Antifašistički pokolji

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži

Predložak:Komunizam okvir Antifašistički pokolji (osvetnički Anticaust): U ovom članku je kratki pregled najvećih poratnih pokolja koje su izvršili antifašistički Saveznici u razdoblju od 1944.- 1950, tj. na kraju i nakon Drugog svjetskog rata. Ovdje se ne navode sva manja tzv. kolateralna ubijanja, nego samo veliki poratni masakri Saveznika s više od 10.000 žrtava na jednom mjestu.

Takvi pokolji od antifašističkih Saveznika su dugoročno bili taboo-teme i samo se povremeno spominju takva nedjela uglavnom za sovjetske staljiniste, ali rjedje za ine zapadne (demokratske) Saveznike koji se postupno odkrivaju do danas. Dok su mnogi mediji - kao pristrani rezultat "poviesti pobjednika" - uzastopce izpunjeni mnoštvom tekstova o pokoljima i holokaustu koje su izvršile naci-fašističke sile Osovine, istodobno je u zamalo svim važnijim svjetskim medijima dosad uglavnom prešućen i izostavljen ovakav suprotni pregled većih poratnih masakra koje su napravili antifašistički Saveznici tj. njihov osvetnički Antikaust nad bivšim osovinskim narodima.

Staljinovi sovjetski masakri

Uzastopni pokolji tijekom sovjetskog režima diktature u doba Josifa Djugasvili Staljina su bili mnogobrojni, a tu se navode tek oni glavni u 2. svj. ratu i poratnim desetljećima:

  • Gulag je skupina od 476 konclogora uglavnom u Sibiru, gdje su najveći bili Kolyma, Vorkuta, Norilsk, itd. Oni su zajedno imali oko 18.000.000 robijaša, a najmanje njih 2.000.000 je tamo sigurno poginulo - a vjerojatno i puno više. Zatvorenici su uglavnom bili civili različitih sovjetskih naroda, uključivo političke disidente i bogatije "kulake" kojima je zaplijenjena i oduzeta sva imovina, pa 'sumnjive' intelektualce kao npr. Alexandar Solženjicin koji je i objavio najbolji opis Gulaga.
  • Katynska šuma je veliko ratno stratište u Poljskoj gdje je sovjetska vojska od 5. ožujka 1940. pogubila 22.500 Poljaka, uključivo i 8.000 vojnika, a ostala većina su uglavnom bili ugledni civili, žene i sl. (slično kao kasniji poratni pokolj našeg Bleiburga.
  • Iztočni Nijemci su nakon propasti Trećeg Reicha od 1945, u bivšoj Prusiji, istočnoj Njemačkoj i zapadnoj Poljskoj kroz više poratnih godina pod savezničkom vlasti sovjetskog sektora bili izloženi kolektivnim mučenjima civila kao 'nacisti' i prisiljeni su na masovni egzodus iz svojih vjekovnih zavičaja prama zapadu. Tijekom ovoga poratnog izseljavanja je najmanje 2.100.000 Nijemaca sigurno poginulo što je tek dokazani minimum, a stvarni broj može biti još znatno veći.

Japanski atomski masakri

Pokolji zapadnih saveznika uglavnom su bili prekomjerni bombaški napadi na gusto naseljena civilna središta osovinskih gradova, od kojih su iduća 3 golema bombardiranja podkraj rata prouzročila svaki preko 100.000 žrtava. U Japanu su takvi suvišni masakri krajem rata bili rezultatom američkih atomskih napada na Hirošimu i Nagasaki 1945, a tu su takodjer dodana i jaka klasična bombardiranja Dresdena, čiji su masovni pokolji usporedivi s atomskima, izim što je izostalo zračenje.

  • Hirošima: atomsko bombardiranje je izvršeno 6. kolovoza 1945, a posljedice su izravno ubojstvo oko 70.000 žrtava uglavnom civila, dok je od naknadne atomske radiacije i inih ozljeda kasnije poginulo ukupno 253.000 žrtava.
  • Nagasaki: atomsko bombardiranje je bilo 9. kolovoza 1945, a neposredni rezultat je bio 75.000 mrtvih u eksploziji i još 143.000 naknadnih žrtava od inih ozljeda i zračenja. Ukupno su obadva atomska napada na Japan prouzročila oko 400.000 smrtnih slučajeva.
  • Dresden: iako u tom gradu nije bilo atomskog bombardiranja, ipak je uzastopnim nizovima klasičnih zračnih napade mnoštvom najjačih aviobombi izmedju 13.- 15. veljače 1945, opsegom postignut ubojiti rezultat sličan atomskim napadima Japana. Po raznim procjenama su ti zračni napadi krajem rata u Dresdenu prouzročili pokolj izmedju 135.000 - 250.000 žrtava.

Titovi jugo-komunistički pokolji

Nakon sovjetskih staljinista i zapadnih saveznika, Titovi jugo-partizani su bili treći najveći uzročnik poratnih masovnih pokolja od 1945.- 1952. Pod Titom je komunistički režim ukupno poklao 1.100.000 žrtava, a njegovi najveći pokolji (svaki preko 10.000 žrtava) bili su oni kod Bleiburga (uglavnom Hrvata), u Bačkoj (većinom Magjara i Njemaca), u kraškim fojbama (hrvatski čakavci i Taliani) i u više konclogora koji rade još godinama nakon rata gdje su ubijali većinom Hrvate. Titove poratne žrtve etničkog čišćenja Jugoslavije bili su razni nesrbi tj. uglavnom Hrvati, Taliani, Magjari, Nijemci, Albanci, itd.

  • Fojba Jazovka: zloporaba fojbi ili kraških jama (duboke okomite špilje vapnenastog krasa s vertikalnim ulazom) za masovna ubojstva na Balkanu su započela od turskih osvajanja nakon 16. stoljeća, a kulminirala su s pokoljima fojbi krajem 2. svj. rata. Zbog medjunarodnih posljedica je najpoznatiji slučaj tridesetak takvih fojba u Istri, gdje su od 1945.- 1947. Titovi jugo-partizani pobili izmedju 5.000 - 16.000 žrtava, Talijana i domaćih čakavaca. Ipak su još brojnije slične foibe, s puno više poratnih žrtava dosad odkrivene na jadranskim otocima (Krk, Žirje, Brač, Korčula, itd.), a najveća je od svih žrtvena fojba Jazovka na Žumberku sa 9.000 - 12.000 hrvatskih žrtava,- uglavnom invalida, žena i djece iz Zagreba - vidi pobliže: Jugostratišta u fojbama.
  • Bleiburg: To je austrijsko mjesto i polje blizu slovenske granice, gdje su se u svibnju 1945. zapadim Saveznicima tj. Englezima predali mnogobrojni hrvatski izbjeglice u povlačenju pred Titovim partizanima. Od oko 200.000 izbjeglica, 1/3 su bili razoružani hrvatski vojnici i ostalih 2/3 su bili civili, seljaci, žene i djeca kao izbjeglice od srbo-komunističke invazije u novoj Jugoslaviji. Nakon što su ih engleski Saveznici opet izručili istim jugo-partizanima, svi bili mučeni od jugoslavenskih krvnika na čelu s četničkom vojvodom Simom Dubaićem, pa je najmanje njih 50.000 - 70.000 krajem rata bilo pobijeno.
  • Bačka: prije 2. svj. rata je plodna ravnica Bačke (danas sjeverozapadna Srbija) imala samo srbsku manjinu, a bivši predratna većina su tu bili najviše Magjari i dosta Njemaca (Volksdeutscher), uz znatnu hrvatsku manjinu. Krajem rata, pri srpskoj invaziji na sjeveru pod partizanskim generalom Rukavina uz podršku sovjetske Crvene armije, osvojili su Bačku od 1944, gdje su potom mučeni i likvidirani brojni autohtoni Magjari i Nijemci uglavnom u gradovima Novi Sad, Sombor, Bezdan, Kanjiža, itd. Pritom je tu smrtno likvidirano blizu 50,000 Magjara i još neodredjeni broj Njemaca, dok su pred tim terorom ini sunarodnjaci prognani u Magjarsku i Njemačku pa je tako u poratnoj Bačkoj dosad stvorena nova srpska većina.
  • Jugoslavenski konclogori: Sve dosad je postojala dugotrajna lažna promičba od antifašističkih saveznika, kako su nakon pada NDH, Titovi jugo-partizani tobože "zatvorili sve ustaške konclogore osnovane 1941-45. za istrebljenje Židova, Cigana, Srba" i drugih nehrvata. Medjutim u terenskoj stvarnosti, najpoznatiji logor Jasenovac je i dalje nastavio intenzivno raditi u Jugoslaviji do 1948, kada se zlorabio za poratna mučenja i pokolje bar 40.000-50.000 Hrvata,- koji su dosad lažno pribrajani kao navodni Srbi tu ubijeni u ratu. Dapače su druga dva ratna logora tj. onaj u Lepoglavi i Staroj Gradiški stvarno nastavila s radom kroz idućih 7 desetljeća sve dosad za uzastopna mučenja i likvidacije mnogih Hrvata: 3/4 hrvatskih desnih nacionalista dosad je prošlo kroz te logore i mnogi su tamo stradali.

Rezultati antifašističkih masakra

Samo iz gore navedenih najvećih primjera antifašističkih pokolja u god. 1944-1950, sliedi da je od Saveznika u glavnim poratnim masakrima po Euraziji pobijeno najmanje 5.500.000 žrtava većinom civila, uključivo žena i djece, a samo manji dio tih su bivši razoružani vojnici Osovine. Tu dakako nisu ubrojeni još i mnogi dodatni slučajevi manjih poratnih pokolja (s manje od 10.000 žrtava), tako da bi ukupan obseg tih antifašističkih pokolja mogu biti čak i dvostruko veći, tj. izmedju desetak do dvanajst miliuna poratnih žrtava. Najbrojnije su pobijene žrtve medju njima bili Nijemci, Japanci, Ukrajinci, Hrvati, Talijani, Magjari i manje ostali, što u cielosti čini djelomični genocid nacija iz bivše Osovine u obliku pravoga osvetničkog Antikausta.

Abstract

Antifascist massacres (revenging Anticaust): This article is a short review of the major massacres made by the antinazi-antifascist Alliance from 1944-1950, i.e. at the end and after World War II. We do not list here all minor killing incidents and collateral victims, but only the major post-war massacres of Allies resulting in Axis peoples by more than 10,000 victims at one site. Such post-war massacres by antifascist Allies were longly a taboo topic; only sporadically such activities chiefly for Soviet Stalinists were mentioned, but rarely these by other democratic western Allies that gradually emerged up today. While many media were iteratively filled by innumerable texts on the massacres and holocaust made by nazi-fascist Axis as a result of the "history of victors", simultaneously in main media so far almost lacked any consistent review of opposite post-war massacres by the antifascist Allies i.e. of their revenging Anticaust.

Poveznice

Reference

Adapted and translated article from English Metapedia, available by GNU-license.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Antifašistički_pokolji&oldid=23194"