Progon hrvatskih iranista

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži

Progon hrvatskih iranista 1918-2009 (Slavenska etnogeneza željeznih štangi)

Abstract

Persecution of Croatian historians that studied the Pre-Slavic origins and ancient proto-history of the early Croatian ancestors. Among them five ones were killed by Yugoslav secret police: professor Milan Šufflay, Dr. Ivo Pilar, Dr. Kerubin Šegvić, Dr. Ivo Guberina, and prof. Mihovil Lovrić.

Uvod

Prisilno se južnoslavenstvo kroz 7 desetljeća Jugoslavije nametalo Hrvatima doslovce "ognjem i mačem" tj. prvo su uklonjeni i uništeni mnogi nepoželjni dokumenti, zatim su nemilice progonjeni, zatvarani i dijelom poubijani nepodobni hrvatski znanstvenici nezavisnog mišljenja, koji su poznavali i proučavali ranohrvatsku povijest. Potom su u Jugoslaviji kao "istoričari" preostali većinom ideološki poltroni pod nadzorom jugokomunista, koji su partijskim odlukama nagradjeni visokim akademskim titulama. Zatim je partijskom naredbom za Hrvate unatrag ideološki sklepana nova zajednička "srpskohrvatska istorija" još od srednjega vijeka, pa je kroz jugoslavensko školstvo i javne medije, novine i RTV nastavljena sustavna i masovna kampanja "ispiranja mozga" Hrvatima od ranijih nepodobnih spoznaja o vlastitom identitetu i povijesti. Koji to nisu prihvatili, završili su u zatvorima ili su kao iseljenici morali bježati u inozemstvo. Nakon već punih 9 desetljeća toga slavističkog terora, još i sad su mnogim Hrvatima ostali preparirani mozgovi, zapečaćeni fiks-idejom o našemu bezuvjetnom i vječnom južnoslavenstvu. Zato će trebati još niz godina prosvjećivanja, da bi drilani Hrvati u izumiranju opet shvatili, kako smo po jeziku većinom slavizirani, ali današnji Hrvati ipak bar dijelom potječu od antičkih predslavenskih predaka.

Literatura s nepodobnim predslavenskim nalazima i dokumentima u Jugoslaviji se nije smjela nabavljati niti uvoziti, a gdje je već postojala u knjižnicama, iz njih je "nestala" tj. ideološki je likvidirana. Niz antičkih pismenih dokumenata i arheonalaza, koji manjeviše potvrdjuju postojanje predslavenskih ranih Hrvata na Starom Iztoku, za novije ‘jugoistoričare’ su "nemogući i nevjerojatni" pa su ih po partijskoj direktivi odozgor jednostavno odbacili i prešutili kao nepostojeće. Glavni "naučni argumenti" jugoslavista protiv svih koji ne misle (južno)slavenski, bili su otkazi s posla i željezne štange kojima su poput talijanskih fašista, fizički likvidirali neistomišljenike od kraljevine SHS pa do danas. Posljedice i izvori tog jugo-fašizma još nisu uklonjeni i sada su opet u porastu, jer unatoč obnove državnosti uz promjene vlasti i dijela adminstracije, na sveučilištu i akademiji zbog "akademske nezavisnosti" malo se toga izmijenilo, pa većinom ostaju isti jugo-profesori i akademici postavljeni po partijskoj direktivi, osobito u području povijesti, lingvistike i geografije. Prvo je iz Arhiva JAZU nestala bez traga pionirska disertacija Josipa Mikocija 1797, o iranosarmatskom iskonu ranih Hrvata,- nakon čega su eskalirali progoni i ubojstva naših iranista kroz proteklih 90 godina, sve do danas.

