Božidar Alić

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži

Božidar Alić (Zagreb, 24. prosinca 1954. - 3. ožujka 2020.) je bio hrvatski glumac, pjevač i politički aktivist.

Životopis

Božidar Alić je rođen u Zagrebu 24. prosinca 1954. godine.

U Zagrebu je studirao i diplomirao na Akademiji dramske umjetnosti. Nakon diplomiranja je otišao na stručno usavršavanje u milanskom kazalištu „Piccolo”. Glumio je u brojnim hrvatskim filmovima, televizijskim serijama i kazališnim predstavama, s prvim pojavljivanjem u filmu Akcija stadion. Također je zbog kazališnog angažmana tijekom 1980-ih živio i djelovao u Splitu i kasnije u Mülheimu na Ruhru. Uz brojne glumačke angažmane, Alić se također bavio glazbom (serija cjelovečernjih koncerata s maestrom Brankom Bulićem, glazbena suradnja s Arsenom Dedićem, gostovanja, nosač zvuka Dopo l' amore, itd.), pisanjem, snimanjem radijskih drama i recitiranjem pjesničkih djela brojnih autora.[1][2]

Bio je dragovoljac Domovinskog rata i pripadnik Zbora narodne garde, te je bio 40% ratni vojni invalid.[3] 2007. godine se vjenčao sa Sandom Alić, s kojom je imao posinka Marka i sina Ratimira Maria.[4]

Preminuo je u utorak, 3. ožujka 2020. u Zagrebu, u 65. godini života nakon teške bolesti.

Politički aktivizam

Bio je istaknut po državotvornim i desno-konzervativnim stavovima. Do kraja života je podržavao hrvatske ratne veterane s kojima je održavao veze, te je sudjelovao na prosvjednim skupovima poput prosvjeda hrvatskih ratnih veterana ispred zgrade Ministarstva hrvatskih branitelja u Zagrebu[5], prosvjednog skupa ispred zgrade Srpskog narodnog vijeća u svezi sa slučajom spomen-ploče palim HOS-ovcima u Jasenovcu[6], i skupa podrške generalima Mladenu Markaču i Anti Gotovini „Za Domovinu”.[7]

Iskazao je podršku Kolindi Grabar-Kitarović na predsjedničkim izborima 2015. godine, Bruni Esih na lokalnim izborima u Zagrebu 2017. godine, te Miroslavu Škori na predsjedničkim izborima 2019. godine.[3]

Zbog iskazivanja političkih stavova je bio predmetom ljevičarskih ideoloških napada, te je zbog ideoloških sukoba s kazališnim i glumačkim krugovima imao sve manje glumačkih angažmana. Od slučaja ideoloških napada na Božidara Alića, najistaknutiji su slučaj njegove izjave nakon izborne pobjede Kolinde Grabar-Kitarović („Bogu hvala da je pobijedila gospođa Grabar-Kitarović protiv ove udbaške, srbofilske i četničke struje. Živjeli.”), zbog koje je reagiralo Hrvatsko društvo dramskih umjetnika, kojemu se potom zahvalio na članstvu i iz njega istupio, te slučaj videosnimke sina Ratimira kako izgovara pozdrav „Za dom spremni”, objavljene početkom 2016. godine uz popratni komentar „Hvaljen Isus i Marija”, koju su osudili pravobraniteljica za djecu Ivana Milas-Klarić, te Milorad Pupovac i Srpsko narodno vijeće uz dodatni zahtjev za oduzimanjem djeteta i njegove predaje posebnom skrbniku, poništen u korist Božidara Alića što je izjavio kako će on i njegova supruga nadalje odgajati svog sina u domoljubnom duhu.[8]

