Jadranske morske ptice

Jadranske morske ptice, Procelariiformes i Charadriiformes iz hrvatskih obala i otoka (Kvarner: "tići-vaškôlju", grč. thalassopoule, turs. Adakuşlar): - Za priobalnu faunu otvorenih obala i otoka jugozapadnog Balkana (Jadran i Grčka), kao i inače oko Europe i Sredozemlja, najznačajnija su jata tzv. morskih ili obalnih ptica.

One gnjezde u zasoljenom pojasu priobalja, rtova i otočića, a većinom se hrane ribama i drugom morskom faunom, pa rjeđe borave na kopnu osim za gniježđenja ili noću. Najviše do desetak raznih vrsta morskih ptica u većim miješanim jatima kod nas gnijezde na pučinskim otočićima oko Visa i Lastova, pa također i na manjim burnim otocima Senjskog arhipelaga između Baške i Lopara, dok na inim jadranskim otocima gnijezde tek poneke obalne ptice, većinom galebovi.

U v o d

Samo su neotporne močvarne ptice u lagunama i riječnim ušćima slabiji letači (ove niti nisu prave morske ptice), jer im je stanište manje vjetrovito uz obilje hrane u blizini, pa su te većinom slične ili iste kao uz kopnene močvare i rijeke. Naprotiv ostale prave morske ptice iz kamenitih obala i pučinskih otočića se prehranjuju stalnim i dalekim letenjem preko olujnog mora, pa su ove uglavnom izvrsni i brzi letači prilagođeni na jake vjetrove i po tomu se još mogu mjeriti samo s visokoplaninskim pticama.

Kod nas su najodpornije pučinske ptice, nadjene isključivo na najizloženijim olujnim obalama osobito Puffinus puffinus, Hydrobates pelagicus i Calonectris diomedea na vanjskoj pučini Jadrana, pa Puffinus puffinus i Oceanodroma leucorrhoa na orkanskim burištima Senjskog arhipelaga.

Avifauna jadranskih i sredozemnih obala je razmjerno siromašnija od oceanskih otoka i atlantskih obala zapadne Europe, ali su i na Jadranu najizloženije olujne obale, rtovi i otočići isto najbogatiji tipičnim morskim pticama, a osobito burni istočnokvarnerski otoci i pučinski srednjojadranski i južnoegejski otoci.

Na Jadranu je dosad nadjeno 27 vrsta morskih ptica, a od tih tek desetak ovdje stalno gnijezde, a ostale se tu pojavljuju samo povremeno pri selidbi ili zimovanju sa sjevera. Podloga ovom pregledu su monografski prikazi obalnih ptica oko Europe (Alexander 1959, Saunders 1971, Jonsson 1979, Tuck 1980), pa na Jadranu posebno za morske ptice Lovrić (1969, 1970, 1971, 1973, 1988).

Guano i biljke gnjezdarke

Na osamljenim kamenim otočićima (školji) gdje se inače većinom gnijezde morske ptice, zbog neplodne kamene podloge, jakih vjetrova i posolice je prirodna vegetacija inače oskudna, osobito na pučinskim školjima. Ipak se na kamenim školjima gdje se gnijezde veće kolonije ptica (galebi, čigre i sl.) desetljećima taloži njihov izmet i tu povrh golog kamenjara prirodno nastaje plodnije tlo, ptičji guano.

Na toj plodnijoj podlozi se oko dugoročnih gnjezdišta razvijaju i održavaju razmjerno bujni ptičji travnjaci, po kojima se i izvan doba gnježdjenja mogu botanički razlučiti goli školjevi bez gnjezdišta od travnatih otočića s gnjezdištem morskih ptica. To je na sjeveroistočnom Jadranu posebna ornitogena fitocenoza Atriplici-Asparagetum maritimi, a južnije u Dalmaciji slična Cynancho-Allietum commutati:

Atriplici-Asparagetum

Atriplici-Asparagetum maritimi A.Z.Lov. (1971) 1975, zamjenjuje ine obične halofite na olujnim kamenim otočićima s kolonijama galeba i čigra pod udarom bure i posolice, a uglavnom se razvija na kamenim školjima gornjeg Jadrana npr. Zecje kod Senja, Galũn kod Baške, Kormat kod Punta, Maligoli, Galijôla na Kvarneru, itd.

Ovi ptičji travnjaci su najbujnije razvijeni na zasoljenim kamenjarama osamljenih otočića s naslagama galebova guana. Pokazatelji su: Asparagus maritimus, Atriplex arenaria (A. tornabenei), Chenopodium botryodes, Euphorbia fragifera i Carduus micropterus, a u fauni gnjezdišta morskih ptica Larus cachinnans i Sterna hirundo.

