Dubrovnik (Rhagusium)

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži

Dubrovnik (latin. Rhagusium, talian. Ragusa) je primorski grad na jugoistoku Hrvatske, administrativno središte Dubrovačko-neretvanske županije i jedno od najvažnijih povijesno-turističkih središta Hrvatske.

Abstract

Dubrovnik is the southernmost Croatian city on the Adriatic Sea coast. It is one of the most prominent tourist destinations on the Adriatic, a seaport and the center of Dubrovnik-Neretva county. Its population was 43,770 in 2001. In 1979, the city of Dubrovnik joined the UNESCO list of World Heritage Sites. The prosperity of the city of Dubrovnik has always been based on maritime trade. In the Middle Ages, as the Republic of Ragusa, also known as the fifth Maritime Republic (together with Amalfi, Pisa, Genoa and Venice), it became the only eastern Adriatic city-state to rival Venice. Supported by its wealth and skilled diplomacy, the city achieved a remarkable level of development, particularly during the 15th and 16th centuries. Although demilitarised in the 1970s with the intent of forever protecting it from war devastation, in 1991, after the breakup of Yugoslavia, it was besieged by Serb-Montenegrin forces for 7 months and heavily damaged by shelling.

Zemljopisni položaj

Dubrovnik se nalazi na jugoistočnom Jadranu. Zemljopisne koordinate: 42°66' N - 18°07' E. Grad se razvio na istočnoj obali Jadranskog mora, gdje prestaje niz jadranskih otoka i počinje otvoreno more, pa je to najtopliji dio kopnenih obala Dalmacije, uz znatno više oborina nego drugdje u Dalmaciji. Leži na južnim padinama i u podnožju brda Srđ. Šire dubrovačko područje obuhvaća uski primorski pojas dug oko 250 km, koji se proteže od Kleka na zapadu do Sutorine i rta Prevlaka na istoku.

Demografija

Po popisu stanovništva iz 2001. godine grad Dubrovnik ima 43.770 stanovnika, a 88,39% su Hrvati.

Prigradska naselja

Gradsko područje Dubrovnika sastoji se od 32 naselja: Bosanka, Brsečine, Čajkovica, Čajkovići, Donje Obuljeno, Dubravica, Dubrovnik, Gornje Obuljeno, Gromača, Kliševo, Knežica, Koločep Template:Newdsm, Komolac, Lopud Template:Newdsm, Lozica, Ljubač, Mokošica, Mravinjac, Mrčevo, Nova Mokošica, Orašac, Osojnik, Petrovo Selo, Pobrežje, Prijevor, Rožat, Suđurađ, Sustjepan, Šipanska Luka, Šumet, Trsteno i Zaton.

Početak i širenje

Postoji nekoliko hipoteza o osnutku Dubrovnika (lat. Rhagusium), a razmjerno najčešća, popularno-slavistička je kako je Grad osnovan u 7. st., kad su se Latini iz grada Epidaura (južnije od Dubrovnika, na istom je položaju današnji Cavtat) sklonili pred navalom Avara i Slavena na priobalni otočić Laus (danas Lapad), što znači stijena (Laus --> Lausium --> Rausium --> Ragusium --> Ragusa). Kasnije bi oni Slaveni s kopna izgradili naselje na južnim padinama brda Srđ, na obali nasuprot otočiću i nazvali su ga Dubrava, što znači šuma duba (hrasta). Tijekom vremena bi se dva naselja sve više povezivala da bi se potpuno spojila u 11. st., nasuvši uski kanal što ih je dijelio (današnja ulica Placa tj. Stradun), a u 12. st. i 13. st. zaštitivši se potpuno obrambenim zidinama (dubrovački miri). Prema drugim hipotezama i stvarnim antičkim natpisima, Dubrovnik tj. antički Rhagusium je vjerojatno osnovan i prije 3. st. tj. već u rimsko doba, kao manje antičko naselje na otočiću Laus (Lapad).

