Trogirska priroda

Trogirska priroda (dalmatinska klima, flora, fauna i vegetacija primorja i podmorja od Trogira do Rogornice): Ova originalna studija se kao otvoreni izvornik, dozvolom auktora može slobodno kopirati bez izmjena uz citat izvornika.

• Auktor: Dr.sc. A.Ž. Lovric, Herbarium Adriaticum, Zagreb-Sesvete, HR-10360, Croatia
• Izvornik: prienos iz Wikinfo, WikiFlora Adriatica (ADRZ 2006), Trogir & Vinišća
• Pretisak (dio): Zbornik Vinišća (ured. I. Pažanin), 5 + 8 + 19 str., Split 2009.

SUMMARY

Trogir's nature (Dalmatian climate, flora, vegetation and fauna in coast and sea from Trogir to Rogoznica): Coastal climate between Trogir and Rogoznica in middle Dalmatia is the driest one of Dalmatian mainlands. The vegetation zoning around Vinišće, along the profile from backward hills Vilaja to coast at Vinišće and nearby islets is distributed in the next altitudinal belts: 1. The highest supramediterranean belt of deciduous woods Seslerio-Ostryetum and Satureion subspicatae grasslands includes the backward ridges of Mt. Vilaja and Labišnica, and related Ljubitovica valley. 2. The submediterranean belt of hills covers chiefly the slopes of Mt Vilaja with xeric deciduous woods of Carpinetum orientalis. 3. The true eumediterranean belt covers the lower backwards with mixed semisempervirent woods of Orno-Quercetum ilicis. 4. The lowest thermomediterranean belt is restricted to the warmest and dry coastal slopes and adjacent minor islets including the pure evergreen maquis of Myrto-Pistacietum lentisci.

Trogir's hydrobotany (freshwater and submarine vegetation): Also a survey of freshwater vegetation and the list of marine algae in Dalmatian coast from Trogir to Vinišća is given. Coastal halophytic vegetation there includes Plantagini-Limonietum cancellati in rocky shores, also Euphorbio-Glaucietum flavi at shingle beaches, and Juncetum maritimi-acuti in muddy coves. The submarine vegetation in adjacent seafloors includes: Cystoseiretum spicatae at rocky shores, and in exposed islets Spongito-Lithophylletum tortuosi, in shallow bottoms Phymatolitho-Corallinetum, Acetabulario-Padinetum and Cymodoceetum nodosae seagrass, and in the deeper bottoms Cystoseiretum crinitae, Zanardinio-Codietum bursae, Posidonietum oceanicae meadows, etc. The coastal and benthic flora there is rather diversified with 204 macroalgae including 122 rhodophytes, 45 pheophytes, 37 chlorophytes, and also 27 coastal halophytes.

Sažetak

Prikazana je izrazito sušna klima, glavna fauna i kopnena vegetacija na obali, otocima i u slatkim vodama od Trogira do Vinišća i brdskog zaleđa Vilaje, uz desetak manjih otočića i školjeva ispred te obale. Prirodno raslinstvo na obali srednje Dalmacije na profilu od grebena Vilaje do podmorja ispod Vinišća, poredano je u više visinskih pojasa: 1. Brdski pejsaž (supramediteran) s visinskom listopadnim šumama Seslerio-Ostryetum carpinifoliae se nalazi na vršnim grebenima Vilaje i Labišnice te u dolini Ljubitovica. 2. Polusredozemni pojas (submediteran) zahvaća niže primorske padine Vilaje s listopadnom šikarom Querco-Carpinetum orientalis. 3. Pravi sredozemni pojas (eumediteran) obuhvaća niže zaleđe iza Vinišća s poluzimzelenom makijom Orno-Quercetum ilicis. 4. Južnosredozemni pojas (termomediteran) obuhvaća najtoplije i sušno priobalno područje oko Vinišća i susjedne otočiće s pravom tvrdolisnom makijom Myrto-Pistacietum lentisci.

