Zvjezdoslovlje (kozmografia-astrognozia)

Zvjezdoslovlje (astrognozia) - istoznačnica kozmografia, engl. Sky culture, njem. Himmelskunde, čakav. zvizdoslôvje. Naziv struke astrognozia je od starogrčkoga astron (zvijezda) + gnosis (spoznaja). To je primjenjena grana klasične astronomije koja se uglavnom bavi poznavanjem razporeda zviezda i zvježdja na vidljivom nebu, njihovim nazivima i izradom zvjezdanih karata neba, ter tlocrta planetarnih površina i Mjeseca (selenografia). Sličan je i nešto širji pojam kozmografia od starogrčkoga kosmos (prostor) + graphia (opis), koja uz nebeske pojave obuhvaća i povezane zemaljske kao dan i noć, horizont, zenit i slične. U klasičnu užu astrognoziu (ili kozmografiu) uglavnom ne pripadaju neke suvremene dodatne struke kao astronautika (kozmonautika), astrofizika, kozmogonija itd., koje ipak obuhvaća naša širja novokovanica zviezdoznantvo (tj. razne bočne astronomske struke u proširenom smislu). Klasična astrognozia (kozmografia) je glavni temelj za amatersku astronomiju i školsku naobrazbu, ali je takodjer i nužna razvojna podloga za srodne primjenjene struke npr. fizičku geografiju (prirodni zemljopis), geodeziju (mjerništvo), navigaciju (pomorstvo), itd.

Abstract

Astrognosy (Sky culture): A short definition, and survey of the goals and applications of astrognosy in teaching, geography, geodesy and navigation are given. The richest traditional sky cultures with numerous named stars are known chiefly in nomadic and nautical peoples, e.g. Arabians (300 stars known), Chinese (190 ones), Greeks (hundred), Adriatic islanders (127 ones), early Egyptians, Babylonians, Mayas, Eskimos (Inuit), Polynesians, etc.

Obseg i svrha

U najranija doba prapovijesti, zbog još oskudnih spoznaja o nebu i zvijezdama su astronomija i astrologija većinom bile usko isprepletene. Astrognozija kao praktična primjena rane astronomije se počela najviše razvijati zbog naraslih potreba pomorske plovidbe, a ponajviše zbog noćne orientacije i odredjivanja noćnih sati dok još nije bilo pravih mehaničkih ura. Takva primjenjena astrognozija se intenzivno koristila od antike pa sve do 19. stoljeća, nakon čega postupno pridolaze još druga tehnička pomagala koja ju ubrzano dopunjuju i dijelom zamjenjuju. Iz toga su se pomalo razvile 3 glavne pristupne razine spoznaja o nebeskom svodu, zvijezdama i planetima:

• Znanstveno-strukovna Astronomija (zvjezdoznanstvo), koja aktivno proučava i istražuje svemirske pojave i nebeska tijela optičkim i inim novijim pomagalima, a odnedavna i izravnim svemirskim ekspediciama (astronautika itd.).

• Primjenjeno-amaterska Astrognozija (kozmografija, astro-kultura ili čakav. zvizdoslovje), koja uglavnom rabi već postignute ili preradjene rezultate astronomije, bilo za školsku naobrazbu i vježbanje zainteresiranih amatera, ali još više za bočne primjene u srodnim i povezanim strukama: geografija, geodezija, navigacija, ...itd.

• Astrologija (zvjezdogatanje) je treći ogranak tj. razina poznavanja neba, zvijezda i planeta za posebne duhovne namjene, najviše u svrhu izrade zodiačkih horoskopa i proricanja sudbine ili najave meteoroloških pojava iz rasporeda zvijezda i gibanja planeta itd. Iako je još donedavno izgledalo da bi s novijim tehnološkim razvitkom u 20. stoljeću klasična astrologija mogla postupno odumrijeti, ona se dosad ipak održava i obnavlja u gradovima i industrijskim područjima iz 2 glavna interesna razloga:

1. U novo tehnološko doba se astrologija i horoskopi proširuju kao popularni i pomodni surogat umjesto izgubljene religije, osobito kod ateista i agnostika koji takodjer imaju neke duhovne potrebe, ali se ideološki ne žele vezati uz klasične vjerske sljedbe pa radije idu astrologu.