Dubrovnik je u početku pisane poviesti bio u sastavu Dalmatinskog temata i priznaje vlast Bizanta. Prvi se puta u ispravama spominje 850. g. Oko 992. g. spalio ga je bugarski car Samuilo. Krajem 10. st. osniva se dubrovačka nadbiskupija i metropolija. Tada postaje crkveno neovisan od Splita. Od 1205. g. Mletačka Republika, koristeći križarski pohod, zavlada Dubrovnikom što traje do 1358. g. U vrijeme mletačke vlasti Dubrovčani dižu tri bune, ali se nisu mogli osloboditi mletačkog gospodstva. Iako je isprva priznavao mletačku vlast, Dubrovnik je uspio očuvati autonomiju jer je birao Malo i Veliko vijeće, Senat i ostale organe gradske samouprave. Komuna je 1272. g. dobila statut. U Dubrovniku se vrlo rano razvija trgovina, posebno sa zaleđem i to ponajprije s Bosnom u doba Kulina bana.

Stanovništvo se dijeli na bogatu vlastelu - patricije (Nobiles cives), gradski puk - pučane, obično na poslovima trgovaca i kapetana, kao i pisara, te kmetove, seljake koji rade za vlastelu i obrađuju zemlju. Patriciji se pokušavaju zatvoriti unutar sebe, no posljedica toga je odumiranje vlastelinskih porodica. Morali su popustiti te sklapati brakove s pučanstvom.

U vrijeme uspona Raške uspješno se obranio od njenih napadaja. U 13. st. vlast Dubrovnika raste na šire gradsko područje i susjedne teritorije. Tako se Lastovo dobrovoljno pripaja Dubrovniku, a od 1333. g. u sastavu Dubrovačke Republike je i Stonski rat tj. Pelješac sa Stonom. Car Dušan (srpski car) je prepustio Dubrovniku kontrolu nad stonskim rtom (Pelješcem) uz naknadu od 500 perpera uz plaćanje poreza. 1345. g. i otok Mljet ulazi u sastav Republike.

Ston je imao veliko strateško značenje za Dubrovnik, jer je time mogao kontrolirati plovidbu oko ušća Neretve i u Mljetskom kanalu. Prostor od Stona do Zatona Dubrovnik je osigurao kad je početkom 15. st. od Bosne kupio Konavle (istočni dio s gradom Soko 24. 6.1419. te zapadni dio s Cavtatom i Obodom 31. 12.1426.). Tada su utvrđene granice Republike koju od kraja 15. st. priznaju svi dubrovački susjedi. Dubrovnik je potpisao brojne međunarodne ugovore s talianskim gradovima (posebno s Pisom) i ostalim susjedima u zaleđu (Bosna, Srbija), većinom osiguravajući prevlast i povlašteni položaj dubrovačkih trgovaca.

Zadarskim mirom 1358. g. Mletačka Republika se odrekla svih posjeda na istočnoj obali Jadrana u korist Hrvatsko-Ugarske Kraljevine. Dubrovnik je, u uspješnom diplomatskom potezu, prihvatio simboličnu vrhovnu vlast kralja (Ludovika I.), koja nije Hrvatsko-Ugarskoj davala doslovno nikakav utjecaj nad komunom i plaćao danak od 500 dukata, čime se osigurao i od nasrtaja Venecije. Od tog vremena Dubrovnik sve više izgrađuje svoju samostalnost i neovisnost. Kneza biraju sami Dubrovčani, a nakon smrti Ludovika I. 1380. g. razvija se u samostalnu i priznatu Republiku.