Također je još prikazana slatkovodna i podmorska vegetacija srednjodalmatinske obale Trogir-Vinišća. Vegetacija zasoljenog tla u obalnom pojasu sadrži uz kamenite obale Plantagini-Limonietum cancellati, a uz pješčane plaže Euphorbio-Glaucietum flavi i u muljevitim uvalama slanuše Juncetum maritimi-acuti. 6. Podmorska hidrovegetacija uz plitke kamenite obale obuhvaća Cystoseiretum spicatae i na plićem šljunku Acetabulario-Padinetum, a na izloženim otočićima Spongito-Lithophylletum tortuosi, pa na podmorskim stijenama Phymatolytho-Corallinetum, ter u uvalama i između otočića na pješčanom dnu travnjaci Cymodoceetum nodosae. Na dubljem dnu još rastu: Cystoseiretum crinitae, Zanardinio-Codietum bursae i travnjaci Posidonietum oceanicae itd. U pripadnoj obalnoj flori oko Vinišća popisano je 204 vrsta morskih alga od čega je 122 crvenih, 45 smedjih i 37 zelenih, a na obali je još nadjeno 27 vrsta halofita.

U v o d

Obzirom da zapadno od Trogira do Rogoznice nema većih otoka ni viših planina, raniji prirodoslovci uglavnom nisu bili previše zainteresirani za istraživanje toga naizgled jednolikog područja spram ostale Dalmacije, pa je ova obala donedavno kod nas bila prirodoslovno među najmanje istraženim dijelovima istočnog Jadrana. Dosad je za širu okolicu Vinišća iz prirodoslovlja bio manjeviše proučen samo opći prostorni zemljopis i geološka građa, pa fauna kukaca i jestivih riba, dok o ovdašnjoj klimi, pa o fauni ptica, ter kopnenoj i morskoj vegetaciji ranije nije zapisano skoro ništa. Opći geografski tekstovi su tu najopširniji o susjednoj Rogoznici i Primoštenu (Friganović 1976, 1997, Kalođera 1996). Objavljen je i pedološki prikaz tla s kartom koja se pruža od Šibenika do Rogoznice (Juras i surad. 1956), a po toj susjednoj analogiji kao i našem provizornom uvidu na sličnom terenu oko Vinišća uglavnom prevladava sredozemno tlo tipa crvenice (terra rossa). U nastavku starih ribarskih tradicija, tu je zoološki dosad razmjerno najbolje proučena atraktivna morska fauna, npr. desetak vrsta koralja (Pax i Müller 1962) i brojne jestive ribe koje je razradio niz istraživača iz susjednog Instituta za oceanografiju i ribarstvo.

Za podmorje od rta Ploča do Drvenika, donedavna nije bilo suvislog popisa morskih alga ni pregleda hidrovegetacije (tzv. fitobentos), jedino u pregledima Jadrana Ercegović (1952, 1960) kod Vinišća usput spominje dvadesetak najčešćih alga, dok Lovrić i Rac (1988), Lovrić (1995), pa Rac i Lovrić (1998) navode glavne biljne zajednice ovdašnjih obala i podmorja. Ovim istraživanjima od 1988-1998, bilo je obuhvaćeno primorje i pliće podmorje u okolici Vinišća tj. od Trogira do rta Ploča i susjedni manji otočići: Arkandjel, Smokvica, Pišćena, Balkun, Stipanska, Mali Drvenik i još desetak sitnih školjeva. Ovdje je za obalu i podmorje primjenjena uobičajena zonacija Mediterana usporediva po međunarodnim standardima CIESM, dok su morske alge i obalne fitocenoze uglavnom imenovane u skladu s postojećim pregledima jadranske vegetacije (Giaccone 1978, Lovrić 1978). Flora dubinskih alga na vanjskom dnu i na pučini izvan ovdašnjih otočića zasad je još slabo poznata izuzev dubinske faune u Jabučkoj kotlini (Županović i Jardas 1989), pa pri izravnom ronjenju morskih botaničara tu treba očekivati nove dodatne nalaze najviše kod crvenih alga.

