Dinarska kozmogonia

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Dinarska kozmogonia (štokavska pučka astrognozia): Ovdje se daje sažeti prikaz zvjezdanog nazivlja i predkršćanskih vjerskih likova u mitologiji dinarskih štokavaca, čiji je stari panteon uglavnom slavenskog tipa (Perun, Volos itd.). Oskudno zvjezdano nazivlje za noćno nebo kod tipskih balkanskih štokavaca iz nutarnjih Dinarida (jekavci i ekavci) je medju najsiromašnijima u Europi i sadrži jedva 12 do 15 imenovanih nebeskih objekata. Naprotiv je trostruko bogatije hrvatsko zvjezdano nazivlje prielaznih šćakavskih ikavaca iz jugozapadnih primorskih Dinarida koji poznaju do 52 imenovanih objekata na nebu, od čega su 21 ikavska imena skupnih zvježdja, a ostalo većinom pojedine "zvizde" noćnog neba. Stoga je ova ikavska astrognozia bogatija od svih inih Slavena, a slično bogatstvo pučke astrognozije kod nas još imaju i sjeverozapadni kajkavci (do 63 asteronima), dok je najbogatije kod nas i u Europi pučko pomorsko "zvizdoslovje" jadranskih otočnih čakavaca, čak do 127 domaćih imena za razne nebeske objekte: vidi pobliže Čakavsko zvizdoslovje.

Abstract

Dinaric cosmogony: A condensed survey of the folk mythology and stars nomenclature from the Dinaric uplanders in West Balkans (Croatia and Bosnia) is offered. They distinguish 21 traditional folk constellations and nearly thirty names of individual stars, i.e. together up to 52 named objects in night heaven.

'Sazvježđa' dinarskih štokavaca

Za razliku od pomorskih naroda (Brajković 1972-1989), kod kopnenih poljodjelaca je za seosko bajanje uglavnom dovoljno znati tek do dvadesetak zvjezdanih naziva. To vrijedi kod nas posebno za dinarske jekavce i ekavce, kod kojih je vrlo slabo poznavanje zvijezda našao već Kušar (1907). Spram tih tipskih štokavaca trostruko bolje poznavanje nebeskog nazivlja imaju sjeverozapadni kajkavci sa 63 asteronima i nadasve pomorski čakavci na jadranskim otocima koji poimence znaju čak do 127 raznovrsnih asteronima. Stoga izmedju dinarskih štokavaca i otočnih čakavaca postoji upravo golema etnokulturna razlika u poznavanju neba, koje je kod čakavaca čak 10 puta (desetostruko !) bolje negoli kod novoštokavaca.

Jekavski i ekavski novoštokavci su kod nas i u Europi izraziti primjer siromašnih tradicia iz rudimentarne pučke astrognozie, čije je vrlo skromno poznavanje neba u prosjeku ograničeno jedva na 12 - 15 imenovanih nebeskih pojmova: uz Sunce i Mjesec, od planeta jedino Danica (Venera) i padalice (meteori), a od stojećih pravih zvijezda zamalo samo Sjevernjača (Polaris) i grupa Vlašići (Pleiades), dok većinom nemaju posebnih imena za druge pojedine zvijezde. Od skupnih zviježdja novoštokavski dinarski gorštaci prepoznaju imenom tek poneko sjajno i očigledno "sazvježđe" kao Velika i Mala Kola (Veliki i Mali Medvjed), Kosci (Orion), Volari (Lyra), Krst (Labud) i Kumovska Slama (naša Galaksija ili Mliječni put), - što je doista minimalna astrognozija koju uglavnom poznaju svi narodi svijeta. Jekavsko nepoznavanje neba pruža se kod nas iztočnije od rijeka Vrbasa i Neretve tj. uglavnom u Bosni, istočnoj Hercegovini i Crnoj Gori - izuzev pomorski Dubrovnik koji je izvorno bio jekavsko-čakavski s boljom astrognozijom.

U dinarsko-štokavskoj je tradiciji balkansko nebo jednostavni poklopac nad zemljom, a na kraju svijeta gdje taj poklopac dotiče zemlju, navodno žive jednooki divovi-ljudožderi. Po štokavskoj tradiciji je prije nebo bilo niže, tj. ležalo je već na vrhovima brda i ljudi su ga mogli doseći. Zato su pri poljskim radovima seljaci lopatama i vilama lupali po niskom nebu, a žene su pri pranju rublja o njega brisale prljave ruke, što je Bogu dosadilo i on podigne nebo tako visoko. Bog je stvarao svijet zajedno sa židovskim kraljem Jahudijom i kada je Bog pljunuo iz toga postane Sunce, ali ga ukrade Nečastivi i okuje ledom pa su ga morali spašavati (onomatopeja ledenog doba). Zemlja za štokavske Dinarce leži medju rogovima golemog bika ili na ledjima četiri vola i kada se ovi pomaknu, nastane potres a tutanj potresa je njihovo rikanje.

