Agrumi roda Citrus
Agrumi roda Citrus (južne voćke iz porodice Rutaceae uz iztočni Jadran): - Uzpješni uzgoj, plodonošenje i vanjsko prezimljavanje nekih južnih voćki iz skupine agruma (rod Citrus spp.) je značajan ekološki i razlikovni biljeg sredozemnog poljodjelstva u južnoj Hrvatskoj na iztočnom Jadranu, spram sjevernijeg voćarstva ine kopnene Hrvatske i srednje Europe gdje je njihov vanjski rast nemoguć (izim pod staklom). Jedan od prvih domaćih vrtova s rodnim agrumima kod nas je bio Arboretum Trsteno kod Dubrovnika još od 16. stoljeća.
Sadržaj
Značajke agruma (Citrus)
Citrus je rod agruma unutar južne porodice Rutaceae, koji potječe iz tropske i suptropske jugoiztočne Azije. To su većinom veliki grmovi ili manja stabla visine od 3m - 15 metara i najčešće su zimzelene. Većinom mirisni cvjetovi su pojedinačni ili češće u skupnom cvatu, promjera su po 2-4 cm, s 5 bijelih latica i brojnim prašnicima. Plod je 4-30 cm dugačak i promjera po 4-20 cm.
Ovaj rod je važan zbog raznih jestivih vrsta koje se uzgajaju zbog sočnih plodova što se jedu svježi ili preradjuju u sokove, marmelade itd. Plodovi agruma (Citrus) imaju izražajne mirise zbog flavonoida i limonoida, koji spadaju u terpene. Ovi plodovi sadrže limunsku kiselinu i velike količine vitamina C. Dosad je u rodu Citrus službeno poznato 33 posebne vrste raznih agruma, koji većinom divlje rastu po jugoiztočnoj Aziji.
Njihova izvorna pradomovina jesu subtropi južne i jugoiztočne Azije, od Indije pa do južnog Japana, ali se sad manjeviše uzpješno uzgajaju i u južnijem Sredozemlju (i toplijoj Srednjoj Americi). Medju uzpješnim domaćim agrumima (od klas.latin. acrumen), najvažniji su i kod nas uz Jadran razmjerno najuzpješnije mandarine ili po domaću 'narančini' (Citrus reticulata) i limun ili 'četrun' (Citrus X limonia), koji se kod nas na povoljnim južnijim područjima Dalmacije već naveliko uzgajaju i proizvode u plantažnim nasadima.
Neodporni južniji agrumi
Medju neodpornim južnijim agrumima iz subtropskog roda Citrus, kod nas je pretežno iz uvoza već dugo par stoljeća poznata naranča (Citrus aurantium) i odnedavna takodjer 'grejp' ili grapefruit (Citrus decumana), ter rjedje još poneki ini agrumi iz roda Citrus spp.: npr. sredozemni križanci kao tangerina (Citrus reshnii Hort.), bergamot (Citrus bergamia Wigt.& Arn.), itd.
Ovi neodporni južniji agrumi kod nas rastu ponegdje tek pojedinačno u najtoplijim zaklonima ili pod staklom, jer uglavnom ne podnose zimske mrazove pa povremeno promrznu za oštrijih zima, ili barem zbog premalo topline ni na jugu Hrvatske ne rode niti plodonose.
Naranče (C. aurantium)
Naranča (Citrus aurantium, srb. pomorandža), je subtropska voćka iz porodice Rutaceae. To je zimzeleno stablo iz jugoiztočne Azije, koje može živjeti do 500 godina. Plod je jajolik, ukusan i sočan. iz roda Citrus. Uzgaja se u toplijim krajevima poput Sredozemlja, Južne Afrike i Kalifornije. Naziv naranča dolazi iz indo-samskritske riječi nāraṅgaḥ, što znači narančino stablo. U zemlji podrietla Indiji, danas se naziva narangi ili naranja, dok su Englezi prijevod norange pretvorili u današnji orange. U germanskim jezicima se naranča naziva "kineska jabuka": (npr. u njemačkomu "Apfelsine" i u nizozemskom "Sinaasappel". Po riječi naranča nazvana je narančasta boja. Kora naranče odbija mačke.
