Hrvatski pleter
![](/m/images/8/8a/Vi%C5%A1eslavova_krstionica.png)
Hrvatski pleter, znan i kao troplet je geometrijski ukras svojstven starohrvatskoj kulturi. Starohrvatske pletere nalazimo gotovo posvuda gdje je hrvatska kultura imala veći ili manji utjecaj, uglavnom u i na crkvama koje su građene predromaničkim hrvatskim slogom u razdoblju od 9.-12. st. ter u i na ranohrvatskim samostanima iz istog razdoblja.
Poviest
Pleter se pojavljuje u ranoj mezopotamskoj simbolici, potom u antičkoj, rimskoj i bizantskoj umjetnosti, a osobito je bio proširen u doba predromanike i rane romanike (od V8. do 9. st.), kada su se njome urešavali zamalo svi dijelovi crkvene arhitekture (okviri prozora i vrata, zabati) i crkveni namještaj (ciboriji, pluteji) na prostranu području od Španjolske do Ugarske, s najjačim središtima u gornjoj Italiji i Hrvatskoj u jadranskom pojasu (starohrvatsko doba) ter na području Armenije i Gruzije kao dekor kamenih crkava u razdoblju od 11. do 13. st.[1]
U Hrvatskoj se među najstarije primjerke s pleternom ornamentikom ubrajaju arhitrav iz Muća sa spomenom bana Branimira (888.) i zabat s imenom bana Muncimira iz Uzdolja kraj Knina (895.), a najljepši su primjerci iz crkava u Biskupiji kraj Knina, Ždrapnju i Žažviću kraj Bribira, Rižinicama kraj Solina te u Zadru (plutej iz katedrale) i Splitu (oltarna pregrada u crkvici sv. Martina). Nasuprot tisućama ulomaka pleternih reljefa u Dalmaciji, na sjeveru su dosad nadjena samo dva: jedan u Loboru i jedan kraj Iloka.[2]
Izvori
![]() |
Ovaj je članak dio portala Hrvatski nacionalizam |
- ↑ http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=48715
- ↑ Radovan Ivančević, Umjetnost razdoblja život I., Profil, Zagreb, 2001., str. 190.