Filmografija i teatrografija

Filmovi

  • 1977. - Akcija stadion, kao Ferko
  • 1978. - Istarska rapsodija, kao Orlando
  • 1979. - Živi bili pa vidjeli, kao Mate Alić
  • 1981. - O ovom pretužnom događaju
  • 1981. - Obiteljski album, kao sin
  • 1983. - U logoru, kao kadet Horvat
  • 1983. - Treći ključ, kao Zvonko Kršlak
  • 1983. - Pijanist, kao Maks
  • 1984. - Pod starim krovovima
  • 1984. - Memed My Hawk
  • 1984. - Nadia, kao George Condovici
  • 1985. - Zadatak, kao Karlo
  • 1988. - Eksperiment profesora Hinčića, kao Hinko Hinčić
  • 1988. - Smrt godišnjeg doba, kao Ivan
  • 1991. - Memories of Midnight, kao Stavros
  • 1991. - Pizza Colonia, kao Roncati
  • 1992. - Kamenita vrata, kao Borasov pacijent
  • 1992. - Papa Sixto V
  • 1992. - Sestre
  • 1992. - The Sands of Time
  • 1995. - Olovna pričest
  • 1998. - Agonija, kao barun Lenbach
  • 1999. - Četverored, kao Vasa
  • 2001. - Holding
  • 2002. - Sjećanje na Georgiju, kao dr. Polimac
  • 2003. - Infekcija, kao general Genz
  • 2003. - Milost mora, kao poslovođa
  • 2004. - Duga mračna noć, kao Jakob
  • 2004. - Jeruzalemski sindrom, kao on sam
  • 2005. - Pušća Bistra, kao prodavač krumpira
  • 2006. - Kravata kao Aleksandar Acan Hranilović
  • 2006. - Crveno i crno, kao kupac
  • 2012. - Inspektor Martin i banda puževa, kao inspektor Martin
  • 2016. - Nisam se bojao umrijeti - domoljubna misija Antona Kikaša 1991., kao Slavko Degoricija
  • 2020. - Someone Dies Tonight, kao Stipe

Televizijske serije

  • 1982. - Nepokoreni grad
  • 1986. - Putovanje u Vučjak, kao Štefina
  • 1993. - Tales of Mystery and Imagination, kao Egaeus
  • 2005. - Milijun eura, kao Mecena
  • 2005. - Naša mala klinika, kao Stanislav Podpečanac
  • 2005. - Zabranjena ljubav, kao Jure Vuković
  • 2006. - Ljubav u zaleđu, kao inspektor
  • 2006./2007. - Obični ljudi, kao producent
  • 2006./2007. - Cimmer fraj, kao general Hans Haltersniffer
  • 2007./2008. - Ponos Ratkajevih, kao Karlo pl. Ratkaj
  • 2009. - Najbolje godine, kao Vuk Hajduk
  • 2010. - Instruktor, kao talijanski ispitivač

Dokumentarni filmovi

  • 2009. - Gotovina - pisma iz Haaga ili Hrvatska, tugo moja
  • 2010. - Hebrang (pripovjedač)

Sinkronizacije

  • 2003. - Potraga za Nemom, kao Marlin

Kazališne predstave

  • Dantonova smrt, kao Camille Desmoulins
  • Figaro se rastavlja, kao Ödön von Horvath
  • Figarova ženidba, kao grof Almaviva
  • Gospoda Glembajevi, kao Puba Fabriczy-Glembay
  • Hrvatski Faust, kao Vjekoslav Afrić
  • Kamov smrtopis, kao Janko Polić Kamov
  • Koriolan, kao Gaj Marcije Koriolan
  • Kralj Gordogan, kao Gordogan
  • Ničiji sin, kao Izidor
  • Paklena naranča, kao Alex DeLarge
  • Zapadno pristanište, kao Maurice Koch
  • Zlatni mladić, kao Pankrac

Monodrame

  • 2016. - Bez lustracije nema Kroacije
  • 2018. - Ja, Slobodan Praljak

Diskografija

  • 1991. - Marija Radić ‎- Hrvatska molitva („Zovem te da se vratiš”)
  • 1996. - Black Coffee - Black Coffee („The lady is a tramp”)
  • 1999. - Dopo l' amore (pod pseudonimom B. A. Scarface)
  • 2006. - The Best Of Chansonfest No. 1 („Krčma u luci”)
  • 2006. - Arsen Dedić - Dueti - Dueli („Souvenir”)
  • ???. - Tomislav Durbešić - Zapravo, htio sam reći... („Tko...”, „Zapravo, htio sam reći...”)

Kao tekstopisac

  • 1975. - Ivica Šerfezi ‎- Odlazi jedan brod („Jučer svijet je bio tako lijep”)

Vanjske sveze