Naranča ima biele mirisne cvjetove i okrugle plodove sa žućkastom do crvenkastom korom i kašastim sadržajem podieljenim na kriške. Stablo je visoko do 12 m, a zimzeleni listovi su veliki 4-10 cm. Narančino stablo u prosjeku daje plodove čak po sto godina. U povijesti je poznato tzv. Constableovo stablo, koje je doneseno u Francusku 1421. godine i živjelo je čak 473 godine.
Ističu se slatka naranča (Citrus sinensis) i tipična seviljska ili kisela naranča (Citrus aurantium), a postoji više inačica (varianti) naranče koje se razlikuju po veličini, boji i kakvoći. Ovo voće ima slatkasto-kiselkasti sok i pH vriednost od 2,5 do 3 ovisno o dobi i veličini, a voda čini 85% naranče. Naranče su zelene prije nego procvatu, no neke naranče u jugoistočnoj Aziji su zelene kore i narančaste su iznutra.
Jedno stablo u povoljnim uvjetima može roditi i do 1000 plodova, a najčešće daje oko 500 plodova godišnje. Plodovi rastu od studenog do svibnja. Svrstavaju ga u najplodnije voće nakon groždja i banana. Pradomovina naranče su Indija i Kina. Najbolje uzpieva u južnim toplijim krajevima.
U Španjolskoj sušeni cvjetovi naranče služe za kuhanje čaja. Ušećerena (kandirana) kora dodaje se kolačima, a drvo naranče se rabi kao rašpica za nokte. Naranča se koristi za dodatak u pripremi raznih jela. U Dalmaciji se od narančine kore pravi desert arancini. Pčele koje oprašuju narančin cvijet, mogu dati med koji ima blagi okus naranče. Arapi često koriste narančin cvijet u pripremi raznih jela. Uz to, koristi se u pravljenju parfema. Naranče se često rabe i u proizvodnji kozmetike.
Bergamot (C. bergamia)
Bergamot (Citrus bergamia Risso) je bliži srodnik prave naranče. To je manji i kruškoliki mirisni agrum koji je dobio ime po talianskom gradu Bergamo, u čijoj se okolici uzgaja ta svojta. Sadi se po Italiji, SAD-u i Brazilu, a potječe iz južne Francuske.
Plod izaste na manjem stabalcu u proljeće. Njegova eterična ulja se rabe za pripremu parfema u aromaterapiji. Iako ima mnogo koristi, bergamot je fototoksičan jer čini kožu osjetljivijom na UV zrake, pa se nakon nanošenja preparata s aromatičnim uljem bergamota koža ne smije izlagati suncu.
Grejp (Citrus decumana)
Grejp ili grapefruit (Citrus decumana L. ili rjedje C. pompelmos Risso) je tropski zimzeleni grm ili drvce iz roda agruma (Citrus) s plodovima gorkog okusa. Zimzeleno stabalce većinom izraste do 6 metara u visinu, ali u boljim uvjetima može doseći i trostruko veću visinu. Veliki plodovi grejpa narastu i do 15 cm u promjeru, a imaju žutu do narančastu boju kore. Najveći proizvodjači grejpa su SAD, Kina i Južnoafrička Republika.
To je agrum bogat bioflavonoidima koji zajedno s vitaminom C jačaju slabe desni, arterije i kapilare. Uz navedene sastojke, ovo voće sadrži mnogo folne kiseline važne za rast stanica, pa je grejp iznimno važan za djecu i mlade u razvitku. Grejp ili sok od grejpa mogu biti opasni po zdravlje u kombinaciji s nekim liekovima, jer grejp može pojačati djelovanje lijeka dotle, da se čini kako je bolesnik uzeo prekomjernu dozu lijeka.