Razvoj Dubrovačke Republike

Dubrovačka Republika je bila patricijska aristokratska republika u kojoj je vlast imala vlastela okupljena u Velikom vijeću (parlament). Veliko vijeće je biralo gradsko činovništvo - Vijeće umoljenih (Senat) koje se brinulo za vanjske poslove, te Malo vijeće (izvršna vlast). Knez se birao na 1 mjesec kako bi se spriječila ikakva korupcija. Dubrovnik nije imao stalnu vojsku, već samo redare i stražu, a ako je bilo potrebno, uzimao je plaćenike. U 15. st. imao je oko 40.000 stanovnika, što ga je činilo jednim od većih gradova u Europi (London oko 50.000, Firenca preko 100.000)

Dubrovačka Republika doživljava svoj procvat u 16. st., kada Dubrovčani uspješno uspostavljaju trgovačke veze s Turcima: iako im plaćaju danak, zadržavaju slobodu, neovisnost i povlastice slobodne trgovine na cijelom području Osmanskog Carstva. Dubrovčani su već od ranije imali svoja uporišta na Balkanu i uspješno razvijaju trgovinu s Turskom, ali i Italijom i Španjolskom. U bugarskom glavnom gradu Sofiji, postojala je Crkva sv. Marije i sv. Vlaha, koju je puk nazivao "Dubrovačka crkva" i koja je dugo vremena bila jedino mjesto u Osmanskom Carstvu u kojem je kršćanima bilo dopušteno služenje misa.

Trguje se rudarskim, poljodjelskim i stočarskim proizvodima, manufakturnom robom, solju i dr. U 16. st. Dubrovnik je imao jaku mornaricu (oko 180 brodova), po jačini i veličini treću u svijetu. Dubrovački su brodovi prevozili robu stranih trgovaca, plovili obalama Sredozemnog mora i stizali sve do Engleske, a postoji i dokazani slučaj da je dubrovačka karaka došla do obale Sjeverne Amerike, gdje su se pomorci pomiješali s lokalnim stanovništvom (Indijancima). Također je poznata dubrovačka kolonija u mjestu Goa i Gvendolin u Indiji, gdje još postoji Crkva sv. Vlaha, zaštitnika Dubrovačke Republike i Dubrovčana i poneki potomci dubrovačkih trgovaca.

Temelj gospodarstva Dubrovnika činila je posrednička trgovina i pomorstvo, ali i obrt i veleobrt. U 15. st. organiziraju se prve radionice za proizvodnju sukna, stakla i sapuna. U to vrijeme Dubrovnik je imao i prosvjetne, socijalne, komunalne i gospodarske ustanove. U 16. st. zahvaljujući trgovini i pomorstvu, u Dubrovniku se akumuliraju znatna financijska sredstva. Utemeljuju se jača trgovačka i pomorska poduzeća, ali se i produbljuju socijalne razlike između pučana, pa se bogatiji izjednačuju s vlastelom. Dubrovnik se izgrađuje prihodima od obrta i trgovine.

U Dubrovniku je najviše poštovana bila sloboda. Imao je svoju zastavu s likom zaštitnika sv. Vlaha i drugu sa slovima "LIBERTAS" (lat. Sloboda), grb i vojsku. Uspostavio je razgranatu mrežu diplomatskih i trgovačkih predstavništava u mnogim europskim zemljama. Njihove interese na dvorovima europskih vladara zastupaju njihovi poklisari, dok konzulati štite interese dubrovačkih pomoraca. Važan zaštitnik dubrovačke slobode bila je Španjolska, a najveći neprijatelj njegovoj neovisnosti i slobodi Venecija. U drugoj polovici 16. st. opada moć Dubrovnika. Uzroci su u velikim zemljopisnim otkrićima i revoluciji cijena koja obezvrjeđuje novac. Dubrovački bankari manje ulažu u brodarstvo i obrt, jer nedostaje kapitala, a konkurencija francuskih, engleskih i nizozemskih pomoraca je sve veća. U Dubrovniku se između 1627. i 1701. godine kovao Artiluk, srebreni novac.

