Banatski kajkavci
Banatski kajkavci (kajkavština istočne Vojvodine): to je dosad najistočnije očuvana skupina panonskih kajkavaca, koji još postoje u desetak banatskih sela i zaselaka uz rijeku Tamiš, u ravnici Banata oko granice istočne Vojvodine i zapadne Rumunjske. Oni su tamo doselili kao plemenitaši iz Pokupja od 18. stoljeća. Tu dosad živi s obje strane granice ukupno do 200 ranije doseljenih katoličkih Hrvata koji dijelom još govore kajkavski ili bar miješanom polukajkavicom.
Sadržaj
ABSTRACT
Kaykavians in Banat (Vojvodina and Romania): In eastern part of Vojvodina (northeastern Serbia) and in western Romania occur 4 villages in Banat plain, including together nearly 200 inhabitants speaking the Kaykavian dialect of Croatian language. These easternmost Kaykavian villages are: Checea Croata (Keča in Kaykavian) in western Romania, and in eastern Vojvodina plain also villages Boka, Konak, and Neuzina with Kaykavian minority of Croats. They imigrated there after 18th century from northwestern Croatia, mostly from Kupa valley.
Povijest doselidbe
Sve do 16. stoljeća nije bilo poznatih kajkavaca istočnije od Dunava, gdje su izvorni stari kajkavci prije Turaka u srednjem vijeku inače živjeli nizvodno uz Dravu najistočnije do njezinog ušća u Dunav, ali su s turskim provalama oni odatle odbačeni na sjeverozapad, rastepeni i dijelom asimilirani po Austrougarskoj. Od 18. st. su hrvatski velikaši iz zagrebačke biskupije zamjenom stekli nove posjede istočnije u Banatu, pa se onamo preselio i dio bogatijih kajkavskih plemenitaša iz Pokupja u Hrvatskoj. Tako su tek u novom vijeku nastala i očuvala se dosadašnja sela banatskih kajkavaca: Hrvatska Keča na zapadu Rumunjske, ter Boka, Konak, Neuzina i susjedni manji zaselci istočne Vojvodine.
Hrvatska Keča
Checea Croata (Hrvatska Keča): Ovo su jedini kajkavci u Rumunjskoj, koji su se doselili u rumunjski Banat na prijelazu iz 18. na 19. stoljeće (proces preselidbe završen je 1801.), kad je zagrebački biskup u zamjenu za zemlje oduzete u Pokupju dobio posjede u Banatu. Veliki su hrvatski posjedi za vrijeme komunizma oduzeti toj hrvatskoj manjini, ali su im nedavno većinom vraćeni nakon demokratskih promjena u Rumunjskoj. Selo i danas na rumunjskom nosi ime "Checea Croată" (Hrvatska Keča), a nalazi se nedaleko uz srpsko-rumunjsku granice istočno od vojvodjanske Kikinde, nekih par kilometara istočnije od granice, na 45° 45' s.z.š. i 20° 49' 60" i.z.d. Pri zadnjem rumunjskom popisu je u selu Keča zabilježeno tek 86 katoličkih Hrvata koji još govore kajkavski, a ini su tu manjeviše romanizirani i već asimilirani.
Boka u Banatu
Boka je dosad još najveće polukajkavsko naselje banatskih Hrvata u općini Sečanj, u Srednjo-banatskom okrugu (sjedište Zrenjanin). Po popisu 2002. ima 1734 stanovnika, a po popisu 1991. bilo je 1992 stanovnika. U naselju Boka živi 1365 punoljetnih stanovnika, a prosječna starost stanovništva je 41,2 godine (38,2 kod muškaraca i 44,3 kod žena). U naselju ima 647 domaćinstava, a prosječan broj članova po domaćinstvu je 2,67. Pučanstvo u ovom naselju je vrlo šaroliko, a u zadnja tri popisa, uočen je pad broja stanovnika: 1948: 2912, 1953: 2819, 1961: 3260, 1971: 2673, 1981: 2246, 1991: 1992 i 2002: 1843. Etnički sastav Boke iz popisa 2002: Srbi 994 (57,32%), Magjari 482 (27,79%), Hrvati 83 (4,78%), Romi 47 (2,71%), Jugoslaveni 16 (0,92%), Slovaci 8 (0,46%), Makedonci 7 (0,40%), Bugari 6 (0,34%), Slovenci 5 (0,28%), Rumunji 4 (0,23%), Crnogorci 1 (0,05%), Bunjevci 1 (0,05%), Nijemci 1 (0,05%), Muslimani 1 (0,05%) i nepoznati 2 (0,11%). Iz toga su Srbi većina od 3/5 pučanstva Boke, a stotinjak stanovnika su iskonom ranije doseljeni Hrvati, koji još dijelom govore kajkavski ili bar miješano polukajkavsko-štokavski (dosta slično današnjoj zagrebečkoj polukajkavici). Uz veću pravoslavnu crkvu je u selu i manja katolička crkvica za Magjare, Hrvate i ine katolike koji zajedno čine oko 1/3 pučanstva banatske Boke.