Uništenje ranohrvatskih dokumenata u Jugoslaviji

Već pred dva stoljeća je kod nas izradjena prva znanstvena razprava o iranskom podrijetlu antičkih Hrvata: doktorska disertacija "Hrvati rodom Slaveni, potekli od Sarmata potomaka Medijaca (došli u Dalmaciju oko 630. s dopuštenjem cara Heraklija i oteli ju od Avara)", koju je prof. dr. Josip Mikoczy-Blumenthal obranio god. 1797. na Kraljevskoj Akademiji (tj. Sveučilištu) u Zagrebu, što je znanstveni početak iranistike u Hrvatskoj. Nakon I. svj. rata i osnutka Jugoslavije, nastojalo se od 1918. svim sredstvima izmijeniti unatrag raniju povijest Hrvata, da bi se dokazala i opravdala fiksna ideja jugoslavenstva. Tada je iz arhiva Jugoslavenske akademije u Zagrebu, uz ostalo nestao i latinski izvornik ove disertacije, jer politički ne odgovara novom bezuvjetnom južnoslavenstvu SrboHrvata i odonda je dostupan samo njezin hrvatski sažetak u izvješćima JAZU (BARLE 1907, FANCEV 1933, SAKAČ 1956). Uništenjem te disertacije i inih dokumenata, uz zatvaranje i ubijanje povjestnika je nemoguće unatrag promijeniti podrijetlo Hrvata, čije je proučavanje tek privremeno odgodjeno. Što je kod nas zabranjeno, prije ili kasnije će ipak naći bar strani istraživači, jer u današnjem svijetu premreženom internetom je nemoguće spriječiti protok informacija po starom jugo-modelu “zaustavite Reuters !”. Primjer je ‘Velikaya Horvatiya’ A. Mayorova iz 2006.

Ubijeni povjestnici

Sad se dokumentarno navode glavne žrtve jugoslavističkih progona i ubojstva istraživača predslavenskog podrijetla antičkih Hrvata. Najgoru je kulminaciju slavenorasizam postigao u prvoj Jugoslaviji za kraljeve diktature od 1929, pa u komunističkoj Jugoslaviji od 1945-1960. i ponovo od Titova udara 1971-1980, pa sad u novoj Hrvatskoj od 2006-2009. Tada su se zaredali sustavni uzastopni pogromi neslavenskih etnogenetičara, gdje su glavni naučni dokazi jugoslavista postale željezne štange, kojima su njihovi agenti mlatili i likvidirali neistomišljenike, a slavistički repovi tih progona i bezuvjetne prisilne slavizacije Hrvata, kod nas se uporno nastavljaju sve do danas i u novoj Hrvatskoj. Niz od dvadesetak iztraživača predslavenskog podrijetla antičkih Hrvata, u komunstičkoj Jugoslaviji i nadasve nakon državnog udara od 1971, nekako su uspjeli preživjeti uzastopne progone i dugogodišnja logorske robije (St. Gradiška, Goli otok itd.), nakon čega su pušteni kao doživotni invalidi. Medju logorskim žrtvama progona zbog povijestnih tekstova i hrvatskih uvjerenja su npr. pokojni prof. Zlatko Tomičić, pa Mato Marčinko, prof. Mirko Vidović i drugi, koji do danas rade na etnogenezi Hrvata. Medju ubijenim povjestnicima 5 su najvažniji: prof. Milan Šufflay, dr. Ivo Pilar, dr. Kerubin Šegvić, dr. Ivo Guberina i prof. Mihovil Lovrić.

1. Prof. dr. Milan Šufflay (1879-1931)

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Milan Šufflay
Povjestnik, rodjen kao plemić u Lepoglavi 1879, školovao se u Zagrebu i studirao povijest u Zagrebu, Beču i Budimpešti. Prvo radi u Narodnom muzeju u Budimpešti i pa nasljedjuje svog učitelja prof. T. Smičiklasa kao profesor povijesti na Zagrebačkom sveučilištu, odakle ga Jugoslavija izbacuje nakon 1918, pa je još politički osudjen i odležao 3 godine robije u logoru Srijemska Mitrovica. Najviše je proučavao državno-pravnu povijest, a je poznat je kao jedan od najboljih svjetskih stručnjaka za povijest Albanije. Najvažnije je znanstveno djelo izradio zajedno sa Smičiklasom: Codex diplmaticus Regni Croatiae (1904-1914) kao pregled svih pravno-diplomatskih dokumenata o razvitku hrvatske državnosti, te sličan pregled o pravnoj povijesti Albanije (Acta Albaniae I.-II.). Obradio je i vjerske tragove iranskog mazdaizma u južnoj Hrvatskoj (Zaratustra u Crvenoj Hrvatskoj, 1931). Objavio je još niz povijestnih članaka i razprava u Hrvatskoj, Austriji i Madjarskoj. Uspostavom diktature kralja Aleksandra Karadjordjevića, dr. Šufflay je zbog svoga hrvatstva, napisanih tekstova i suradnje s Albancima, navečer u 8h dne 19. veljače 1931, pretučen i ubijen nasred Zagreba u Dalmatinskoj ulici željeznom štangom, slično kao potom i njegov istomišljenik dr. K. Šegvić. Stvarni njegov ubojica u dogovoru s jugo-žandarima po direktivi kralja bio je policijski agent Zwerger, čelnik pokreta ‘Mlada Jugoslavija’, ali je u javnost podmetnuta lažna vijest da je ubojica Nikola Jukić.