Opadanje i kriza

Godine 1667. Dubrovnik je zamalo uništio snažan potres u kojem je stradao velik broj Dubrovčana, dok je mnogo zgrada porušeno. Potres 1667. nije bio jedini dogodjaj koji je uzrokovao opadanje moći Dubrovačke Republike, naime otkrićem Amerike trgovački su se putovi premjestili na Atlantik, izgradnja splitske luke od strane Mlečana te činjenica da više nisu imali monopol na trgovinu s Turcima jedni su od glavnih uzročnika. Potres, a nedugo zatim i požar, samo su kruna svih nedaća koje su u to doba zahvatile Dubrovnik.

Nakon višestoljetnog uspješnog balansiranja između dviju velesila u svom okružju - Mletačke Republike i Otomanskog Carstva, opća europska ofenziva na Turke (poraz pod Bečom 1683., kod Mohača 1687.) odrazila se i na Dubrovnik, jer su Mlečani iskoristili slabost Turaka i uzimanjem trebinjskog kotara posve odrezali Dubrovnik od Turskog Carstva i doveli ga u vrlo tešku situaciju. Međutim, mirom u Srijemskim Karlovcima 1699. morala se Mletačka Republika povući iz Popova polja i vratiti ga Turcima, a tom je prilikom provedeno prvo sustavno razgraničenje Turske i Venecije u Dalmaciji. Dubrovčani su se još jednom, ponajprije vještom diplomacijom, oslobodili opasnosti da ih Mletačka Republika okruži i odvoji od zaleđa.

Mirom u Požarevcu 1718. Dubrovčani su napravili koridor između Neuma i Kleka, koji je ostao Turcima. Tako su se Dubrovčani i fizički odvojili od mletačkih posjeda u Dalmaciji. Tijekom ratovanja s Turcima (1683-1699.) Dubrovčani su se odlučili ponovno prihvatiti simboličnu vrhovnu vlast ugarsko-hrvatske krune i obnavljaju ugovor iz 1358. g. U 18. st. ponovno jača dubrovačko gospodarstvo i Dubrovnik izgrađuje jaku mornaricu. Orijentaciju velikih europskih pomorskih sila na Atlantik Dubrovnik koristi za tranzit na Sredozemnom moru, ali su njegovi brodovi plovili i preko Atlantika do Amerike. U 18. st. Dubrovnik ima više od 85 konzulata. Najjači gospodarski činitelj sada je bilo građanstvo, jer su se vlastela nakon potresa 1667. g. prorijedila.

Kraj Dubrovačke Republike

Početkom 19. st. na europskoj sceni se pojavljuje Napoleon, što bitno utječe i na povijest Dubrovnika. 26. 5. 1806. u Dubrovnik ulazi vojska francuskog generala Lauristona, koja okupira Grad, a 31. 1. 1808. maršal Auguste Frederic Louis Viesse de Marmont ukida Dubrovačku Republiku, unatoč protivljenju vlasti Republike. Nakon propasti Napoleona, na Bečkom kongresu 1815. dubrovački diplomati pokušavaju obnoviti Republiku, no ne uspijevaju zbog austrijskih težnji za širenjem teritorija. Pod vodstvom Điva Natalija Dubrovčani dižu bunu 1813. i oslobađaju se strane vlasti, ali za nekoliko mjeseci austrijska vojska ulazi u Grad i prekida pobunu.

Novija povijest

Kad je 1815. službeno prestala postojati Dubrovačka Republika, njezino je ozemlje pripojeno Dalmaciji, kojoj je kulturno i povijesno oduvijek pripadao. Ona je zajedno s Hrvatskom i Slavonijom činila Trojednu kraljevinu Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, koja je do 1918. bila u sastavu Habsburške Monarhije, odnosno Austro-Ugarske.

Nakon Prvog svjetskog rata, raspadom Habsburške Monarhije, Dubrovnik zajedno sa cijelom Hrvatskom, postaje dijelom Države Slovenaca, Hrvata i Srba, koja 1. prosinca 1918. postaje Kraljevina SHS, te 1929., konačno Kraljevina Jugoslavija. Podjelom te zemlje na 33 oblasti, Vidovdanskim ustavom 1921., osniva se 1923. dubrovačka oblast. Ona proglašenjem diktature postaje dijelom Zetske banovine, sa sjedištem u Cetinju. Konačno, 1939., stvara se posebna Banovina Hrvatska, čiji su dijelovi Dubrovnik i okolica.