Nepoznavanje i nezainteresiranost za zvijezde su kod dinarskih jekavaca uzrokovani i najuže povezani s paničnim praznovjerjem spram mnogih nebeskih pojava. Po toj balkanskoj tradiciji je vrlo opasno "brojati zvijezde" jer im to navodno donosi nesreću, a ako tko slučajno prstom pokaže na svoju "rodnu" zvijezdu, smjesta će pasti mrtav ili zauvijek oslijepiti. Po njima se takodjer ne smije izreći "zalaz sunca" jer navodno ono više nikada ne će izaći, već se mora reći "smiraj sunca". Kao i ostali balkanski stočari, oni tumače Sunce kao goruću grudu maslaca, dok su njihova "sazvježdja" kao stada ovaca koje predvodi rogati ovan u liku polumjeseca.

Strašna kometa za štokavce izravno najavljuje skori "smak svijeta". Pri pomrčini Sunca ili Mjeseca, mnogi dinarski jekavci na selima kolektivno pomahnitaju i pucaju u zrak ili bučno lupetaju po kantama, jer poput inih urodjenika vjeruju kako neke crne aždaje proždiru Sunce ili Mjesec. Takodjer po pisanim izvješćima Rimljana, vrlo sličan su panični urnebes pri pomrčini kod nas podizali i antički Iliri (Mužić 1997). Izim obćega europskog staha od komete, ova su druga panična praznovjerja (Janković 1951) kod nas tipsko nehrvatsko naslijedje iz posebne starobalkanske tradicie uglavnom nepoznate kod inih Slavena.

Polusiromašna šokačka astrognozia

Šokci donje Posavine (po govoru staroštokavski ikavci) već imaju dvostruko bogatije nazivlje od siromašnih novoštokavskih jekavaca i ekavaca, pa već poznaju blizu tridesetak nebeskih pojmova. Tako posavski Šokci npr. poznaju zvizde, repatica (komet), svitac (meteor), ušćap (pun Mjesec), a od nebeskih tijela su im imenom poznati Sunce, Misec, Danica (Venera), Sivernjača (Polaris), Križ (Deneb), Oral (Altair), Ormica (alfa Centauri) i Vlašići (Pleiades).

Kod bogatijih staroštokavskih ikavaca u Posavini je takodjer još poznato i desetak skupnih zviježdja: Velika i Mala Kola (Veliki i Mali Medvjed - Ursa Major et Minor), Stol (Pegaz + Andromeda), Kosci (Orion), Krsta (Labud - Cygnus), Volari (Lyra), Barani (Ovan - Aries), Ždripci (Centaur), Ćukci (Veliki + Mali Pas, Canis Major & Minor), Kopčo (Orao - Aquila), Marijina Kruna (naša Galaktika ili Mliječni put), itd.

Bogatije ikavsko zvizdoslovlje

Nasuprot balkanskim jekavcima, triput bolje poznaju na nebu "zvizde" kod nas šćakavski ikavci iz jugozapadnih primorskih Dinarida npr. zapadna Hercegovina, mosorska Poljica i sjeverni Velebit od Jablanca do Krasnog polja, koji već poimence poznaju do 52 različitih asteronima za nebeske pojave, tj. slično skoro kao i kajkavci (sa 63 domaćih asteronima). Obći su im pojmovi iz astrognozije (* = turcizmi): ahiret* (nebesa), zvizda (zvijezda), proletuša (meteor), repatica (komet) i durbin* (dalekozor), pa ušćap (puni Mjesec) i mladjak (miena). U poredbi s kajkavcima i pogotovo spram najbogatijih čakavaca, ikavci su puno siromašniji u poznavanju planeta i detalja na Mjesecu, pa od planeta poimence znaju samo Danicu (Venera), ter mjesečeve faze, ali bez imena za vidljive detalje i pjege na površini punog Mjeseca.