2. Dr. Ivo Pilar (1874-1933)

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Ivo Pilar
Bavio se hrvatskom povijesti i našim mazdaizmom. Završio Klasičnu gimnaziju u Zagrebu, te sudij prava u Beču i Parizu, doktorirao pravo 1899. i većinom radio kao odvjetnik. Objavio je više književnih djela (u listu "Vijenac" itd.), a od povjestnih mu je najpoznatije "Južnoslavensko pitanje" 1918. Od inih stručnih djela su najvažnija ona o starohrvatskom mazdaizmu i bogumilstvu iranskog podrijetla: "Bogomilstvo kao religiozno-povijesni, te kao socijalni i politički problem" (1927) i "0 dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i značenju" (1931). Zadnji mu je članak "Immer wieder Serbien" (Berlin 1933) protiv velikosrbske diktature u Jugoslaviji. Zbog toga teksta je tobože odmah počinio inscenirano samoubojstvo dne 3. rujna 1933, iako je po svim pokazateljima najvjerojatnije da ga je stvarno ubila tajna jugo-policija kraljevske Orjune.

3. Dr. Kerubin Šegvić (1867-1945)

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Kerubin Šegvić
Povjestnik i književnik, rodjen u Splitu 1867, uvjereni Hrvat i pravaš. Gimnaziju i teologiju završava u Zadru, u Zagrebu studira slavistiku, potom je gimnazijski profesor u Splitu, Sarajevu i Zagrebu. Napisao je većinom u izdanjima Matice Hrvatske brojne novele, novinske članke i povijestne romane npr. "Boj na Grahovu", "Poslednji Kotromanići", "Dnevnik E. Kvaternika". Objavio je i razprave npr. "Književne studije" i "Povijest hrvatske književnosti", koje su Vukovci ideopolitički odbacili i zanemarili. Prvi je jasno i višekratno pisao o starijem iskonu hrvatske glagolice bar 2 stoljeća prije Ćirila u studiji “Glagolica i njezino podrijetlo”, 1938 i drugim radovima. Najvažnija mu je studija "Die gotische Abstammung der Kroaten" (1935) gdje razvija neslavensko podrijetlo Hrvata od germanskih Gota. Te nepodobne studije su ga koštale života: Nakon tzv. jugokomunističkog "oslobodjenja", dr. Šegvić je bez sudjenja likvidiran u Zagrebu 1945: Prvo su ga agenti pretukli željeznom štangom, ali nije odmah umro pa je njegovo polumrtvo tijelo vezano autom još navlačeno po ulicama grada sve do Save, gdje su ga konačno rasjekli i raskomadano truplo bacili u rijeku. Tako je Šegvić imao najgrozniju mučeničku smrt od svih likvidiranih iranista i tek poslije ovog umorstva, naknadno je ipak održano lažno sudjenje kad je posmrtno osudjen na tobožnje strijeljanje kao tzv. klerofašist, što je formalno tiskano u novinama za naivne.

