Dubrovačke prekomorske nastanbe

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Dubrovačke prekomorske nastanbe (prekooceanske naselbine ranih Dubrovčana od 15.- 17. stoljeća): - U doba prekomorskih odkrića, istodobno i zajedno s prvim Europljanima koji su zaplovili preko oceana do inih kontinenata, u tomu su sudjelovali i naši Dubrovčani. Oni su započeli s prekooceanskim plovidbama već krajem 15. i najviše od 16. stoljeća, većinom u zajedici s ranim Portugalcima i već prije španjolskih oceanskih ekspedicia. Rani Dubrovčani u načelu nisu osvajali prekomorske kolonije kao Portugalci, Španjolci i Englezi, nego su samo stvarali trgovačka zastupništva (emporije) uglavnom za prijateljsku razmjenu prekomorske robe s domorodcima.

Dubrovačke karake su onda bile medju najvećim i najboljim trgovačkim brodovima za prekooceanske plovidbe, pa su već tada plovile preko Atlantika i Indijskog oceana sve do zapadnog Pacifika. Ovi naši Dubrovčani u prekomorskim zemljama nisu nastupali kao grubi kolonijalni osvajači, nego su kao diplomatski trgovci uz atraktivne poklone uspostavili prijateljske veze s raznim domorodcima, koji su od njih preuzeli niz hrvatskih društvenih i tehničkih pojmova pa ih asimilirali u domaćem govoru. Najvažniji rani trgovački emporiji, a koje su prvi utemeljili stari Dubrovčani već do 16. st., bili su:

  • Indianski otok Roanoac (potom engl. Roanoke) nakon brodoloma uz rt Hatteras, sad na jugoiztoku SAD.
  • Južnoafrička rana luka São Braz (Sv. Blaž) jugoiztočno uz noviji Capetown, na jugu Južne Afrike.
  • Indijska lučica São Braz blizu rane portugalske luke Goa na jugozapadnoj obali Indije.
  • Dubrovački trgovački emporij Velakula u ranoj Melaneziji na otočju Samoa u zapadnom Pacifiku.

Abstract

Dubrovnik's trans-oceanic emporia: - The maior ships of Karaka type from port Dubrovnik (medieval Rhagusium) between 15th-17th centuries yet navigated from Adriatic in Atlantic, and Indian Ocean up to western Pacific. They founded there some early commercial emporia, including e.g. Roanoac isle (now Roanoke) at cape Hatteras, port São Braz at recent Capetown, then Gandaulim (also São Braz) at Indian port Goa, and Velakula in Pacific Samoan isles, etc.

Croatoan na otoku Roanoac

Neke poviesne naznake, a koje bi mogle imati veze s američkim Croatanima u Carolini, potječu iz Dubrovačkog arhiva: Odatle je oskudna rana zabilježba iz 15. stoljeća negdje oko god. 1498., kako je malo prije toga tj. krajem 15. stoljeća veća dubrovačka Karaka zaplovila iz Sredozemlja kroz Gibraltar i dalje preko 'zapadnog oceana' - ali se ova više nije vratila natrag zato, jer da je tamo u oluji navodno doživila brodolom.

Po kasnijim neprovjerenim naznakama, dio te rane dubrovačke posade se izgleda spasio iz olupine kod mjesta brodoloma na najbližem kopnu, pa su navodno ondje nastavili živjeti s tamošnjim domorodcima i više se nisu vraćali u zavičaj. Možda bi baš taj zapisani arhivski nestanak karake tj. dubrovački brodolom potom bio prvim izhodištem postanka miešanih polu-Indianaca iz ranog plemena Croatoan od 16. stoljeća oko rta Hatteras u Carolini?. Ovo se zbivalo približno istobno ili tek par godina kasnije, nakon što je Columbo svojim atlantskim plovidbama tek odkrivao Ameriku. Vidi o Dubrovčanima u Americi još pobliže: Croatoan: naši polu-Indianci.

Izkon i poviest Croatana

Postoji više hipoteza o njihovom podrietlu, a najpoznatija je kako su to miešani potomci Indianaca Hatteras i najranijih bielih doseljenika (njih oko 120) medju njima je dosta bilo dubrovačkih pomoraca što su se 1587. naselili na otoku Roanoac (danas Roanoke) koji leži pred obalom Sjeverne Karoline blizu rta Hatteras. Naselje u kojem su živjeli nazvano je zatim 'Lost Colony' (Izgubljena kolonija) jer su stanovnici netragom nestali, tj. vjerojatno su se pripojili tim Indiancima i odselili. Stoga mnogi današnji Lumbee imaju ista prezimena kao i nestali kolonisti. Prema Adolph Dial-u, povjesničaru iz plemena Lumbee, Croatani i Englezi su sudjelovali u stvaranju današnjih Lumbee Indianaca.