Cynancho - Allietum

Cynancho-Allietum commutati A.Z.Lov. (1971) 1975: Ova ornitogena fitocenoza zamjenjuje gornji tip južnije na toplijim ptičjim školjima Dalmacije, gdje je zbog veće suše taj travnjak manje bujan nego na kišnijim kvarnerskim školjima. Tipski je razvijena na plosnatom tjemenu brojnih niskih kamenih otočića pod udarom pučinskog juga.

Najčešća je na manjim školjima oko Lošinja i Žirja, pa još Kornati, Lastovci i Vrhovci, Elafiti i dr. Pokazatelji su: dominira visoki Allium comutatum (A. bimetrale), Vicetoxicum croaticum (Cynanchum adriaticum), Microrrhinum litorale, Lotus creticus (L. comutatus) i Senecio leucanthemifolius, a u fauni su glavna gnjezdišta galeba - Larus cachinnans.

Larus, galebovi

Rod Larus (galebovi, Kvarner i Vis: "kalebi", mladi = "martîn", grč. gláros, turs. Marti, perz. yau): To su najbrojnije ptice morskih obala i otoka duž jugozapadnog Balkana. Glavni galeb na Jadranu je Larus cachinnans.

Na istočnom Sredozemlju gnijezde još dvije vrste galeba: L. genei Brome (koraljni galeb, grč. leptrampoglaros, turs. Incegali marti) s gnjezdištem na nižim pješčanim obalama, pa rjedji tirensko-egejski poluendem L. audouini Rupr. na olujnim klisurastim otocima uz halofite Crithmo-Limonion graeci.

L. cachinnans michahellis

Na Jadranu i Sredozemlju je razmjerno najčešći zastupnik galebova L. cachinnans michahellis Neum. (L. "argentatus" auct.medit., L. argentatus cacchinnans auct.; Kvarner: "velikaleb", grč. asimogláros, turs. Giymusi marti). Ovaj gnijezdi u jatima većinom na kamenitim otočićima uz kserohalofite Crithmo-Limonietea, kod nas najviše u olujnom Senjskom arhipelagu, Kornatima i Lastovcima (Kroneisl 1952, Lovrić 1971, Krpan 1975), pa na mnogim egejskim otočićima i školjevima, a najviše na Sporadima. To je na Jadranu i jedini stalni galeb koji ovdje gnijezdi, dok ostale vrste galeba tu većinom žive samo zimi pri selidbi iz zaleđenih sjevernih mora i nutarnjih slatkih voda.

Sterna s.lat., čigre

Rod Sterna s.l. (čigre, grč. glaronos, turs. Kürlangici), na Jadranu su uglavnom rjedje od galebova i većinom nastavaju izloženije olujne obale, s više vrsta morskih gnjezdarica zajedno.

Sterna hirundo

Najčešća je kod nas na Jadranu Sterna hirundo L. (obična čigra, Kvarner: "tunàrica", grč. drepánis) koja većinom gnijezdi u zajedničkim kolonijama s galebom uz halofite Microrrhinion litoralis. Glavna su jadranska gnjezdišta ove čigre kod nas na Kvarneriću otočići Galun i Kormat, pa Kornati i Vrhovci kod Lastova.

Ine čigre na Jadranu

Druge rjedje čigre na Jadranu gnijezde na niskim pješčanim žalima od Lošinjskog otočja do ušća Neretve i Bojane, uglavnom uz psamofite Ammophilion i Imperato-Erianthion. To su npr. Sterna albifrons Pall. (bijela čigra, grč. nanoglaronos, turs. Beyazalim kürlangi), pa Gelochelidon nilotica (Gmel.) (debelokljuna čigra, grč. geloglaronos, turs. Gülen kürlangi) i u zajedničkim kolonijama uz njih još i Charadrius alexandrinus L. (kulik, srednja Dalmacija: "balatin").

Phalacrocorax, kormoran

Phalacrocorax aristotelis desmarestii (Payr.) - (vranac huholjac, Kvarner: "merag", Dalmacija: "ronac", na Visu: "njorak", grč. phalakrokórakas, turs. Karabatak): - ovo je istočnomediteranska podvrsta vranca sa zapadnom granicom na Jadranu. Uglavnom gnijezdi na nedostupnim klisurastim obalama olujnih rtova i pučinskih otoka uz kserohalinsku vegetaciju Aurinio-Capparion, pa je prije smatran rjeđom pticom i kod nas nesigurnom gnjezdaricom.