4. Dr. Ivo Guberina (1897-1945)

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Ivo Guberina
Hrvatski povjestnik i teolog (Šibenik, 14. studenog 1897. – Zagreb, 30. lipnja 1945.) Glavno mu je povijesno djelo “Državna politika hrvatskih vladara”, a takodjer je objavio i kritike protiv marksizma. Prvo je bio franjevac, pa svećenik Šibenske biskupije i napokon zaposlen u Ministarstvu prosvjete NDH, gdje se brinuo za izbjeglice iz Dalmacije. Krajem rata je s hrvatskim izbjeglicama stigao do Bleiburga, gdje su ga zarobili jugo-partizani i prijeki sud ga je bez obrazloženja likvidirao u Zagrebu 30. lipnja 1945.

5. Prof. Mihovil Lovrić (1897-1976)

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Mihovil Lovrić
Povjestnik, rodio se na Krku 1897, školovao u Senju i studirao u Zagrebu povijest, zemljopis i njemački. Nakon I. svj. rata je kao apsovent, proputovao veći dio Azije u potrazi za ranorvatskim pretcima, od Kavkaza preko Turkestana sve do Mongolije i Sibira, pa pregledao muzeje u Rusiji i ostaloj Europi. Bogata zapažanja, bilješke i literatura s tog višegodišnjeg jahanja diljem Azije ključna su podloga za njegovo kasnije proučavanje rane povijesti i etnogeneze. Zatim radi kao gimnazijski profesor u Krku, Pazinu, Karlovcu i Zagrebu. Najviše se bavio starohrvatskom povijesti, glagolicom i etnogenezom. Nakon razrade podataka iz Azije u poredbi s dostupnom literaturom, prvi je razvio jasnu predočbu o ranoarijskom podrijetlu Hrvata izravno od protohistorijskih Prahrvata na Starom Iztoku, još davno prije Slavena. Takodjer je pročavao domaće epske legende o ranorvatskoj povijesti, gdje mu je najvažniji popis Veyske Povede I - VIII (Krčke legende), a bavio se i čakavskim dijalektom. Većina od dvadesetak radova objavljena mu je posmrtno u novoj Hrvatskoj. Zbog hrvatstva i predslavenske etnogeneze, nakon rata je progonjen kao "klerofašist", izbačen iz školske službe i u Rankovićevoj diktaturi pokušano je njegovo prvo ubojstvo na Kordunu. Nakon državnog udara je od 1971, ponovo progonjen i konačno ubijen 1976, a leš je tek naknadno bačen u Velebitski kanal da se uzrok prikrije kao navodno utapanje. Istraga smrti je odozgor spriječena, ali je sad već poznat policijski organizator tog čina (Manolić).

Željezne štange u novoj Hrvatskoj

Nakon jugo-raspada od 1991, naivni su misili da će dogmatsko-slavistički progoni naših iranista i inih neslavena konačno prestati, - što se ostvarilo tek nakratko u doba prvog predsjednika, dr. Franje Tudjmana. Nakon njegove smrti i dolaska na vlast tzv. ‘Trećejanuarske koalicije’ – sve se opet nastavlja iznova kao u ranijoj Jugoslaviji. Ubrzo počinje tzv. ‘detuđmanizacija’, koja uz ine protuhrvatske procese opet uključuje sve žešće progone iranista i neslavenskih povjestnika, a nedavno su aktivirane čak i simbolične željezne štange, bez kojih dogmatski jugoslavisti očito ne funkcioniraju – što im je glavni i najtvrdji argument prisilnog slavenstva iz Jugoslavije, gdje je to već uspješno primjenjeno na Šuflaju i Šegviću. Te najnovije represalije su sad namjenski usmjerene na onemogućavanje i blokadu neslavenskih etnogenetičara, zbog zastrašivanja i odvraćanja djelatnosti iranista. Uskrsnuće željeznih štangi jasno dokazuje da su iza toga idejni nasljednici istih klonova Orjune koji su likvidirali ranije povjestnike.

