Čakavski arhaizmi
Čakavski arhaizmi: Medju svim južnoslavenskim govorima iz srbohrvatske skupine (tzv. 'srednjojužnoslavenski dijasistem' jugo-jezičara), otočna čakavica jadranskih Bodula je od inih kopnenih dialekata razmjerno najviše izolirana i s najbrojnijim arhaizmima srednjovjekog i ranijeg iskona. Najstariji čakavski arhaizmi su praindoeuropske i rano-mezopotamske izoglose, kakve izostaju u inim srbohrvatskim dialektima: osobiti leksemi bliski hetitskom, akadskom, mitanskom, rigvedskom, toharskom, baskijskom i sličnim jezicima. Ovakvi arhaizmi su najčešći u bodulskom cakavizmu od Kvarnerskih otoka do Visa, a rjedji su ili izostaju kod prijelaznih polučakavaca na kopnenoj obali i dijelom još kod zagorskih kajkavaca.
ABSTRACT
Chakavian archaisms: Among all other South-Slavic idioms of SerboCroat group, Chakavian is the most isolated and archaic one, thus including the most numerous archaisms of medieval and earlier origins. Its earliest archaisms are some Proto-Indoeuropean and early Mesopotamic isoglosses, absent in other SerboCroat dialects: specific words related to Hittite, Akkadian, Mitannian, RigVedic, Tocharian, Baskian and similar languages. These ones are the most numerous in the islander Tsakavism from Kvarner archipelago to remote Vis island, and rarer or absent in mixed semi-Chakavians on mainland coast.
Proslovne napomene
Jedna od glavnih odlika bodulske čakavice na jadranskim otocima (i dielom u istočnoj Istri) je značajno obilje praindoeuropskih arhaizama iz ranih jezika Starog istoka. Njih je razmjerno najviše tj. blizu tri tisuće u bodulskom cakavizmu, a ovdje se navode uglavnom one staroistočne izoglose koje su zajedničke većini bodulskih čakavaca na otocima. Kod polučakavaca na kopnenoj obali (izvan Istre) su takvi arhaizmi rjedji kao i inače u drugim mladjim dialektima, a kod ostalih štokavaca (jekavaca i ekavaca) uglavnom izostaju. Na temelju poredbenih uvida u glavne čakavske rječnike za Labin, Cres, Lošinj, Pag, Trogir, Vis itd., proizlazi da je na tim čakavskim područjima dosad zabilježeno nešto preko tisuću prapovijesnih izoglosa tj. predromansko-neslavenskih arhaizama. Značajno je da su ovi baskijski, akadski, mitanski, etrurski, hetitski, toharski, rigvedski i ini prapoviesni arhaizmi kod nas najbrojniji u bodulskoj čakavici, a manje ih je ili izostaju kod primorskih polučakavaca, kajkavaca i pogotovo ne kod novoštokavaca, gdje postoje tek malobrojni kasniji iranizmi uz brojne baltičke i slavenske izoglose i turcizme. Pritom se zbog prostora ovdje navodi samo najčešći oblik dotičnog arhaizma u većini bodulskih govora, dok naglasak većinom nije označen (tek ponegdje masnim slogom) jer je dosta promjenjiv kod raznih čakavaca od Istre do Visa.
Najstariji euskadizmi
To su pradavne predindoeuropske (nostratičke) izoglose starosti preko 10.000 god., kod naših bodulskih čakavaca, razmjerno najbliže arhaičnom i izoliranom baskijskom jeziku uz Biskajski zaljev (Charriton 2000). Taj jezik se izdvojio prije nastanka skupine indoeuropskih jezika još u doba mezolita, najmanje pred 12.000 do 15.000 godina jer je sada jasno i biogenetski potvrdjeno da Baski (Euskadi) u svom zavičaju žive barem 11.000 godina unatrag. Ovdje se ne navode brojni zajednički romanizmi koji su kod čakavaca kao i kod Baska ušli naknadno od rimskog doba, nego samo neki glavni primjeri predromanskih, baskijsko-bodulskih izoglosa koje uglavnom izostaju u inim europskim jezicima: gorika (ozgora: bask. goraki), gorit (gorjeti: bas. goritu), iskat (tražiti: bas. askatu), krasa (krš-kamenjara: bas. kraska), ufat se (ufati-nadati se: bas. ufatu), šilo (špica-šiljak: bas. xilo), suri (sijed: bas. zuri), surit (osijediti: bas. zuritu), triskat (mlatiti-lupati: bas. triskatu), ulišće (košnica: bas. ulitxa), umetak (uložak: bas. umetoki), zaba (žaba: bas. zapo), zabit (zaboraviti: bas. zabartu) ...itd.
