Hvar (For)
| Hvar | |
|---|---|
| |
| Podatci | |
| Položaj | Jadransko more |
| Država |  ???
|
| Glavno naselje | Hvar |
| Površina | 297 km² |
| Najviši vrh | Sv. Nikola, 628 m |
| Obalna crta | 270,001 km |
| Broj pučanstva | 11,500 (2011.) |
"Hvar" (= jugo-štokavski; domaće-čakavski: For ili šćakavski Hvor, grč. Pharos = Φαρος, latin. Pharia, talij. Lesina) je veći hrvatski otok na Jadranu u srednjoj Dalmaciji i jedan od najdužih naših otoka pored Cresa i Paga. Hvor pripada grupi srednjodalmatinskih otoka. Nalazi se u Splitsko-dalmatinskoj županiji, usred skupine otoka koji su dijelom ove županije. U neposrednom susjedstvu se sjeverno od njega nalazi otok Brač, a južno od Hvora su otočić Šćedro od kojeg ga dijeli Šćedorski kanal, te susjedni Paklinski otoci, pa pučinski Vis više prama jugozapadu, a istočnije je Korčula i poluotok Pelješac.
Sadržaj
Abstract
Hvar (Yugoslav name; local dialect: Hvor or For) is a Croatian island in the Adriatic Sea, located off the Dalmatian coast, lying between the islands of Brač, Vis and Korčula. Approximately 68 km (42.25 mi) long, with a high east-west ridge of Mesozoic limestone and dolomite. The island of Hvar is unusual in that dry area for having in north a fertile coastal plain, and fresh water springs. Its hillsides are covered by pinewoods, with vineyards, olive groves, fruit orchards and lavender fields in the agricultural areas. Its Mediterranean climate is characterized by mild rainy winters, and warm-dry summers with many hours of sunshine. The island has 11,103 residents, making it the 4th most populated of the Croatian islands.
Zemljopisne značajke
Otok je dugačak 72 km, a na širemu zapadnom dijelu je širok 10,5 km. Ukupna dužina obala mu je 254,2 km. Površina je 299,7 kilometara četvornih što ga čini četvrtim hrvatskim otokom po površini. Najviši vrh je sv. Nikola visine 628 metara. Dužina uzdužne ceste koja povezuje grad Hvar na zapadnoj i Sućuraj na istočnoj strani otoka iznosi 84 km. Otok Hvor je svojom površinom većinom prekriven borovim šumama i vinogradima koji proizvode i do 50.000 hektolitara vina godišnje. Klima je tipska sredozemna, a zapadni dijel otoka je izrazito sušniji, čak je među krajevima s najmanje padalina u Hrvatskoj nakon Visa i Lastova. Sjevernozapadni dio otoka (Starigradsko polje) ima više izvora i lokava, a u Jelsi, Starigradu i Vrboskoj postoje bočati potoci. Ostatak otoka na jugu i istoku je krševit i suh.
Ime Hvora
Najstarije poznato prapovjesno ime tog otoka kod ranih grčkih pomoraca još prije utemeljenja Starigrada (Pharos) bilo je Pyteia (= Borovlje) nastalo od grč. pytis (bor), iz čega se očuvalo i današnje ime hvarskog sela Pitve, te Pitovska gora za najviši brdski greben Hvara. Današnje ime otoka je grčkog podrijetla iz kasnije antike, od grč. pharos (svjetionik). Iz tog su naziva Rimljani potom oblikovali romanizirano ime Pharia. Dalmatinski Romani u starodalmatskom jeziku pretvorili su ga u Fara od čega potom nastaje domaće čakavski For, a zatim kasnije doseljeni kopneni staroštokavci tj. šćakavci izbjegli pred Turcima, suglasnik f zamjenjuju grupom suglasnika hv tj. kao Hvor. Konačno tek Vukovi novoštokavci u doba Jugoslavije opet mijenjaju naziv u noviji jugoslavenski "Hvar". Ipak domaće čakavsko pučanstvo naziva ga dosad većinom "For", a rjedji poluštokavski oblik "Hvor" se čuje više na istočnom dijelu otoka, dok balkanski jugoslavizam 'Hvar' tu rabe tek novi doseljenici i otudjena administracija.
