Šibenik

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži

Šibenik je dalmatinski grad u južnoj Hrvatskoj. Nalazi se na 43˚44' sjeverne zemljopisne širine i 15˚55 istočne zemljopisne dužine, kao upravno središte Šibensko-kninske županije. Na području ove županije nalaze se dva nacionalna parka: Krka i Kornati. Prosječna gustoća naseljenosti je 51,7 stanovnika na km2.

Zemljopis i podneblje

Reljef karakterizira vrlo razvedena obala, širok pojas zaleđa primorsko-dinarskog krša Zagore, brdsko-planinski prostor sa zavalom Plavno i plodnim kraškim poljima, Kninsko, Kosovo i Petrovo polje te sjevernom zaravni Bukovica s Prominom i kanjonom rijeka Krke i Čikole. Pejzaž regije je vrlo raznolik, a more je najveće bogatstvo i osnovni prirodni izvor koji određuje gospodarsku osnovu. Zračna duljina obale je 56,2 km, a stvarna čak 805,9 km.

U primorskom dijelu oko grada klima je izrazito mediteranska, a njezin je veliki utjecaj i na kontinentalnom prostoru regije. Na obalnom prostoru je visoka srednja godišnja osunčanost (2710 sati), a prama unutarnjosti insolacija se smanjuje. Temperature su ljeti razmjerno visoke, međutim ublažuje ih ugodan vjetar maestral koji puše s mora na kopno. Uz obalu su zime umjerene ili blage ali uz dosta jaku buru. Oborina je najviše zimi, a ljeta su pretežno suha. Ukupna godišnja količina oborina je 803mm. U najvećem dijelu šibenske regije prevladavaju vjetrovi: hladna bura i kišno jugo, a uz obalni pojas ljeti osvježavajući maestral.

Povijest

Šibenik je najraniji izvorni hrvatski grad na Jadranu, a nalazi se u najzaštićenijoj prirodnoj luci, posred istočne obale Jadranskog mora, na ušću rijeke Krke, vjerojatno na mjestu gdje su navodno neki od prvih doseljenika ugledali more (ini smatraju da je to ranije bio Omiš). Prvi se put spominje na Božić 1066. u darovnici kralja Petra Krešimira IV.). Nakon hrvatskih vladara (i hrvatsko-ugarskih) i povremene vladavine Venecije, u 15. stoljeću dolazi pod gotovo 400-godišnju vlast Venecije, a iz tog doba potječe i najznačajniji kulturno-povijesni spomenik Šibenika, poznata šibenska katedrala sv. Jakova izgrađena u 15. i 16. stoljeću. 1797. Šibenik ulazi u sastav Habsburške monarhije (uz kratkotrajnu vlast Francuske u vrijeme Napoleona) sve do 1918.

Za vrijeme drugog svjetskog rata Šibenčani su većinom bili u partizanima. Puno Šibenčana je bilo prisiljeno ići u partizane već 1941., a najviše ih se dragovoljno pridružilo 1943. nakon kapitulacije Italije. Mnogo ih je poginulo na bojišnicama diljem bivše Jugoslavije, a najviše u Hrvatskoj i BiH. Partizani su Šibenik zauzeli 3. studenog 1944. Kao cijela Hrvatska i Šibenik je bio u sklopu Jugoslavije od 1945. do 1991. Grad Šibenik i okolica su dali veliki doprinos u Domovinskom ratu od prvih dana rata 1991. Šibenčani su već u rujnu 1991 g. obranili svoj grad i okolicu i tako izborili prvu pobjedu, kada su JNA i četnici poraženi i odbačeni 15 kilometara dalje od grada. Za obranu Šibenika su najveći doprinos dali dragovoljci-branitelji, a mnogi su od njih dali i svoj život.

