Zlatko Tomičić

Zlatko Tomičić (1930.-2008.), bio je hrvatski književnik i pjesnik, publicist i nakladnik, putopisac i dramski pisac, esejist, novelist, auktor likovnih prikaza i novinski člankopisac. Zbog upornog domoljublja i popularizacije iranskog iskona Hrvata, sinekurni režimski jugoslavisti su ga uzastopno proganjali i omalovažavali.

Abstract

Zlatko Tomičić (Zagreb, 1930-2008) was a major recent Croatian poet, writer and editor of periodicals, travelogues, and anthologies. For his national poems and Croatian orientation, he was punished by a torture during 5 years in konz-lager Stara Gradiška, following by 14 years of prohibited writing nor publishing. A survey of his publications and examples of the best poems are offered here.

Životopis

Rodjen je u Zagrebu 2. prosinca 1930, gdje je i umro 16. lipnja 2008. Završio je gimnaziju u Vinkovcima i Filozofski fakultet u Zagrebu. Od 1990. je bio jedan od obnovitelja Hrvatske stranke prava i njezin glasnogovornik za hrvatsku diasporu.

Logorska robija

Euforija hrvatskih studenata 1970/71, bila je eufemizam za jugoslavensku režim i posebice za Titu, koji je shvatio da dolazi kraj njegovoj diktaturi - i odlučio se na politički udar i ponovni progon Hrvata. Zamalo cijela intelektualna elita u Hrvatskoj bila je kažnjena: neki su izgubili zaposlenja i položaje, a većina je dobila višegodišnje zatvorske kazne i bila mučena. Nakon Titova državnog udara, zbog domoljubne pjesme "Hrvatska ljubavi moja" i izdavanja "Hrvatskog književnog lista", prof. Zlatko Tomičić je politički osudjen 1972. na petogodišnju robiju koju je odležao u jugoslavenskom konclogoru Stara Gradiška. Nakon robije je duže vremena živio u Karlovcu, ali je zbog logorskih tortura kao invalid trajno do smrti bolovao.

Nakon izlaska bilo mu je zabranjeno pisanje najprije kroz četiri godine, pa su mu to produžili na još četrnajst godina. Na logorskoj robiji je obolio od Hepatitisa-C, od koje je bolesti i umro 2008. Od iste bolesti umro je npr. i Vlado Gotovac, koji je isto bio zatvoren zajedno s Tomičićem. Hrvatska se oprostila od profesora Zlatka Tomičića 19. lipnja 2008. na groblju Miroševec u zagrebačkoj Dubravi gdje je položeno njegov tijelo na vječni počinak: u Lijepoj našoj koju je neizmjerno volio i za koju je živio i patio.

Djelatnosti

Tomičić nam je ostavio sedamdeset objavljenih knjiga, a još ih je ostalo tridesetak u rukopisu, koje bi trebale biti objavljene. Čovjek velikog uma i razumijevanja, mudroslov i hrvatski književni bard, ostavio je kulturni spomenik velik poput piramide, sazidane od pisanih riječi koje su pune bogatstva u izričajima i težine u porukama. On je pisac putopisa s povijesnim reminiscencijama te novela s jakom digresijom. U tom Tomičićevom književnom bogatstvu ističu se i dvije knjige: glazbeno scensko djelo (libretto) Petar Svačić (1989.) i putopis Bosnom ponosnom (1994.). Tomičić je u tom putopisu po Bosni slikovito opisao mnoga stara mjesta i naselja, koja nikada neće vidjeti budući naraštaji, ostat će im tek sjećanja na opise iz ovoga izvanrednog putopisa uz ponešto mašte kakva je bila Bosna koje više nažalost nema.

U djelima mu se nerijetko iz svakodnevne fabule priča preokrene u fantastiku. Neka djela izvedena su mu na pozornici i neka su ekranizirana, tj. prilagođena za radiodrame. uređivao "Hrvatski književni list" u Zagrebu. Nakon višegodišnje zabrane, ponovo ga obnavlja od raspada Jugoslavije 1990-ih. Bio je glavni urednik časopisa "Ognjište , a surađivao i u tjedniku za kulturu "Hrvatsko slovo". Za svoj rad je dobio nagradu "Zvonimir Golob" za najljepšu neobjavljenu ljubavnu pjesmu.

Zajedno s Dragutinom Tadijanovićem je uredio Antologiju hrvatskih pjesama u prozi. Od 1968. do 1969. Na hrvatski jezik prevodio je i strane pjesme iz irskoga i makedonskog jezika. Tako je npr. preveo neke pjesme makedonskog pjesnika Konstantina Miladinova Vjesnik, Makedoniju i Hrvatsku povezuju kuće od riječi, 1. srpnja 2001.