Povijest otoka
Otok Hvor je naseljen već u predpovjesno doba, još prije 6000 godina. Iz tog razdoblja na otoku postoje nalazi osebujne Hvarske kulture (3500.- 2500. pr.Kr.), poznate po bojanoj keramici. Poznati su nalazi iz Markove i Grabčeve špilje, u kojoj je pronađen najstariji prikaz broda u Europi na ulomku keramičke vaze, te lokalitet Purkin kuk sa megalitima. Kasnije otok naseljavaju Iliri.
Hvor je bio mjesto starogrčke kolonizacije od 4. st. pr.Kr.. Na njemu je u to doba 385. g. pr.Kr. osnovan prvi grad Pharos, na mjestu današnjeg Starog Grada. Rečeni Pharos je bio autonomni polis. Ne zna se je li bilo ostalih starogrčkih naselja na otoku, možda neko na mjestu današnjeg Hvara (znanstvenici su tu smještali nesigurnu Herakleju ili Dimos). U Starigradskom polju očuvan je parcelirani ager, izvorna grčka katastarska podjela zemlje s kamenim medjašima (gomilama) koji je i danas vidljiv. Padom Sirakuze kao glavne zaštitnice ovog otoka, dolazi kraj vlasti starih Grka. Otok pada pod vlast antičkog Rima 219. pr.Kr., a Pharos dobiva ime Pharia. Vidi još: Rani Hvar: laži promičbe.
Nakon pada zapadnog Rimskog carstva, otok ostaje u okviru Bizantskog carstva. U vrijeme kasne antike povećalo se stanovništvo otoka i to razdoblje obiluje arheološkim nalazima. Nastao je veliki broj novih villa rustica na povijesnom ageru, ali i na dotad nenaseljenim istočnim dijelovima otoka. O tom razdoblju postoji praznina u pisanim izvorima sve do doselidbe Slavena. Tada dolazi u trostoljetni posjed Neretvanske banovine (tzv. "Neretljanska kneževina" kod jugoistoričara).
U isto doba otočno pučanstvo većinom poprima čakavsko-hrvatski jezik, kulturu i nazive. Tada se na otoku naselilo i starohrvatsko pleme Slavogosta. Medjutim nasuprot vukovskoj promičbi jugoslavista o tom silnom slavenstvu otoka "Hvara",- nove detaljne biogenomske analize pučanstva tog otoka ipak dokazuju suprotno, tj. da su tu čak 2/3 otočana zapravo izravni potomci pramediteranskih predpovjesnih starosjedilaca prije Rimljana i Slavena, dok stvarno slavenskih genoma na tom otoku ima tek 1/5 ili dvadesetak posto pretežno na istoku otoka - što znači da su tu domaći čakavci ustvari naknadno slavizirani, a tek malim dijelom pravi doseljeni Slaveni.
U 11. stoljeću Hvor postaje dijelom srednjovjeke Kraljevine Hrvatske u doba Petra Krešimira IV. Potom se u vlasti na otoku smjenju Mletačka Republika, Bizant i Hrvatsko-ugarska kraljevina. 1331. se hvarska komuna konačno stavlja pod mletačku zaštitu od omiških gusara i od 1420. godine ga Mlečani u potpunosti nadziru. Mletačka vlast je bila sve do pada Mletaka 1797. godine. U tom razdoblju je grad Hvar bio glavna mletačka luka na istočnoj jadranskoj obali. Otok Hvar je bio dijelom iste upravne jedinice tj. Hvarske komune kao i otok Vis. Baština ove ranije podjele je i današnja Hvarsko-bračko-viška biskupija. 1510. do 1514. traje Ustanak hvarskih pučana pod vodstvom Matije Ivanića protiv hvarskih plemića. Pučani su svrgnuli plemićku vlast na otoku, ali je taj ustanak na kraju ugušila Venecija.
Nakon 1797., dolazi pod vlast Habsburške Monarhije. 1806. dolazi pod Napoleonovu Francusku, pa u Habsburšku Monarhiju odnosno reorganiziranjem ove, pod austrijski dijel Austro-Ugarske. Tada dolazi "malo zlatno razdoblje" za ovaj otok: uređene su sve otočne luke, napravljen je novi katastar, događa se mala industrijalizacija, a uzlazni konjunkturni krug na poljodjelskom tržištu (vinova loza, buhač, levanda) jača srednji sloj stanovništva, a i zaostajanje nižih slojeva se ublažilo uljevom glavnice na otok. Do pojave parobroda, otok je imao svoju trgovačku mornaricu.