2. Komercialna proizvodnja i prodaja horoskopa zbog zabave (astrološki business), za mnoge je sada postala unosno vrelo prihoda bez velikih ulaganja.

Razvojni uvjeti astrognozije

U povijesti čovječanstva se astrognozija ili poznavanje nebeskih pojava najviše i najbrže razvijala kod onih naroda koji su imali posebno povećane potrebe za njezinom praktičnom primjenom, a to su prvenstveno pomorski narodi i nomadske etnoskupine. Naprotiv kod stacionarnih poljodjelskih naroda s pretežno seljačkom etnokulturom, pučka astrognozija je u prosjeku slabije razvijena ili zamalo ni ne postoji. Izrazito najviše domete je astrognozija u povijesti postigla kod onih etnoskupina koje su istodobno i kombinirano bile nomadske i pomorske, nadasve kod srednjovjekih Arapa čije vrhunsko poznavanje neba i imenovanje preko 300 raznih zvijezda nadilazi sve ine narode, pa do danas tvori bitnu osnovicu medjunarodne astrognozije posebno po službenim imenima zvijezda.

• Pomorski narodi s visokorazvijenom astrognozijom uz tradicijsko poznavanje stotinjak ili više imenovanih zvijezda jesu npr. Kinezi, Arapi, Grci i jadranski Boduli (naši otočni čakavci).

• Ine etnogrupe s razmjerno razvijenom domaćom astrognozijom uz poznavanje barem pedesetak zvijezda su još bili stari Egipćani, Babilonci, pa noviji Eskimi (Inuiti), sjevernohrvatski kajkavci, itd.

• Zvjezdano neznanje uz malobrojne tradicijske spoznaje za tek desetak do dvadesetak nebeskih pojmova su u Europi i Americi značajno je za nutarnje kontinentalne poljodjelce, pa je ta pučka astralna nekultura u Europi npr. najizrazitija za većinu slavenskih populacija (i naših štokavaca npr. u Bosni, Srbiji, itd.). Takve etnokulture s rudimentarnom astrognozijom u prosjeku poznaju i imenuju na nebu samo Sunce i Mjesec, pa jedini planet Venera, zvijezdu Polara, zvjezdani roj Plejade, malobrojna zviježdja (npr. Orion i V.Medvjed), ter Mliječni Put, a sve ino na noćnom nebu im je uglavnom bezimeno ili nepoznato.

Arheoastronomia

Za upoznavanje ranijega zvjezdanog nazivlja od prapovjesti do srednjovjekovlja, a nadasve u izumrlim visokim civilizaciama, bio je potreban razvitak posebne interdisciplinarne struke, arheoastronomije. Ona se bavi poredbenim rekonstrukciama starijih astronomskih spoznaja iz raznih zapisa, crteža, simbola, spomenika, reljefa i inih izvora. Srodna je prijelazna struka još i etnoastronomija, koja proučava nazočnost astronomije u narodnom stvaralaštvu. Uz njenu pomoć se doznaje koliko je neki narod u prošlosti poznavao i pratio astronomske pojave, kako ih je objašnjavao i koliko je to u skladu s današnjim stručnim gledištima. Iz etnoastronomskih istraživanja se može naći koliko su pojave na nebu utjecale na dnevni život ranijih ljudi. Zbog svega toga je etnoastronomija kao znanstvena struka značajna za povijest astronomije i za etnologiju.

Arheoastronomija ili astroarheologija je kombinacija dviju znanstvenih struka, astronomije i arheologije, a neodlučnost zbog imena je zbog pokušaja da se preciznije usmjerba i težište istraživanja. Uporabom suvremenih astronomskih znanja i predvidivošću astronomskih pojava, provjerava se moguća funkcija kalendara i gradjevina za koje ne postoje pisani dokumenti. Takodjer se pokušava istražiti veza između astronomskih i povijesnih fenomena. Pomoću toga su bar dielom obnovljeni uvidi u astronomsko nazivlje kod starih Egipćana, Babilonaca, indianskih Maya, itd. Na zapadu je najpopularnije arheoastronomsko nalazište engleski krug monolita Stonehenge, a sličnu ili veću važnost na iztoku u Aziji imaju složenije astronomske gradjevine u Indiji i Kini.

