Gradišćanski Hrvati

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Gradišće (njemački Burgenland, mađarski Őrvidék) je najistočnija i najmlađa pokrajina (Bundesland) Republike Austrije. Površina je 3.965,46 km², od toga pod vodom 286 km² ili 7,2% (Nežidersko jezero itd.), najviše brdo je Geschriebenstein (884 m). Naseljenost Gradišća je 277.569 stanovnika (15. svibanj 2001.) i gustoća je 70 stanovnika/km², a najveći pokrajinski grad i središte je Željezno (Eisenstadt).

SUMMARY

Burgenland Croats (Gradišćanski Hrvati) are ethnic Croats in the Austrian province of Burgenland. Although an enclave hundreds of kilometres away from their original homeland, they have managed to preserve culture and language for centuries. According to the estimation, the total number of Burgenland Croats is 50,000. Burgenland Croats were given landrights by the Austrian Crown during the Turkish wars (1533-1584). This gave the Croats refuge and also provided Austria with a buffer zone between Vienna and the Turks in the South and East. The Croats fled the Turks from the riverland areas of Gacka, Lika and Krbava, Moslavina and an area of present day Northern Bosnia near Tuzla. Because many villages had been pillaged by the Turks, the Crown gave the new settlers land rights and independent ecclesiastic rights. As the Croats had been driven from their homes and farms, they were happy to take up the offer granted by the Kaiser. They subsequently stayed and the present day Burgenland Croats are direct descendants from these settlers. Burgenland Croats also developed their own orthography during the counter-reformation, however, assimilation soon followed with the language being banned from use in churches and schools. After falling under Hungarian rule in the Dual Monarchy, liberal laws regarding ethnicity enabled them to rekindle their language and heritage. However, when a 1900 census revealed that only 18.8% of the population of Burgenland spoke Hungarian, drastic measures of magyarisation were taken, thus revoking many individual and community rights. The Croats gained minority status in the Austrian Treaty of Independence of 1955. Since then they and their culture have undergone somewhat of a renaissance with the language being taught at schools and spoken in Church where there is a large enough minority. Burgenland Croats speak an older version of the modern-day Croatian language. The two variants are mutually intelligible, however, the Burgenland version of Croatian includes phrases no longer used in modern (Serbo-)Croatian as well as certain phrases and words taken from German and Hungarian. Names are often written according to Hungarian orthography due to Magyarisation during the late 19th and early 20th centuries. Nearly all Burgenland Croats are fluent in German.

Zemljopisni položaj

Za razliku od većine austrijskoga ozemlja, veći dio Gradišća se nalazi u panonskoj ravnici, posebno sjeverni dio. Gradišće graniči prema zapadu s austrijskim pokrajinama Štajerskom (Steiermark) i Donjom Austrijom (Niederösterreich); prema istoku s Mađarskom, a dijeli i kratku granicu sa Slovenijom na jugu i Slovačkom na sjeveru.

Povijest Gradišća

U sklopu Austro-ugarske je ranije Gradišće pripadalo magjarskom dijelu monarhije, pa je umjesto «Gradišće» tada u uporabi prevladavao izraz «Zapadna Magjarska». Razpadom Austro-ugarske nakon Prvog svjetskog rata je medju većinskim njemačkim pučanstvom nastao pokret za pripojenje Austriji. Nakon tri godine borbi i dugačkih pregovora je ta pokrajina kao Burgenland priključena Austriji 1921. godine. Od tada je to jedna od ukupno 9 austrijskih Bundesländera ili saveznih zemalja.

Gospodarstvo

Gradišće je – posebno zbog nepovoljnoga položaja tijekom hladnoga rata, ostalo najnerazvijenijom austrijskom pokrajinom. Zbog toga se veliki dio stanovnika iselio tijekom 20. stoljeća, prije svega u veće gradove kao što su Beč i Graz, ali i u Ameriku. Danas je Gradišće jedna od pokrajina koje primaju financijsku i inu potporu za razvoj lokalnog gospodarstva od Europske unije. (Ziel-1-Gebiet: da li netko zna kako se to službeni prevodi?).

Pučanstvo Gradišća

Prema podatcima iz 1991. godine, od oko 250.000 gradišćanskih stanovnika pokrajine Burgenland, Hrvatima se izjasnilo 29.000, a 5.000 Mađarima i 122 posredno Romima, s tim da Romi tada još nisu bili službeno prihvaćeni kao manjina pa se taj zadnji broj odnosi samo na osobe koje su navele romski jezik kao materinski. Predstavnici manjina procjenjuju kako je tamo realan broj Gradišćanskih Hrvata oko 45.000, a Magjara oko 25.000. Posebno glede Roma, stanje je dodatno komplicirano jer se ljudi još uvijek srame romskoga identiteta i podrijetla, pa radije navode neku inu narodnost. Procjenjuje se kako tamo ima nekoliko tisuća Roma.