Glavna djela

Važnija djela su mu "Susret osmorice" (1950.), "Četvrtog ne razumijem" (1955.), "Nestrpljivi život" (1956.), "Balada uspavanog čovjeka" (1964.), "Put k Meštroviću" (1965.), "Hrvatsko more" (1969.), "Vražje oko" (1986.), "Gluha nedjelja" (1988.), "Krilati magarac" (1990.), "Djela" (1990.), "Ples ždralova" (1997.), "Zemlja obećana" (1998.) i brojna druga.

Pjesma Zlatka Tomičića "Hrvatska, ljubavi moja" - jedna od najpopularnijih hrvatskih rodoljubnih pjesma svih vremena - nastala je 1966. u gradu Ohridu na obali Ohridskog jezera. Od 1966. pa na dalje, osobito prva dva desetljeća nakon nastanka pjesme, ta je pjesma postala kultna pjesma Hrvata po cijelom svijetu tj. neka vrsta 'Hrvatske iseljeničke himne' - stalno se recitirala u europskim zemljama, Americi, Australiji i Africi, na svim priredbama i pretiskavala se ne samo u novinama, knjigama i časopisima nego i na poleđini raznih klupskih iskaznica, majicama, rezervnim kotačima automobila. Recitirala se i na hrvatskom i na engleskom. Od iseljenih Hrvata prozvana je drugom hrvatskom himnom.

Prevedena je na veći broj europskih jezika, ali i na vaneuropske jezike, među ostalim i na turski, azerbejdžanski i hindi jezik. Prevedena je i na sve hrvatske govore kao i na hrvatske mikro-jezike, tako i na vejski s otoka Krka i bednjounski iz Hrvatskog Zagorja. I jedan i drugi taj jezik su ustvari naši pragovori, stari tisuće ljeta, otud njihov čudni arhajski lik.

Primjerne pjesme

Tomičić je u svojim pjesmama želio posvjedočiti širokim motivskim repertoarom ekstenzivnost doživljaja i širinu teme pa zato pjesme sadržajno puni od starozavjetnoga bibliojskoga do suvremenog i tehnicističkog, od prirodnog i dionizijskog do moralnoga i etičkoga, od slavonskog do južnohrvatskog krajolika, od hladnog pejsaža do onog ladanjskog. U svojoj zrelijoj fazi Tomičić tematizira dualitet duše i tijela, mehanizam društvenoga funkcioniranja, osobito temom Hrvatske kao krajolika, kao tradicijske i povijesne, kao osmišljenja i kao simbola.

Hrvatska, ljubavi moja:

Hrvatska, ljubavi moja,
i ovdje sam tvoj sin,
i ovdje sam tvoje ime
i tvoj sjaj.

Hrvatska, djevojko moja,
svuda mislim na tebe,
u svakoj zemlji te sanjam,
u svaki te nosim kraj,

Hrvatska, gujo pod kamenom
s golim trokutima i ilirskim mjesecom
- tko na te s mržnjom stane
past će mrtav od otrova tvoga.

Hrvatska, zvijezdo na nebu,
tvojom pomoću stekoh sile svijeta,
svjetlost jesi što pada na ruke
iz tijela i krvi raspetoga Boga.

Neranjivi ban :

Mene čuvaju moji časni mrtvi.
Svijetom božjim idem velik i živ.
Mene brane oni koji su pali za ljubav
i slobodu Hrvatske. 
Sunce zrije, u mojoj krvi.
Od sjećanja i od sjaja postajem div.

Nosim pogled odane ljubavi cara Darija
i volje sarmatske. 
Dobar kao nevidljivi svijet.
Čistog duha za križ, trokut i krug.
Znam sve što dolazi nam zemlji.
Znam znak što će zauvijek vrijediti. 

Budim se iz sna kao crni lav.
U crvenom svjetlu obnavlja se jug.
Sve nam bivše zazivam kraljeve.
Znam znak u kojem ćemo pobijediti. 

Hrvatski pjesnik :

Ja sam pjesnik Hrvatske. 
Pjevač harne joj povijesti. 

Ja sam vjesnik rata i zlata. 
Drvo ljubavi. Ptica slobode. 
Ja sam glasnik Hrvata. 

Rapsod neumrlog puka 
na obali Jadrana, 
kojeg stoljeća patnjom vode, 
koji plače i pjeva svoju sudbu, svoj san. 

