Stara Gradiška

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži

Stara Gradiška je naselje, općina i stoljetni konclogor u srednjoj Hrvatskoj. Nalazi se na obali Save uz bosansku granicu u Brodsko-posavskoj županiji.

Abstract

Stara Gradiška is a village and a municipality in the Brod-Posavina county of Croatia. It has 542 residents, while the municipality has 1,717 (2001), in six other smaller villages. It is located on the left bank of the river Sava, across Bosanska Gradiška in Bosnia and Herzegovina. The first word in the name means Old, and there's also a New Gradiška nearby, the city of Nova Gradiška. A major prison was first established at Stara Gradiška in the 1920s. During World War II, the Ustaša regime used it as the Stara Gradiška concentration camp, a part of the Jasenovac complex. From 1945 until the late 1980s the large prison camp (Konzlager) at Stara Gradiška held numerous political prisoners of the communist regime. In 1991 the prison was officially shut down by the democratic Republic of Croatia, but renewed for Croats by Serbian occupation to 1994. The municipality plans to turn that site into a museum, and the Catholic Church plans to build a memorial church in the area. The municipality is home to the cultural organization KUD Posavina. It celebrates the feast of St. Michael as its municipal day.

Zemljopis

Stara Gradiška je naselje, konclogor i općina u Hrvatskoj koja je smještena u zapadnoj Slavoniji, južno od Okučana na lijevoj obali rijeke Save. Kroz Staru Gradišku prolazi prometno važan cestovni smjer iz sjeverozapadne Bosne. Prema popisu 2001, tu živi 1.717 stanovnika, površina općine je 77,6 kv.km, a z. širina = 45.148N i z. dužina = 17.246E.

Povijest

Iako postoje naznake da se na mjestu današnje Stare Gradiške nalazilo antičko rimsko naselje Servitium, postoje dvojbe je li ono bilo smješteno na lijevoj ili desnoj obali Save. Međutim je očito položaj Stare Gradiške kroz povijest imao jaku stratešku važnost. Nedavni pronalazak očuvane keltske kacige iz doba latena (1. st .pr. Kr ) na obali Save u naselju Donji Varoš potvrdjuje ove zaključke.

Stara Gradiška se kao naselje spominje prvi puta u povijesnim izvorima 1295. godine., Prve tragove o ljudskoj naseljenosti na ovom području daju nam materijalni ostaci nekadašnjeg antičkog naselja Servitium u blizini Stare Gradiške. Iako bi po TABULI PEUTINGERIANI ovo naselje bilo locirano na desnoj obali, ostaci navedenog antičkog lokaliteta pronađeni su u središtu trokuta šume Prašnik, što možemo protumačiti nekadašnjim meandriranjem rijeke Save. Antičko naselje nalazilo se na cesti koja je vodila od SISCIE (Siska) prama istoku, a imalo je ulogu i manje postaje (mutationes), koja je služila za izmjenu konja ili zaprega (1). Opsežnija istraživanja do sada nisu izvršena, a tanki šumski pokrov i danas skriva brojne uzvišene humke koji još sadržavaju fragmente crijepa, cigle, krovnih kanalica i podnih ploča.

Pučanstvo

Općina Stara Gradiška ima blizu dvije tisuće stanovnika, po nacionalnoj strukturi Hrvati su većina s preko 85% stanovnika.

Uprava

Općina Stara Gradiška osnovana je 1992 godine. Prve tri godine djeluje u progonstvu a nakon vojno redarstvene akcije Blijesak se vraća u matičnu općinu. Sjedište općine nalazi se u Staroj Gradiški. Dan općine Stara Gradiška je 29. rujna kada se slavi Sv. Mihovil koji je ujedno i zaštitnik župe.

Gospodarstvo

Razvijena je drvoprerađivačka i metalna industrija. Poljoprivreda je tradicionalno usmjerena na stočarstvo s naglaskom na proizvodnju kravljeg mlijeka. Dio stanovništa radi i u uslužnim djelatnostima, jer se na području općine nalazi granični prijelaz prama BIH. Ovaj veliki granični prijelaz je prve kategorije.