Gradišćanski Hrvati

Gradišćanski Hrvati, skupni je naziv za pet manjih hrvatskih etničkih skupina nastanjenih na području Burgenlanda (Gradišća) u istočnoj Austriji i susjednim predjelima Magjarske. Medju sobom po imenu i dialektu razlikuju 5 skupina:

Štoji

Štoji su nastanjeni na krajnjem jugu gradišćanskog područja, poglavito u selima Pinkovac (Güttenbach), Nova Gora (Neuberg) i Stinjaki (Stinatz) u okolici grada Gussing. Svoje ime Štoji navodno dobivaju po štokavskom govoru, odnosno mješovitim štokavsko-čakavskim govorima, a nalazimo ga i u dva malena sela na području Gradišćanaca Vlaha, to su Hrvatski Cikljin i Podgorje. Ova zajednica živi i na području Mađarske u selima Narda (Velika Narda i Mala Narda), Čatar (Gornji Čatar), Hrvatske Šice i Petrovo Selo.

Vlahi

Vlahi su druga skupina Gradišćanskih Hrvata naseljena u Gradišću između Štoja na jugu i Dolinaca na sjeveru (takozvana Vlahija), poglavito u selima Bandol (Weiden bei Rechnitz), Sabara (Zuberbach), Čemba (Schandorf), Vincjet (Dürnbach), Ključarevac (Allersdorf), Čajta (Schachendorf), Rorigljin-Širokani (Rauhriegel-Allersgraben); Hrvatski Cikljin (Spitzzicken; ? govori se štokavski),Podgorje (? Podgoria; govori se štokavski)). Vlahi se u Gradišću spominju nakon provale osmanlijskih Turaka u 16. stoljeću, a po svoj prilici bavili su se uzgojem stoke i trgovinom, te su kao libertini imali i privilegirani status. Bili su oslobođeni od tlake, a povjeravane su im (Batthány i Erdödy) i vojne i policijske dužnosti. Govor Vlaha, koji se još očuvao u selima Čajta, Čemba i Vincjet znatno se razlikuje od govora ostalih Gradišćanaca. Njihov govor nazivan i čienski ili čembanski je ikavski u kojem se staroslavenski glas Jat, ovisno o susjednim slovima pretvorio u „e“ ili „i“. pretpostavlja se da stanovnici ovih sela porijeklom iz kraja gdje se Una ulijeva u Savu.

Dolinci

Dolinci su treća, središnja skupina Gradišćanskih Hrvata naseljena sjeverno od Vlaha i južno od Poljanaca u kotaru Gornja Pulja (Oberpullendorf). Njihova sela su Bajngrob (? Weingraben), Dolnja Pulja (Unterpullendorf), Frakanava (Frankenau), Šuševo (Nebersdorf), Filež (Nikitsch), Gerištof (Kroatisch Geresdorf), Mučindrof (Großmutschen), Pernave (Kleinmutschen), Veliki Borištof (Großwarasdorf), Mali Borištof (Kleinwarasdorf), Mjenovo (Kroatisch Minihof), Longitolj (Langental) i Kalištrof (Kaisersdorf). Na području Mađarske žive u selu Unda (Und).

Poljanci

Poljanci su četvrta skupina koja živi u krajevima istočno od grada Mattersburg, zapadno od Nežiderskog jezera u selima Pajngrt (Baumgarten), Rasporak (Draßburg), Cogrštof (Zagersdorf), Klimpuh (Klingenbach), Cindrof (Siegendorf), Prodrštof (Wulkaprodersdorf), Trajštof (Trausdorf), Uzlop (Oslip), Vorištan (Hornstein), Štikapron (Steinbrunn) i Celinfrof (Zillingtal). Poljanci su poznati vinogradari i vinari o čemu je snimljen i dokumentarni film "Vino na Poljanci" u režiji Milorada Samardžije. Među poznatijim Poljancima bio je cindrofski vicenačelnik (od 1971-1977), kotrig općinskog tanača od (1965-1977) i seoski pjesnik Tedi Prior, kojemu je 1989. izašla jedina zbirka "Panonsko šarilo/Pannonisches Allerlei". Od 1977. aktivna je folklorna grupa 'Poljanci'.

Haci

Haci su najsjevernija peta skupina koji žive sjeveroistočno od Nežiderskog jezera. Glavna su im sela Pandrof, Novo Selo (Neudorf) i Bijelo Selo (Pama).