Halkolitski akadizmi
Ovo su brojne arhajske izoglose (starost 4.000 - 5.000 god.) bodulskog rječnika spram staroistočnih prajezika rane Mezopotamie u prapoviesno doba Akada i Babilona (Gelb 1957, Soden 1958-1981), odakle se poneke nastavljaju i u antičkom aramejskom jeziku, a kod nas ih ima najviše u čakavici i nadasve u bodulskom cakavizmu na otocima. To nas upućuje da su najraniji pretci naših čakavskih Bodula bar dielom prvotno stigli odnekud iz okolice Mezopotamie, što danas dodatno potvrdjuje i neslavenska biogenetika jadranskih otoka. Glavni bodulski akadizmi iz prapoviesne Mezopotamie su npr. ala! (hajde!: akad.+ sumer. a-la), ban (vazal-guverner: ak. bani), baril (bačva: ak.+ sum. bariga), bikar (mesar: ak.+ aram. bekkari), čapat (zgrabiti: ak. qatapu + perz. čapati), ela! (pozdrav-naklon: ak.+ aram. eli!), feral (lampaš: ak. fera), gasit (ugasiti: akad.+ sumer. ghasis), goba (kvrga: akad. geba + sumer. gaba), guda (krmača: ak.+ sum. gidda), gudo (vepar: ak.+ aram. gud), guzica (tur-rit: ak. guzza), kamara (soba: ak. kamaru), kamarić (sobica: ak. kamaraši), karuba (rogač: akad.+ sumer. karub), lulić (kita-penis: ak.+ sum. lulim), ma (ali-nego: akad.-sumer.-aram. ma), maraška (višnja: ak. marah), matun (opeka-cigla: ak.+ sum. matún), mušur (siga-ledenica: akad. mušur), oršan (brodogradilište: ak. aršana), rabit (koristiti: ak.+ sum. rabu), sim (ovamo: akad. šym), siga (ledena siga: sumer. sigga), šenac (proso-sirak: ak. šen), senuda (divlja višnja: ak. šalluru + sum. šennur), sigurat (čuvati: ak. siggurat), šikira (sjekira: akad. šukurru), trsi (loza: akad. trši + hetit. tuwarsa), takat (dirati: ak.+ sum. taka), vala (draga-uvala: akad. uwal + perz. valu), valica (dražica: akad. uwalki + perz. valek), žirat (kružiti: sumer. ghira, akad.+ aram. girru), zubi (zubi: sumer. zubi + akad. zubu) ... itd.
Prapovjesni mitanizmi
To su takodjer pradavne izoglose iz rane Sirije i Kurdistana (Laroche 1976-1979) gdje se pred 4.000 - 5.000 god. govorio egzotični i izolirani mitanski prajezik Hurwuhé koji nas već po svom vlastitom imenu na klinopisu upućuje na moguće veze s Prahrvatima. Iz njega je u kajkavskom i čakavskom očuvan niz sličnih prahrvatskih riječi, a najviše ih ima bodulska cakavica na otocima: npr. asti-boga! (Boga mi!: nitan. astem-baga), art (rt-šiljak: mitan. i perz. arta), barba (gazda: mit. barba), bibita (pijača: mitan. bibita), cerić (hrast-cer: mit. tsera), habat (trošiti: mit. habilatu), hanta (nered-prljavost: mit. hanta), kaban (ogrtač: mitan. kaban), kamik (kamen: mitan. kamma), kameni (kamenit: mitan. kammaena), kogul (kamen: mitan. kagalu), nerezina (divljina-šikara: mitan. nerezitu), rimeš (brodsko kormilo: mit. rimuš), tarma (bušotina-izjedina: mit. tarma), ubruš (salvet-rupčić: hrw. hubruši), nahero (nakrivo: mitan. nahiri), vas (selo: mitan. wasi), zikva (kolijevka: mitan. zikša) itd.