Današnji nadimak 'Croatan' dobilo je ovo pleme po nadpisima CRO i 'Croatoan', koji su bili ureznareni na jednom stablu i na ogradnom plotu. Druga je hipoteza, kako su Lumbee miešani potomci plemena Cherokee, Tuscarora i iztočnih Sioux-a. Tiekom 1800-tih godina su Lumbee bili nazivani imenom "Croatan Indians", jer da su izgledali poput Indianaca ali su živjeli poput bielih naseljenika. Sjeverna Karolina im je dala poseban legalni status, uključivo i pravo da imaju svoje vlastite škole. Prva njihova škola 'Croatan Normal School' otvorena je 1887. u Pembroke-u u Sjevernoj Karolini, a danas je to 'Pembroke State University'.

  • Danas su Lumbee/Croatans najveće samostalno pleme iztočno od rijeke Mississippi, a prama popisu iz 1990. bilo ih je 48.000. Oni čine najveću indiansku grupu bez rezervata i mnogi žive i rade od zemlje. Lumbee ili Croatan Indijancima odbijen je federalni status 'Indijanskog plemena' zbog visokog postotka miješane krvi, kako one iz drugih plemena tako i crnačke. Lumbee su naime bili poznati po tome što su pružali utočište izbjeglim crnačkim robovima. Lumbee su danas organizirani u više plemena: Kaweah Indian Nation iz Sjeverne Karoline, pa pleme United Lumbee Nation of North Carolina and America. Još treba napomenuti da se i ostatci Cheraw Indijanaca prodaju pod Croatane nazivavši sebe Lumbee Tribe of Cheraw Indians.
  • Lost Colony center for Science and Research, je danas službeni znanstveno-istraživački centar uz otok Manteo (bivši Roanoke) koji se od 1998. bavi poviestnim, arheoložkim, genealožkim i biogenetskim analizama (DNK) svih dostupnih tragova prvobitnih doseljenika i okolnih Indianaca (The Croatan Project, East Carolina University).
  • Kod novijih potomaka Croatana (sada Lumbee) su od pomorske doselidbe uz biološke i ine tragove još uviek očuvane i poneke hrvatske rieči u sličnom značenju: npr. riba = riba, suton = predvečer, dare = poklon, lane = mlada srna, naise = naše, pokochen = pokošen, yonoke = junak, wissakae = visok, itd. (B. Ručević, Split 2014.)

Rani Dubrovčani do Južne Afrike

Već par godina nakon što je prvi Europljanin, portugalac Bartholomeu Diaz oplovio rt Dobre Nade, tu su pred pola tisućljeća tj. krajem XV. stoljeća naši Dubrovčani kao portugalski saveznici osnovali već 1490tih u Južnoj Africi najranije europsko naselje São Braz (Sv. Blaž) u južnoj uvali Sv. Blaža - danas je to Mossel Bay izmedju rtova Agulhas i Dobre Nade. To je naše pradavno naselje izmedju 1490.- 1652. poslužilo kao rana pomorska baza za opskrbu i odmor dubrovačkih, portugalskih i inih europskih brodova koji su prije otvorenja Sueza tuda stoljećima plovili za Indiju, Australiju i ostale istočne obale.

Stoga je i glavna pomorska ruta ranih Dubrovčana vodila oko Južne Afrike i Indijskog Oceana do rane portugalske luke Goa u jugozapadnoj Indiji, gdje je istodobno, već od kraja 15. st. takodjer osnovano istoimeno dubrovačko predgradje São Braz (Sv. Blaž) blizu grada Goa. Ova je dubrovačka kolonija na jugu Afrike narasla najveća oko 1530.- 1540. s više tisuća ranih južnoafričkih Hrvata i gustim brodskim prometom, a kasnije nakon pridolaska Nizozemaca u Južnu Afriku od 1652. godine su Dubrovčani tamo potisnuti i nakon 17. stoljeća postupno asimilirani.

Ipak je unatoč novije kolonialne anglizacije, tamo sve dosad preostao po ranijim Dubrovčanima naziv susjednog rta: Cape of St Braz (Rt Sv. Blaža) - kao zadnja južnoafrička uspomena na naše pradavno dubrovačko naselje Sv. Blaža. Novije manje doselidbe Hrvata, većinom jadranskih čakavaca u Južnu Afriku su potom opet počele tek prije 2 stoljeća, ali je tamošnja hrvatska zajednica dosad ostala razmjerno manja pa ne prelazi desetak tisuća naših doseljenika. Vidi još pobliže o južnoafričkim Hrvatima: Južna Afrika i Hrvati.