Uz Sunce, Misec i Danicu (Venera) još je ikavcima po imenu poznato do dvadesetak pojedinih 'zvizda': npr. Aždaha* (Zubenelgenubi), Crmnica (Antares), Divica (Spica), Jestrib (Altair), Kera* (Sirius), Kraljevna (Shedar), Malići (Hyades), Parožnik (17 Bika), Pesina (Procyon), Petrov Križ (Deneb), Pigrimiz* (Alcyone), Sivernjača (Polaris), Šćapika (Betelgeuse), Vlajina (Aldebaran), Volar (Vega), Zvanimer (Alferaz u Perzeju), Ždribac (alfa Centauri), a u Vlašićima (Pleiades) još zviezde Oreta, Mileta, Voleta, Radeta itd.

Ikavcima je na vidljivom nebu takodjer po imenu poznato 21 raznih zvježdja, npr. Akrapi* (Škorpion), Ale* (Vaga), Gospina Kruna (Galaksija), Gospino Kolo (Cassiopeja), Jančag (Aries), Jarići (Kočijaš), Kerumi* (V. i M. Pas), Kosci (Lav), Križevi (Labud), Ledenice (Zmaj), Matresina (Hydra), Oltari (Perzej + Andromeda), Atovi (Centaur), Šćapovi (Orion), Tri Sestre (Trokut), Velika i Mala Kola (V. i M. Medvjed), Vile (Djevica), Volovi (Lyra).

U skladu s tim boljim poznavanjem neba i zvijezda je kod šćakavskih ikavaca i manje praznovjerja negoli kod balkanskih jekavaca i ekavaca, pa tu postoji uglavnom samo općepoznati strah od komete (repatice), koja po raširenoj europskoj predaji najavljuje nesreću i rat. Za iskon takve ikavske astrognozije, znakovite su npr. duvanjske legende o njihovim brodovima i lučkim privezima, što upućuje da su pretci zapadnih Hercegovaca prije imali neke veze s plovidbom (na Jadranu ili Crnom moru ?). Zato ikavska astrognozija tvori srednji prijelaz izmedju najbogatijeg čakavskog zvizdoslovja naših pomorskih otočana i najsiromašnijega zvjezdanog neznanja praznovjernih štokavaca. To objašnjava ikavsko bolje poznavanje zvijezda nego kod kopnenih jekavaca i čak od primorskih Crnogoraca koji su tek nedavno sišli do obale pa još uvijek nemaju posebnog interesa niti za ribe, a kamoli za astrognoziju.

Sustavni pregled ikavskog neba

Sada se daje abecednim redom, sistematični prikaz medjunarodnih nebeskih zviježdja i njihovih 23 ikavskih sinonima, uz pripadne imenovane 'zvizde' na šćakavskoj ikavici:

  • Bik (Taurus) = Bakovi: ovdje su imenovane zvijezde Vlajina (Aldebaran), Pigrimiz* (Alcyone), Parožnik (Eltamin), Malići (Hyades), Vlašići (Pleiades) s pripadnim zvjezdicama Oreta, Mileta, Voleta, Radeta, itd.
  • Centaur = Atovi*: Parip* (theta Centauri)
  • Djevica (Virgo) = Vile: Divica (Spica)
  • Gavran (Corvus) = Gakovi: bez imenovanih zvijezda
  • Hidra = Matresina: bez imenovanih zvijezda
  • Kasiopeja = Gospino Kolo: Kraljevna (Shedar)
  • Kočijaš (Auriga) = Jarići: Kozarica (Capella)
  • Labud (Cygnus) = Križevi: Petrov Križ (Deneb)
  • Lav (Leo) = Kosci: Kosir (Regulus)
  • Lira = Volovi: Volar (Vega)
  • Mali Medvjed (Ursa Minor) = Mala Kola: Sivernjača (Polaris)
  • Mliječni Put (Via Lactea) = Gospina Kruna: Pešćera (crna rupa Galaksije u Strijelcu)
  • Orao (Aquila) = Dogani*: Jestrib (Altair)
  • Ovan (Aries) = Jančag: bez imenovanih zvijezda
  • Pegaz + Amdromeda (spojeno zviježdje) = Oltari: Zvanimer (Alferaz)
  • Orion = Šćapovi: Šćapika (Betelgeuse)
  • Trokut (Triangulus) = Tri Sestre: bez imenovanih zvijezda
  • Škorpion = Akrapi*: Crmnica (Antares)
  • Vaga (Libra) = Ale*: Aždaha* (Zubenelgenubi)
  • Veliki Medvjed (Ursa Major) = Velika Kola: Rudo (eta - Alkaid).
  • Veliki + Mali Pas (Canis Major & Minor - spojeni) = Kerumi*: Kera* (Sirius) i Pesina (Procyon)
  • Zmaj (Draco) = Ledenice: bez imenovanih zvijezda.

