Bjelovarska afera

Franjo Josip I. i Josip Juraj Strossmayer

Bjelovarska afera povijesni je politički dogodjaj, koji se dogodio 12. rujna 1888. godine u Bjelovaru tijekom susreta izmedju austrijskog cara Franje Josipa I. i hrvatskog biskupa Josipa Jurja Strossmayera. Afera je nastala zbog Strossmayerove čestitke Rusima prigodom 900-godišnjice pokrštavanja. Biskup Strossmayer se u isto vrijeme našao pred napadom katoličkih i pravoslavnih prelata, koji su odbacili njegove ideje, svako sa svojih pozicija i stanovišta. Strossmayerova vizija o ujedinjenom kršćanstvu sve se više pokazivala kao tlapnja i iluzija. U Bjelovaru, na Trgu Hrvatskog sokola 11, na pročelju kuće u kojoj je Strossmayer prespavao nakon incidenta postavljena je spomen-ploča u spomen na ovaj dogodjaj.

Dogodjaj

Prethodna zbivanja

Krajem srpnja 1888. godine širom Rusije se proslavljala 900-godišnjica pokrštavanja Rusa koje je proveo kijevski veliki knez Vladimir Svajtoslavič. Glavna se proslava održala u Kijevu. Sa svih strana su stizali pozdravni telegrami, a osobito od strane predstavnika pravoslavnih slavenskih naroda i zemalja. Nekoliko dana prije Franjo Rački je u svom pismu podsjetio Strossmayera da ne "zaboravi 27. o. mj. brzojaviti u Kijev svoju radost na svetkovanje 900-godišnjice pokrštenja ruskog naroda. Brzojavku na francuskom jeziku uputite na odbor za svečanost, ili na rektora univerziteta Sv. Vladimira." Nekoliko dana kasnije Strossmayer javlja Račkom: "Brzojavit ću u Kijev, ali mislim na našem jeziku. Oni tamo naš jezik dobro razumiju." Upravo taj brzojav koji je Strossmayer poslao 27. srpnja 1888. u Kijev rektoru sveučilišta Sv. Vladimir postao je međunarodna senzacija. Brzojav glasi:

”

Slavnomu rektoru Universiteta Sv. Vladimira, Kijev, Rusija. Čast mi je najsrdačnijim veseljem pridružiti se Vašoj sadašnjoj svečanosti. Baština Sv. Vladimira, vjera sveta, uskrs je i život, svijetlo je i slava bila i jest velikomu ruskom narodu. Bog blagoslovio Rusiju i dao joj, da živom vjerom, uzoritim životom, višom pomoću i kršćanskim heroizmom, pored svih svojih ostalih zadaća, i onu veličajnu svesvjetsku zadaću, koju je Promisao božija opredjeli, sretno, spasonosno i slavodobitno ispuni. Ovo su najiskrenije želje od srca mog. Molim, budite tumačem ovih čuvstava pri ostaloj braći, koju prijateljski pozdravljam i očinski blagosivljem

“

Strossmayer je bio svjestan da će njegov brzojav izazvati negativne reakcije u nekim krugovima, te to odmah govori Račkom: "Ljutit će se na to i u Zagrebu i u Pešti i u Beču, a možebit i kratkoumnici i kratkovici i u Rimu, ali je zabadava."

Razgovor

Car Franjo Josip I. po drugi je put posjetio Bjelovar, 12. rujna 1888. godine. Ovaj put povod su bile vojne vježbe na području sela Rače i Drljanovca, oko 20 km od Bjelovara. U carevoj pratnji bio je i prijestolonasljednik Rudolf i nadvojvode Willim, Joseph i Otto tef englezki princ od Walesa, kasnije kralj Edvard VII. U zgradi tadašnjeg gradskog poglavarstva u Bjelovaru (danas zgrada Gradskog muzeja), na prvome katu susreli su se car Franjo Josip I. i đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer. Car Franjo Josip I. po drugi je put posjetio Bjelovar, 12. rujna 1888. godine. Ovaj put povod su bile vojne vježbe na području sela Rače i Drljanovca, oko 20 km od Bjelovara. U carevoj pratnji bio je i prijestolonasljednik Rudolf i nadvojvode Willim, Joseph i Otto tef englezki princ od Walesa, kasnije kralj Edvard VII.

Svjedočanstvo o tom razgovoru ostavio je sâm Strossmayer u svom pismu Račkom napisanom u Križevcima 13. rujna 1888. godine. Razgovor je po Strossmayeru tekao ovako:

---

• Car i kralj meni: "Vi ste opet nešto uradili, na osnovu čega moram da mislim da ste Vi zaista bili bolesni kada ste to uradili. Vi ste morali biti bolesni kada ste Vaš brzojav poslali u Kijev."
• Ja: "Ne, Veličanstvo, ja sam brzojav poslao u Kijev pri najpunijoj svijesti, moja je savjest čista i potpuno mirna."
• Car: "Ne, ja zaista vjerujem. Vi ste morali biti bolesni."
• Ja: "Ja ponavljam, Veličanstvo, moja je savjest potpuno mirna, i ja sam se već zbog toga izjasnio Svetom Ocu. I kad bi mi se dopustilo da sa Vašim Veličanstvom mirno o tome ::govorim, nadam se da bi mi uspjelo da potpuno umirim Vaše Veličanstvo."
• Car i kralj: "Djelo Kijevskog skupa je bilo djelo najgorih revolucionara, tamo se našao na okupu pravi izbor revolucionarnih elemenata. Tu je bilo konspirirano protiv katoličke crkve i protiv pape. Sve je to bila jedna opozicija (ili demonstracija) protiv ruske i austrijske vlade."
• Nato ja: "Ne, Veličanstvo, ja u to ne mogu nikako vjerovati."

Pri ovih riječi kardinal me svojim šeširom dirnu, kanoti me opominjući, da dalje ne govorim i Njeg. Veličanstvu ne protuslovim. Na moje pako riječi reče Car i Kralj s vrlo odlučnim glasom: "Ali ja Vam to mogu konstatirati." Ovo rekav ode dalje biskupu Posiloviću i Hraniloviću, ter sa svakim od njih nekoliko riječi progovori.

O aferi

O tome se pisalo u mnogim tadašnjim europskim novinama. To je bio nagovještaj skorašnjeg pada Austro-Ugarske. O Bjelovarskoj aferi pisao je Obzor prenoseći članak iz peštanskih novina Pesti Hirlap u kojima medju ostalom stoji:

”

Cijeli svijet znade, da hrvatska opozicija životari samo pod uplivom Strossmayera i od njegova novca... hvala kralju što je stavio nogu na jednu od glava te panslavenske hydre, što je veleizdajno djelovanje Strossmayerovo žigosalo na hrvatskom zemljištu.

“

Glede Bjelovarske afere Strossmayera je najviše pogodila politička diskvalifikacija od svog političkog neprijatelja dr. Ante Starčevića, objavljena u listu Hrvatska, sredinom rujna 1888. godine. Starčević je taj dogodjaj u Bjelovaru nazvao simulacijom, makiavelizmom i pravom komedijom, i logično je da je biskupa, dok ga razapinju sa svih strana, od Beča i Pešte, strašno pogodila izjava Starčevića.