Poredba astralnih etnokultura

Za upoznavanje i dalje proučavanje astrognozije, uz nužna znanja iz primjenjene astronomije je još potrebno bar osnovno gimnazijsko poznavanje zoologije - jer kod većine dosad proučenih astralnih kultura su preko polovice nazivlja za zviježdja po imenima raznih životinja. Povrh toga je dakako neizbježno bar primjenjeno znanje domaćega narodnog jezika pripadne etnokulture, - a kod nas napose čakavskoga i kajkavskog dialekta s najbogatijim asteronimima (jer su domaći štokavski asteronimi kod nas izrazito siromašni i malobrojni).

U idućem pregledu se u svrhu poredbe, navode glavne proučene etnokulture u pogledu izvorne domaće astrognozije na podjednak način, tako da se uz etnogrupu navodi broj poznatih i imenovanih zviježdja sjeverne polutke neba i potom u zagradi još prevedeno ime za zviježdje Velikog Medvjeda:

• Klasični Kinezi: 50 zviježdja (Sjeverni Kormoran / Northern Dipper)
• Otočni čakavci (Boduli): 27 zviježdja (7 Brodova: Šedan Brodih)
• Sjevernohrvatski kajkavci: 19 zviježdja (Velika Kola: Velki Vos)
• Stari Egipćani: 16 zv. (Bikova Noga / Bull's foreleg)
• Kanadski Eskimi (Inuiti): 16 zv. (Jelen-sob / Caribou)
• Dalmatinski ikavci: 16 zviježdja (Velika Kola)
• Lakota Indianci (Amerika): 12 zv. (Kormoran / Dipper)
• Polinežani na Pacifiku: 6 zv. (Onih Sedam / The Seven)
• Navajo Indianci (Amerika): 5 zv. (Plesač / Revolving man)
• Dinarski štokavci (jekavci): 4 'sazvježđa' (Velika Kola)

Gotskih '500' zviezda ?

Najveći navodni broj posebnih imena čak za 500 zviezda na nebu pripisan je etnokulturi Gota iz kasne antike, a izvor toga bi bila tadanja kronika koju je sastavio gotski povjesničar Jordannes. Postoji niz paralelnih pokazatelja koji upućuju kako je taj navod o iznimno bogatoj gotskoj astrognoziji pogrješan ili preuveličan:

• Izvorni Jordanesov tekst o tomu nije očuvan, nego tek noviji približni prijepisi čak tisućljeće kasnije.
• Nema nijednoga drugog izvora, ikojeg popisa zvijezda ili karte neba koji sadrže te gotske zviezde, a njihovi tekstovi inače spominju samo Sunce, Mjesec, Veneru i neku repaticu, bez ijednoga inog imena pravih zvijezda (pa tih 500 gotskih zvijezda ostaju tek goli broj bez potvrde).
• Tolika brojnost od 500 zviezda ipak zahtieva da su dijelom imenovane čak i sitne zvjezdice bar do 4. reda vidljivosti - što je u klimatskim uvjetima gotskih krajeva malo vjerojatno.
• Taj podatak inače ne navode ozbiljni astronomi, nego samo društvenjaci u popularnim poviesnim prikazima, koji inače imaju skroman i loš uvid u sadržaje i probleme astrognozije.
• Poznati podatci o poviesti i životu Gota takodjer su protivni takvoj bogatoj astrognoziji, jer Goti uglavnom nisu bili ni pomorci niti stepsko-pustinski nomadi s najbogatijom astrognoziom.
• Ini narodi slične kulture i životnog stila poput Gota, dosad su u poviesti poznavali i imenovali najviše oko pedesetak zviezda, a nikako na stotine. Stoga je vrlo moguće da je pri kasnijim priepisima iz Jordanesa, grieškom pridodana druga nula (izvorno 50 > 500).
• Ako to nije lapsus u priepisu nego izvorni Jordanesov broj, onda je moguće kako je to iz domoljubnih poriva preuveličao, da osvjetla barbarsku etnokulturu Gota pred već etabliranim civilizaciama Grka i Rimljana. Zaključno, taj golemi broj od čak 500 imenovanih gotskih zviezda je krajnje nevjerojatan i zbog niza gornjih razloga vrlo dvojben tj. teško prihvatljiv.

