Jure Francetić

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
Jure Francetić
Jure Francetić.png
Opći podatci
Smrt 27. prosinca 1942.
Slunj, Nezavisna Država Hrvatska
Suprug(a) Zarina Francetić
Narodnost Hrvat
Vojno službeništvo
Naslovi Vitez (posmrtno)
Čin pukovnik, krilnik (posmrtno)
Ratovi Drugi svjetski rat
Bitke Operacia Ozren, Operacia Trio, Bitka na Kozari, Operacia Vlasenica, Operacia Dinara
Vojska Missing flag.png Ustaška vojnica

Jure vitez Francetić je bio hrvatski vojnik i političar. U mladosti je pristupio Ustaškom pokretu ter je nakon proglasitbe Nezavisne Države Hrvatske bio jedan od njegovih najutjecajnijih članova. Kao častnik Ustaške vojnice je bio osnivač i prvi zapoviednik Crne legie, elitne ustaške postrojbe koju je vodio u brojne borbe protiv četnika i jugo-partizana. Umro je od posljedica ranjavanja u partizanskom zarobljeničtvu.

Životopis

Mladost i izselitba

Rodjen je u zaselku Vivoze kraj grada Otočca, u obitelji majke Kate i otca Jurja. Pučku školu završava u Otočcu, gdje kasnie polazi u srednju školu i završava ju u Senju. Daljnju naobrazbu mu plaća stric, maturu polaže u Križevcima. 1931. godine upisuje studij prava u Zagrebu, a izte godine se pridružio Ustaškom pokretu.[1] 1933. godine završava u zatvoru obtužen sbog pro-hrvatske ustaške promičbe i biva prognan iz Zagreba na 5 godina.

U ožujku 1933. odlazi u izseljeničtvo u Austriu, a potom u Italiu, gdje dobiva čin ustaškog dorojnika. Ustašku prisegu je položio 24. travnja 1933. godine.[2] Kada 1934. godine Vjekoslav Servatzy preuzima rukovodstvo ustaškim logorom Janka-puszta u Magjarskoj, za pobočnika mu je odredjen Francetić. 1936. godine se vraća u Italiu, interniran je na otok Giglio, a podkraj 1937. se vraća u domovinu.

Po povratku je uhićen i interniran u rodni kraj. Ipak, 1938. uzpieva doći u Zagreb, gdje kani nastaviti studij, ali ubrzo je, izte godine, pozvan odslužiti vojni rok Kraljevske jugoslavenske vojske u Niš. Nakon što je odslužio vojni rok tiekom kojega je stekao čin podnarednika, vraća se u Zagreb i nastavlja s ustaškom promičbom, raznosi letke i brošure, u Liki prima i organizira nove članove ustaškog pokreta. Sbog te djelatnosti je opet uhićen i podkraj 1940. godine je osudjen na zatvorsku kaznu i izgon iz Zagreba. Početkom 1941. godine se sklanja u Njemačku.

Djelatba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj

Nakon proglašenja NDH vraća se u domovinu, a Ante Pavelić ga krajem travnja imenuje ustaškim povjerenikom za Bosnu. U Sarajevu djeluje na uzpostavi nove vlasti iustroja ustaških postrojbi. U rujnu 1941. (nakon pogibije Bećira Lokmića) preuzima zapovjedničtvo nad jedinicama Sarajevskoga ustaškog logora koji prerasta u Crnu legiu. Poslie uzpješnih akcia Crne legije u iztočnoj Bosni, promaknut je u čin u ožujku 1942. u čin ustaškog dopukovnika. S obale Drine 10. travnja 1942. šalje A. Paveliću brzojavku da je ustaška vojska stala na iztočne poviestne granice. Čin ustaškog pukovnika dobio je nakon uzpješnih akcia na Kupresu i oko Bugojna, kamo je Crna legia poslana u srpnju 1942. (Na čelu Crne legie zamjenio ga je Rafael Boban.) U ljeto te godine postavljen je za zapovjednika stajaćih tjelesnih zdrugova Ustaške vojnice. U rujnu 1942. bio je u pratnji A. Paveliću prigodom nejgovog posjeta Adolfu Hitleru i hrvatskim legionarima na iztočnom bojištu. Dan prije polijetanja u Liku, Francetić šalje Paveliću pismo sadržaja:

"Poglavniče! Moji crnci (Crna legija) su samo meni vjerni i samo smrt će me zaustaviti da se pridružim tamošnjim partizanima u borbi protiv Talijana koji nisu ništa bolji od četnika, jer pale i uništavaju našu domovinu. A ja kao rodoljub ne mogu to više podnieti, a vi poglavniče odlučite o daljnjim postupcima. Vaš vierni i uviek odani Jure Francetić.


Smrt

Dana 22. prosinca 1942. godine partizani su teško oštetili zrakoplov kojim je Francetić letio za Gospić i prisilili ga sletiti pored sela Močile kod Slunja, što je bio teritorij kojeg su kontrolirali partizani. Francetić je išao na novi zadatak u Liku, gdje je trebao preuzeti zapovjedničtvo nad tamošnjim ustaškim i domobranskim postrojbama. Sbog kvara na motoru, njegov se zrakoplov kojim je upravljao domobranski zastavnik Mijo Abičić, prisilno spustio kraj sela Močila, nedaleko od Slunja. Francetića i njegovog pilota su odmah uhvatili partizani, ali ih nisu mogli obraniti od seljaka koji su ih izboli vilama i roguljama. Teško ranjen Francetić je bio prebačen u partizansku bolnicu gdje su mu kirurzi pokušali spasiti život da bi ga zamijenili za 100 zarobljenih partizana, ali nisu u tome uspjeli. Francetić je umro 27. prosinca 1942. godine.