U gradu Hvaru su tada otvorili konzulate Grčka, Parma, Papinska država i Napuljsko Kraljevstvo. 1858. je tu otvorena prva meteorološka postaja u Hrvatskoj, a 1868. je osnovano prvo turističko društvo ("Higijeničko društvo"). Raspadom Austro-Ugarske nakon 1. svj. rata, otok "Hvar" pod tim novim jugo-štokavskim imenom ulazi u Državu SHS. Kraljevina Italija zaposjeda otok iste 1918. godine i ostaje sve do 1921, kada konačno postaje dijelom Kraljevinu SHS/Kraljevine Jugoslavije.
S padom Kraljevine Jugoslavije 1941., Hvar ulazi u sastav NDH, gdje je bio dijelom velike župe Cetina. Padom vlasti NDH 1945, Hvar postaje dijelom NR Hrvatske/SR Hrvatske. Otok je bio jedna upravna jedinica tj. općina Hvar sa sjedištem u gradu Hvaru. Kasnije osamostaljenjem Hrvatske, u današnjoj Republici Hrvatskoj se Hvar dijeli na 4 općine: Grad Hvar, Stari Grad, Jelsa i Sućuraj. Početkom Domovinskog rata, otočno stanovništvo i gospodarstvo je trpilo posljedice pomorske blokade, koju je uspostavila JRM koju je vodilo i kojom je upravljalo velikosrpski usmjereno osoblje Jugoflote.
Prometne veze
Otok Hvor ima dosta razgranatu mrežu prometnica. Jelsa, Starigrad i Hvar spojeni su modernom cestom s južnim tunelom do Svete Nedilje, te na istok uzdužna cesta do trajektne luke Sućuraj. Mreža uskih i loših cesta povezuje cijeli otok, od Sućurja do Hvara. Redovne trajektne veze s kopnom pristaju u Starom gradu i Sućurju. Brzi putnički brodovi povezuju Jelsu i grad Hvar sa Splitom. U Starigardskom polju je manji aerodrom generalne avijacije s travnatom stazom.
Pučanstvo i naselja
Jedino domaće i apsolutno većinsko stanovništvo ovog otoka su Hrvati pretežno čakavci, osim na istoku oko Sućurja gdje žive šćakavski ikavci kao turske izbjeglice s kopna. Najveća naselja na otoku su jugozapadni grad Hvar, na sjeveru Stari Grad i Jelsa, te najistočnije Sućuraj, koji su ujedino i četiri otočne općine koje pokrivaju područje otoka Hvara. Ostala manja seoska naselja na Hvaru su još: Pitve (antička Pyteia = Borik), Milna, Brusje, Vrbanj, Sveta Nedilja, Dol, Maslinica, Selca, Velo Rudina, Molo Rudina, Zavala, Svirče, Vrisnik, Vrboska, Gdinj i Bogomolje.
Hvarski cakavizam
Bodulski cakavizam zapadnog Hvara (starohrvatsko-cakavski Fôr): većina naselja na srednjem i sjevernom dijelu Hvara govori sličnom ikavskom čakavštinom kao i na srednjem Braču, a na istočnom dijelu otoka novijom vukoviziranom polučakavicom i najistočnije uz kopno u Supetru ikavskom štokavštinom (ŠIMUNOVIĆ i OLESCH 1973-1981). Samo na zapadu Hvara, dosta sličnim nepalatalnim cakavizmom kao na zapadnom Braču govore starosjedioci grada Hvara i susjedna sela Milna, Vira, Palmižana i Sv. Klement - Paklini otoci (umjetni yugo-naziv "Pakleni" otoci je promašena vukovska umotvorina koja nema veze s nikakvim vjerskim paklom, nego s bodulskom paklinom = borova smola za premaz broda). Dosad još nema posebnoga iscrpnog rječnika lokalne bodulske cakavice iz samog grada Hrvara, osim nesuvislih mješovitih rječnika za veće dijelove Hvara, gdje opet treba "izmedju redaka" izvlačiti izvorne bodulske cakavizme.