Arapskih 300 asteronima

Nasuprot sumnjive gotske astrognozije, srednjovjeko arapsko poznavanje oko 300 zvjezdanih imena na nebu je uglavnom sigurno i višestruko provjereno, kako iz brojnih arapsko-islamskih tekstova, crteža i karata, tako i novijim službenim uvrštenjem 150 arapskih imena zvijezda u nebeske karte i svjetsko astronomsko nazivlje koje odobrava Medjunarodna astronomska udruga. Arapima je praktično poznavanje zvijezda odavna bilo potrebno, kako zbog nomadskog gibanja u stepama i pustinjama, tako još više zbog pomorske orientacije, pa su oblikovali brojne nazive za većinu zvijezda od 1. do 3. reda. Arapska imena za pedesetak zviježdja su većinom prijevodni kalkovi iz starogrčkih zviježdja koje u je monografskom pregledu zvjezdanog neba (Almagest) iz 2. stoljeća popisao Ptolomej, dok su im brojna imena pojedinih zvijezda uglavnom izvorna arapska. Uz polovicu arapskih imena prenesenih u službeno medjunarodno nazivlje zvijezda, izvorna arapska astrognozija se uglavnom i danas rabi u većini islamskih zemalja.

Kineskih 190 asteronima

Osim arapske je klasična kineska astrognozija druga najbogatija u svijetu, s preko 190 izvornih naziva na zvjezdanom nebu, od čega su 140 kineska imena pojedinih zvijezda, a ostalo uglavnom zviježdja. Klasična kineska astrognozija počela se nezavisno razvijati već pred 3 tisućljeća istodobno s egipatskom i babilonskom, pa je uglavnom samostalna i neovisna o arapskoj i zapadnoj medjunarodnoj, a potvrdjena je u mnogim starim tekstovima, popisima zvijezda i na dvadesetak karata zvjezdanog neba još od srednjega vijeka. Sve do danas je to službena astrognozija u Kini, a u sličnim inačicama je poznata i dijelom se rabi još u drugim okolnim zemljama širom jugoistočne Azije tj. u ukupnoj populaciji blizu 2 milijarde ljudi: Japan, Koreja, Tajvan, Indokina, itd. Stoga je kineska astrognozija nakon zapadnjačke medjunarodne, druga najvažnija u javnoj uporabi na svijetu.

Stotinjak grčkih asteronima

Razvoj astrognozije kod pomorskih Grka takodjer traje najmanje 3 tisućljeća, a bio je osobito potaknut njihovim plovidbama diljem Sredozemlja i šire. Klasično starogrčko poznavanje zvjezdanog neba je sažeo Ptolomej iz 2. stoljeća po.Kr. u monografskom pregledu zvijezdanog neba kasnije nazvanom "Almagest". Dotada su antički Grci imenom poznavali i definirali ukupno 48 raznih zviježdja na njima vidljivom nebu, koja su uglavnom zadržana i prihvaćena do danas, uz novovjeke medjunarodne dopune manje praznine izmedju klasičnih zviježdja i za južna cirkumpolarna zviježdja nevidljiva u Grčkoj. Osim toga su Grci imenovali i pedesetak pojedinih zvijezda 1. i 2. reda, dok su nazivi za ostalih 150 neimenovanih i manjih zvijezda u današnjoj medjunarodnoj astrognoziji naknadno dodani iz najbogatije arapske astrognozije.

Čakavskih 127 asteronima

Medju 4 najbogatije nacionalne astrognozije tj. nebeske kulture na svijetu pripada i naše čakavsko zvizdoslovje pomorskih 'Bodula' na jadranskim otocima od Visa do Krka, koje ukupno obuhvaća 127 domaćih zvjezdanih naziva za nebeske objekte: 64 imena pojedinih zvijezda, 36 čakavskih naziva za zviježdja i ostalih tridesetak su imena 5 planeta, 3 Jupitrova satelita, po desetak detalja na Mjesecu i Mliječnom putu, te imena vidljivih maglica - vidi pobliže Čakavsko zvizdoslovje. Po domaćim imenima maglica, pa desetak Mjesečevih detalja i 3 Jupitrova mjeseca je naša čakavska astrognozija vjerojatno najbogatija u svijetu. Prvi temelji toga jadranskog zvizdoslovja kao lokalna pomorska baština potječu još od ranih pomorskih Liburna pred dva i pol tisućljeća, kojih su zvjezdani nazivi potom u srednjem vijeku dijelom slavizirani, ter još dodatno obogaćeni romanskim, grčkim, kršćanskim i inim pojmovima. To bogato zvjezdano nazivlje su naši otočni pomorci i ribari rabili najmanje kroz jedno tisućljeće sve do 20. st., kad je zbog tehnološkog razvitka ta zvjezdana orientacija izgubila važnost. Ovo bogato čakavsko nazivlje odnedavna su još više kulturno potiskivali i izbrisali unitarni slavisti u Jugoslaviji, nametanjem balkanskog Vukopisa i štokavskog rječnika u kojemu su astronomski nazivi bili krajnje oskudni i neodredjeni (vidi niže i Dinarska kozmogonia).