U drugim slučajevima djelovanjem naringina koji se nalazi u grejpu, dolazi do smanjene absorpcije lijeka iz krvi. Od vitamina grejp sadrži: vitamin C (34 mg što čini 43%RDA), tiamin (0,04 mg što čini 4% RDA), riboflavin (0,02 mg što čini 1,4% RDA), pantotensku kiselinu (0,25 mg što čini 3%RDA), vitamin B6 (0,04 mg što čini 2,5% RDA) i vitamin A (46 mcg što čini 5% RDA).
Ini poluodporni agrumi
Izim neodpornih naranča i grejpa kod nas nabavljanih većinom iz uvoza, u domaćoj poljodjelskoj proizvodnji južne Hrvatske su se već razmjerno dobro aklimatizirale poluodporne plodonosne mandarine ili po domaću 'narančini' (Citrus reticulata), ter najduže već niz stoljeća hibridni limun ili 'četrun' (Citrus X limonia), a od inih je kod nas još daleko najodporniji ukrasni i nejestivi 'divlji limunić' (Citrus / Poncirus trifoliata).
Limun (četrun), C.X limonia
Limun ili domaće-ikavski "četrun" (Citrus X limonia Osbeck, ili Citrus limonum Risso, Limonia aurantifolia Christ.) je najvjerojatnije stari umjetni hibrid, nastao ranijim križanjem iz više inih prirodnih agruma, pa zato dosad ovaj još nije nadjen nigdje kao divlji u prirodnoj vegetaciji jugoiztočne Azije.
Limun (C.X limonia) ili domaće ikavsko-jadranski "četrun" je stablo i njegov plod iz roda Citrus, koji pripada u južnu porodicu Rutaceae. Limun je hibridna voćka i rezultat davnog križanja najvjerojatnije pomela i citrone, ali već niz stoljeća uzpijeva kao samostalno voćno stablo koje se većinom razmnožava reznicama ili ciepljenjem (u vrtlarstvu takodjer i iz sjemenki). Kod nas u južnoj Hrvatskoj, plodonosni limuni mogu uzpievati vani na otvorenom duž dalmatinske obale južnije od Zadra, ter na mnogim jadranskim otocima sjevernije do Lošinja i Raba.
Limun je manje drvce ili grm visine od 3 do 6 metara. Mladi izbojci i cvjetni listići su ljubičasti. Plod je jajolikog do okruglo-vretenastog oblika, obično uz peteljku malo udubljen sa šiljastim završetkom na donjem kraju. Izvana je žute do žutozelenkaste boje, a sočna unutrašnjost mu je bezbojna. Kora može biti lagano hrapava ili gladka, a s nutarnje strane ima bielu spužvastu ovojnicu (koja se zove albedo) i nije jestiva. Limunov grm se ponekad sadi na sjevernom rubu rasta i kao vrtni ukras (ako ne rodi), ali se u subtropima do Sredozemlja njegovi nasadi najviše uzgajaju zbog plodova.
U prikladnom podneblju limunovo stablo rodi po dvaput godišnje. Proljetna cvatnja iz koje izrastu najbolji plodovi traje najmanje dva mjeseca. Isto toliko dugo zreli plodovi mogu čekati branje na grani, što dozvoljava neprekidno branje tiekom ciele zime, od studenoga pa do travnja ili svibnja. Druga cvatnja, koja se u komercialnim nasadima često izaziva prisilno traje u kolovozu i rujnu, a plodovi se počinju brati u svibnju tj. odmah nakon što se poberu zadnji zimski plodovi. O limunu kod nas vidi još pobliže u inomu paralelnom članku: Limun (četrun) uz Jadran.