Sve je počelo provjerenim metodama hajke i stigmatizacije, prvo kroz javne medije. Najprije novinar Jurica Pavičić 2006, u ‘Slobodnoj Dalmaciji’ i ‘Jutarnjem listu’ napada i ismijava lude iraniste iz 'Hrvatskog društva za etnogenezu', što su još podržala dvojica s Filozofskog fakulteta na internetskom portalu ‘Connect’. Zatim 2006. još i Joško Juvančić – inače urednik kontroverznog filma “Genetsko porijeklo Hrvata” višeput repriziranog na TV – preko net-portala ‘Imota’, jasno i otvoreno najavljuje nam zbog svojih veza s Udbom da će organi gonjenja onemogućiti te iraniste, - što se doista izvršava pa je teror jugoslavista protiv iranista vidljivo eskalirao izmedju 2006. i 2009. Prvo se prof. Ivanu Biondiću se na Učiteljskom fakultetu ukida i zabranjuje dalje predavanje kolegija “Etnogeneza Hrvata”. Iduće god. 2007, progon se nastavlja pa prof. Biondić dobiva radni otkaz i 2 godine prije vremena je izbačen u mirovinu, a na poslu ga zamjenjuje izvjesni Uzelac – iz čega je sve jasno. Slijedeće represalije su još slikovitije i otvorenije: U trećoj akciji sa željeznim štangama, sad ih u Hrvatskoj više ne nose tajni jugo-agenti kao protiv Šufflaya i Šegvića – nego uniformirani policajci s ‘maricama’. Milicijska četa iz Crikvenice u službenim odorama (ali bez pismenih naloga ili ikakvih papira), a iznenadnom desantu su tim jugo-štangama posve razvalili i porazbijali sve prozore, vrata i namještaj, struju i vodovod kuće Kamenjak 16 u Vinodolu, pa sad izgleda kao četnička ruševina iz nedavnog rata. Iz nje su još kidnapirali Nevena Lovrića tj. unuka već ubijenog Mihovila Lovrića, prebili ga štangama pa je dosad paraliziran od Parkinsonova sindroma.

Nova cenzura i ucjene

Tako su željezne štange opet postale glavni ‘naučni argumenat’ južnoslavenstva i simbol jugofašizma. Premda u novoj Hrvatskoj još nema ubijenih iranista, ipak su nedavno za njih uvedeni stari Staljinovi specialiteti iz sovjetske prakse: sada se hrvatskim iranistima već otvoreno prijeti da će ih strpati u ludnicu ako ne zašute i priznaju slavenstvo – slično kao nekoć Sovjeti i danas Kina gdje su idejni disidenti u političkim ludnicama. Time se nova Hrvatska srozala na najnižu moguću razinu, jer je iz interneta već javno poznato da danas u Europi najviše nepodobnih ‘političkih ludjaka’ iza brave drže Turska, pa Ukrajina i – treća je Hrvatska! U tom kaosu detuđmanizacije i lažne demagogije, nešto slično se moglo i očekivati, pa smo u etnogenezi opet na razini Jugoslavije. Zbog obnovljene jugocenzure većina dirigiranih medija glorificiraju jugoslavizam i pranje mozga od predslavenskih ideja zbog brisanja identiteta i povijesnog sjećanja, što prolazi još samo na internetu kao jedinom slobodnom i otvorenom mediju izvan te cenzure.

U Domovinskom ratu i poraću je niz javnih osoba podržalo predslavenski iskon Hrvata, ali nakon Tudjmana ovo postaje nepodobno i mnogi utilitarno odustaju od toga. Dogmatski jugoslavisti i njihovi klonovi očito su se u pretvorbi uspješno prestrojili unutar državnih struktura, pa su zato naši iranisti sada opet kao ‘divljač u lovištu’ uz stalni oprez pred "odstrijelom" kad se to prohtije jugo-dogmatima. Po načinu obračuna protiv neistomišljenika, naši jugoslavisti su monstruozni križanci izmedju bivših sovjetskih dogmata i talijanskih fašista. Dva desetljeća nove Hrvatske bilo bi ipak dovoljno vrijeme da se ova totalitarna ponašanja i stare jugo-dogme o etnogenezi i ostalom konačno promijene i ukinu!

Poveznice

Reference

Digest of a lecture presented at symposium "Origin of Croats", held in Pregrada, November 2009. Text loaded from Croatian Wikislavia (available by GNU-license).

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Progon_hrvatskih_iranista&oldid=35247"