Ante Gotovina

Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu! Članak je potrebno preurediti u skladu s jezično-pravopisnim pravilima Metapedije.

Ante Gotovina
Ante Gotovina.png
Opći podatci
Nadimak	Andrija Grabovac
Suprug(a)	Ximena Dalel Sorel (prva supruga) Vesna Karuza (divojka) Dunja Zloić (sadanja supruga)
Djeca	Ximena, Ana, Ante
Narodnost	Hrvat
Vojno službeništvo
Čin	Glavni kaplar (Legia stranaca) Krilnik pukovnik (HV)
Ratovi	Domovinski rat
Bitke	Operacia Maslenica Operacia Ljeto '95. Operacia Oluja Operacia Maestral
Vojska	Legija stranaca Hrvatska vojska

Ante Gotovina (Tkon, 12. listopada 1955.), umirovljeni general Hrvatske vojske u Domovinskom ratu ter jedan od najistaknutijih sudionika rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od 1991. do 1995.

Životopis

Ante Gotovina je rodjen 12. listopada 1955. u Tkonu na otoku Pašmanu kod Zadra. Otac mu je Milan, a majka Ana je poginula 4. ožujka 1959, štiteći djecu od eksplozije mine kojom se u blizini kuće lomio kamen. Obitelj se iz otoka Pašmana seli na kopno u Pakoštane gdje žive i danas, a brigu o djeci preuzima teta Marija Miočev dok otac Milan odlazi raditi u Zagreb (nedavno umro). Ima brata Borisa, sestru Anicu i polubrata Branimira.

Nakon odsluženih pet godina u francuskoj Legiji stranaca, Gotovina je u travnju 1979. dobio francusko državljanstvo. Za vrijeme boravka u Kolumbiji ženi se novinarkom Ximenom s kojom ima kći Ximenu. Sredinom 1991. vraća se u Hrvatsku pa se priključuje 1. gardijskoj brigadi u kojoj vrši obuku novih gardista. Uskoro s brigadom odlazi na bojište zapadne Slavonije u područje Novske gdje je ranjen.

Vojna kariera

U 1992, pukovnik Gotovina je postavljen za zapovjednika snaga HVO-a Općinskog stožera Livno sa zadaćom obrane šireg područja Livna. Krajem 1992, brigadir Ante Gotovina od Mate Viduke preuzima zapovjedništvo 6. operativne zone Split koja kasnije postaje Splitsko zborno područje.

Za vrijeme operacije Maslenica u siječnju 1993 imao je osnovni zadatak ovladati Zemunikom, Škabrnjom i osigurati bokove 4. gardijske brigade koja je napredovala prema Kašiću i Paljuvu. Tijekom operacije dobiva zadatak da organizira prihvat i trenutno uvodjenje u liniju obrane bojne 3. gardijske brigade koja je u ključnom trenutku operacije helikopterima prebačena iz Lučkog do Zadra.

Tijekom te operacije upoznaje novinarku Vesnu Karuzu s kojom u ožujku 1994 dobiva kći Anu. Gotovina se oženio po drugi put 29. srpnja 1995. s pukovnicom Dunjom Zloić, kumovi su bili ministar Gojko Šušak i general Ante Roso. Sin Ante rodio se 1997.

Zapovijeda snagama ZP Split u operaciji ZIMA '94-95 kojom HVO i HV dolaze u zaledje Knina. Za vrijeme operacije OLUJA zapovijedao je sektorom JUG. Zajedno s generalom Armije BiH Vahidom Karavelićem zapovijeda iz združenog stožera operacijama Maestral i Južni potez. U ožujku 1996, predsjednik Franjo Tuđman imenuje ga za glavnog inspektora Inspektorata Hrvatske vojske. U svojoj knjizi stožerni general Janko Bobetko je napisao: Mislim da je zapovjedništvo Gotovine i Ademija ovdje položilo ispit.

Hrvatski krilnik Ante Gotovina na ratnom bojištu

Nakon rata

29. 9. 2000. godine predsjednik Stjepan Mesić je razriješio dužnosti i umirovio Gotovinu zajedno sa još šest visokih časnika HV-a zbog potpisivanja otvorenog pisma kojim se kritizira politika nove vlasti da se istraže zločini u Domovinskom ratu i krivci izruče u Haag dva dana ranije. Nakon podizanja optužnice za ratne zločine Medjunarodnog suda za ratne zločine na području bivše Jugoslavije 2001. godine, Gotovina se odbija predati i provodi iduće četiri godine skrivajući se. Uhićen je 7. prosinca 2005 na Kanarskom otoku Tenerife, tri dana kasnije je prebačen u Haag. Na očitovanju o optužnici 12. prosinca izjasnio se da nije kriv po svih sedam točaka optužnice.

