Gradišćansko-hrvatski jezik

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Gradišćansko-hrvatski jezik (izvorni starohrvatski govori Gradišćanskih Hrvata): javno-internetni kod: ISO 639 hr-AT, engl. Burgenland Croatian, njem. Burgenlandkroatische Sprache, magj. fehérhorvát nyelv, rusk. Градищанско-хорватский язык. Gradišćansko-hrvatski jezik (magjarski: Gradistyei nyelv, Gradiscsei nyelv) je očuvano narječje izvornohrvatskog jezika, dosta različito od današnjega Vukovog standarda u domovini Hrvatskoj. Nijemci su ga nekoć imenovali Wassercroaten Sprache, a Magjari ranije Fehérhorvát nyelv (Bjelohrvatski). Unatoć okružju inih većih jezika su Gradišćanski Hrvati ipak većinom uspjeli očuvati hrvatski jezik do danas. Gradišćansko-hrvatski sada govori približno 70 tisuća Hrvata u Gradišću tj. u istočnoj Austriji, zapadnoj Magjarskoj, jugozapadnoj Slovačkoj i jugoistočnoj Češkoj.

Summary

Burgenland Croatian (gradišćansko-hrvatski jezik) is a regional variety of the Chakavian dialect of Croatian language spoken in Austria, Hungary, the Czech Republic and Slovakia. Burgenland Croatian is recognized as a minority language in the Austrian state of Burgenland where it is spoken by 19,412 people according to official reports (2001). Many of the Burgenland Croatian speakers in Austria also live in Vienna and Graz, due to the process of urbanization, which is mostly driven by the poor economic situation of large parts of Burgenland. Smaller Croatian minorities in western Hungary, southwestern Slovakia and southern Czech Republic are often also called Burgenland Croats. They use the Burgenland Croatian written language and are historically and culturally closely connected to the Austrian Croats. The representatives of the Burgenland Croats estimate their total number in all three countries and emigration at around 70,000.

Pučanstvo Gradišća

Prema podatcima iz 1991. godine, od oko 250.000 gradišćanskih stanovnika pokrajine Burgenland, Hrvatima se izjasnilo 29.000, a 5.000 Mađarima i 122 posredno Romima, s tim da Romi tada još nisu bili službeno prihvaćeni kao manjina pa se taj zadnji broj odnosi samo na osobe koje su navele romski jezik kao materinski. Predstavnici manjina procjenjuju kako je tamo realan broj Gradišćanskih Hrvata oko 45.000, a Magjara oko 25.000. Posebno glede Roma, stanje je dodatno komplicirano jer se ljudi još uvijek srame romskoga identiteta i podrijetla, pa radije navode neku inu narodnost. Procjenjuje se kako tamo ima nekoliko tisuća Roma.

Povijest gradišćanskih Hrvata

U sklopu Austro-ugarske je ranije Gradišće pripadalo magjarskom dijelu monarhije, pa je umjesto «Gradišće» tada u uporabi prevladavao izraz «Zapadna Magjarska». Razpadom Austro-ugarske nakon Prvog svjetskog rata je medju većinskim njemačkim pučanstvom nastao pokret za pripojenje Austriji. Nakon tri godine borbi i dugačkih pregovora je ta pokrajina kao Burgenland priključena Austriji 1921. godine. Od tada je to najistočnija od ukupno 9 austrijskih Bundesländera ili saveznih zemalja.

Hrvati su se doselili na ozemlje Gradišća u granicama povijesnoga hrvatsko-ugarskog kraljevstva, tj. na tlu nekoć zapadne Ugarske u 16. stoljeću. Taj prostor obuhvaća današnji teritorij istočne Austrije, zapadne Magjarske, jugozapadne Slovačke i jugoistočne Češke (Moravske). Pridošli Hrvati su većinom bili iz krajeva najžešće ugroženih turskom navalom, to jest iz ranije povijesne južne Hrvatske, a to su današnji krajevi Korduna, Like, nutarnje Dalmacie i cijeli prostor zapadne Bosne. Po očuvanim pučkim predajama i crkvenim ispravama je to pučanstvo podrijetlom iz okolice Knina, Klisa, Jajca, Udbine, Vrbasa, Sane i Pounja, a njihov broj se procjenjivao na oko 200 tisuća duša.