Gradišćanska sela Mađarske i Slovačke

Nešto Gradišćanskih Hrvata još živi u susjednim područjima Slovačke (Hrvatski Grob (Chorvátsky Grob), Hrvatski Jandrof (Jarovce), Devinsko Novo Selo (Devínska Nova Ves) i Čunovo), kao i u Magjarskoj: Hrvatska Kemlja (Horvátkimle]), Bizonja (Bezenye), Koljnof (Kópháza), Vedešin (Hidegség), Temerje (Tömörd), Plajgor (Ólmod), Petrovo Selo (Szentpéterfa), Hrvatske Šice (Horvátlövő), Gornji Čatar (Felsőcsatár), Umok (Fertőendréd), Mala Narda (Kisnarda), Velika Narda (Nagynarda), Hrvatski Židan (Horvátzsidány), Prisika (Peresznye) i Unda (Und).

Naselja Gradišćanskih Hrvata

Navode se po državama naselja u Europskoj Uniji u kojima sada žive Gradišćanski Hrvati:

Austrija

  • Bijelo Selo (Pama)
  • Novo Selo (Neudorf)
  • Pandrof (Parndorf)
  • Uzlop (Oslip)
  • Trajštof (Trausdorf)
  • Cindrof (Siegendorf)
  • Klimpuh (Klingenbach)
  • Cogrštof (Zagersdorf)
  • Vorištan (Hornstein)
  • Štikapron (Steinbrunn)
  • Celindof (Zillingtal)
  • Vulkapodrštof (Wulkaprodersdorf)
  • Otava (Antau)
  • Rasporak (Draßburg)
  • Pajngrt (Baumgarten)
  • Filež (Nikitsch)
  • Veliki Borištof (Großwarasdorf)
  • Frakanava - Dolnja Pulja (Frankenau - Unterpullendorf)
  • Kalištrof (Kaisersdorf)
  • Bajngrob (Weingraben)
  • Bandol (Weiden bei Rechnitz)
  • Stinjaki (Stinatz)
  • Čajta (Schachendorf)
  • Čemba (Schandorf)
  • Pinkovac (Güttenbach)
  • Nova Gora (Neuberg)
  • Veršvar (Rotenturm)
  • Beč (Wien, Vienna)

Magjarska

  • Hrvatska Kemlja (Horvátkimle),
  • Bizonja (Bezenye),
  • Koljnof (Kópháza),
  • Vedešin (Hidegség),
  • Temerje (Tömörd),
  • Plajgora (Ólmod),
  • Petrovo Selo (Szentpéterfa),
  • Hrvatske Šice (Horvátlövő),
  • Gornji Čatar (Felsőcsatár),
  • Umok (Fertőendréd),
  • Mala Narda (Kisnarda),
  • Velika Narda (Nagynarda),
  • Hrvatski Židan (Horvátzsidány),
  • Prisika (Peresznye),
  • Unda (Und).

Slovačka

  • Čunovo
  • Devinsko Novo Selo (Devinska Nova Ves)
  • Hrvatski Grob (Chorvátsky Grob)
  • Hrvatski Jandrof (Jarovce)
  • Rosvar (Rusovce)

Češka

  • Frelištof (Jevišovka)
  • Dobro Polje (Dobré Pole)
  • Nova Prerava (Novy Prerov)

Povijest

Povijest Gradišćanaca započet će pojavom osmanlijskih Turaka, koja će za posljedicu imati iseljavanje hrvatskog stanovništva sa područja Like, Krbave, Korduna, Banovine, zapadne Bosne, Gorskog kotara i Slavonije. Do prvog vala iseljenja dolazi 1530.-tih godina, nakon što su Turci uništili gotovo sva naselja između Une i Velebita i od Kupe do Kapele. Već četrdesetih godina istog stoljeća dolazi do drugog vala iseljavanja stanovnika iz područja srednjovjekovne Slavonije. Do posljednjeg trećeg vala iseljenja doći će pedesetih i šezdesetih godina 16. stoljeća.

Do iseljavanja stanovništva dolazi, osim zbog turske opasnosti, i zbog same politike pojedinih velikaških obitelji, kako zbog obrane od moguće turske invazije, tako i zbog same potrebe za radnom snagom. Pravci iseljavanja išli su prema sjeveru, ali i preko mora u Italiju gdje i danas nalazimo potomke iseljenih Hrvata, odnosno Moliške Hrvate. Kako ratovi s Osmanlijama nisu prestajali novopridošle hrvatske obitelji uspjeli su organizirati uvjete života u novoj domovini, tako da su već u drugom naraštaju prekinute veze sa starim krajem.

Ovisno o kraju iz kojega su došli Gradišćanci su očuvali svoj jezik, odnosno govore iz krajeve kojih potječu: kajkavski, štokavski i čakavski s nizom dijalekata i pod-dijalekata. Kod Gradišćanaca očuvao se i šćakavski staroštokavski i još neki koji su u Hrvatskoj po svoj prilici izumrli.