Hvarska kultura
Od 2004. godine održava se književna manifestacija 'Susret čakavskih pjesnikinja otoka Hvara' posvećena pjesništvu na čakavskom narječju otoka Hvara, čijih su pjesama autorice žene. Šport: Ženska malonogometna liga otoka Hvara.
Grad Hvar (For)
Grad Hvar (domaće-čakavski: For ili Hvor, grč. Pharos, latin. Pharia, talij. Lesina) je otočni grad u južnoj Hrvatskoj na Jadranu, koji administrativno pripada Splitsko-dalmatinskoj županiji.
Klima grada Hvara
Grad Hvar ima tipičnu sredozemnu klimu sa sušnim ljetima, te mlačno-blagim i kišnim zimama. Prosječna mjesečna temperatura zraka od lipnja do rujna prelazi od 20°C, a samo dva mjeseca (siečanj i veljača) imaju prosječnu mjesečnu temperaturu nižu od 10°C. Godišnji prosjek sunčanih sati iznosi 2.726 h, a maksimum je dostignut 2003. godine kada su izbrojana 3.053h sijanja sunca. Najsunčaniji dan u godini je osamnajsti dan mjeseca srpnja, s prosječnih 12 h, 27 m i 36 s. Ljeta su u Hvaru duga i topla od lipnja do rujna, dok je zima uglavnom blaga i kratka. Prava je rijetkost doživjeti snijeg u Hvaru, u prosjeku jednom u 10 godina, kada izaziva pravu atrakciju.
Srednja mjesečna temperatura mora, u razdoblju od lipnja do listopada prelazi 20°C, a nije rijetkost i da se temperatura popne i preko 27°C. Upravo zbog ovakve blage mediteranske klime, otok Hvar je idealna destinacija za pred i pod sezonu, kada su temperature mora i zraka idealne za odmor. Toplinu ljeta najčešće rashlađuje blagi maestral koji dolazi sa sjeverozapada. Jugo uglavnom nosi tmurno vrijeme i kiše u jesen i zimi, dok zimska bura nosi svježe i bistro vrijeme.
Povijest grada
Hvarska povjesnica traje već tisućljećima. Njezino bogatstvo i sadržaj rezultat su brojnih okolnosti i prednosti Hvara, od kojih je najvažniji nautički položaj hvarske luke. Naime, od samih početaka plovidbe na jedra, otok Hvar se nalazi u središtu uzdužnih i poprečnih plovidbenih putova Jadranom, a sama luka grada Hvara – zaštićena Paklinskim otocima i prirodno izvrsno oblikovana, brodovima je pružala sigurno utočište od pogubnih vjetrova.
1. tisućljeće pr.Kr.: Na prostoru današnjeg grada Hvara nalazi se najranije poznato naselje. Utemeljili su ga starosjedioci Iliri, a prostire se na obronku brda sa sjeverne strane gradskog trga koji je tada bio mala uvala što je sezala sve do današnje katedrale. Na vrhu tog brda nalazi se pak jaka utvrda - ilirska gradina. U 4. st. pr.Kr., u Starom Gradu su Grci s otoka Parosa utemeljili grad Pharos, a u 4.- 3. st. pr.Kr. neki povjesničari pretpostavljaju da se već u ovo vrijeme na mjestu današnjeg grada Hvara nalazi grčki polis Herakleia.
U 2.- 5. st. po Kr.: Oko male uvalice, koja je kasnije nasuta i postala sadašnji gradski trg, nalazi se manje rimsko naselje i luka. U 6.- 7. st. je Hvar (ranoslavenski: Lesna) važna vojno-pomorska postaja unutar bizantske Dalmacije. Sam grad smješten je na prostoru oko današnjega gradskog trga, a s južne strane trga nalazi se utvrda. Potom 8.- 13. st. je Hvar (Lesna) skoro pusto mjesto. Pri dnu uvale, na mjestu današnje katedrale nalazi se tek benediktinski samostan sv. Marije.