Etimologija

Postoji više tumačenja o tomu kako je Šibenik dobio ime, a u znanosti još ni jedno tumačenje njegovog imena nije prihvaćeno kao sigurno. Juraj Šižgorić u svom jednom djelu opisuje naziv i položaj Šibenika, o kojem kaže da je grad nazvan tako jer je okružen šibama. Ime Šibenik dovodi se u vezu sa šumom posredstvom toponima sibin (Sibinicum), koji se izvlači iz jednog augmentativnog kasnolatinskog, odnosno ranoromanskog oblika silvona, silvonae ili silvone. Naziv sibin je pokrivao uže područje Šibenika oko uzvisine na kojoj se nalazila tvrđava Sv. Mihovila. Medjutim i na jugozapadu Irana postoji antički grad Šibaniki (značenje: Starigrad) i tu još ranije prapovijesni Šibaniba (ali to jugoslavisti ne priznaju - tim gorje po činjenice).

Šibenske tvrđave

Zbog turskih provala krajem srednjeg vieka i kasnije, uz Šibenik su izgradjene 3 snažne i do danas slikovite obrambene tvrdjave, zbog kojih unatoč više uzastopnih žestokih napada Turci nikada nisu uspjeli osvojiti ovaj borbeni grad. Najveće su od tih tri šibenske tvrdjave koje su i dosad razmjerno dobro očuvane: Šubićevac i Tanaja (ili Sv. Ivan) u blizkom zaledju starog grada, kao i tvrdjava Sv.Nikole s morske strane na ulazu u lučko ušće rieke Krke.

Šubićevac

Tvrđava Šubićevac (prije tvrđava Barone) uzdiže se sjeverno od stare gradske jezgre Šibenika, par stotina metara na jugoiztoku od tvrđave Sv.Ivana (ili Tanaja - vidi niže). Nalazi se na 80 metara nadmorske visine na brdu nazvanom Vidakuša, zato što se prije gradnje ove tvrđave tu nalazila mala crkva Sv. Vida. Šubićevac je izgrađen god. 1646., u istodobno kad i tvrđava Sv. Ivana, pa je zajedno s njom imala ključnu ulogu u obrani grada od Turaka god. 1647. Dugo vremena je ta tvrdjava nosila još ime Barone, po Nijemcu barunu Degenfeldu u službi Mletačke Republike, vođi obrane Šibenika od 1646. do 1647.

Od god. 1659. je Šubićevac još proširio i obnovio Antun Bernardo, koji je to isto učinio i s drugom tvrđavom Sv. Ivana. Gradsko vijeće Šibenika je 1912. kupilo ovu tvrđavu i njeno okolno područje, pa su taj dio grada prozvali Šubićevac po staroj hrvatskoj plemićkoj obitelji Šubića. Tvrđava Šubićevac malo je manja od tvrđave Sv. Ivana, ali je poznatija i lakše dostupna posjetiteljima. S nje se pruža prekrasan pogled na stari grad, šibenski kanal Sv. Ante i otoke šibenskog arhipelaga.

Tanaja (Sv.Ivan)

Tvrđava Tanaja (ili tvrđava sv. Ivana) se nalazi na vrhu brda na 115 metara nadmorske visine, sjeverno od stare gradske jezgre Šibenika. Nazvana je Sv. Ivan po maloj kapeli koja se prije tu nalazila do god. 1638., kada je srušena zbog gradnje te tvrđave. Ova obrambena tvrđava je podignuta u kratkom vremenu na početku Kandijskog rata, kroz kolovoz i rujan 1646, a istodobno s njom se gradila i slična tvrđava Šubićevac. Građani Šibenika bojeći se Turaka koji su se spremali osvojiti dalmatinske gradove, sudjelovali su u velikom broju na gradnji obje tvrđave i zaslužni su što je izgrađena kroz samo dva mjeseca.