Zakonom o narodnostima iz 1863. koji je u Ugarskoj osiguravao nemađarima upotrebu materinskog jezika omogućio je da se hrvatski jezik upotrebljava u školama i crkvi kao i razvoj nacionalnog pokreta u 19. stoljeću. Mate Meršić Miloradić 1910. pokreće i novine 'Naše novine' , a oko njega okupljaju se i preporoditelji.

Raspadom Austro-Ugarske (1918.) područje naseljavanja Gradišćanaca pripast će poglavito Austriji koja ukida dvojezične škole (hrvatske su imale 6 razreda) i postupno se uvodi njemački jezik kao službeni. Godine 1976. Austrija ograničava i upotrebu hrvatskog jezika u javnom životu, da bi 1987. bio dijelom ukinut, i uveden kao službe4ni u 6 od 7 gradišćanskih kotara.

Etnografija

Broj gradišćanskih Hrvata u Austriji nije nikada točno ustanovljen, a procjenama, uključujući i Mađarsku i Slovačku, ima ih preko 60,000. Od 1929. godine osniva se Hrvatsko kulturno društvo sa sjedištem u Željeznom koje ima svoje seoske organizacije po cijelom Gradišću. Gradiščćanci svoju kulturu čuvaju i razvijaju preko 450 godina koliko već žive u tome kraju. Posebno se njeguje tamburaška glazba i narodni plesovi (Stinjacko Kolo; Stinatzer Reigen)

Kuhinja Gradišćanskih Hrvata uvjetovana je blizinom austrijske i mađarske kuhinje, ali i nizinskom topografijom. Poznati specijaliteti pripremaju se od pilećeg i guščjeg mesa i voća, kao što su "Burgenländisches Erdbeerkoch", desert od jagoda i Burgenländische Gänseleber ili guščja jetra s lukom.

Literatura

  • BENČIC, Nikola, 1985: Novine i časopisi Gradišćanskih Hrvatov (Knjiga XXXVIII Hrvatskoga štamparskoga društva), Željezno.
  • BENČIĆ, Nikola, 1998: Književnost Gradišćanskih Hrvata od XVI. stoljeća do 1921 (Prinosi za povijest književnosti u Hrvata. Autori i djela, knjiga VII.), Zagreb.
  • BENČIĆ, Nikola i sur. 1982: Deutsch-burgenländischkroatisch-kroatisches Wörterbuch (Nimško-gradišćanskohrvatsko-hrvatski rječnik), Band I. Eisenstadt – Zagreb.
  • BENČIĆ, Nikola i sur. 1991: Gradišćanskohrvatsko-hrvatsko-njemački rječnik (Burgenländischkroatisch-kroatisch-deutsches Wörterbuch), Band II. Zagreb – Eisenstadt.
  • BENĆIĆ, Nikola i sur. 2003: Gramatika gradišćanskohrvatskoga jezika. Znanstveni institut Gradišćanskih Hrvatov, Željezno.
  • BREU, Josef, 1970: Die Kroatensiedlung im Burgenland und den anschlieβienden Gebieten, Verlag Franz Deuticke, Wien.
  • HOLZER, Werner / MÜNZ, Rainer, 1993b: “Landessprachen: Deutsch, Kroatisch und Ungarisch im Burgenland”, in: Holzer/Munz 1993a, 19–85.
  • KINDA-BERLAKOVICH, Andrea Zorka, 2003: “Gradišćanskohrvatski prema hrvatskom standardu”, in: Neweklowsky, Gerhard (ed.), Bosanski-hrvatski-srpski. Aktuelna pitanja jezika Bošnjaka, Hrvata, Srba i Crnogoraca, 111–122 (Wiener slawistischer Almanach, Sonderband 57), Wien.
  • NYOMÁRKAY, István, 2000: Kroatističke studije. Matica hrvatska, Zagreb.
  • NYOMÁRKAY, István, 2005: Rukopisne prodike iz Pannonhalme. Znanstveni Inst. Gradišcanskih Hrvatov / Wissenschaftl. Inst. d. Burgenländ. Kroaten (Biblioteka gradišćanskohrvatske studije 4), Željezno / Eisenstadt.
  • SUČIĆ, Ivo (gl.urednik) 2003: Gramatika gradišćanskohrvatskoga jezika, Znanstveni institut Gradišćanskih Hrvatov, Željezno.
  • UJEVIĆ, Mate 1934: Gradišćanski Hrvati, 2. Auflage. (Jeronimska knjižnica 426), Zagreb.

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Compiled and elaborated by GNU-license, mostly combined from Wikinfo and Wikislavia (partly from Croatian Wikipedia).

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Gradišćanski_Hrvati&oldid=36202"