Ranoantički rasenizmi
Ranoantički etrurski jezik (Rasenna) govorio se u sjeverozapadnoj Italiji oko današnje Toskane od 8.- 1. st. pr.Kr. (Perrotin 2003, Ryan 2003) i najviše je baštinjenih izoglosa ostalo romaniziranih u Italiji, a manje u Švicarskoj (retoromanski). Prije latinskoga čiji je utjecaj dosegao istočni Jadran tek nakon 3. stoljeća pr.Kr., kod nas u jeziku i kulturi Liburna od 8.-3. stoljeća gornjeg Jadrana bio je razmjerno najjači utjecaj susjedne visoke civilizacije Etruska iz gornje Italije, koji je potom preko Liburna dosad baštinjen najviše u bodulskim govorima sjeverojadranskih otoka: npr. armiš (brodska oprema: etrur. armu), beni (dobro-O.K.: etr. beni), ferša (mjera: etrur. fersu), kantur (pjevač: etr. kantvr), kužina (kuhinja: etr. hvšina), miljar (tisuća: etrur. milaras), nerat (roniti: etr. neri), pitar (tegla-vazna: etr. putere), rice (lokne-kovrče: etr. ric), riva (lučka obala: etr. riv), sić (hamper: etr. sitha), sika (greben: etr. sica), sopile (svirala-frula: etrur. suplu), spit (popiti: etr. spet), šudbina (kob-usud: etr. šuthina), teta (teta: etrur. teta), tir (potez: etr. tir), turan (kula: etr. turum), vrtal (povrtnjak: etr. vrtes), ziv (živ: etr. ziv), žvelti (brz-okretan: etrur. švalta) ...itd.
Prapovjesni anatolizmi
To su slične izoglose iz hetitskog jezika u Maloj Aziji, od 19.- 13. st. pr.Kr. i njemu bliskoga lydskog i lycijskog jezika. Danas se izumrli hetitski smatra najarhaičnijim praindoeuropskim jezikom (Dyen i surad. 1997). Uz gorespomenute akadizme su to razmjerno česte praindoeuropske izoglose u jadranskom bodulskom rječniku: npr. ciciti (sjediti za djecu: lycij. ciciti), darje (dar-poklon: hetit. daruš), darzat (držati: het. tarhzi + avest. darezyati), hudi (zao: hetit. hûda), kadi (gdje: lycij. kudy), karitad (sućut: hetit. karitya), maj (cvjetna voćka: het. mâi), mutav (mucav: het. mutâi), murva (dud: het. muri), niš (ništa: het. niš), nu (no: het. nu), pera (perje: het. pera), pri (uz-kod: lycij. pri), puce (gumb: hetit.+ lyc. puce), šušta (madrac: het. šašta), tepćina (zemljotres: het. tepašša), tata (otac: hetit. tati), turja (preša: het. turiya), oganj (vatra: hetit. agniš), uni (onaj: het. uni), viši (viši: hetit. viši), višćun (vještac: het. wišurya), višćunski (vještičji: het. wišuryanta) ...itd.
Tarimski toharizmi
Ovo su značajne bodulske izoglose spram izumrloga toharskog jezika u središnjoj Aziji (Tarimska zavala) koji je uz najstariji hetitski, jedan od najranijih indoeuropskih jezika, pa te izoglose upućuju na duboku starost naše bodulske čakavice: npr. ca-cesa (što-čega: tohar. cau-casa), crikva (crkva: toh. tserekwa), mlivo (meljava: toh. malyw), manji (manji: toh. menjki), nas (naš: toh. nás), past (pasti: toh. pask), pek (pekar: toh. päk), reć (reći: toh. reki), spim-spanje (spavam-spavanje: toh. späm-späne), strašit (plašiti: toh. tsraši), tam (ondje: toh. täm), carv (crv: toh. tsarwo), vartal (vrtić: toh. warto) itd.
Halkolitski rigvedizmi
To su ranoarijski arhaizmi iz najdavnije indijske prapoviesti pred 6.000 - 4.000 god., a kod nas su dielom zastupljeni u bodulskoj čakavici: npr. bodul (otočanin: rigved. bodyul), dvi (dvije: rigv. dvi), kopam (kopati: rigv. koppam), pir (slavlje-svadba: rigv. pir), plavat (plivati: rigv. plavate) itd. Uz te najstarije ranoindske arhaizme, u našim bodulskim govorima nalazi se još blizu tisuću inih kasnijih izoglosa iz klasičnoga staroindskog samskrita.