Priroda i fauna

Osim općeg zemljopisa, ranije su i za geološku podlogu objavljeni sustavni podaci s terenskom geokartom okolice Vinišća (Kerner 1910, Kranjec 1959), iz čega slijedi da kod Vinišća uglavnom prevladavaju vapnenačke stijene iz doba krede s krškim reljefom humova i ponikava, uz manje uklopine dolomita u zaleđu na padini Vilaje, pa mlađeg fliša i aluvija više od Trogira na istok u Kaštelima. Manje flišne uklopine još su na sjeveru Vilaje i između Vinišća i Rogoznice, pa manja ploha aluvija uz zapadnu uvalu Gustirna. Veći odsjek obalnih stijena se ovdje nalazi samo u uvali Orlica zapadno od Vinišća. Jači izvori i potoci oko Vinišća uglavnom izostaju (izuzev Pantan kod Trogira), pa je slatkovodna vegetacija tu slabo razvijena izim u desetak lokava.

Za kopnenu faunu od Trogira do Rogoznice su podatci manje obilni, a oko Vinišća se u dostupnoj literaturi nalazi najviše podataka za brojne kukce-kornjaše (Novak 1952) i dvadesetak vrsta gmazova (Radovanović 1951): npr. u sušnom području oko Vinišća su značajni najsjeverniji nalazi južne primorske kornjače Testudo hermanni Gmel. i endemskog guštera Lacerta oxycephala Dum.& Bibr., a najviše nalaza za razne kornjaše (Coleoptera) tu je kod Trogira, Marine i Rogoznice. Znakovito je da među inače dobro istraženim pticama istočnog Jadrana (Rucner 1998), iz područja Vinišće-Rogoznica dosad nije zapisan nijedan ornitološki nalaz, pa je očito ovdašnja avifauna većinom još neistražena.

Odatle se čak ne navode ni najobičnije i česte ptice, npr. galeb (Larus argentatus Pontop.) kojega smo pri istraživanju proljetne vegetacije zatekli uz gnijezda na više otočića ispred Vinišća i najviše oko svjetionika na školju Galera, a u naseljima Vinišće i Marina još je uočeno gniježđenje čiope (Apus apus L.), vrapca (Passer domesticus L.), ćuka (Athene noctua Scop.), itd. O nižoj mikrovegetaciji lišajeva i mahovina oko Vinišća u dostupnoj literaturi zasad nema skoro nikakvih naznaka.

Iz klimatologije i botanike za primorje oko Vinišća donedavna su postojale tek općenite naznake na preglednim vegetacijskim kartama Dalmacije gdje su za primorsko područje od Trogira do Primoštena, u nedodostaku boljih podataka po analogiji šire okolice približno ucrtane tvrdolisne šume crnike (npr. Horvat i sur. 1974, Lovrić 1983 itd.). Prije sadanjih istraživanja, pedesetak kilometara obale od Trogira do Rogoznice bili su botanički razmjuerno najmanje poznati dio kopnenih obala Dalmacije, a iz okolice Vinišća je dosad bila stručno popisana samo kopnena flora na otoku Veli Drvenik (Bedalov 1976, 1985).

Prostorne granice ovog pregleda su na sjeveru brdski grebeni Vilaje i Labišnice, na istoku grad Trogir i otoci Drvenik, a na zapadu kod Rogoznice rt Ploča i otočić Arkandjel. Flora dubinskih alga na vanjskom dnu i na pučini izvan ovdašnjih otočića zasad je još slabo poznata izuzev dubinske faune u Jabučkoj kotlini (Županović i Jardas 1989), pa pri izravnom ronjenju morskih botaničara tu treba očekivati nove dodatne nalaze najviše za crvene alge.

U novije vrijeme su tu obavljene još i detaljne analize domaćega biljnog nazivlja – fitonima oko Trogira (Mileković i surad. 1997) i posebno primorske vegetacije od Trogira do rta Ploče (Lovrić i Rac 1988, Lovrić 1995 i 1998), pa ovdje dajemo sažeti stručni pregled na temelju svih tih istraživanja. Ovim istraživanjima od 1988-1998, bilo je obuhvaćeno primorje i pliće podmorje u okolici Vinišća i brdsko zaleđe do grebena Vilaja, tj. od Trogira do rta Ploča i susjedni manji otočići: Arkanđel, Smokvica, Pišćena, Balkun, Stipanska, Mali Drvenik i još desetak sitnih školjeva.