Godine 1941., proglašenjem Nezavisne Države Hrvatske, njezinim dijelom postaje i Dubrovnik. On je bio sjedište župe Dubrave. Dio projugoslavenskih Dubrovčana odlaze u ustanak protiv NDH, pa se pridružuju ilegalnom antifašističkom pokretu. U Dubrovniku je dijelom bio prisutan fašistički teror, ali nakon rata je nastavljen još puno gorji jugokomunistički teror: stratište na susjednom otoku Daksa itd. Završetkom rata i osnivanjem komunističke Demokratske Federativne Jugoslavije, Dubrovnik ulazi u njen sastav, te postaje dijelom Narodne/Socijalističke Republike Hrvatske, uz ideopolitički pogrom i velike poratne žrtve nad ovdašnjim Hrvatima i dubrovačkom aristokracijom.

U srednjoj i istočnoj Europi krajem 20. st. počinje slabiti sovjetski i jugo-komunistički društveno-politički sustav. Tada u Hrvatskoj počinje djelovati organizirani pokret kojemu je bio cilj slobodna demokratska Hrvatska, koju više nitko ne će gospodarski izrabljivati ni nacionalno ugnjetavati. Godine 1990. održani su višestranački izbori, kojima je srušen komunizam u Hrvatskoj. Najviše je glasova dobila Hrvatska demokratska zajednica, pod vodstvom Franje Tuđmana. Iz Dubrovnika su u Hrvatski sabor izabrani jedan nezavisni kandidat i trojica zastupnika s liste HDZ-a. 1991. je održan referendum na kojem se većina Dubrovčana opredijelila za neovisnu Hrvatsku.

Istovremeno je proveden i popis stanovništva, po kojem u dubrovačkoj općini živi 70.602 stanovnika, od toga 58.300 Hrvata, 4.735 Srba, te Muslimani i druge nacionalnosti. Znajući za skori rat, većina Srba seli u Republiku Srpsku i Crnu Goru. 1. listopada 1991., pripadnici JNA iz Trebinja i crnogorski dobrovoljci - počinju oružani napad na Dubrovnik, s ciljem stvaranja velike Srbije. Grad je svakodnevno bombardiran, a najžešće je bilo 6. prosinca 1991.

Od granata je nepovratno stradao križ na Srđu. Isto tako, oštećena je Onofrijeva fontana, franjevački i dominikanski samostan, crkva Sv. Vlaha i druga svetišta, Arhiv, hoteli, električne instalacije i brojne druge zgrade. Međutim je brzo došla pomoć UNESCO-a, pa je grad uglavnom obnovljen.

Konzulati u Dubrovniku

Austrija, Danska, Nizozemska, Velika Britanija

Crkve u Starom Gradu

Dubrovačka Katedrala, crkva Sv. Vlaha, crkva Male braće, crkva Sv. Nikole, crkva Sv. Josipa, Isusovačka crkva, Franjevački samostan, Dominikanski samostan, Srpska pravoslavna crkva, Sinagoga. Festa Sv. Vlaha.

Kulturne organizacije

Dubrovačke ljetne igre

•Dubrovačke ljetne igre

  • Glazbeni festival "Julian Rachlin i prijatelji", je festival komorne glazbe koji se od 2000. godine tradicionalno, krajem ljeta odvija na pozornici u atriju Kneževog dvora. Na festivalu uz utemeljitelja festivala, poznatog violinista i violista Juliana Rachlina nastupaju brojni poznati svjetski glazbenici.