Nacrt Sv. Ivana je izradio glasoviti franjevački inžinjer Antonio Leni iz Genove. Ova velika i snažna tvrđava u tlocrtu ima zvjezdasti oblik, a na sjevernoj je strani pojačana visokim zidanim nasipom u obliku kliešta (tal. tanaglia), pa se po tomu za nju uobičajio i drugi naziv Tanaja. Oko te tvrdjave Sv. Ivana su se god. 1647. zbivale žestoke borbe, kada su Turci pod vodstvom Tekeli-paše pokušali osvojiti Šibenik. Tvrđava je obranila Šibenik od 20.000 turskih napadača u jednomjesečnoj obsadi grada od 17. kolovoza do 16. rujna 1647, a u tim borbama je pod Šibenikom poginulo oko 4.000 Turaka.

Tvrđava Sv.Nikole

Tvrđava sv. Nikole pomorska je obrambena utvrda smještena na otočiću Ljuljevcu, na ulazu u kanal sv. Ante kraj Šibenika. Tvrđava Sv. Nikole je podignuta sredinom 16.st. na ulazu u kanal sv. Ante, uski morski tjesnac koji iz pučine vodi do luke Šibenik. Uzdiže na otočiću Ljuljevac pri južnom ulazu tog kanala, gdje je uskim putićem povezana s kopnom. Razlog izgradnji tvrdjave sv. Nikole bio je pad grada Skradina u šibenskom zaledju pod navalom Turaka 1522. godine.

Svojom sjeverozapadnom stranom je ova tvrdjava istaknuta prama suprotnoj strani kanala, držeći tako nadzor nad plovnim putovima okolnog područja. Blizu mjesta sadanje utvrde, u srednjem vijeku prije negoli je ta tvrdjava izgrađena, postojale su već dvije manje kule između kojih se ranije razapinjao lanac, kako bi spriječio ulazak nepoželjnih brodova u Šibenski kanal. Nakon izgradnje te veće tvrdjave Sv.Nikole su ove manje potom srušene.

Kultura danas

Od 1960. godine redovito se održava Međunarodni dječji festival (počinje krajem lipnja i traje 2 tjedna), najveći kulturni dogodjaj u Šibeniku, koji okuplja plesne, dramske, likovne i druge umjetnike i društva iz cijeloga svijeta. Turizam ima sve veću važnost.

60-ih i 70-ih godina 20. stoljeća glazbena scena je bila jedna od najjačih u državi, te su u to vrijeme estradom harali Mišo Kovač, Arsen Dedić, Vice Vukov, grupa Mi i drugi. Arsen Dedić, jedan od najcjenjenijih autora na ovim prostorima, osnovao je i Festival Dalmatinske Šansone, koji je vrlo brzo stekao značajan status u Hrvatskoj.

Naobrazba

  • Osnovne škole: "Vidici", "Fausta Vrančića", "Jurja Šižgorića", "Jurja Dalmatinca", "Petra Krešimira IV", "Tina Ujevića".
  • Srednje škole: "Ekonomska škola", "Turističko ugostiteljska škola", "Tehnička škola", "Gimnazija Antuna Vrančića", "Industrijsko obrtnička škola", "Škola za obrtnička zanimanja", "Medicinska i kemijska škola", "Prometno-tehnička škola", Glazbena škola "Ivana Lukačića".
  • Visoko školstvo: Visoka škola za turizam, Šibenik

Gospodarstvo

Danas je Šibenik glavni županijski grad, kulturno-prosvjetno, administrativno i gospodarsko središte Šibensko-kninske županije koje broji 51 553 stanovnika ( 2001., zajedno s prigradskim naseljima). Do 80-ih godina 20. stoljeća Šibenik je bio jaki industrijski centar (tvornice "TEF" i "TLM"), šibenska luka je bila među najvećima u bivšoj Jugoslaviji, no dolazi do gospodarskog pada, a u 90-ima TEF prestaje s radom (tvornica je uklonjena), a TLM koji je znatno oštećen u ratu, znatno je smanjio proizvodne kapacitete.