Klimatske osobitosti

U široj okolici, duži nizovi detaljnih meteoroloških mjerenja dosad postoje samo za gradove Split i Šibenik, dok su u njihovom međuprostoru većinom distupni tek višegodišnji kišomjerni podatci. Srednji godišnji prosjek temperature na području Primošten-Marjan iznosi oko 16˙ C, ali su mjesečne vrijednosti zbog izostanka dugoročnih mjerenja još nesigurne, pa zasad postoje samo kišomjerni detalji.

Među kopnenim obalama istočnog Jadrana je kod nas najtoplija jugoistočna obala od Stona do Molunta koja je na izravnom udaru toplih morskih struja, što su s pučine Sredozemlja kroz Otrantska vrata usmjerene spram otvorenih obala oko Dubrovnika. Također su zbog viših priobalnih planina, ove južne obale oko Dubrovnika slično kao i sjeverne obale od Opatije do Karlobaga razmjerno oblačne i kišovite kroz veći dio godine izvan ljeta.

Naprotiv je zbog izostanka priobalnog gorja u bližem zaleđu, obala srednje Dalmacije od Trogira do Primoštena izrazito najvedrija na istočnojadranskom kopnu, s razmjerno najmanje naoblake uz oskudne oborine i izrazitu sušu kao na vanjskim dalmatinskim otocima Visu, Hvaru i Lastovu. Zatoo su na cijelom dalmatinskom kopnu, u zadnjem dostupnom višegodišnjem prosjeku (1978-1985) najmanje godišnjih oborina imale obalne postaje Primošten 761 mm, najsušnija primor5ska Rogoznica tek 683 mm i Trogir 792 mm. Iz novijeg doba zbog rata i financijskih problema mnoge susjedne manje postaje više nisu radile, pa su nemoguće istodobne poredbe. Iz klimatskih diagrama po H. Walteru je vidljivo, da u Trogiru i Primoštenu potpuna ljetna suša bez kiše traje oko dva mjeseca, a blaža polusuša s povremenim oskudnim oborinama je još dva mjeseca, od svibnja do kolovoza.

Od svih naših primorskih postaja izvan otoka, izrazito je najsušnija Rogoznica sa tri posve suha ljetna mjeseca i još dva polusuha od svibnja do rujna, što je vrlo slično otočnim klimatskim dijagramima iz Visa i Lastova, pa su od Rogoznice kod nas još znatno sušniji samo pučinski otoci Sušac i Palagruža (Rac 2002, Lovrić i Rac 2003). Zbog tih prirodnih preduvjeta klime i reljefa, tri su glavne osobitosti u zonaciji prirodnog raslinstva oko Vinišća nasuprot ostalim dijelovima istočnojadranskog primorja:

• a) Ovdje u srednjoj Dalmaciji od Šibenika do Trogira u bližem zaleđu je niži valovito-brežuljkasti reljef bez viših gorskih grebena iznad 800m koji bi zadržavali naoblaku, pa je klima od obale do brdskih grebena razmjerno suha i izrazito sunčana.

• b) Visinski pojas bukovih šuma iza Trogira posve izostaje i nalazi se tek u daljem zaleđu, napose na grebenu Svilaje, dok do najviših primorskih vrhova između Šibenika i Splita rastu listopadni hrastovi i crnograb (Ostrya).

• c) Dok je na ostalom primorju uz srednji Jadran od Zadra do Makarske tvrdolisni pojas razmjerno uzak tek koji kilometar od mora, uz izrazito sušne i tople obale Trogir-Primošten sredozemna vegetacija tvrdolisnih makija doseže razmjerno daleko u kopneno zaleđe, osobito iza Rogoznice sve do podnožja Boraje.