Egipatska astrognozija

Za razliku od gornje 4 zvjezdane etnokulture, prapovjesna astrognozija faraonskog Egipta je razmjerno slabije poznata i dosad još nedovoljno dokumentirana u arheoastronomiji, djelomičnim kompilacijama iz hieroglifskih zapisa i reljefnih crteža, ili tek posredno od posudjenih izvora inih susjednih civilizacija iz prapovjesti i rane antike. Stari su Egipćani sigurno poznavali i imenovali najmanje 35 zviježdja na vidljivom nebu, dok je broj posebno imenovanih zvijezda zbog oskudnih izvora zasad još neodredjen, ali sigurno obuhvaća više desetaka zvijezda 1. i dijelom 2. reda, tj. ukupno barem stotinjak egipatskih asteronima. Tek manji dio toga predpostavljenog bogatstva je zatim posredno preuzet u grčkoj i arapskoj astrognoziji.

Babilonska astrognozija

Prapovjesna astrognozija u Mezopotamiji tj. najviše iz Babilona, zbog oskudnih izvora je dosad slabije razradjena kao i egipatska astrognozija. Pokušaji provizornih rekonstrukcija u arheoastronomiji upućuju da su Kaldejski astronomi iz Mezopotamije imali predočbe o najmanje 18 sumeranskih zviježdja na vidljivom nebu, kao i o većini planeta, dok rani klinopisni zapisi o poznavanju i imenovanju inih pojedinačnih zvijezda upućuju da su tamo dugo bila većinom očuvana ranija sumeranska imena zvijezda koja pretežu u astronomskim klinopisima iz 12. st. pr.Kr. Babilonci su prvi uspostavili kasniji pojas zodiačkih zviježdja, a 6 babilonskih imena zviježdja su grčkim posredstvom kao prijevodni kalkovi očuvani sve do danas u službenoj medjunarodnoj astronomiji: Taurus (= Gu.an.na), Gemini (Maš.tabba.galgal), Cancer (Al.ul), Leo (Ur.gu.la), Scorpius (Gir.tab) i Capricornus (Sur.maš.ku).

Kajkavskih 63 asteronima

Iako sjevernohrvatski kajkavci uglavnom nisu bili pomorci niti stepski nomadi, u odnosu na Slavene i većinu inih europskih naroda se kod kajkavaca susreće iznimno bogata pučka astrognozija s ukupno 63 zvjezdanih imena, od čega su 24 nazivi skupnih zviježdja, a ostalih tridesetak su imena pojedinih zvijezda, pa desetak vidljivih detalja na Mjesecu po čijoj topografiji su baš naši kajkavci najbogatiji na svijetu. Zagonetni iskon i razvitak ove razmjerno bogate kajkavske astrognozije koja višestruko nadilazi ine Slavene, moguće je bar dijelom prepoznati iz etimologije pripadnoga zvjezdanog nazivlja koje je većinom slavensko, ali uz 1/4 predslavenskih arhaizama, vjerojatno povezanih s predslavenskom etnogenezom antičkih Prahrvata. Uz manji broj antičkih helenizama npr. Tronuš (Cassiopeia, grč. thronos) i Bazilisk (= Rasalgeti), u kajkavskoj astrognoziji je baštinjeno i više prapovjesnih arhaizama iz avesto-vedske i akado-babilonske astrognozije u ranoj Mezopotamiji, npr. pirge (maglice: akads. pirga), Pirgáča (Orionona maglica: ak. Pirgaki), Kozéla (Capella: hetitski Kuzela), Luknja (rupa Mliječnog Puta: vedski Lokanya), Denica (Venera: vedski Denam), itd. Za ostalo vidi pobliže: Kajkavska kozmogonia.