Dubrovčani na jugozapadu Indije

Još do kraja 20.st. je najmanje iseljenih Hrvata izvan Europe bilo u Africi (tek dvadesetak tisuća) dok ih je u Aziji donedavna stalno živilo blizu 50.000. Prije toga je kroz Novi vijek od 16.- 19.st. najveća hrvatska kolonija bila São Braz (Sv. Blaž) uz luku Goa na jugozapadnoj obali Indije.

Ondje su rani Dubrovčani u savezu s prvim Portugalcima još od 1490tih osnovali tu našu koloniju kao glavni dubrovački emporij za trgovinu oko Indijskog Oceana, ali je potom ova naša naselidba kasnijom asimilacijom dosad nestala i tu je danas indijsko naselje Gandaulim.

Crkva sv. Vlaha u Goi

Danas obnovljena crkva

Tijekom stoljeća opala je uloga Goe u trgovini začina, pa se iz toga dijela Indije povukla većina kršćanskih trgovaca. S njima su otišli iz svoje prve kolonije Dubrovčani, nu i danas se u Gou uzdiše bogato urešen hram Svetoga Vlaha, iz 16. st., kao znak prisutnosti Dubrovčana u tom dijelu svieta.

U unutrašnjosti crkve Sao Braz nalaze se tri oltara, glavni i dva pobočna. Središnji je posvećen sv. Vlahu i sagradjen je u drvu, a u jednom njegovu dijelu naslikan je svetčev lik u biskupskom ornatu. Posebnu zanimljivost predstavlja zvono na crkvi koje su sa sobom donijeli Dubrovčani. Na njemu se nalazi reljefni lik sveca s gradom u ruci, ikonografija prepoznatljiva izključivo za Dubrovnik i Republiku.

Istoga dana, 3. veljače, kada Dubrovnik slavi svoga zaštitnika, zaštitnika Sv. Vlaha, u indijskoj Goi stanovnici sela Gandaulim izlaze u procesiju svome svetcu Sao Brazu (Sv. Vlahu) u čast, hodočasteći iza njegova kipa do istoimene crkve. Poznato je da su dubrovački kapetani, poput Vice Bune-Petrova, oporučno dio svog imetka namjenjivali upravo za crkvu Sv. Vlaha.

Godine 2007. održane su razne donatorske večeri na području Dubrovnika, za pomoć pri obnovi crkve sv. Vlahe u Indiji.

Rani Dubrovčani u Melaneziji

Danas je nazočnost Hrvata u Melaneziji neznatna i osim nekoliko naših katoličkih misionara (Nova Gvineja i Salamunovi Otoci), ovo područje razmjerno rjedje posjećuju naši turisti i pomorci. Ipak u starijoj povijesti Melanezije za vrijeme prekomorskih otkrića, tu su već od kraja 16. stoljeća važnu ulogu odigrali dubrovački pomorci kao saveznici Španjolaca. Prvi i najpoznatiji među njima bio je starohrvatski moreplovac i istraživač, kapetan Vice Bune-Petrov (1559.- 1612.) koji je s našim dalmatinskim mornarima iz indijske luke Goa, gdje je od kraja srednjeg vijeka bio dubrovački trgovinski emporij Sao Braz (Sv. Vlaho), odplovio preko Indijskog Oceana na iztok do nedavno odkrivenih španjolskih Filipina.

Tamo se opskrbio za daljnje ekspedicije na tad još jedva poznati jugozapadni Pacifik (Tihi Ocean), koje su potrajale kroz dva desetljeća od god. 1580.-1597., pa je pritom iztražio veći dio Melanezije. Najprije je detaljno oplovio sjeveroiztočne obale nedavno otkrivene Nove Gvineje i niz susjednih otoka, a potom se zaputio na otvorenu pučinu Tihog Oceana gdje je oplovio i pobliže iztraživao tad još jedva poznate skupne otočja Bismarck i Solomunsko Otočje. Nakon toga se od 1595.-1599. zaputio još dalje u posve nepoznati južni Pacifik, gdje je prvi od Europljana odkrio i oplovio većinu otočja Novi Hebridi (danas Vanuatu).

Potom su u 17. st. Dubrovčani u Melaneziji uspostavili stalno naseljeni trgovački emporij na otoku Velakula (Solomunsko Otočje), gdje se odonda u domorodačkom govoru sve do danas očuvalo desetak naših naziva za uvale, rtove i za cijeli taj otok. Kao trag tih dubrovačkih posjeta, sve donedavno su među ovim otočnim urođenicima kolale prastare legende o posjetama dobrih "Bijelih bogova" koji su u davna vremena plovili oko tih otoka, a pučinu Tihog Oceana ovdašnji urođenici i sada zovu "Kula-Kula" što je povezano s našim dalmatinskim "kulaf" i kvarnerskim kulàp (pučina-ocean).