1. Brdskosredozemni pojas (supramediteran)

Mediteransko-montani ili brdskosredozemni pojas (supramediteran) je kod Trogira najgornje i razmjerno najhladnije bioklimatsko područje, koje inače kod nas obuhvaća nutarnje doline primorskog zaledja i srednje padine obalnih Dinarida, pa vrhunce najviših jadranskih otoka. Tu su već obilnije oborine i s povremenim zimskim snijegom, a ljeti je tek kratko polusušno razdoblje, pa je tu ljetni optimum razvitka vegetacije. Taj je viši pojas, zbog jače izloženosti hladnoj kontinenatalnoj buri razvijen samo na gornjim grebenima Vilaje (739 m) i Labišnice (701 m), osobito na njihovim vrhovima i sjevernim padinama prosječno iznad 650m, pa je gornja vegetacija tog grebena uglavnom slična kao na Promini, Mosoru i Riliću u Dalmaciji. Također i u vlažnijem mrazištu brdske udoline Ljubitovica u zaleđu Trogira visinska vegetacija crnograba prevladava najniže do 400m nad morem, dok na sličnoj visini južnih primorskih padina već rastu tvrdolisne makije česmine.

Glavne su drvenaste vrste tog brdskog pojasa: crnograb (Ostrya carpinifolia), hrast cer (Quercus cerris), brekinja (Sorbus torminalis), rašeljka (Cerasus mahaleb), ruj (Cotinus coggygria), glog (Crataegus transalpina) i slične kontinentalne vrste koje većinom izostaju u nižim područjima prama obali. Taj pojas obuhvaća listopadne brdske šume crnograba (Seslerio-Ostryetum carpinifoliae Horv.& Hić.) i uz njih mozaično degradirane listopadne šikare Frangulo-Cerasetum mahaleb (Horv.) Pold., a u vlažnijim brdskim ponikvama i dolcima šikare Spiraeo-Sorbetum ariae (Tx.) Fuk. U mozaiku još pridolaze na kraškim kamenjarama zamjenski pašnjaci iz grupe Satureion subspicatae Horv., npr. na vrhovima Vilaje i Labišnice travnjak Carici-Centaureetum rupestris Horv. Uz brdska smetlišta i ovčje torove su brdski bodljasti korovi Verbasco-Onopordetum illyrici (Hić.) R. Mart., pa na brdskim ruševinama i starim zidovima Parietario-Cymbalarietum muralis Pold. i na degradiranim sjevernim točilima i osulinama Asplenio-Geranietum lucidi Pold. U poljodjelstvu je to optimalno područje za uzgoj jabuka, šljiva i slične kontinentalne nasade.

2. Polusredozemni pojas (submediteran)

Ovaj prostrani bioklimatski pojas u zaleđu obuhvaća područja podalje od mora tj. primorske padine Vilaje i trogirsko zaleđe prosječno između 400 i 650m visine, a u susjedstvu najniže doseže prama moru do 150m iznad Divulja. Ovdje je suša slabija i kraća, a postoje redoviti zimski mrazovi, pa je optimalni razvitak vegetacije u proljeće. To je optimalno područje za uzgoj vinograda, smokava i sličnih nasada. Prirodno tu uglavnom izostaju južne tvrdolisne vrste i prevladava kserotermna listopadna vegetacija kao i inače diljem dalmatinske Zagore, gdje su glavne drvenaste vrste: hrast medunac (Quercus pubescens), bjelograb (Carpinus orientalis), makljen (Acer monspessulanum), košćela (Celtis australis), smrdljika (Pistacia terebinthus), smrika (Juniperus oxycedrus) i divlja kruška (Pyrus spinosa).

Značajne su šumice hrasta medunca i bjelograba (Querco-Carpinetum orientalis Hić.), a oko njih su u mozaiku degradirani grmoliki trnjaci Corno-Paliuretum aculeati (Hić.) Lak., pa na kraškim kamenjarama zamjenski pašnjaci Chrysopogoni-Koelerion Hić., od kojih je tu najčeša zajednica Stipo-Salvietum officinalis Hić., dok su u vlažnijim ponikvama i dolcima manje mozaične plohe zelenih livada iz sveze Scorzonerion villosae Hić. Na višim južnim strminama Labišnice su manja kamenita točila i osuline s oskudnom zajednicom Marrubio-Rumicetum indurati Lak.& al., a na manjim brdskim odsjecima okomitih stijena se nalazi zajednica Moltkio-Inuletum verbascifoliae (Horv.) Wendel.