Ikavskih 52 asteronima

Iako tipični štokavski jekavci i ekavci imaju vrlo siromašne pojmove iz astrognozije poput inih Slavena, prijelazni štokavski ikavci (staroštokavski šćakavci) iz primorskih Dinarida ipak imaju znatno bogatiju domaću astrognoziju (zvizdoslovlje), koja sadrži do 52 domaćih zvjezdanih naziva. Od toga su 21 skupni nazivi zviježdja, a ostalo većinom imena pojedinih zvijezda. Mješoviti iskon ove ikavske astrognozije je sličan kao i jezični medjuodnos njihovog dialekta spram čakavice i štokavštine: To je ustvari kopneni preostatak od ranije puno bogatijega čakavskog zvizdoslovlja kao na jadranskim otocima, koje je zbog Turaka osiromašeno miješanjem s vrlo oskudnom baštinom astrognozije balkanskih novoštokavaca iz kopnenog zaledja, uz pridodatak kasnijih turcizama. Za ino vidi pobliže: Dinarska kozmogonia.

Indianska astrognozija u Americi

Razna indianska plemena i narodi srednjovjeke Amerike su imali manjeviše razvijene vlastite predočbe i nazive u domaćoj astrognoziji. Najbogatiji su u tomu bili Indianci Maya iz Guatemale o čemu su očuvani slikoviti reljefi majanskog kalendara. Iz raznih očuvanih izvora sliedi kako su Maye poznavali bar 13 do 20 raznih zvježdja, dok njihov broj imenovanih zviezda još nije pobliže odredjen. Od novijih indianskih plemena, npr. Navajo-Indianci poznaju tridesetak imenovanih zviježdja, a Lakota-Indianci najmanje njih 12.

Eskimska astrognozija (Inuiti)

Od inih dosad proučenih astralnih etnokultura još se ističu sjeverni kanadski Eskimi ili po domaćem etnonimu 'Inuiti' koji po najnovijim sustavnim istraživanjima, zbog lutanja ledom i pomorskog ribolova takodjer imaju razmjerno bogatu baštinu iz vlastite astrognozije polarnih zviježdja. Oni poznaju ukupno 49 asteronima, od čega su 16 skupna zviježdja i ino pojedine zvijezde.

Pacifička astrognozija Polinezije

Otočni urodjenici na brojnim pacifičkim otocima u Polineziji su već tisućljećima životno povezani s plovidbom i ribarstvom, pa zato imaju manjeviše razvijenu pučku astrognoziju s bar dvadesetak poznatih zviježdja i više desetaka imenovanih zvijezda. Dosad je u tom pogledu razmjerno najbolje istražena tradicijska astrognozija na Havajima, otočju Tonga, Uskrsnom otoku i nekim drugim otocima Polinezije.

Siromašna štokavska astrognozija

Kao izraziti primjer siromašnih tradicija iz rudimentarne pučke astrognozije, mogu se kod nas navesti jekavski i ekavski novoštokavci čije je vrlo skromno poznavanje neba ograničeno jedva na 12 - 15 imenovanih nebeskih pojmova: Sunce i Mjesec, od planeta jedino Venera (štokavska Danica) i od stojećih pravih zvijezda zamalo samo Polara (Sjevernjača) i Plejade (Vlašići), pa tek poneko sjajno i očigledno zviježdje kao Orion ("Štapovi"), V. i M. Medvjed ("Velika i Mala Kola"), te Mliječni Put ("Kumovska Slama"), - što je doista minimalna astrognozija koju uglavnom poznaju svi ini narodi svijeta.

Osnovna literatura

• Slavko Rozgaj: Astrognozija. Hrvatsko prirodoslovno društvo, 158 str. Zagreb 1949.
• Oton Kučera: Naše nebo. Matica Hrvatska, 267 str. Zagreb 1932.

Vanjske sveze

• Stellarium: Sky cultures
• Project: Ancient Cultures and their Skies
• Maya Astronomy

Poveznice

• Starohrvatska kozmogonija
• Čakavsko zvizdoslovje
• Kajkavska kozmogonia
• Dinarska kozmogonia
• Svitlice (planeti)

Reference

Original condensed compilation, adapted by GNU-license mostly from WikiSlavia and Wikinfo.