Dinarski panteon (štokavska teogonia)

Tu pripadaju većinom štokavski mitovi iz iztočne Like, dalmatinske Zagore, Bosne, Hercegovine i Slavonije. Zapadna mu je granica oko rijeke Une i Krke, a do mora doseže samo na južnijem primorju, Braču i Mljetu (izbjeglice pred Turcima). To je slavizirani panteon sličan Srbima i zato je bio vrlo podoban i poželjan jugoslavistima, pa je pobliže proučen u nizu uzastopnih prikaza (Zbornik za narodni život i običaje JAZU 1896-1967), a sad se tu ukratko spominju najvažniji likovi.

Vrhovni Perun

Glavno je predkršćansko vrhovno božanstvo kod štokavaca slavenski Perun po komu se zovu i neki dinarski vrhovi, ali je on iz mitova i toponimije nepoznat u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, niti na otocima. Njemu je posvećena biljka perunika (Iris), ali ju tako zovu uglavnom dinarski štokavci, dok je u zapadnoj Hrvatskoj to sabljić ili mačinac, a u Zagorju "sklepnik" i na otocima "kukura" itd. Iris je već ranije kod antičkih Ilira bila posvećena ljekovita biljka (Stipčević 1974). U kršćanstvu je Perun postao Ilija-Gromovnik, čiji su nazivi vrhova takodjer iztočno od Une i nema ih zapadnije, a kao osobno ime Ilija većinom je ograničen na dinarske štokavce pa izostaje na zapadu i većini otoka.

Veles ili Volos

Drugi glavni lik štokavske predkršćanske mitologije bio je slavenski bog stoke Veles ili Volos, u kršćanstvu pretvoren u Sv. Vlaha. Ostala su tu još sporedna božanstva npr. duh proljeća Vesna (odgovara jadransko-čakavskoj Semeri), pa šumski duh Stribor, itd. Takodjer je značajan i Sv. sokol (Sokolić) kao oličenje slobode i snage, dok je kod pravoslavnih štokavaca kao takav simbol orao. Tu su još značajni običaji Lada kojim se zaziva proljeće i Dodole (ili prporuše) kao zaziv kiše i plodnosti zemlje. Dobre i lijepe vile kod dinarskih štokavaca većinom imaju nebeskoplave haljine i plešu na šumskim čistinama.

Dinarski demoni

Od štokavskih zloduha je najpoznatiji vukodlak (vampir) kao mrtvac koji napada noću ljude i siše im krv. Divovi (gorostasi) su puno češći u štokavskim mitovima negoli u drugim našim krajevima i tradicijski su odraz sklonosti megalomaniji naših dinarskih gorštaka. Njihov divlji čovjek je jednooki ljudožder koji živi u pećini, hvata i jede ljude. Opasni mitski zmaj kod dinarskih štokavaca je većinom kao aždaja iz gorskih jezera. Zle i ružne vještice kod štokavaca se često zovu irudica i većinom zboruju pod stablom oraha, a navodna zaštita od njih je bršljanova grana. Ovdje postoji kult svetog hrasta kao zaštitnog drveta, dok je orah ukleto stablo i zborište vještica. Po dinarskoj predaji, zemlja leži medju rogovima golemog vola i kad on mahne glavom nastaje potres. Takav dinarski panteon dijelom potječe iz antičke ilirske tradicije potom preslojene slavenskim mitovima, a strukturno odražava stočarsko-patriarhalni mentalitet i životni stil nomadskih gorštaka. Za razliku od čakavskog i kajkavskog panteona, ovi su likovi iz dinarskog panteona etički većinom indiferentni, pa uglavnom nemaju pozitivne niti negativne moralne predznake, što je imalo izvjesnog odraza i u ranijemu praktičnom životu tih štokavaca.

Literatura

  • Marcel Kušar: Narodno blago. Narodni etnografski muzej, knj. 5 / 6, Split 1907.
  • N.D. Janković: Astronomija u predanjima, običajima i umotvorinama Srba. Srpski etnografski zbornik 63 / 20, 206 p. Beograd 1951.
  • Marin Šemudvarac: Narodna vjerovanja o Mjesecu kod Hrvata. Doktorska disertacija, 199 str., Bogoslovni fakultet, Zagreb 1946.
  • Ivan Mužić: Pravjera Hrvata, 2. izdanje, MH Split 1991 (4. talijansko izdanje, Roma 1994; 6. izdanje, Dominović 599 str., Zagreb 2001)

Poveznice

Reference

Condensed compilation adapted by GNU-license almost from WikiSlavia and Wikinfo.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Dinarska_kozmogonia&oldid=41980"