Dobrodušnost Jure Francetića

Godine 1942. dogodio se pokolj nad pravoslavnim življem u općini Vareš: u selima Brgule i Mikulje pobijeno je oko 320 ljudi. U to je vrijeme Jure Francetić bio stacioniran u Sarajevu. Kad je čuo za pokolj, sa svojom je bojnom žurno došao na područje općine Vareš. Dočekalo ga je dvadesetak žena, uplakanih i u crnini. Pitao ih je, znaju li tko je počinio pokolj, jer da će on počinitelje kazniti. Ustanovilo se da su pokolj počinili Muslimani iz okolnih sela. Pravoslavni su se za pokolj osvetili, pobivši dogodine sve muškarce i žene starije od četrnaest godina u obližnjemu hrvatskome katoličkom selu Mir.

Nu, te 1942., iztražujući okolnosti pokolja Srba, Francetić je dao nalog da se pregledaju tiela, ne bi li se našlo koga komu se još može pomoći. Medju mrtvacima su našli živog dječaka. Na upit kako se zove, dječak je odgovorio da mu je ime Sreto Gorančić. Pobijena mu je cijela obitelj, ali majčina tijela tu nije bilo. Vidjevši da je dječačić ostao bez igdje ikoga, Francetić ga odluči posiniti. Poveo ga je u Zagreb i Sreto je počeo živjeti s njim i njegovom suprugom. Nažalost, malo nakon toga zbila se zrakoplovna nesreća, nakon koje je Francetić ubijen. Mali je Sreto nastavio živjeti s pomajkom sve do 1957. Sretina je majka ipak preživjela onaj strahoviti pokolj, ter se sklonila u šumu. Nakon rata se nastavila raspitivati za svoga sina i konačno ga uz pomoć Crvenoga križa i našla. Sreto se s majkom vratio u rodno selo Brgule. U Zagrebu je bio maturirao vrlo dobrim uspjehom i kanio je ići na sveučilište. Povratak u Bosnu poremetio je ove planove [3]

Posvete

Imenovano po Juri Francetiću

Spomen-ploča i tzv. "kontroverze"

U lipnju 2000. godine, u središtu grada Slunja u blizini crkve Presvetog Trojstva, gradjani su postavili metalnu spomen-ploču Juri Francetiću veličine 25x30 cm s nadpisom "Hrvatskom vitezu Juri Francetiću, Otočac, 2.srpnja 1912.". Na tom mjestu je stajala do 2004. godine kada su ju po odluki Vlade RH uklonili komunalni redari u šest sati uz jako redarstveno osiguranje sastavljeno od stotinjak pripadnika specialnog redarstva i uz nezadovoljstvo okolnog hrvatskog pučanstva. Izte godine se izto tako uklonila spomen-ploča Mili Budaku u Svetom Roku.[4] Zlonamjerni protuhrvatski mediji su postavljanja tih spomen-ploča nazvali "nicanjem ploča ustaškim krvnicima po cijeloj Hrvatskoj", dok je Vlada RH uklonitbu spomen-ploča obrazložila porukom "kako je veličanje ustaškog zapovjednika protuustavno te šteti ugledu Republike Hrvatske".

Noviju mramornu spomen-ploču Juri Francetiću s nadpisom "Hrvatski vitez Jure Francetić, slava mu" i s podpisom "HD Chicago" je postavio hrvatski izseljenik Josip Bašan 2008. godine na iztom mjestu gdje i prva ploča, a bila je naslonjena na drveni križ bez imena, a na tlu su bili ostavljeni umjetno cvieće, lampioni i vučedolska golubica bez glave. Komunalni redari su ponovno uklonili ploču pod nadzorom redarstva.[5][6] Po riečima glasnogovornice PU karlovačke Tanje Petrić, redarstvo je obavilo obaviestni razgovor s Josipom Bašanom protiv kojega nije podniela prijavu. Na to su oštro reagirali mediji ter pojedini zagovaratelji i doprinositelji uklonitbi spomen-ploče, a medju njima se iztaknuo i bivši KOS-ovac, vojni tužitelj JNA, sadanji član Predsjedničtva SABA Hrvatske, član Odbora za uklanjanje spomen-ploče Juri Francetiću, jugodogmatik i protuhrvat Ivan Fumić koji je dao izjavu kojom (po jugodogmatskoj direktivi) napada hrvatsku desnicu nazivajući ju "primitivnom desnicom koja nije ona uljudjena desnica koja se borila protiv nacista". Takodjer dodaje "kako same kazne neće ništa postići i kako je potrebno pozitivno političko djelovanje kako bi se ljudima pokazalo da je takvo ponašanje neprihvatljivo" ter nadodaje "kako takvog ponašanja u Hrvatskoj nema dok fra Vjekoslav Lasić odaje hvalospjeve na posljednjem ispraćaju Dinka Šakića, ili dok Ljubo Česić Rojs govori da bi se odrekao Thompsona da svoje pjesme ne započinje sa «Za dom spremni»".[7]

Poveznice

Izvori

Literatura

  • Tko je tko u NDH
  • Nezavisna Država Hrvatska, ur.: Sabrina P. Ramet, Alinea, Zagreb, 2009. ISBN 978-953-180-155-3
Wikipedia logo.png
Dio članka se sastoji od izmjenjenog proslova iz Wikipedije i zato se ovaj članak nalazi pod GFDL dopuštenjem.