Dimitrija Demeter
| Dimitrija Demeter | |
|---|---|
| |
| Opći podatci | |
| Smrt | 24. lipnja 1872. Zagreb, Austro-Ugarska |
| Narodnost | Hrvat |
Dimitrija Demeter (Zagreb, 21. srpnja 1811. - Zagreb, 24. lipnja 1872.), pjesnik, prevoditelj, publicist i hrvatski književni, kazališni djelatnik i prvi moderni hrvatski dramaturg.
Životopis
Dimitrija Demeter rodio se u Zagrebu 21. srpnja 1811. godine. Potječe iz trgovačke obitelji grčkog podrietla[1] (neki izvori navode i cincarsko i vlaško podrietlo). Bio je pjesnik, pripovjedač i dramski pisac, a medju kulturnim djelatnicima svojega vrjemena posebice je zaslužan za razvitak novijega hrvatskoga kazališta, kojem je od 1840. pa do sredine šezdesetih godina 19. stoljeća bio neprijepornim vodjom. Studirao je filozofiju u Grazu, a medicinu u Beču i Padovi gdje je i doktorirao radnjom o meningitisu 1836. godine.[2] Za vrijeme studija bavio se književnim radom, a nakon povratka sa studija u domovinu priključuje se ilirskom pokretu. Isprva je radio kao liječnik, a od 1841. godine bavi se samo književnošću. U svojim dramskim tekstovima nastojao je spojiti tradiciju stare hrvatske knjiženosti s tendncijama u europskoj drami. Koristio se najčešće povijesnim temama da bi izrazio svoje domoljubne težnje i progovorio o aktualnim društvenim prilikama.
Demeter je jedan od utemeljitelja HNK-a, na njegov poticaj Hrvatski sabor je utemeljio stalno kazalište, kojemu je bio upravitelj i dramaturg.[1] Osim njegova književnog i kazališnog rada treba spomenuti da je 1849. godine Demeter zamijenio Ivana Mažuranića u Beču u odboru za izradu rječnika pravnih i političkih naziva (Juridisch-politische Terminologie). Nakon revolucionarne 1848. godine u skladu s načelom ravnopravnosti naroda i jezika, trebalo je prevesti popis njemačkih pravnih i političkih naziva na sve jezike Austrijskog carstva. Zbog sličnosti slavenskih jezika osnovana je zajednička komisija s posebnim sekcijama za pojedine jezike. Demeter je najviše doprinio za hrvatski jezik i pri završetku posla imenovan je glavnim urednikom hrvatskoga dijela toga rječnika. Rječnik je dovršen potkraj 1849. godine. Najprije je tiskano njemačko-češko, njemačko-poljsko te njemačko-rutensko izdanje, a zajedničko njemačko-hrvatsko-srpsko-slovensko izdanje (Juridisch-politische Terminologie für die slavischen Sprachen Oesterreichs. Deutsch-kroatische, serbische und slovenische Separat-Ausgabe) tiskano je tek 1853. godine. Bio je odbornik Matice ilirske.[3] Uredjivao je almanah Iskra, Südslavische Zeitung, Danicu, Narodne novine, Hrvatski sokol.[1] Demeter je umro u Zagrebu 24. lipnja 1872. godine i pokopan je na pravoslavnom groblju na Pantovčaku a 15. listopada 1885. godine njegovi posmrtni ostatci prenešeni su u Arkadu na Mirogoju.[4] Godine 1906. utemeljena je Demetrova nagrada za dramu.
Književno stvaralaštvo
Pisao je i pripovijetke, feljtone, književne i kazališne kritike, libreta za opere Vatroslava Lisinskog Ljubav i zloba i Porin te drame Dramatička pokušenja I. (1838.) i Dramatička pokušenja II. (1844.), a iznimno je važna njegova uloga u organiziranju kulturnog života u Zagrebu i Hrvatskoj. U ranoj dobi pisao je na novogrčkom a nakon povratka sa studija aktivno se uključuje u preporod i piše hrvatski.[2] Zajedno s Ljudevitom Vukotinovićem, Ivanom Kukuljevićem i Dragojlom Jarnević, stoji na porodu nove književne vrste u Hrvatskoj – novele, kojoj u prvoj polovini 19. stoljeća naziremo skromne početke. No, mnogo veću vrijednost od njegova četiri samozatajna pripovjedna teksta ima Grobničko polje, daleko najvrjednije Demetrovo književno djelo. Riječ je o poemi objavljenoj 1842. godine u Kolu, kojom je u preporodnom duhu želio obilježiti 600. obljetnicu navodne pobjede Hrvata nad Mongolima na Grobniku. Rastrgana kompozicija, lirske digresije, atmosferičnost – sve to podsjeća na bajronovsku poemu, a sličan ton pronaći ćemo i u posljednjem pjevanju Mažuranićeva epa Smrt Smail-age Čengića, što potvrdjuje da je Demeter na svoje suvremenike izvršio plodan utjecaj. Pjesma Hrvata, poznata po svojem prvom stihu Prosto zrakom ptica leti, takodjer je dio Grobničkog polja. Uglazbio ju je Vatroslav Lisinski i ubrzo je postala najpjevanija hrvatska budnica.