Oslobodjenje i povratak kući

Ante Gotovina i Mladen Markač sretni nakon oslobadjajuće presude

Izlazak na slobodu i povratak u domovinu: 16. studenog 2012. godine, postupak haažkog suda generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču okončan je poništavanjem neosnovane prvostupanjske presude i generali su nakon dugogodišnjeg postupka odmah izašli na slobodu. Nakon više godina zatvora, Ante Gotovina i Mladen Markač su iztog petka izašli na haažke ulice kao slobodni ljudi i poletjeli Vladinim zrakoplovom prama Hrvatskoj. Viest je u Hrvatskoj popraćena s velikim oduševljenjem, a slavila su čak i djeca u školama i vrtićima. Na gradskim se trgovima okupilo na dočeku po više desetaka tisuća ljudi u Zagrebu, Splitu, Zadru, Osieku i svim inim gradovima i mjestima diljem Hrvatske.

Nakon dolazka u Zagreb, generale su pozdravili ministar obrane Ante Kotromanović i ministar branitelja Predrag Matić. Oko 100.000 ljudi je slavilo kada su se generali pojavili na zagrebačkom Trgu bana Jelačića. Nakon govora na trgu, održana je procesia do katedrale u kojoj ih je kasnie dočekao kardinal Josip Bozanić. U zagrebačkoj prvostolnici je održana sveta misa ter ih je nakon mise primio predsjednik RH Ivo Josipović u Predsjedničkim dvorima na Pantovčaku gdje je Ante Gotovina rekao: "Domovinski rat je sada čist i pripada povijesti. On je temelj na kojem gradimo budućnost."

Medjutim, unatoč svemu je povodom toga bilo i izrazitih negativno-veleizdajnih reakcija iz Hrvatske od onih manjinskih čimbenika koji su godinama organizirano podržavali protuhrvatsku "Detudjmanizaciu" i snovali generalske robije uz propast Hrvatskoj. Naodurnije su takve prigodne tekstove od sredine studenog 2012. podmetnuli npr. Jutarnji list (vidi pobliže: Jutarnja Orjuna), ter neovisni novinar Domagoj Margetić iz Zagreba kroz svoje zloćudne komentare u nekim beogradskim novinama i televiziji.

Ucjene EU i stav Hrvata

Politički je najsramotniji dio u svezi Ante Gotovine i suda u Haagu, kako je Europska Unija ucjenjivala izručenjem Gotovine političko-ekonomsku integraciju Hrvatske u EU. Hrvatska je javnost još od početka bila na to ogorčena uz masovnu podršku generalu Gotovini i protivila se izručenju. Anketa iz ožujka 2005. godine o odgodi početka pregovora s EU pokazala je da samo 7% gradjana smatra kako je Gotovina stvarni krivac odgode. Što se tiče generalova mogućeg izručenja, 56% je bilo protiv, a 28% za. Mjesec dana nakon uhićenja napravljena je nova anketa: 61% gradjana je izjavilo da je generalovo uhićenje loša vijest, a samo 14% da je dobra. Dakle, hrvatska je javnost na vijest o uhićenju reagirala posve suprotno od korumpirane hrvatske vlasti. Jednak postotak tj. njih 61%, smatraju da optužnica nije utemeljena, a 50% da će sudjenje u Haagu biti pristrano i neobjektivno, što se nažalost po očekivanju većine i obistinilo.

Vojni položaji

• od 1. siječnja 1973. do 1978. - služi u 2. padobranskoj pukovniji Legije stranaca - 2e REP (Régiment Étranger de Parachutistes)
• od 1991 do 1992. - služi u 1. gardijskoj brigadi 'Tigrovi' Hrvatske vojske
• 1992. - zapovjednik HVO u Livnu
• od 9. listopada 1992. do 12. ožujka 1996. - zapovjednik 6. operativne zone kasnije Zbornog područja Split
• od 12. ožujka 1996. do 29. rujna 2000. - glavni inspektor Inspektorata HV

Vojni činovi

Legija stranaca: caporal-chef (čin specifičan za francusku vojsku - približno kao glavni razvodnik)

Hrvatska vojska: 1991. bojnik

• od 1992. - brigadir
• studeni 1994. - general-bojnik
• kolovoz 1995. - general-pukovnik

Odlikovanja

• 26. svibnja 1995. - Red kneza Domagoja s ogrlicom
• 26. svibnja 1995. - Red bana Jelačića
• 20. svibnja 1996. - Red hrvatskog trolista
• 20. svibnja 1996. - Red hrvatskog križa
• 20. svibnja 1996. - Red Nikole Šubića Zrinskog
• 20. svibnja 1996. - Spomenica domovinske zahvalnosti
• 24. svibnja 1997. - Red Ante Starčevića

Literatura

• Nenad Ivanković: Ratnik, Zagreb 2006.
• Janko Bobetko: Sve moje bitke, Zagreb, 1996.
• Petar Šimac: Svjedočanstva o Domovinskom ratu u Dalmaciji 1991.

Poveznice

• Karizmatski Hrvati
• Detuđmanizacija
• Hrvatska vojska
• Domovinski rat
• Franjo Tuđman
• Mladen Markač
• Đuro Brodarac
• Mirko Norac