Današnji tragovi

Nakon proglašenja neovisnosti novih otočnih država Papua-Niugini (Nova Gvineja), Saloma (Solomunsko Otočje) i Vanuatu (Novi Hebridi), umjesto kolonijalnoga englesko-španjolskog mjestopisa koji je zadržan tek za glavne najveće otoke, dijelom su obnovljeni i stari domaći toponimi. Zato je na dalekom zapadnom Pacifiku odnedavna iskrsnulo čak šezdesetak naših naziva na novijim domaćim kartama, pa zato Melanezija danas sadrži najveću skupinu očuvanih hrvatskih toponima izvan Europe. Glavni su među njima u smjeru sjeverozapad-jugoistok, vidi još pobliže o ranim Dubrovčanima na zapadu Pacifika Melanezia i Hrvati:

  • Papua-Niugini - Nova Gvineja (sjeveroistočna obala i otoci): uvale Buna i Milna, susjedni otoci Tamara, Boca, Karkar, Seka, Bili, Beli, Kanap, Kriwina, Iwa, Nada itd.
  • Otočje Bismarck (istočni dio): Siroti, Buka, Jowo, Jame i uvala Torokina, itd.
  • Salamunsko Otočje (domorodački Saloma): otoci Owan, Lina, Velakula, Narovo, Uveli, Rendova, Sawo, Mala, Ulova, pa vulkanski vrhovi Kula i Kolovrat, te otočni rtovi Debeli, Alan, Sokolovi i uvala Voza itd.
  • Novi Hebridi (danas Vanuatu): otoci Rava, Valun, Mata, Mala, Malakula, Nina, Torba, Matas i uvale Marina, Palenta, itd.

Značaj dubrovačkih plovidbi

Prvi mogući tragovi uz još oskudne naznake postoje od 12. stoljeća, kako su već prije naši srednjovjeki pomorci iz Kvarnera i srednje Dalmacije bar ponekad zaplovili dalje izvan Sredozemlja, možda preko Atlantika ili uz sjeverozapadne obale Indijskog Oceana, - ali su to sve većinom još nesigurne legende ili vrlo oskudni rani (dielom glagoljski) zapisi s nejasnim vrjememenskim oznakama. Potom tek od 15.- 17. stoljeća sliede manjeviše sigurne i jasnije dobno datirane oceanske ekspedicie većih karaka starih Dubrovčana, istodobne ili ranije s prvim prekomorskim plovidbama Portugalaca, pa potom Španjolaca i Engleza ter inih europskih pomoraca.

Prema tomu su južni pomorski Hrvati bili medju prvim europskim narodima koji su sudjelovali u prekomorskim odkrićima, - ali za razliku od većine drugih pomorskih sila, hrvatski pomorci na inim prekooceanskim kontinentima uglavnom nisu stvarali osvajačke kolonije, nego samo rana trgovačka predstavništva (emporije) za dobrovoljnu razmjenu egzotične prekomorske robe s tamošnjim domorodcima, s kojima su uzpostavljali pretežno prijateljske veze i dielom su tamo stoljećima dosad legendarno ostali u dobroj uspomeni, kao davni prijateljski posjetitelji prije kasnijih europskih osvajača.

Literatura

  • B. Fel, 198l: Saga America. U.S. Academy of Sciences and Arts & Harward University, Harward.
  • A.S. Eterovich, 2003: Croatia and Croatians, and the Lost Colony. Ragusan Press, San Carlos, Ca.
  • Nenad Bach, 2003: Croatians in South Africa (Are Croats amongst the first settlers in South Africa?).
  • Joel D'Souza, 1999: Croats return to Gandaulim. GoaNow, Goa (India). [1]
  • M. Rac, M.H. Mileković: Overseas trips of Vice Bune in 16th century. Proc. 3 scient. symposia 'Early Croats' (2001-2006), 820 p., ITG - Zagreb 2011.
  • M. Horvat-Mileković: Hrvatski zemljopisni nazivi u Polineziji. Tomislav, 4 / 46, p. 13, Zagreb 1995.
  • V. Foretić: Vice Bune. Pomorska enciklopedija, vol. I: p. 651, Leksikografski institut, Zagreb 1972.
  • J. Luetić: Vice Bune, pomorac i diplomat. Anali Historijskog instituta, sv. I: 255-267, Dubrovnik 1952.
  • Archivium historicum Principati Rhagusii, saeculum XVI (Dubrovnik).

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Almost original compilation available by GNU license, condensed from other correlated articles in actual wiki.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Dubrovačke_prekomorske_nastanbe&oldid=28245"