Turizam

Turizam se u Šibeniku zadnjih godina stalno razvija i broj gostiju iz godine u godinu sve više raste. Najviše turista koji ljetuju na šibenskoj rivieri odsjeda u hotelima u hotelskom naselju Solaris ili pak u nekoliko kilometara udaljenim Vodicama.

Prometna povezanost

Grad Šibenik ima izuzetno značajan prometni položaj, dobre veze omogućuju izravne komunikacije. Okosnica je Jadranska turistička cesta s odvojcima do Drniša (32 km) i Knina (56 km) te dalje u unutrašnjost Hrvatske. U lipnju 2005., dovršetkom nekoliko dionica autoceste Zagreb-Split, Šibenik je povezan sa Zagrebom autocestom. Značajna je prometnica i željeznička pruga koja vodi prema Zagrebu i Splitu. Zračni se promet odvija preko zračne luke Split (50 km od Šibenika) i zračne luke Zadar (70 km od Šibenika).

Spomenici i znamenitosti

Poznati Šibenčani

Šport

Šibenik je i grad mladih i grad športa. U gradu Šibeniku sportašima je na raspolaganju četrdeset sportskih objekata: tri nogometna igrališta, dva bazena (otvorenog i zatvorenog tipa), velika sportska dvorana na Baldekinu za razne namjene, devet manjih sportskih dvorana, dva kompleksa teniskih igrališta, više automatskih kuglana, Veslački centar u Zatonu te na obali u Šibeniku. Šibenski navijači zovu se Šibenski Funcuti. U Šibeniku djeluju sljedeći športski klubovi:

Nogomet

Košarka

  • Omladinski košarkaški klub "Dražen Petrović"
  • Košarkaški klub "Šibenik"
  • Košarkaški klub "Vidici"
  • Ženski košarkaški klub "Šibenik"

Vaterpolo

Odbojka

  • Odbojkaški klub "Šibenik"
  • Ženski odbojkaški klub "Šibenik"[1]

Rukomet

  • Rukometni klub "Petar Krešimir"
  • Rukometni klub "Šibenik"

Kuglanje i boćanje

  • Boćarski klub "Solaris"
  • Boćarski klub "Mihovil"
  • Kuglački klub "Šubićevac"
  • Boćarski klub "Šibenik"

Tenis

  • Teniski klub "Šubićevac"
  • Teniski klub "Šibenik"
  • Teniski klub "Nec"
  • Teniski klub "Mihovil"

Ostali športovi

  • Taekwondo klub "Solaris"
  • Ronilački klub "Ecos"
  • Konjički klub "Đovana"
  • Klub jedrenja na dasci "Jadrija"
  • Karate klub "Šibenik"
  • Biciklistički klub "Fortica"
  • Bodybuilding klub "Orcinus"
  • Biciklistički klub "Šibenik"
  • Auto-moto klub "Šibenik"
  • Motociklistički klub "Iljadica Rapo"
  • Jedriličarski klub "Val"
  • Karate klub "Osvit"
  • Ronilački klub "Šibenik"
  • Veslački klub "Krka"
  • Sportski ribolovni klub "Dolac"
  • Šahovski klub "Šibenik"
  • Snowboard klub "Fanatic"
  • Bodybuilding klub "Vir"
  • Stolnoteniski klub "Ping Pong"
  • Sportski plesni klub "Bolero"
  • Športski klub uzgajivača golubova listonoša "Listonoša"
  • Biljarski klub "Sv. Mihovil"
  • Hrvački klub "Šibenik"

Abstract

Šibenik (Italian: Sebenico) is a historic town in Croatia, with population of 51,553 (2001). It is located in central Dalmatia where the river Krka flows into the Adriatic Sea. Šibenik is a political, educational, transport, industrial and tourist center of Šibenik-Knin county.

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Adapted, enlarged and elaborated by GNU-license mostly from Wikinfo and partly WikiSlavia.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Šibenik&oldid=45059"