3. Tipski sredozemni pojas (eumediteran)

To je tipična i poznata mediteranska vegetacija proširena duž dalmatinske obale i jadranskog otočja, kao i na većini južnoeuropskih obala. Ovdje je ljetna suša već izražena kroz 1 – 2 mjeseca a zimski mrazovi su rjeđi i razmjerno blagi, pa tu prevadava mješovita poluzimzelena vegetacija tvrdolisnih i listopadnih vrsta, a njezin razvitak većinom ima dva optimuma, proljetni i jesenski. Ovdje je taj pojas prosječno između 150 - 400m visine, dok na susjednim još toplijim otocima pokriva samo svježije sjeverne padine Čiova i Velog Drvenika, pa niže primorsko zaleđe Trogira, Vinišća i Rogoznice gdje doseže do južnog podnožja Boraje. Pripadna se vegetacija razlikuje ovisno o geološkoj podlozi i utjecaju čovjeka, pa se tu u eumediteranskom pojasu nalaze u mozaiku dva vegetacijska kompleksa ovisna o ljudskoj degradaciji.

Glavne su tu drvenaste vrste hrast česmina (Quercus ilex), lovor (Laurus nobilis), zelenika (Philyrea latifolia), planika (Arbutus unedo), pukinja (Juniperus macrocarpa), itd.,U prirodnoj vegetaciji, kamenite podloge najviše na Drveniku i nižem zaleđu Vinišća i Trogira pokrivaju poluzimzelene šumice hrasta česmine (Orno-Quercetum ilicis Hić.) i uz njih je mozaično degradirani bodljasti grmljak smrike Brachypodio-Juniperetum oxycedri (Hić.) Lak., pa zamjenski kameniti pašnjaci Cymbopogoni-Bracypodon Hić., a na obalnim uklopinama vlažnijeg fliša su sredozemne livade Brachypodion phoenicoidis Br.Bl. Na manjim plohama nižih primorskih stijena i zidina se nalazi Teucrio-Campanuletum pyramidalis (Wrab.) Pold.

Taj je sredozemni pojas optimalno područje za uzgoj maslinika i inih mediteranskih nasada, pa na jače degradiranim plohama ogoljelog krasa prevladava umjetna, ruderalno-antropogena vegetacija. To su korovne šikare bagrema i pajasena, Robinio-Ailanthetum (Neuh.) Gutte na flišu i na kamenom krasu borove šumice Cupresso-Pinetum brutiae Lak.& al., pa uz njih razni južni bodljasti korovi kao Geranio-Silybetum mariani Oberd. i Scolymo-Marrubietum incani Hić. Na starim zidinama i ruševinama tu većinom raste Asplenio-Umbilicetum horizontalis Hić.

4. Južnosredozemni pojas (termomediteran)

To je ovdje na otocima i obali Vinišća-Rogoznica najtopliji i najsušniji bioklimatski pojas bez snijega do 150m visine, s najslabijim i vrlo rijetkim mrazom tek ponekad za najjačih zima, a inače obuhvaća vanjske južnije otoke Jadrana i južnog Sredozemlja. Tu mu pripada prama pučini otvoren priobalni pojas oko 150m visine duž obale od rta Jelinjak kod Vinišća do rta Ploča i Movar kod Rogoznice, pa južne padine otoka Drvenika i otočići Arkanđel, Orud, Stipanska, Balkun, Sv. Fumija, itd. U ovom je pojasu za bilje najgorje sušno doba ljeti, a najpovoljnije kišno doba jeseni i zime, pa tu raste čista trvrdolisna (vazdazelena) makija bez listopadnih vrsta, gdje su najvažniji južni tvrdolisni grmovi mrča (Myrtus communis), tršlja (Pistacia lentiscus), južni gluhać (Juniperus phoenicea) i divlja maslina (Olea sylvestris), a područni se travnjaci ljeti posvema osuše, pa su tu najzeleniji zimi.