Šport

  • Nogometni klub "Sava", Stara Gradiška
  • Stolnoteniski klub "Spin"

Konclogor Stara Gradiška

Uz ostalo, Stara Gradiška je šire najpoznatija po svomu zamalo stoljetnom konclogoru, tj. čak pet uzastopnih logora u rasponu od 1921.- 1995, a od kojih se u zlonamjernoj protuhrvatskoj promičbi pristrano nameće jedino onaj ustaški od 1941/45. Zloglasni starogradiški logor uskoro bi trebao postati muzej u čijem bi postavu posjetitelji mogli vidjeti kakve su sve brojne uzastopne zločine tu počinili prvo kraljevski orjunaši, pa ustaše i potom jugo-partizani te napokon pobunjeni četnici, kroz posljednjih 90-ak godina (što se ideološki prikriva - osim za NDH). Stoga je zapravo Stara Grediška prvi balkanski konclogor s najdužim trajanjem u Europi.

Počelo je od 1921, kada je tu prvi logor protiv Hrvata već otvorila ORJUNA kraljevske Jugoslavije, koji je naslijedila Pavelićeva NDH, pa nastavila Titova Jugoslavija od 1946. protiv ustaša i domobrana, a ponovo ga je reaktivirao Tito od 1972. protiv hrvatskih 'proljećara', pa je krajem 80-ih tek formalno zatvoren, da bi ga srpski pobunjenici ponovo po peti puta otvorili nakon osvajanja Stare Gradiške 1992.- 1995. Mučno razdoblje okončano je 1995. akcijom Blijesak, kada su s ovih prostora protjerane srpske paravojne skupine koje su ga zlorabile za zatvaranje, mučenje i ubijanje Hrvata.

Danas su tu, na površini od 20-ak tisuća kvadrata unutarnjeg prostora u konclogoru derutne, polusrušene ćelije i samice koje skrivaju na tisuće tužnih sudbina. Tu su uzničke dane proveli Bruno Bušić, Dražen Budiša, Ćiril Kos, Stjepan Mesić, Vladimir Šeks, Marko Veselica ... i još mnogi drugi hrvatski domoljubi, a u novije vrijeme i zarobljeni hrvatski branitelji.

Tu se na jednom mjestu iz 5 uzastopnih konclogora može naučiti veći dio tužne hrvatske povijesti u jugo-tamnici naroda kroz 20. stoljeće. U bivšem logoru su dosad postavljene tek dvije spomen-ploče pa je sve ostalo na tomu, jer se zbog novije detuđmanizecije opet nastoji prikriti pretežno jugoslavenska funkcija tog niza proteklih logora. Procjenjuje se da je tu na jugo-robiji ubijeno najmanje oko 200 hrvatskih robijaša, a mjesto ukopa im je još uvijek ostalo nepoznato.

U ovom mjestu od posebne državne skrbi, koje je poznato po velikom međugraničnom prijelazu i nažalost, još puno više po nizu konclogora koji su kroz 20. st. obilježili ovdašnju povijest, trebalo bi konačno postaviti spomen-ploču s imenima poginulih i nestalih Hrvata tijekom i nakon Drugog svjetskog rata.

Zatvoreni 'Gradiškanci'

Navode se abecednim redom neki poznatiji hrvatski disidenti, koji su nakon 'Hrvatskog proljeća' od 1972. robijali u komunističkom konclogoru Stara Gradiška:

Spomenici i znamenitosti

  • Stoljetni konclogor Stara Gradiška.
  • Poznata Katolička Crkva u Starogradiškom naselju Uskoci.

Poznate osobe

  • Dominik Šimunović
  • pater Đuro Rapić
  • Janko Ibler

Poveznice

Reference

Enlarged and elaborated by GNU-license almost from Croatian WikiSlavia.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Stara_Gradiška&oldid=35056"