Grobničko polje
Jedno od njegovih najpoznatijh ostvarenja je ranoromantička poema Grobničko polje, nastala 1842. godine u povodu 600. obljetnice bitke na Grobničkom polju, gdje su prema legendi Hrvati porazili Tatare (Mongole). To djelo u svim elementima pokazuje da ga je pisao doista talentiran stvaratelj, iako mu je to bio literalni prvijenac.
U njemu se isprepleću dva osnovna motiva: motiv krajolika i motiv domoljublja. Isto tako po uzoru na Byrona u Grobničkom polju pojavljuje se pojam svjetske boli. Demeter se koristi desetercima i dvanaestercima kako bi izbjegao monotonu šablonu narodne pjesme, a ističući u prvi plan slikanje snažnih karaktera junaka i njihove strasti, on svojoj poemi umjesto narativne epske tendencije daje jaku dramatsku notu, posjećajući nas na Byronovo stvaralaštvo.
Temeljna se vizija pjesnikova svodi na isticanje općeljudskog problema: borbe između dobra i zla, pri čemu dobro uvijek na kraju pobjeđuje, pa taj Demetrov spjev-poema u mnogočemu, i stihom i temom, najavljuje najznačajnije djelo toga književnog razdoblja, spjev Smrt Smail-Age Čengića Ivana Mažuranića. Unutar poeme posebno mjesto zauzima Pjesma Hrvata, osmeračka budnica danas najpoznatija po svom početnom stihu "Prosto zrakom ptica leti". Uglazbio ju je Vatroslav Lisinski i bila je iznimno popularna u razdoblju ilirizma.[1]
Pri pisanju Grobničkog polja koristio je sljedeće izvore:
- Ivan Tomašić: Ljetopis, napisan 1582. godine.
- Antun Vramec: Hrvatska kronika, napisana 1588. godine.
- Pavao Ritter Vitezović: Kronika aliti spomen vsega svita vikov, napisana 1696. godine.
- Andrija Kačić Miošić: Korabljica, napisana 1760. godine.
Djela
- Dramatička pokušenja, I, Zagreb, 1838., II Beč, 1844.
- Grobničko polje, Kolo, I, Zagreb, 1842.
- Ljubav i zloba: izvorna opera u dva čina / u muziku stavio Vatroslav Lisinski, Zagreb, 1845.
- Otac i sin, Zagreb, 1882.
- Teuta: tragedija u pet čina ; Grobničko polje: pjesan / Dimitrija Demeter ; uvodom popratili Vlad. Mažuranić i Fr. Marković, Zagreb, 1891.
- Porin: opera V. Lisinskoga / rieči od Dimitrije Demetra, Zagreb, 1897.
- Porin: junačka opera u 5 činova / spjevao Dimitrije Demeter ; preradio Mirko Polić, Osijek, 1921.
- Grčke lirske pjesme D. Demetra, Građa za povijest književnosti hrvatske, knj. 28, Zagreb, 1962.
- Članci, Grobničko polje, Teuta, PSHK, knj. 31, Zagreb, 1968.
- Izabrana djela / Dimitrija Demeter, (priredio Nikola Batušić, prijevod pjesama s novogrčkog Šime Jurić), Zagreb, 1997.
- Izbor iz djela / Dimitrija Demeter, (priredila Helena Peričić), Vinkovci, 1999.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Proleksis enciklopedija: Demeter, Dimitrija Preuzeto 8. studenog 2014.
- ↑ 2,0 2,1 Ivo Frangeš: Povijest hrvatske književnosti: Ivo Frangeš, Ivan Martinčić, Nedjeljko Mihanović, Vesna Frangeš, Milorad Živančević: Leksikon pisaca: Dimitrija Demeter Preuzeto 8. studenog 2014.
- ↑ Matica hrvatska: Dimitrija Demeter (1811-1872) Preuzeto 8. studenog 2014.
- ↑ Mirogoj: Povijest: Početak gradnje arkada Preuzeto 8. studenog 2014.
