Ivica Frković
| Ivica Frković | |||
|---|---|---|---|
| Naslovi | Vitez | ||
| Smrt | 21. studenog 1980. Buenos Aires, Argentina | ||
| Narodnost | Hrvat | ||
| Zanimanje | inženjer šumarstva, političar i ministar NDH | ||
| Suprug/a | Ljerka Vuković | ||
| Djeca | Mirna, Jasna i Vlado | ||
Ministar šumarstva i rudarstva
| |||
| Služba | 16. travnja 1941. - 10. listopada 1943. | ||
| Nasljednik | Josip Cabas | ||
Ministar bez lisnice
| |||
| Služba | 31. kolovoza 1944. - svibanj 1945. | ||
Ivica vitez Frković (Lički Novi, 3. veljače 1894. - Buenos Aires, 21. studenog 1980.), inženjer šumarstva, političar i ministar NDH.
Životopis
Rodjen je u Ličkom Novom, kao jedan od desetorice sinova, od kojih je samo jedan umro prirodnom smrću. Klasičnu gimnaziu pohadjao je i završio u Gospiću, a šuamrstvo 1919. u Zagrebu. Sudjelovao je u 1. svj. ratu na talijanskom bojištu kao zapoviednik bojne. Nakon završenog studija službuje po raznim mjestima. Oženio se sa Ljerkom rodj. Vukovića, koja je bila nećakinja čuvenog hrvatskog admirala Janka Vukovića Podkapelskog. S njom je imao dvije kćerke, Jasnu i Mirnu i sina Vladu. 1925. kratko vrijeme biva odpušten, a nakon uzpostave vlade Pašić-Radić, u ljeto 1925., biva postavljen za ravnatelja Osobnog odjela Ministarstva šuma i ruda u Beogradu. Tu održava veze sa kraljevskim dvorom, ter oporbi u Zagrebu služi kao izvor informacia. Pripada skupini Hrvata koja je bila angažirana u vezama izmedju dvora i vlasti s jedne strane, ter Mačeka i njegove okoline s druge strane, dok je vodja HSS-a bio u zatvoru. God. 1934. premješten je u Sušak. U Banovini Hrvatskoj bio je odjelni predstojnik za šumarstvo banovinske vlasti, ali u studenom 140. sbog sukoba s I. Šubašićem podnosi ostavku. Ubrzo je upućen na vojnu vježbu u Sarajevo (internacija), odakle se spašava početkom 1941. navodnom srčanom bolešću. Premještaju ga u bolničku izolaciu u Zagreb, gdje ostaje sve do 10. travnja
Djelatba u NDH
1941. Nakon proglašenja NDH proglašen je za ministra šuma i ruda i na toj funkciji ostaje u 4 sastava vlade NDH do 11. listopada 1943. Iztodobno je početkom 1943. imenovan Poglavnikovim opunomoćenikom kod njemačkih postrojbi: 369. divizija, a početkom rujna i 264. lovačke divizije s kojom ga je zatekla kapitulacija Italie u Drnišu. Sudjelovao je u razoružanju talijanskih jedinica i uzpostavljanju Hrvatske vlasti u Šibeniku i Zadru. Ponovno je početkom rujna 1944., imenovan u zadnju vladu kao ministar bez lisnice. Od rujna 1943. obnaša dužnost glavara gradjanske uprave u Sarajevu ter za područje velikih župa: Vrhbosna, Usora i Soli, Lašva i Glaž, a od 4. veljače 1944. i za župu Hum, ter kotareve: Bijeljina, Brčko, Gradačac i Derventa. Nositelj je naslova vitez. Početkom svibnja 1945 odlazi generalu Leonu Rupniku u Ljubljanu radi dogovora o zajedničkoj borbi protiv partizana.
Izbjegličtvo
S obitelji napušta 6. svibnja Zagreb. Sudbina njegovih dviju kćerki nije razjašnjena. Prema jednoj verziji nestale su kod Bleiburga, a prema drugoj izručene su jugoslavenskim vlastima kao pripadnice ustaške mladeži i nestale u zatvorima. Poslie se sin Vlado pridružio majki i ocu. Okružni sud u Zagrebu 1945. osudio je Frkovića u odsutnosti na deset godina zatvora. On se iz Austrije prebacio u Argentinu, gdje je bio jedan od najpovjerljivijih Pavelićevih suradnika, ter predsjednik organizacie "Hrvatski dombran". Zajedno s još nekoliko izbjeglica, Ivanom Asančaićem, Maksom Hranilovićem, njegovim bratom Slavkom Hranilovićem i Jurom Petrakom, argentinska ga je vlada angažirala u stručnim poslovima iztraživanja i registriranja priodnih osobitosti Argentine ter je mnogim argentinskim prirodnim znamenitostima dao hrvatska imena (rijeka Drina, Drava, Murava, Sava, Bosna, slapovi Budak, jezera Mirna i Jasna i sl.). Umro je u Buenos Airesu za svojim radnim stolom 20. studenoga 1980. god. kao doživotni starješina Hrvatskog Domobrana. Nikada nije gubio nadu za ponovno uzpostavljanej Hrvatske, pa je tako u pismu jednom prijatelju 1968. god. Frković napisao: " ... Ja sam, doduše, na dan sv. Blaža navršio 74 godine, ali uza sve to, još moje nade nisu izgubljene da ćemo doskora doživieti uzkrsnuće Hrvatske!"