Broj gradišćanskih Hrvata u Austriji nije točno ustanovljen, a po procjenama uključivo Magjarsku i Slovačku, ima ih preko 60,000. Od 1929. godine se osniva Hrvatsko kulturno društvo sa sjedištem u Željeznom (Eisenstadt) koje ima svoje selske organizacie po cijelom Gradišću. Gradiščćanci svoju kulturu čuvaju i razvijaju preko 450 godina koliko već žive u tom kraju. Posebno se njeguje tamburaška glazba i narodni plesovi (Stinjacko Kolo - Stinatzer Reigen)

Naselja Gradišćanskih Hrvata

Navode se po državama naselja u Europskoj Uniji u kojima sada žive Gradišćanski Hrvati:

Austrija

  • Bijelo Selo (Pama)
  • Novo Selo (Neudorf)
  • Pandrof (Parndorf)
  • Uzlop (Oslip)
  • Trajštof (Trausdorf)
  • Cindrof (Siegendorf)
  • Klimpuh (Klingenbach)
  • Cogrštof (Zagersdorf)
  • Vorištan (Hornstein)
  • Štikapron (Steinbrunn)
  • Celindof (Zillingtal)
  • Vulkapodrštof (Wulkaprodersdorf)
  • Otava (Antau)
  • Rasporak (Draßburg)
  • Pajngrt (Baumgarten)
  • Filež (Nikitsch)
  • Veliki Borištof (Großwarasdorf)
  • Frakanava - Dolnja Pulja (Frankenau - Unterpullendorf)
  • Kalištrof (Kaisersdorf)
  • Bajngrob (Weingraben)
  • Bandol (Weiden bei Rechnitz)
  • Stinjaki (Stinatz)
  • Čajta (Schachendorf)
  • Čemba (Schandorf)
  • Pinkovac (Güttenbach)
  • Nova Gora (Neuberg)
  • Veršvar (Rotenturm)
  • Beč (Wien, Vienna)

Magjarska

  • Hrvatska Kemlja (Horvátkimle),
  • Bizonja (Bezenye),
  • Koljnof (Kópháza),
  • Vedešin (Hidegség),
  • Temerje (Tömörd),
  • Plajgora (Ólmod),
  • Petrovo Selo (Szentpéterfa),
  • Hrvatske Šice (Horvátlövő),
  • Gornji Čatar (Felsőcsatár),
  • Umok (Fertőendréd),
  • Mala Narda (Kisnarda),
  • Velika Narda (Nagynarda),
  • Hrvatski Židan (Horvátzsidány),
  • Prisika (Peresznye),
  • Unda (Und).

Slovačka

  • Čunovo
  • Devinsko Novo Selo (Devinska Nova Ves)
  • Hrvatski Grob (Chorvátsky Grob)
  • Hrvatski Jandrof (Jarovce)
  • Rosvar (Rusovce)

Češka

  • Frelištof (Jevišovka)
  • Dobro Polje (Dobré Pole)
  • Nova Prerava (Novy Prerov)

Značajke gradišćanskog jezika

Gradišćansko-hrvatski ravnomjernije objedinjuje gradišćanske čakavske, štokavske i kajkavske govore, za razliku od domovinskoga službenog standarda koji se svojim rječnikom, gramatikom i sintaksom uglavnom temelji na izvanhrvatskoj novoštokavštini istočne Hercegovine, uz malo asimiliranih kajkavskih riječi i tek neznatno čakavskih. Gradišćansko-hrvatskom književnom mikrojeziku je temelj u Gradišću najraširenija hrvatska čakavica. Znakovito je kako su sva tri hrvatska narječja u Gradišću više ujednačena od sličnih u domovini, najviše zato što ih nije razdvajala višestoljetna vladavina različitih carstava, pa nisu bili podložni različitim jezičnim utjecajima nego su bili pod sličnim jezičnim utjecajem, što je rezultiralo jedinstvenim hrvatskim mikrojezikom Hrvata iz Gradišća.