Ova je vegetacija uz obale Vinišća-Rogoznica sličnija kao na Visu i Lastovu, pa na inim južnim otocima Mediterana. U tom najsušem pojasu uz otvorene južne obale su glavna i najčešća vegetacija tvrdolisne makije s mirtom i tršljom, Myrto-Pistacietum lentisci (Mol.) Bolos, a na izloženom rtu Ploča pod udarom juga pridolazi čak i najtoplija otočna makija s divljom maslinom Oleo-Juniperetum phoeniceae (Lak. & al.) Brullo, kojoj je3 tu jeedino kopneno nalazište duž istočnog Jadrana (inače samo na vanjskim otocima). U zaštićenim južnim uvalicama Čiova, Drvenika i Rogoznice su i tvrdolisne šumice Viburno-Quercetum ilicis (Br.Bl.) Mart. Ogoljele priobalne kamenjare uz more sadrže zajednicu smilja i pelina Helichryso-Artemisietum canescentis Hić., a na vanjskim ogoljelim otočićima su pašnjaci Asphodelo-Chrysopogonetum grylli Hić. Na južnim obalnim stijenama Čiova su manje plohe zajednice Phagnalo-Centaureetum ragusinae Hić.

5. Zasoljeni priobalni pojas (adlitoral)

Ovaj halofilni pojas je na otvorenim obalama, prama kopnu uz gornji rub vjetrovne posolice omeđen makijom Myrto-Pistacietum lentisci (Br.Bl.) Mol., a u zaklonjenim je uvalama granični grmljak tamariša i konopike, Vitici-Tamaricetum dalmaticae Hić. Duž kosih kamenitih obala tu su najčešći halofiti Plantagini-Limonietum cancellati Hić., a na olujnim vanjskim školjevima rastu južni sredozemni grmići Lavatero-Capparetum (Ilij.) Lov. Uz pješčane plaže u uvalama mjestimice se nalaze obalni psamofiti Euphorbio-Glaucietum flavi Hić.

Slatkovodne enklave Trogir-Vinišća

Jači izvori i vodotoci ovdje uglavnom izostaju izuzev kraško vrelo i močvaru Pantan kod Trogira, pa je slatkovodna vegetacija tu slabije razvijena osim nekoliko lokava koje raqnije u botaničkom pogledu nisu bile proučene. Pored rijeka i većih jezera, u vodena staništa kod nas još pripadaju i manje lokve, koje su na sušnom primorju i osobito na sredozemnim otocima često i jedina slatkovodna staništa, a tako je i na primorju Trogir-Vinišća gdje postoji dvadesetak stalnih lokava. Opći geografsko-ekološki prikaz slatkih voda u novije doba za Hrvatsku je objavio RIĐANOVIĆ (1989), a biološke značajke naših slatkih voda i ponajviše rijeka na hrvatskom kopnu su dosad najbolje prikazali MATONIČKIN i PAVLETIĆ (1972). Za poredbeno upoznavanje hidroekologije i vegetacije europskih slatkih voda uključivo i lokve, dva najopsežnija monografska priručnika razradio je GESSNER (1955-1959).

Osim kraćih napomena za neke planinske lokve i jezerca, biološke osobine i biljni pokrov slatkovodnih lokava na nižemu hrvatskom kopnu su dosad bili jedva proučeni i većinom zanemareni, jer su u njihovom susjedstvu oduvijek bila privlačnija istraživanja većih i po vegetaciji bogatijih rijeka i jezera, a u Dalmaciji nadasve sedrenih slapova u okolnim rječnim kanjonima Krke i Cetine. Na Sredozemlju je slatkovodna vegetacija u južnim močvarama i lokvama dosad razmjerno najbolje proučena na Tirenskim otocima, gdje su to uz bujice i jedina slatkovodna staništa na nizu sušnih talianskih otoka.

Skoro jedina podrobna ekološko-vegetacijska istraživanja južnih slatkovodnih lokava kod nas su objavljena uglavnom za jadranske otoke i to najprije iz Paga (HORVATIĆ 1934, 1963). U novije doba su botanički još proučene lokve na otoku Mljetu (LOVRIĆ 1989), Krku i Prviću (LOVRIