Mladen Lorković

Mladen Lorković
Smrt	kraj travnja 1945. Lepoglava, NDH
Narodnost	Hrvat
Zanimanje	odvjetnik
Stranka	Stranka prava do 1929., UHRO od 1929.
Suprug/a	Wally Marquead (1937.–1944.) Nada von Ghyczy (1944.–1945.)
Roditelji	Ivan Lorković
Rodbina	Blaž Lorković (djed) Zdravko Lorković (brat) Blaž Lorković (brat) Šimun Debelić (šogor)
Ministar vanjskih poslova
Služba	9. lipnja 1941. - 23. travnja 1943.
Nasljednik	Mile Budak
Ministar vanjskih poslova (ponovo)
Služba	29. travnja 1944. - 5. svibnja 1944.
Nasljednik	Mehmed Alajbegović
Ministar unutarnjih poslova
Služba	11. listopada 1943. - 30. kolovoza 1944.
Nasljednik	Mato Frković

Mladen Lorković (Zagreb, 1. ožujka 1909. – Lepoglava^?, kraj travnja 1945.), hrvatski političar i ministar za vrieme NDH.

Životopis

Mladen Lorković rodio se u Zagrebu 1909. godine u obitelji političara i pravnika Ivana Lorkovića. Već kao gimnazijalac aktivni je pristaša Hrvatske stranke prava. Studira pravo u Zagrebu. Zbog političkog djelovanja nakon uvođenja šestosiečanjske diktature prijeti mu uhićenje, pa 15. studenoga 1929. godine odlazi u emigraciju, nakon što za njim biva razpisana tjeralica. Nastavlja studij prava u Innsbrucku ter u Berlinu gdje postiže doktorat. Doktorirao je na temu Postanak Države SHS. Kraće je vrieme bio zatvoren u Njemačkoj zbog atentata na kralja Aleksandra, ali je sredinom veljače 1935. pušten odlukom suda, koji ga je odbio izručiti Jugoslaviji. Postaje blizki suradnik Ante Pavelića i predstavnik ustaškog pokreta za Njemačku, a zatim i za sve europske zemlje osim Italije. Ustašku zakletvu položio je 1934. godine. Godine 1937. biva u Njemačkoj ponovno uhićen i saslušavan te nakon što je pušten privremeno se sklanja u Madjarsku. U Njemačkoj se oženio za Njemicu Wally Marquard, koju je upoznao kad je stanovao kod prijatelja Slavka Cihlara u Berlinu.

Godine 1939. vraća se u Jugoslaviju. Uz Milu Budaka bio je najistaknutiji povratnik. Suradnik je glasila Hrvatski narod i urednik ilegalnog glasila Hrvatska pošta. U nakladi Matice hrvatske izlazi mu zapaženo djelo Narod i zemlja Hrvata. Godine 1940. po odredbi vlasti Banovine Hrvatske zatvoren u Lepoglavi, a zatim u logoru za političke zatvorenike Krušćica kraj Travnika. Godine 1941. bježi iz logora. U Zagrebu sudjeluje u pripremama za proglašenje NDH. Jedan je od petorice potpisnika izjave od 30. ožujka 1941. (potpisana 5. svibnja 1941.), koja sadrži proglašenje NDH i poziv njemačke da tu državu prizna. Nakon uzpostave Nezavisne Države Hrvatske, Pavelić ga, 9. lipnja 1941., imenuje za ministra vanjskih poslova. Vodi pronjemačku politiku, nastojeći suzbiti talijanske pretenzije prema teritoriji NDH. U studenom 1941. prilikom posjeta Njemačkoj, Adolf Hitler ga je odlikovao Velikim križem njemačkog orla s lentom. Podkraj 1942. napisao je "Spomenicu" o talijanskoj suradnji sa četnicima, koju predaje talijanskom ministru vanjskih poslova grofu Cianu 26. siječnja 1943. godine.

U travnju 1943. godine umiješan je u aferu oko krijumčarenja zlata, ali od toga nije bilo ništa. 23. travnja 1943. godine razriješen je dužnosti ministra vanjskih poslova. Imenovan je državnim ministrom (ministar bez resora) u predsjedničtvu vlade, zaduženim za poslove s njemačkom vojskom. U toj je funkciji u stalnom kontaktu sa njemačkim vojnim predstavnikom, generalom Glaiseom von Horstenauom.

Tijekom ljeta i do kraja rujna 1943. godine kao predstavnik ustaškog režima vodi pregovore o mogućoj koalicijskoj vladi sa potpredsjednikom HSS-a Augustom Košutićem, ali pregovori bivaju prekinuti bez rezultata. Imenovan je za ministra unutarnjih poslova 11. listopada 1943. godine, a privremeno i za ministra vanjskih poslova.

Urota Lorković-Vokić

Podrobniji članak o temi: Urota Lorković-Vokić

U svibnju 1944. godine, zajedno s Antom Vokićem, ministrom oružanih snaga, održava tajni sastanak s predstavnicima HSS-a Augustom Košutićem i Ivankom Farolfijem. To je početakurote Lorković-Vokić. Razradjivani su planovi da se, uz pomoć domobranstva kao regularne hrvatske vojske, NDH okrene protiv Njemačke i prijedje na stranu Saveznika.

Ante Pavelić 21. kolovoza 1944. o djelatnosti ove grupe obavijestio je generala Siegfrieda Kashea, njemačkog poslanika u Hrvatskoj. Na sjednici vlade održanoj noću 30. kolovoza 1944., Pavelić razotkriva urotu i naredjuje uhićenje njenih sudionika, sbog urote protiv Poglavnika i saveznika Njemačke. Jedino je August Košutić uspio prebjeći na teritorij k partizanima (gdje će ga ovi ubrzo zatvoriti). Lorković je izveden na sud PTB, koji ga je osudio na gubljenje čina i izključenje iz PTB-a, zatim je uhićen i interniran u Koprivnicu. 19. kolovoza 1943. u Varaždinu, nekoliko dana uoči uhićenja oženio se groficom Nadom von Ghyczy, a kumovi su im bili A. Vokić i V. Košak. Poslije je zatvoren u Lepoglavu. Predpostavlja se da je Lorković u zatvoru ubijen krajem travnja 1945. godine. Jedna ulica u Mostaru danas nosi njegovo ime.

Spisateljski rad

Lorkovićeva spisateljska djelatnost za vrieme NDH bila je uzko vezana za njegovo političko djelovanje i državne obveze. Suradjivao je u mnogim listovima, a pisao je i u časopisu Croatia Napisao je brojne knjige i radove:

• Postanak Države SHS, Doktorska dizertacija na Sveučilištu u Berlinu
• Narod i zemlja Hrvata, (Zagreb, 1939., 2. izd. Zagreb, 1996., pretisak izdanja iz 1939., Split, 2005.)
• Međunarodni politički položaj Hrvatske, (1942.)
• Spomenica, (1942.)
• Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, (1943.)
• Pod jednom kapom, (1944.)
• Hrvatska u borbi protiv boljševizma, (1944., objavljena iste godine i u njem. prijevodu Kroatiens Kampf gegen den Bolschewismus)

Multimedia

Mladen Lorković u Karlovcu (1941.)

Literatura

• Tko je tko u NDH