Filmski festival Libertas

Libertas Film Festival započeo je 2005. s idejom da se festivalska kulturna ponuda Dubrovnika proširi i filmskom. Festival se odvija tijekom ljeta, a na reportoaru se prikazuju igrani i dokumentarni filmovi nezavisnih produkcija posvećeni promociji slobode iz zemalja diljem svijeta. U natjecateljskom dijelu izabrani filmovi bore se za nagradu Dubravka koju dodjeljuje stručni žiri u kategorijama najbolji igrani film, najbolji dokumentarni film i najbolji kratki film. Film najbolje ocijenjen od strane publike dobiva posebnu nagradu publike. Projekcije se održavaju u dubrovačkom kinu Sloboda, gradskom kazalištu Marin Držić, obnovljenom ljetnom kinu Jadran unutar dubrovačkih gradskih zidina i ljetnom kinu na krovu tvrđave Revelin. Službena web stranica festivala

Filmski festival (DIFF)

Dubrovnik International Film Festival (DIFF) je međunarodni filmski festival koji se u Dubrovniku održava od 2003. godine. Projekt je započet kao inicijativa međunarodne organizacije Dubrovnik Film Institut. Festival je natjecateljskog karaktera. Stručni žiri dodjeljuje nagrade DIFF-a u kategoriji igranog, dokumentarnog i kratkog filma. Osim tih nagrada dodjeljuju se i nagrada publike za najbolji film festivala, nagrada Libertas za životno djelo i nagrada Argosy za izvanredan pojedinačni doprinos u području filmskog stvaralaštva. Službena web stranica festivala

Karantena

Festival suvremenih scenskih umjetnosti Karantena iniciran je 1997. od strane Art radionice Lazareti, dubrovačke udruge koja u svojim kontinuiranim programima želi stvoriti kulturni centar u kojem bi se posjetioci mogli upoznati sa suvremenim umjetničkim izričajem. Festival donosi različita oblike suvremenog alternativnog umjetničkog izražavanja od raznovrsnih performansa, multimedijalnih instalacija te suvremenih plesnih, glazbenih i scenskih radova. Festival od svog početka ima međunarodni karakter te pored domaćih umjetnika na njemu sudjeluju i brojni gosti iz inozemstva.

Kazalište Marin Držić

Dubrovnik je u svojoj povijesti imao bogatu kazališnu tradiciju, brojne pisce, glumce i pozornice. Gradsko kazalište Marin Držić s vlastitim umjetničkim ansamblom osnovano je krajem 2. svjetskog rata. Na svom repertoaru teži uprizorenju djela starih dubrovačkih i drugih zavičajno, tematsko i jezično bliskih autora, uz povremene odmake u smjeru suvremenijih tema. Kazalište povremeno svoja djela prikazuje u sklopu Dubrovačkih ljetnih igara te gostovanja u drugim gradovima.

Naobrazba

Osnovne škole: OŠ MARINA GETALDIĆA, OŠ LAPAD, PŠ Montovjerna, OŠ MARINA DRŽIĆA, OŠ IVAN GUNDULIĆ, OŠ Mokošica, Umjetnička škola Luke Sorkočevića.

Srednje škole

  • Klasična gimnazija Ruđera Boškovića Dubrovnik
  • Gimnazija Dubrovnik
  • Umjetnička škola luke Sorkočevića Dubrovnik
  • Medicinska škola Dubrovnik
  • Pomorsko-tehnička škola Dubrovnik
  • Ekonomska i trgovačka škola Dubrovnik
  • Obrtnička škola Dubrovnik
  • Turistička i ugostiteljska škola Dubrovnik

Sveučilište u Dubrovniku

Template:Glavni Povijest visokog obrazovanja u Dubrovniku je duga i započinje 1624. godine kada su Jezuiti osnovali Collegium Rhagusinum. Senat Dubrovačke Republike 1654 proglasuje ga javnim visokim učilištem na kojemu se izučavala umjetnost i prirodne znanosti. Na tom učilištu obrazovali su se mnogi Dubrovčani tog vremena, među njima i Rugjer Jodzo Bošković, najpoznatiji dubrovački znanstvenik onog vremena koji je obrazovanje poslije nastavio na poznatom Collegium Romanum u Rimu.