Dosad su nadjena njegova jata (po 10-60 ptica) u gnijezdu na nizu olujnih obala i otoka: jugoistočni Krk oko Baške, Prvić, Zecje, Sv.Grgur, Goli, velebitska obala Jurjevo-Klada, sjeverozapad Visa, Svetac, Sušac, Konavoske stijene itd., a slično gnjezdi na stjenovitim egejskim otocima uz biljnu svezu Crithmo-Limonion graeci.

Puffinus s.lat., zovoji

Na Jadranu se gnijezde 2 vrste zovoja: Puffinus puffinus i Calonectris diomedea, a obadva su izrazite pučinske ptice iz olujnih rtova i otočića.

Puffinus puffinus, mali zovoj

Puffinus puffinus yelkouan (Acerbi) (mali zovoj, Kvarner: "artŷnka", Dalmacija: "gregula", grč. mychos, turs. Yelkovan): Ovo je istočnomediteranska podvrsta koja kod nas na Jadranu doseže zapadnu granicu. Prije je za Jadran smatran povremenom i nesigurnom gnjezdaricom, ali su tu dosad sigurno potvrđena stalna gnjezdišta: kvarnerski Prvić, Goli otok, Jabuka, Svetac, Sušac i Palagruža.

Tu gnijezdi jedino na olujnim i zasoljenim klisurastim obalama, većinom uz kserohalofite Aurinio-Capparion. Izvan doba gniježđenja leti u jatima nad pučinom srednjeg Jadrana i Kvarnerića, a samo za najjačih oluja se približava obali i zato se rjeđe viđa, pa ga zato domaći ribari smatraju iz iskustva dobrim predznakom olujnog nevremena. Kod nas većinom gnijezdi na istom staništu zajedno s vrancem (Ph. aristotelis).

Calonectris diomedea, veliki zovoj

Calonectris diomedea (Scop.) (Puffinus kuhlii Boie, veliki zovoj, Dalmacija: "kaukâl"): Taj kod nas sigurno gnijezdi samo na vanjskim dalmatinskim otocima (Krpan 1980), dok se na dalmatinskoj obali i na sjevernim otocima Jadrana pojavljuje tek povremeno, ali tu još nije nadjen na gnijezdu. Gnijezdi na izloženim stjenovitim otocima, većinom uz kserohalofite Aurinio-Brassicetum botterii.

Procellaria s.lat., burnice

Burnice su inače tipske pučinske ptice oceanskih otočića, a kod nas na Jadranu tek rijetko gnijezde samo 2 pripadne vrste: Hydrobates pelagicus i Oceanodroma leucorrhoa, obje izključivo na ekstremno olujnim otočićima.

Hydrobates pelagicus melitensis

Hydrobates pelagicus melitensis Schem. (burna zlogodnica) je mediteranska podvrsta ove oceanske burnice, koja na Jadranu dostiže svoju sjevernu granicu i tu su jedina naša gnjezdišta pučinski otočići Jabuka, Svetac i Biševo (Krpan 1965, 1980).

Ovdje gnijezdi isključivo na olujnim klisurastim obalama uz kserohalofite Aurinio-Capparion. Izvan doba gnježdjenja leti nad pučinom Jadrana i samo za olujnog juga se u parovima ili manjim jatima približava vanjskim otocima najviše oko Visa.

Oceanodroma leucorrhoa castro

Oceanodroma leucorrhoa castro (Harc.) (oceanska burnica, Baška: "garklŷnka"): Ova se rijetka burnica već ranije spominjala kao nesigurna u avifauni otoka Krka (Cubich 1875, Rucner 1965) i tek su nadavno nađena njezina sigurna gnjezdišta (Lovrić 1973, 1988, 1995) samo na obali burnog otoka Prvića. Tu gnijezdi jedino i isključivo na najjačim orkanskim burištima u rupama klisurastih obala uz orkanofite Allio-Astragaletum lactaris.

Izvan proljetnog doba gnježđenja ova leti nisko nad morem uglavnom podalje od obala, nad Kvarnerićom i sjevernojadranskom pučinom. Samo za orkanske bure se približava matičnomu Senjskom arhipelagu, gdje je više puta uočena iz burne Baške i najviše oko otoka Prvića za vrijeme iztočnih orkana "levantara".

Tada se ponekad vidja pojedinačno ili u parovima od Baške do Grgura i Golog, kako se neposredno nad olujnim morem strjelimice probija izmedju krijesta pjenušavih valova. Načinom života je slična predhodnoj zlogodnici (Hydrobates) koju ova zamjenjuje na burištima gornjeg Jadrana. Inače je ova vrsta proširena samo na pučinskim oceanskim otocima usred Pacifika i Atlantika, pa na Malti i ponekim pučinskim otočićima Sredozemlja.