Neuzina u Banatu
Neuzina (magjarski: Nezsény) je najzapadnije banatsko selo s malobrojnim kajkavcima u općini Sečanj, u Srednje-banatskom okrugu sa sjedištem Zrenjanin. Geo-koordinate Neuzine su 45° 20′ 39" N / 20° 42′ 44" E. Po popisu iz 2002. ima 1371 stanovnika, a po popisu iz 1991. bilo je 1502 stanovnika. U naselju Neuzina živi 1056 punoljetnih stanovnika, a prosječna starost pučanstva je 40,2 godine (39,5 kod muškaraca i 41,0 kod žena). U naselju ima 498 domaćinstava, a prosječan broj članova po domaćinstvu je 2,75. Pučanstvo tog naselja je dosta šaroliko, a u zadnja tri popisa primjećen je pad u broju stanovnika. Demografske promjene u Neuzini zadnjih desetljeća: 1948: 2582 stanovnika, 1953: 2593, 1961: 2401, 1971: 1955, 1981: 1657, 1991: 1502 i 2002: 1390 stanovnika. Etnički sastav iz popisa 2002.[2]: Srbi 680 (49,59%); Magjari 488 (35,59%); Romi 95 (6,92%); Hrvati 13 (0,94%); Makedonci 12 (0,87%); Jugoslaveni 7 (0,51%); Slovaci 5 (0,36%); Rumunji 2 (0,14%); Albanci 2 (0,14%); Bugari 1 (0,07%) i nepoznato 16 (1,16%). Od tih stanovnika polovica su Srbi, a njih tridesetak su iskonom ranije doseljeni Hrvati, pa neki još govore kajkavski ili bar miješano polukajkavski. U selu postoji veća katolička crkva koju rabe Madjari, Hrvati i ini katolici koji zajedno čine pola pučanstva Neuzine.
Banatski Konak
Konak (magjarski Kanak) je najistočnije polukajkavsko selo u općini Sečanj u Srednje-banatskom okrugu (sjedište Zrenjanin), neposredno uz rumunjsku granicu. Iz popisa 2002. bilo je 996 stanovnika (po popisu 1991. bilo je 1150 stanovnika). Geo-koordinate sela au: 45° 18′ 54" N / 20° 54′ 49" E. U banatskom naselju Konak živi 781 punoljetni stanovnik, a prosječna starost stanovništva iznosi 42,1 godine (41,8 kod muškaraca i 42,4 kod žena). U naselju ima 383 domaćinstva, a prosječan broj članova po domaćinstvu je 2,60. Stanovništvo u ovom naselju je dosta nehomogeno. Pad populacije zadnjih desetljeća: 1948: 1828, 1953: 1838, 1961: 1726, 1971: 1459, 1981: 1211, 1991: 1150 i 2002: 1024 stanovnika. Etnički sastav iz popisa 2002: Srbi 401 (40,26%), Magjari 371 (37,24%), Bugari 73 (7,32%), Jugoslaveni 27 (2,71%), Romi 19 (1,90%), Hrvati 18 (1,80%), Slovaci 10 (1,00%), Makedonci 10 (1,00%), Rumunji 7 (0,70%), Nijemci 4 (0,40%), Slovenci 2 (0,20%) i Crnogorci 1 (0,10%). Od ukupnog pučanstva tu su 2/5 Srbi, a dvadesetak njih su ranije doseljeni Hrvati koji još govore kajkavicom ili bar miješano polukajkavski.
Glavna literatura
- Mijo Lončarić: Kajkavština izvan Hrvatske. Kaj 39/3: 31-43, Kajkavsko spravišče, Zagreb 2006 (pretisak u zborniku: Kajkavski u povijesnom i sadašnjem obzorju, str. 395-408, Udruga Muži zagorskog srca, Zabok 2006.)
- Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima. Republički zavod za statistiku, Beograd, maj 2004, ISBN 86-84433-14-9
- Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-00-9
- Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-01-7
Poveznice
Reference
Adapted and elaborated by GNU-license, from Wikinfo and Wikislavia [1].