U moderno doba, visoko obrazovanje u Dubrovniku počinje s Višom pomorskom školom, Fakultetom za vanjsku trgovinu i turizam i Pomorskim fakultetom. Do osnivanja dubrovačkog Veleučilišta i Sveučilišta visokoobrazovne institucije bile su u sklopu Sveučilišta u Splitu. 1994. godine Sabor Republike Hrvatske je donio novi Zakon o visokim učilištima u kojem se razdvajaju dva smjera u visokom obrazovanju: znanstveni (sveučilišni) odvaja se od stručnog (veleučilišnog). U Dubrovniku se 1996. osniva stručni veleučilišni studij. Nakon što su stvoreni uvjeti za osnivanje sveučilišta, 16. prosinca 2003. osnovano je Sveučilište u Dubrovniku. Danas sveučilište ima veći broj dodiplomskih i poslijediplomskih studija.

ACMT

American College of Management and Technology (ACMT) je visoko obrazovna institucija osnovana međunarodnom suradnjom američkog sveučilišta Rochester Institute of Technology, ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske i veleučilišta u Dubrovniku. Institucija je osnovana 1997. godine i to je jedina obrazovna institucija u Republici hrvatskoj koja nudi završenim studentima diplome koje su ravnopravno priznate u SADu i Hrvatskoj.

Šport

Dubrovnik je poznat kao „vaterpolski” grad.

  • Vaterpolo: "VK Jug": vaterpolo klub, 5 puta prvaci Hrvatske, 21 naslov prvaka bivše države te tri puta europski prvaci, "ŽVK Jug", "VK Dubrovnik", "Dubrovački veterani".
  • Nogomet: NK GOŠK Dubrovnik, nogometni klub
  • Košarka: "KK Dubrovnik", "ŽKK PGM Ragusa"
  • Rukomet: "RK Dubrovnik"
  • Odbojka: "OK Dubrovnik", "Ženski odbojkaški klub Nova Mokošica"
  • Plivanje: "PK Jug"
  • Šah: Šahovski klub Dubrovnik, osnovan 1933. godine
  • Boćanje: "Signalizacija", " Strijelac", "Gromača", "Dubank"
  • Ragbi: ragbi klub "Dubrovnik"
  • Divlja Liga: prvenstvo dubrovačkih kupališta u vaterpolu; Pobjednik 2006 Palace

Poznati Dubrovčani

Literatura

  • Dubrovački statut iz 1272.g., Državni Arhiv u Dubrovniku, 2002.
  • Vinko Foretić, 1980: Povijest Dubrovnika do 1808., NZMH, Zagreb.
  • Vesna Čučić, 2003: Posljednja kriza Dubrovačke republike, MH Dubrovnik, Zagreb-Dubrovnik
  • Josip Bersa, 2002: Dubrovačke slike i prilike, MH Dubrovnik, Dubrovnik. (drugo izdanje)
  • Ilija mitić, 1988: Dubrovačka država u međunarodnoj zajednici. Matica Hrvatska, Zagreb.
  • Vesna Mijović, 2003: Dubrovačka diplomacija u Istambulu. HAZU/Zavod za povjesne znanosti u Dubrovniku, Zagreb-Dubrovnik.
  • Nenad Vekarić, 1998: Stanovništvo Konavala, I.-II., Zagreb-Dubrovnik
  • Marko Margaritoni, 1998: Sveti Vlaho - Povjestice i legende, KS, Dubrovnik-Zagreb.
  • Vinko Foretić, 2001: Studije i rasprave iz hrvatske povijesti, KK Split. Split

Poveznice

Reference

Adapted and elaborated by GNU-license, mostly from Chakavian Wikislavia.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Dubrovnik_(Rhagusium)&oldid=28242"