vodospremnik s dva spremišta za vodu izrađenih od čeličnog lima. Razina vode u vodospremniku mogla je dosegnuti 7 m. Voda iz pročišćivača u Borovu Naselju, udaljenoga više od 4 km, tekla je cijevima brzinom od 300 L/s.[5]
Na visini od 34 m, odmah ispod dva spremnika za vodu, nalazi se prostor u kojemu je do 1970. godine bio smješten restoran-vidikovac, kavana „Vodotoranj”, s pogledom na Dunav, Vukovar i okolicu. Nakon zatvaranja restorana, prostor je bio prenamijenjen u poslovni prostor računovodstva Vodovoda.[1]
Domovinski rat
U jesen 1991. godine, tijekom bitke za Vukovar, vodotoranj je pretrpio značajna oštećenja kao jedna od čestih meta napada topništva srpskih postrojbi, pogođen sa 640 projektila. Za vrijeme opsade grada, hrvatski barjak je prvi put i uvijek iznova podizao mjesni pučanin Mitnice i dragovoljac Ivica Ivanika, kojemu se kasnije pridružio i Hrvoje Džalto.[6][7][8]
Poslijeratno doba i obnova
.jpg)
Nakon povratka grada Vukovara u sastav Republike Hrvatske, obnovu vodotornja potaknuo je 1997. godine predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman. Međutim, zbog otežavajućih okolnosti, obnova vodotornja započela je tek 2017. godine nakon završetka velike akcije prikupljanja sredstava „Vukovarski vodotoranj – simbol hrvatskog zajedništva” koju su provele vukovarske gradske vlasti.[9]
Nakon tri godine zahtjevne obnove i prenamjene u memorijalni centar, vodotoranj je svečano otvoren 30. listopada 2020. godine, dok je za posjetitelje otvoren dan kasnije. Obnovljeni vodotoranj sadrži panoramsko dizalo s vanjske i stubište s unutarnje strane, Memorijalnu sobu i Memorijalnu stazu s multimedijalnim sadržajom na temu bitke za Vukovar u prostoru vodospremišta, te na uređenom i ograđenom krovu kružnu tribinu sa stijegom (9 m) na samom vrhu. Također je preuređen prostor pored vodotornja, na kojemu se od obnove nalaze dječje igralište, gledalište s pogledom na Dunav, parkiralište, pješačke staze i kavana. U obnovu je uloženo oko 46 milijuna kuna, od čega je 39 milijuna kuna od donacija 6987 pučana i pravnih osoba.[10][11]
Vodotoranj je 2009. godine zaštićen kao kulturno dobro Republike Hrvatske. Od 10. ožujka 2021. član je Svjetskog saveza velikih tornjeva[12].
Značaj
Vukovarski vodotoranj najprepoznatljiviji je simbol grada Vukovara, Domovinskog rata, ratnih stradanja, obrane grada, otpora protiv okupacijskih snaga, prkosa hrvatskih branitelja i civila, te simbol hrvatskog zajedništva.
Vodotoranj je često istaknut i rabljen kao motiv većeg broja umjetničkih radova posvećenih Vukovaru i Domovinskom ratu u općem smislu. Minijature vukovarskog vodotornja rabe se i prodavaju kao suveniri, a zbog bakljastog oblika rabljen je i kao lampion.[13]
Poveznice
|
Ovaj je članak dio portala Domovinski rat |
Vanjske sveze
- Vukovarski vodotoranj - Simbol hrvatskog zajedništva (službena stranica)
- World Federation of Great Towers: Vukovarski vodotoranj / Vukovar Watertower (eng.)
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Hrvatska radiotelevizija: „Vukovarski vodotoranj - ‚Simbol hrvatskog zajedništva’”
- ↑ Jutarnji list: „Vukovarski Vodotoranj postaje memorijalno spomen-obilježje”
- ↑
Branko Nadilo: „Najveći infrastrukturni zahvat u Vukovarsko-srijemskoj županiji”, u: Građevinar, br. 67, Zagreb, prosinac 2015., str. 1209
- ↑ Jutarnji list: „OTKRIVAMO TKO JE AUTOR SIMBOLA VUKOVARA - Svih ovih desetljeća njegovo je ime ostalo nepoznato javnosti: Ovo je fascinantna životna priča Petra Kušana”
- ↑ Vukovarske novine: „Ne potkopavajte Vodotoranj da se ne sruši” (pohranjeni prikaz)
- ↑ Glas Slavonije: „Vukovarski vodotoranj: Simbol stradanja, otpora i opstanka!”
- ↑ Glas Slavonije: „Vukovarski vodotoranj odbio se srušiti, i onda i sada s njega se vijori hrvatska zastava”
- ↑ Vojna povijest: „Vukovarski vodotoranj - simbol otpora”
- ↑ Glas Slavonije: „Vukovarski vodotoranj je ujedinio Hrvatsku, dosad donirano 700.000 kuna”
- ↑ Večernji list: „Svečano otvaranje Vukovarskog vodotornja”
- ↑ Večernji list: „Otvoren je Vukovarski vodotoranj – simbol hrvatskog zajedništva”
- ↑ Narod.hr: „Veliko priznanje: Vodotoranj u Vukovaru postao član Svjetske organizacije velikih tornjeva”
- ↑ Glas Slavonije: „Lampion u obliku vodotornja za fond stipendija đaka i studenata”