U 11. st. je otok Hvor u sastavu Kraljevine Hrvatske. 1147. g. je osnovana Hvarska biskupija, a prvo sjedište bilo je u Starom Gradu. 1278. g. pod utjecajem moćne Venecije, otočno središte premješta se iz Starog Grada u Hvar, pa odonda Hvar postaje središtem komunalne uprave i središte biskupije koja obuhvaća srednjodalmatinske otoke Hvar, Brač i Vis. Od 1420. g. je Hvar (Lesina) ponovno okupirala Venecija i njena višestoljetna vlast će potrajati sve 1797.g. U okviru mletačke države luka grada Hvara predstavlja glavnu vojno-pomorsku postaju na istočnom Jadranu i važno tranzitno središte. Vrijeme je to kulturnog razvitka Hvara, koji se temeljio na zemljoradnji, ribarstvu, pomorstvu i trgovini. U ovom je razdoblju Hvar izgradio svoj prepoznatljivi urbani lik, te stvorio najviše duhovne vrijednosti tj. brojne pjesnike, dramatičare, povjesničare i teologe. Među ovim tečevinama svakako je najvažnije prvo građansko kazalište utemeljeno 1612.g.
Od 1510.– 1514, na Hvaru traje Ustanak hvarskih pučana pod vodstvom Matije Ivanića, koji će se okončati vojnom intervencijom Venecije. 1571. g. otok Hvar su napali Turci, a 1579.g. je eksplozija baruta u gradskoj tvrđavi izazvala velika razaranja u gradu Hvaru. Od 1797.-1805. počinje prva austrijska uprava na Hvaru, a od 1805.-1813. je Hvar pod vlašću Francuza. Od 1813.-1918. g. je Hvar opet u sastavu Austrije. Ovo je razdoblje izrazitog pada gospodarskog i kulturnog života Hvara, koji će oživjeti tek krajem 19. st. s razvojem vinogradarstva.
God. 1868. je grupa uglednih Hvarana na čelu s tadašnjim biskupom dr. Jurjem Dubokovićem osnovala profesionalnu turističku udrugu pod nazivom "Higijeničko društvo Hvar" kojemu je cilj bio promicanje i razvoj ugostiteljske ponude u gradu. Ovaj se datum uzima kao početak organiziranoga bavljenja turizmom u gradu i kao prva turistička organizacija na jadranskim otocima. God. 1900. je otvoren lječilišni hotel Carice Elizabete nastao na temeljima Kneževe palače – današnji hotel Palace.
1921.-1941. je Hvar je u sastavu Kraljevine Jugoslavije. To je doba razmjernog siromaštva i pojačanog iseljavanja Hvarana u prekomorske zemlje. Polagani razvitak turizma u Hvaru ipak otvara zatim nove gospodarske perspektive. Osiguravaju se sredstva za razvoj turističkih usluga i ponude kao i veliku promičbu Hvara. Tada je izgrađeno i gradsko kupalište koje se u to vrijeme spominje kao najljepše na Jadranu. Od 1945.- 1990, Hvar se od malog provincijskog gradića pretvara u mondeno turističko ljetovalište što rezultira masovnim ljetnim rekreativnim turizmom. Od 1991. g. je Hvar ponovno u svojoj domovini, slobodnoj i samostalnoj Republici Hrvatskoj. Za vrijeme Domovinskog rata Hvar organizirano nudi smještaj izbjeglima s ratnih područja.
Kulturne organizacije
Hvar je jedno od kulturnih središta hrvatske renesansne kniževnosti. Jedan je od četiri književna kruga. U njemu su djelovali poznati pisci. Hanibal Lucić je pisac prve izvorne hrv. drame s temom iz nacionalne povijesti: Robinja. Petar Hektorović: Ribanje i ribarsko prigovaranje, je prvo stihovano djelo u hrv. književnosti koje opisuje stvarno, a ne alegorijsko putovanje. Mikša Pelegrinović je pisac Jeđupke, tj. prva sačuvana maskerata hrv. književnosti. U Hvaru se danas nalazi Muzej hvarske baštine. Svake se godine u gradu Hvaru održavaju Dani Hvarskog kazališta, književno-znanstvena i scenska manifestacija u organizaciji HAZU tj. njegovog Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe, pa Književnog kruga Split, Hvarskog pučkog kazališta i Poglavarstva Grada Hvara.
Poveznice
Reference
Adapted and elaborated by GNU-license from Chakavian Wikislavia.
