Ante Vokić
| Ante Vokić | |
|---|---|
| Ante Vokić.jpg | |
| Opći podatci | |
| Smrt | kraj travnja 1945. Lepoglava, NDH |
| Suprug(a) | Dragica Vokić |
| Narodnost | Hrvat |
| Vojno službeništvo | |
| Čin | krilnik |
| Ratovi | Drugi svjetski rat |
| Vojska |  Ustaška vojnica
|
| Jedinice | Ustaški prometni sdrugovi |
Ante Vokić (Mostar, 23. kolovoza 1909. - Lepoglava, kraj travnja 1945.), hrvatski političar, ministar i ustaški krilnik.
Životopis
Gimnaziju je završio u Sarajevu, započeo studij prava u Zagrebu, prekinuo ga i 1929. stupio u željezničku službu u Sarajevu. Sudjeluje u osnivanju Hrvatskog akademskog kluba "Kranjčević", pri pokretanju lista Svijest ter u radu "Napretka". Zbog političkog djelovanja proganjan je i premještan, prvo u Bosanski Brod, zatim u Slavonski Brod, ter u Karlovac i Zagreb.
Djelatba u NDH
Za vrieme proglašenja NDH djelovao u domovinskom ustaškom pokretu u Zagrebu. 11. travnja 1941. naredbom Slavka Kvaternika imenovan je u Ustaški nadzorni stožer, čiji je zadatak bio da "vodi postojeće ustaške borbene formacije, formira i izgradjuje daljnje formacije". Ubrzo, iste, 1941. upućen za ravnatelja željeznica u Sarajevo: organizator je i zapovjednik Ustaških prometnih zdrugova, ter kao suradnik Jure Francetića sudjeluje u osnivanju Crne legije. Godine 1943. odlazi iz Sarajeva u Zagreb. 11. listopada 1943. imenovan je za ministra prometa i javnih radova. Na priedlog Mladena Lorkovića, a protiv volje njemačkih predstvanika Siegfrieda Kaschea i E. Glaise von Horstenaua, kao ustaški pukovnik imenovan je 29. siečnja 1944. i ministrom oružanih snaga. Ante Pavelić ga je 13. srpnja 1944. promaknuo u najviši ustaški čin krilnika, ustaškoga generala. Postao je blizak suradnik i prijatelj Mladena Lorkovića koji ga je uveo u otmjeno zagrebačko društvo barunice Vraniczany i grofice Zlate Lubienski s kojom se posebno sprijateljio. Početkom kolovoza 1944. bio je kum Mladenu Lorkoviću na vjenčanju s groficom Nadom von Ghyczy.
Urota Lorković-Vokić
Podrobniji članak o temi: Urota Lorković-Vokić
Zajedno s Mladenom Lorkovićem, Vokić je vodio akciju za spašavanje NDH, prekidanje vezanosti za Njemačku i pristupanje zapadnim Saveznicima. Često je obilazio vojne jedinice i osobito pred višim častnicima govorio da treba očekivati velike dogodjaje, da Hrvatska nije okupirana zemlja već saveznička sila, da mora biti gospodar na svom prostoru. Postupno je zadobivao sve veći utjecaj i popularnost u vojsci, stekao povjerenje viših domobranskih častnika, ter počeo potiskivati utjecaj ustaških pukovnika (rasova). Pregovarao je s opunomoćenikom HSS-a Ivanom Farolfijem o izvodjenju puča kojim bi se uklonio ustaški režim i vlast prenijela na HSS što je uključivalo postavljanje na zapovjedna mjesta domobranskih časnika bliskih HSS-u, uklanjanje ustaških pukovnika, razoružavanje Nijemaca i sl. Kada je saznao Pavelić je 21. kolovoza 1944. o slučaju izvjestio njemačkog poslanika Kaschea, najavljujući mjere protiv svojih ministara. Na iznenadno sazvanoj noćnoj sjednici Vlade 30. kolovoza 1944., zajedno s Mladenom Lorkovićem, Vokić je optužen za urotu protiv poglavnika i saveznika (Njemačke), smjenjen i stavljen u kućni zatvor. S Mladenom Lorkovićem izveden je pred sud Poglavnikovog tjelesnog sdruga (PTS), koji ga je osudio na gubitak čina i isključenje iz PTS-a, potom interniran u Novi Marof, odakle je premješten pod stroži režim u Koprivnicu gdje je već bio interniran Mladen Lorković. Ubrzo je zatvoren u Lepoglavi gdje je dočekao smrt. Jedna ulica u Mostaru danas nosi njegovo ime.
Literatura
- Tko je tko u NDH