Nakon organizacie Europske Unije je po službenim zajedničkim načelima EU, taj gradišćanski starohrvatski u istočnoj austrijskoj pokrajini Burgenland proglašen zakonom uz njemački drugim službeno-javnim jezikom. Zajedno sa susjednim EU-zemljama gdje su manjima i s inom diasporom, u EUniji se procjenjije kako imaju oko 70.000 gradišćanskih govornika, koji odnedavna tamo javno i slobodno govore starohrvatski, - što zbog parazitskih vukovaca ne smiju bar 2.500.000 sličnih materinskih govornika u matičnoj Hrvatskoj. I tako je zahvaljujući načelnoj Europi, naš izvorno-pravi hrvatski jezik opet službeno i javno ipak uskrsnuo u inozemnoj Austriji i EUniji, dok naprotiv zbog vukovaca u našoj matičnoj Hrvatskoj, jezično balkanizirani jugo-Hrvati i dalje zaostaju kulturno zarobljeni u nametnutoj jugobalkanskoj vukovštini, unatoč bar djelomičnoj obnovi nekakve neovisne države.

Hrvatski dialekti u Gradišću

U Gradišću se rasprostiru sva tri hrvatska narječja, samo su za razliku od onih u domovini ova tu više ujednačena tj. sličnija medjusobno. Izuzev odnosno-upitnu zamjenicu i još nekoliko sitnica, skoro bi se mogla sva tri svrstati u jedan zajednički gradišćansko-hrvatski mikrojezik.

  • štojsko narječje: govore Štoji u okolici Pinkovaca (Güttenbach), Stinca (Stinatz) i Nove Gore (Neuberg) kao štokavsko-čakavsko miješano narječje
  • vlaško narječje: govore Vlahi (štokavski govor) u Bandolu (Weiden bei Rechnitz), Sabari (Zuberbach), Starem Hodašu (Althodis), Čembi (Schandorf), Vincjetu (Dürnbach), Ključarevcu (Allersdorf), itd.
  • dolinsko narječje: govore Dolinci u okolici Dolnje Pulje (Unterpullendorf), Frakanave (Frankenau), Pernava (Kleinmutschen), itd. Dolinski je čakavski govor.
  • poljansko narječje: govore Poljanci u okolici Neusiedlerskega (Nežiderskog jezera), to je prijelazni čakavski ili kajkavski govor?
  • hacko narječje: to je čakavski koji rabe Haci u okolici Nežiderskog jezera
  • grobski govor rabi pučanstvo naselja Hrvatski Grob, pripada kajkavskom narječju, a i nekoji Hrvati u okolici Nežiderskog jezera govore kajkavski.

'Očenaš' gradišćanski i standardni

Molitva "Oče naš" na gradišćanskom, kajkavici, prekmurskom i hrvatskom standardu:

Hrvatski iz Gradišća Hrvatsko - kajkavski Prekomurski Domovinski standard
Oče naš, ki si na nebesi,

sveti se ime tvoje,
pridi kraljevstvo tvoje,
budi volja tvoja,
kako na nebu tako i na zemlji.
Kruh naš svakidanji daj nam danas,
i otpusti nam duge naše,
kako i mi otpušćamo dužnikom našim,
i ne zapeljaj nas u skušavanje,
nego oslobodi nas od zla. Amen.

Otec naš, ki si na nebéseh,

sveti se Ime tvoje,
pridi kraljestvo tvoje,
budi volya tvoja,
kak na nebu, tak i na zemlji,
Kruha našega vsakdašnjega daj nam denes,
i odpusti nam duge naše,
kak i mi odpuščamo dužnikom našem,
i ne vpelaj nas vu skušavanje,
neg oslobodi nas od zla. Amen.