Mandarina (C. reticulata)
Mandarina ili narančin (Citrus reticulata) je voćni grm koji pripada rodu agruma (Citrus). Plodovi mandarinke se u južnoj Dalmaciji i na otocima još nazivaju i naračini. To su odrvenjeli zimzeleni grmovi koji narastu po 2 - 3 metra visine, sa širjim ovalnim listovima spram ostalih agruma (Citrus spp.).
Mandarina ili naračin najbolje uzpijeva u poluvlažnim subtropskim krajevima, jer je osjetljiva na hladnoću, osobito na mrazove ispod ništice koje teže podnosi (samo kraće do -10C), a lošije trpi i ljetnu sušu kad slabije rodi kržljavo-sitnim plodovima.
U južnohrvatskim krajevima mandarina uzpijeva i rodi uglavnom samo na dalmatinskoj obali i otocima (slabije do Lošinja). Ova subtropska voćka kod nas najbolje rodi u vlažno-toploj delti Neretve (i donekle na Mljetu), gdje su odlični uvjeti za plantažno uzgajanje kvalitetnih sorti mandarina unšiu, koje se uzgajaju od 1934. godine.
Zbog osjetljivosti stabla i lišća na umjerene mrazove do desetak izpod nule, ter djelomice i na ljetnu sušu zbog koje slabo i sitnije rodi, mandarine se izplativo uzgajaju kod nas vani na otvorenom po kopnenoj obali južnije od ušća Neretve, ter na nekim vlažnijim južnojadranskim otocima i slabije na sjeverozapadu tek do Lošinja. O mandarinama kod nas vidi još pobliže u posebnomu paralelnom članku: Dalmatinske mandarine.
Divlji limunić (C. trifoliata)
Treća i izrazito najodpornija svojta agruma, koja kod nas najbolje uzpieva je tzv. 'divlji limunić' (prije Citrus trifoliata L. ili Aegle sepiaria DC., sada Poncirus trifoliata Raf.). To je grm visine 1 - 3m s listovima skupljenim po 3 u snopu na vrhu grančica (slično nalik djetelini). Žućkasti manji plodovi su mu baršunasto-dlakavi, ali čvrsto-žilavi i nejestivi, pa se kod nas sadi tek kao ukrasni grm.
Ovaj naodporniji agrum dobro podnosi umjerene zimske mrazove po -12C do -15C, pa posadjedn kao ukrasni grm može uzpješno prezimiti i u polusredozemnom pojasu medunca i bjelograba (submediteran), npr. u nutarnjoj Istri i dalmatinskoj Zagori, pa u zaklonu i po toplijim mjestima kopnenog zaledja npr. kod Zagreba.
Summary
Citrus (agrumes) is a common term and genus of flowering plants in the family Rutaceae. The recent research indicates its origin in Australia, New Caledonia and New Guinea. Some researchers believe that the origin is in the part of Southeast Asia bordered by Northeast India, Burma (Myanmar) and the Yunnan province of China, and it is in this region that some commercial species such as oranges, mandarins, and lemons originally came.
Citrus fruit has been cultivated in an ever-widening area since ancient times; the best-known examples are the oranges, lemons, grapefruit, and limes. The generic name originated in Latin, where it either referred to the plant now known as Citron (C. medica) or also a conifer tree (Thuja). It is somehow related to the ancient Greek word for cedar, κέδρος (kédros). Collectively, Citrus fruits and plants are also known by the Romance loanword agrumes (literally "sour fruits").
The taxonomy and systematics of the genus are complex and the precise number of natural species is unclear, as many of the named species are hybrids clonally propagated through seeds (by apomixis), and there is genetic evidence that even some wild, true-breeding species are of hybrid origin. Cultivated Citrus may be derived from as few as four ancestral species. Natural and cultivated origin hybrids include commercially important fruit such as the oranges, grapefruit, lemons, some limes, and some tangerines.
Poveznice
Reference
Enlarged and adapted chiefly from Wikinfo (partly from Croatian Wikipedia by GNU license).