Rani germanizmi
Uz obilne klasicizme iz latinskoga i starogrčkog raširene u nizu europskih jezika, od inih antičkih jezika iz stare Europe je u bodulskoj čakavici očuvano još dosta starogermansko-gotskih izoglosa (Wright 1910, 2004): npr. bot (bod-poen: gots. bota), cuda (mnogo: got. thiuda), flodra (podstava-futar: got. fodra), hropit (krkljati: got. hropjan), svrbit (češati se: got. swairban), skubit (očerupati: got. skiuban), smokva (smokva: gots. smakka), storit (izgraditi: got. stiurjan), škura (zasjena: got. skura), tornat (obrnuti: got. taurnan, etrur. turuna), vapit (jaukati: got. wopjan), vinograd (got. weinagards), vrag (djavo: got. wraks) ...itd. Još je više sličnih starogermansko-gotskih izoglosa kod nas očuvano osobito u kajkavici. Nakon raspada Rimskog carstva kod nas su neko vrijeme zavladali Ostrogoti, dok su naši kajkavci već ranije u antici bili na sjeveru u susjednom kontaktu s Gotima i Pragermanima, pa je logično da kod nas baš u kajkavici ima najviše starogermansko-gotskih izoglosa.
Naši dialektolozi i pisci rječnika koji nedovoljno poznaju ili zanemaruju antičke jezike izim novoga talianskog i njemačkog, većinom su naše gotske arhaizme izvodili iz veneto-romanskog ili iz njemačkoga u Austrougarskoj. Ipak, ako se te navodne "mletačke" riječi uz čakavce nalaze i kod kopnenih kajkavaca, vjerojatno nisu iz Venecije već su ranijega gotskog iskona (Mlečani nikad nisu vladali Zagorjem ni Pokupjem).
Staroperzijski iranizmi
Od kasnijih klasičnih arhaizama, kod štokavaca su najstarije zastupljene tek antičke izoglose iz grčkoga i perzijskog jezika koje su zato naši štokavski lingvisti dosad najviše nabrajali i usporedjivali, a te klasične iranizme u hrvatskom su već razradili npr. Ćurić (1991), Vidović (1991) i ini, pa se tu ne ponavljaju. Najviše klasičnih indoiranskih arhaizama u 1/5 do 1/4 svog rječnika imaju kod nas kvarnerski čakavci na sjevernojadranskim otocima, pa južnije na dalmatinskim otocima do 1/5 rječnika, a manje je indoiranskih arhaizama kod primorskih polučakavaca u obalnim gradovima i najmanje u nečakavskom zaledju. Ovdje se navodi niz starohrvatskih iranizama, čiji su iskon ideološki krivotvorili jugodogmati zbog ideje da Hrvati ne smiju imati ranijih antičkih riječi, pa su ih lažno proglasili mletačkim romanizmima da skrate iskon hrvatskog jezika. Mletačka vlast sigurno nikad nije dosegla Indiju ni Iran i ove su iranizme Mlečani dobili tek posredno, jer su naši čakavski oblici stariji i puno bliži staroistočnom izvorniku od mletačkih. Nakon te vukovske podvale su na stotine lažnih indoiranskih "romanizama" ukinute i izbačene iz hrvatskoga, pa u Jugoslaviji nasilno zamijenjene balkanizmima i turcizmima današnjeg 'standarda' koji su u hrvatskoj javnosti uglavnom nepoznati do 1918.