Oče naš, ki si v nebésaj,

svéti se imé tvoje,
prídi králestvo tvoje,
bojdi voula tvoja,
kak na nébi tako i na zemli.
Krűha našega vsakdanéšnjega dáj nám ga dnes,
i odpüstí nám dugé naše,
kak i mi odpűščamo dužníkom našim,
i ne vpelaj nás v sküšávanje,
nego osloboudi nás od hűdoga. Amen.

Oče naš, koji jesi na nebesima,

sveti se ime tvoje,
dođi kraljevstvo tvoje,
budi volja tvoja,
kako na nebu tako i na zemlji.
Kruh naš svagdanji daj nam danas,
i otpusti nam duge naše,
kako i mi otpuštamo dužnicima našim,
i ne uvedi nas u napast,
nego izbavi nas od zla. Amen.

Himna Gradišćanskih Hrvata

Napisao je Mate Meršić Miloradić:

Hrvat mi je otac, Hrvatica mati
Hrvat sam i sam!
Za Hrvatsku svoju živjet, umirati,
Moram vijek da znam.
Da sam Hrvat, junak, vazda smion, bodar,
To nek znade svijet!
Stijeg, visoko dižem: crven, bijel i modar,
Za nj` ću živjet, mrijet!

Literatura

  • BENČIC, Nikola, 1985: Novine i časopisi Gradišćanskih Hrvatov (Knjiga XXXVIII Hrvatskoga štamparskoga društva), Željezno.
  • BENČIĆ, Nikola, 1998: Književnost Gradišćanskih Hrvata od XVI. stoljeća do 1921 (Prinosi za povijest književnosti u Hrvata. Autori i djela, knjiga VII.), Zagreb.
  • BENČIĆ, Nikola i sur. 1982: Deutsch-burgenländischkroatisch-kroatisches Wörterbuch (Nimško-gradišćanskohrvatsko-hrvatski rječnik), Band I. Eisenstadt – Zagreb.
  • BENČIĆ, Nikola i sur. 1991: Gradišćanskohrvatsko-hrvatsko-njemački rječnik (Burgenländischkroatisch-kroatisch-deutsches Wörterbuch), Band II. Zagreb – Eisenstadt.
  • BENĆIĆ, Nikola i sur. 2003: Gramatika gradišćanskohrvatskoga jezika. Znanstveni institut Gradišćanskih Hrvatov, Željezno.
  • BREU, Josef, 1970: Die Kroatensiedlung im Burgenland und den anschlieβienden Gebieten, Verlag Franz Deuticke, Wien.
  • HOLZER, Werner / MÜNZ, Rainer, 1993b: “Landessprachen: Deutsch, Kroatisch und Ungarisch im Burgenland”, in: Holzer/Munz 1993a, 19–85.
  • KINDA-BERLAKOVICH, Andrea Zorka, 2003: “Gradišćanskohrvatski prema hrvatskom standardu”, in: Neweklowsky, Gerhard (ed.), Bosanski-hrvatski-srpski. Aktuelna pitanja jezika Bošnjaka, Hrvata, Srba i Crnogoraca, 111–122 (Wiener slawistischer Almanach, Sonderband 57), Wien.
  • NYOMÁRKAY, István, 2000: Kroatističke studije. Matica hrvatska, Zagreb.
  • NYOMÁRKAY, István, 2005: Rukopisne prodike iz Pannonhalme. Znanstveni Inst. Gradišcanskih Hrvatov / Wissenschaftl. Inst. d. Burgenländ. Kroaten (Biblioteka gradišćanskohrvatske studije 4), Željezno / Eisenstadt.
  • SUČIĆ, Ivo (gl.urednik) 2003: Gramatika gradišćanskohrvatskoga jezika, Znanstveni institut Gradišćanskih Hrvatov, Željezno.
  • UJEVIĆ, Mate 1934: Gradišćanski Hrvati, 2. Auflage. (Jeronimska knjižnica 426), Zagreb.

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Adapted by GNU license almost from Croatian Wikipedia and Wikinfo.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Gradišćansko-hrvatski_jezik&oldid=36201"