Fratercula, sjeverni tupik

Fratercula arctica grabae Brehm (F. a. meridionalis auct., sjeverni tupik, Baška: "morni papagâl"), spominje se kao nesigurna zimska selica za otoke Pag i Krk (Rucner 1965) pa i južnije u Dalmaciji (Engel 1954), ali kod nas ni drugdje na Sredozemlju još nije nađena na gnijezdu.

Novijim istraživanjima od 1967-1995., zapažena je samo povremeno za najjačih zima s ledenom burom, kada kod nas prenoćuje na policama olujnih klisurastih obala kod Baške i na Prviću, ali ni tu izgleda uglavnom ne gnijezdi. Zato je to kod nas vjerojatnije samo zimska selica koja tada boravi na hladnim najjačim burištima, a inače gnijezdi na sjevernijim cirkumpolarnim obalama.

Ine morske ptice Jadrana

Ostale zimske selice olujnih obala: Za hladnih i olujnih zima borave na niskim kamenim otočićima u Kvarneriću i najviše u burnomu Senjskom arhipelagu još i druge sjeverne selice. Povremeno se tu vide osobito zimi npr. Rissa tridactyla (L.) (troprsti galeb) i Morus bassanus (L.) (Sula bassana (L.), bijela bluna), većinom uz naselja galeba i halofite Microrrhinion litoralis.

Na nižima pješčanim obalama istočnog Jadrana izvan doba gnježđenja pojavljuju se ponekad još i Somateria mollissima (L.) (sjeverna gavka), Hydroprogne caspia Pall. (kaspijska čigra, grč. karatsas) i poneke druge, kod nas još rjedje morske ptice.

Kredne morske zuboptice

Nakon prve pojave ranih praptica (Archaeornithes) na prijelazu iz gmazova od jure, među kasnijim pravim pticama (Neornithes) kao jedna od najranijih grupa u kredi se već razvijaju i prve morske zuboptice (Odontognathae) još sa zubima u kljunu, koje su uglavnom živjele uz more i pretežno se hranile ribom. Od tih ribojednih morskih zuboptica iz krede su najvažnije:

Ichthyornis (kredni pragaleb), imao je sličan izgled kao neki glomazni galeb sa zubima, a živio je uz morske obale uglavnom od lova ribe.
Hesperornis (kredni praronac), imao je zakržljala krila i sigurno nije letio. Noge su mu bile poput peraja s opnom među prstima, pa je uglavnom plivao i ronio u lovu na ribe i inu morsku faunu, što mu je bila glavna hrana. Na krednim morima sjeverne polutke je poznato desetak pripadnih vrsta.

Summary

Adriatic seabirds (Procelariiformes and Charadriiformes in Croatian shores and isles): In eastern Adriatic Sea the nestings of dozen seabird species was registered, including Larus argentatus, Puffinus puffinus, Calonectris diomedea, Sterna hirundo, St. albifrons, Gelochelidon nilotica, Charadrius alexandrinus, Hydrobates pelagicus, and Oceanodroma leucorrhoa; others are present there seasonally during migration only.

The very richest nesting sites of major mixed colonies including different seabirds occur on central Adriatic, in minor remote islets at Vis and Lastovo, and also in very stormy nearshore isles of the Senj archipelago in northeastern Adriatic. Elsewhere across Adriatic almost only gulls, and rarely terns and puffins are nesting there.

Glavna literatura

Cubich, G. 1875: Notizie naturali sull' isola di Veglia I. (Fauna). Trieste.

Krpan, M. 1960: Prilog poznavanju ptica okoline Splita. Larus 12-13: 65-91, Zagreb.

Krpan, M. 1965: Birds of island Vis and adjacent minor islets. Larus ser. B 16-18: 106-150.

Krpan, M. 1970: Prilog poznavanju ornitofaune otoka Lastova. Larus 21-22: 65-83, Zagreb.

Lovrić, A.Ž. 1969: Ornithogenic biocenoses in Kvarner Gulf. Larus ser. B (Washington), 23: 39 - 68.

Lovrić, A.Ž. 1971: Ornitogene biocenoze u Kvarneru (magistarski rad). Larus 23: 39 - 72, Zagreb.

Lovrić, A.Ž.& al 1988: Nesting areas and synecology of seabirds in Adriatic islands. Rapp. CIESM, ser. Isles 31 (2): III5/130, Monaco.

Marek, M. 1901-1905: Ornithologisches aus Zengg, I - IV. Glasnik Hrvatskog prirodoslovnog društva, 13-16, Zagreb.

Rucner, D. 1998: Ptice hrvatske obale Jadrana. Hrvatski prirodoslovni muzej, 311 str. Zagreb.

Poveznice

Reference

Original condensed digest from above literature, loaded by GNU-license from Croatian Wikinfo and Chakavian WikiSlavia.