Zato se tu navode glavne jugomletačke krivotvorbe od 1918, prisilno ukinutih ranohrvatskih indoiranizama (zamijenjenih novim balkanizmima i turcizmima), a kojih je bilo najviše u bodulskoj čakavici (per.= klasični staroperzijski, av.= ranoantička Avesta, ved.= staroindske Vede, balk.= novi balkanizam): npr. ankora (sidro, balk. "kotva": veds. ankura), aša (osovina: veds. assa), bava (lahor, balk. povetarac: per. bav), bavica (pirkanje, balk. "ćarlijanje": perz. bavek), bavat (pirkati, balk. "ćarlijati": perz. bavidan), arija (zrak: indoved. harija), balatura (volta-veranda: perz. balater), balaturica (voltica-verandica: perz. balaturek), barba (balk. "gazda": mitan. barba + perz. barbar), barka (brodica, balk. "ladja": perz. barkaš + egipt. baris), baril (bačva, balk. "bure": akad.+ sum. bariga), čapivat (loviti: perz. čapidan + veds. capati), drito (ravno, balk. "pravo": avest. drita), feral (lampaš, balk. "fenjer": akad. fera + etrur. pheri), gajba (turs. "kavez": perz. gaibe), gaštropan (hrušt-kornjaš, balk. "gundelj": perz. gazendran), guštat (uživati, balk. "prijati": perz. gušte), kalada (naoblaka: indoved. calatva), kamara (soba, balk. "odaja": mitan. kamaru + akad. kameru), kantun (kut, balk. "ugao": indoved. kant), maraška (balk. "višnja": akad. marah), movit (micati-gibati, balk. "kretati": perz. movil), murva (turski "dud": hetit. muri + grč. mourea), naranža (naranča, balk. "pomoranča": veds. naranga + perz. narangi), šijun (orkan-vihor: hetit. šiun + avest. siuni), škuri (mračan, balk. "mrki": gots. skura), taracat (popločiti, balk. "kaldrmisati": hetit. taratta + indoved. taranta), ura (balk. "sat": indoved. hora + litvan. oras), varda (utvrda, turs. "kula": perz. varda), veštit (balk. "odeća": veds. veštita) ...itd.
Naprotiv i neki naši štokavski iranisti, da dobiju što starije i "plemenite" arijske pretke, umjetno dodaju lažne iranizme tj. često i novovjeke balkanske turcizme koji etimološki nemaju veze s grupom indoeuropskih jezika, što je očito iz poredbe tih dodatnih "iranizama" s rječnikom naših turcizama (npr. Škaljić 1985, Buljan-Klapirić 2001). Nakon islama od 8. stoljeća i u novoperzijski nadiru brojniji arabizmi i turcizmi koji sada dijelom zamjenjuju staroperzijske arhaizme (slično kao turcizmi i arabizmi u novom srbohrvatskom) i zato današnji novoperzijski (farsi) više nije pouzdan dokaz za naše klasične iranizme.
10. Romanizmi i slavizmi: Razmjerno manje romanizama imaju kopneni čakavci iz primorskih gradova sa 1/5 do 1/4 romanskih izoglosa iz latinskoga, talianskoga i venecianskog dialekta. Najviše romanizama koji zauzimaju blizu pola ukupnog rječnika kod nas imaju čakavci iz Raba i Visa. Ini bodulsko-čakavski govori (Cres, Lošinj, Baška, Pag itd.) sadrže do 1/3 romanskog leksika. Slavenski udjel kod čakavaca na obali je razmjerno najviši u Trogiru i Labinu gdje obuhvaća oko 3/4 rječnika, a kod većine otočnih čakavaca slavenski udjel obuhvaća 3/4 do 2/3 rječnika.
Glavna literatura
- J. Božanić (ured.): Čakavska rič, sv. 22 - 34, Književni krug Split 1995-2006.
- I. Lukežić: Čakavski ikavsko-ekavski dijalekt. Izdavački centar, Rijeka 1990.
- P. Šimunović: Dijalekatske značajke buzetske regije. Buzetski dani str. 35-49, Pula 1970.
- P. Šimunović, R. Olesch: Čakavisch-deutsches Lexikon, Bd. I.-III. Boehlau Verlag, Koeln-Wien 1979-1983.
- R. Vidović (ured.): Čakavska rič, sv. 1 - 21. Matica Hrvatska, Split 1971-1994.
- V. Vinja: Jadranske etimologije I.-III. HAZU - Školska knjiga, Zagreb 2000-2004.
- M. Yošamya: Rječnici istočnog Kvarnera (28,700 besed). Starohrvatski srednjovjeki pradialekti sv. I. Zagreb 2005.
Poveznice
Reference
This is a short and adapted compilation after GNU-license, from Chakavian Wikislavia and the above literature.