Popis djela

• Četvrtoga ne razumijem, Zagreb, 1955.
• Vode pod ledinom, Zagreb, 1955.
• Nema blaga nad slobodom, Zagreb, 1956.
• Dosegnuti ja, Zagreb, 1956.
• Nestrpljivi život, Zagreb, 1956.
• Zubobolja, Zagreb, 1957.
• Budni faun, Vinkovci, 1960.
• Nos, 1962.
• Balada uspravnog čovjeka, Zagreb, 1964.
• Bijela vrana, Zagreb, 1965.
• Put k Meštroviću, 1965.
• Revolucionarni kalendar, Zagreb, 1965.
• Slavonija u pripovijesti i esejima Josipa Eugena Tomića, Vinkovci – Zagreb, 1966.
• U zemlji Samovoj, Zagreb, 1966.
• Bogumilsko groblje (pj.), Zagreb, 1968.
• Zir (pj.), Gospić, 1968.
• Hrvatsko more, Zagreb, 1969.
• O listu koji je i hrvatski i književni, Zagreb, 1969.
• Gromovi kreposnog duha, Zagreb, 1969.
• Veseli dimnjačar, Zagreb, 1969.
• Kain, Zagreb, 1970.
• Boj s anđelom, Zagreb, 1970.
• Der lustige schornsteinfenger, Zagreb, 1972.
• Izabrana djela, Zagreb, 1984.
• La cicogna della Croazia, Napulj, 1984.
• Vražje oko, Zagreb, 1986.
• Ravi par l'oiseau, Pariz, 1986.
• L'annello di Dioclaziano, Saviano, 1986.
• Zemlja banova, Basel, 1987.
• Gluha nedjelja, Zagreb, 1988.
• Prsten Dioklecijanov, Zagreb, 1988.
• Nin, Zagreb, 1988.
• Sunčeva djevica, Zagreb, 1989.
• Petar Svačić, Toronto, 1989.
• Krilati magarac, Zagreb, 1990.
• Vrač s hridi, Barcelona, 1990.
• Štefina, Zagreb, 1990.
• Hrvatska, ljubavi moja, Hamilton, 1990.
• Bosnom ponosnom, 1991.
• Zemlja gluhih zmija, Zagreb, 1993.
• Život, Zagreb, 1993.
• Hrvatski Orfej, Zagreb, 1995.
• Leonardov san, Zagreb, 1996.
• Četvrtoga ne razumijem , Vinkovci, 1996.
• Slavonijom, zemljom plemenitom, Vinkovci, 1996.
• Krbavski vuk, 1997.
• Povratak u postojbinu duha, 1997.
• Crni kraljevi, Senj, 1997.
• Ples ždralova, Vinkovci, 1997.
• San o Irskoj, Zagreb, 1997.
• Nenavište, Zagreb, 1997.
• Povratak u postojbinu duha, Zagreb, 1997.
• Povratak u Miholjac, 1998.
• Božić u Friziji, 1998.
• Ulazak u stijenu, 1998.
• Zemlja obećana, Zagreb, 1998.
• This Night, Zagreb, 1999.
• Audiovizualni kentaur, 2001.
• Alkion, 2002.
• Kozmički pijetao, 2002.
• Božanski soneti, 2003.
• Izabrana djela, 2003.
• Jarac s mišljena, 2003.
• Stara keltska zmija, 2004.
• Tajanstsvena ruža, 2004.
• Skitni vitez Parsifal, 2005.
• Savršena čaplja, Zagreb, 2006.

Literatura

• Jelčić, D. Tomičićeva poezija nagona i snage. Sarajevo, 1957.
• Tomičić, Z. Poezija Zlatka Tomičića: tiskano kao rukopis uz ciklus "Izaberite svog najmilijeg pjesnika" uz pjesnikovu 35-godišnjicu rođenja / (izbor i komentar Berislava Nikpalja). Zagreb : Narodno sveučilište grada, 1965.
• Izabrana djela / Slavko Mađer, Branislav Zeljković, Stanko Juriša, Miroslav S. [Slavko] Mađer, Zlatko Tomičić (priredili Vlatko Pavletić, Nedjeljko Mihanović; likovni prilozi Đuro Seder). Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 1984.
• Jurica, N. Vertikala ljubavi u poeziji Zlatka Tomičića. Forum 29 (mjesečnik Razreda za književnost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti), glavni i odgovorni urednik Slavko Mihalić. -(1990), knj. 59/3-4, str. 413-420.
• Plemić, V. Oslobođeni Prometej: Zlatko Tomičić - opis umjetničkog rada. Ognjište : hrvatski književni ljetopis / (glavni i odgovorni urednik Zlatko Tomičić), knj. 7 (1997), 8: str. 177-199.
• Tomičić, Z. This night, selected poems. Karlovac, Zlatko Tomičić, 1999.
• Tomičić Z., Lovrić A.Ž.: Staroiransko podrijetlo Hrvata (Zbornik simpozija 1998). Iranski kulturni centar, 526 str., Zagreb - Tehran 2000.
• Tomičić, Z. Izabrana djela. Vinkovci: Matica hrvatska, Ogranak Vinkovci, 2003.

Poveznice

• Stara Gradiška
• Sinekurni jugoslavisti
• Progon hrvatskih iranista

Reference

Original condensed compilation from necrologues and personal contacts, available by GNU-license from Wikinfo and Croatian Wikislavia.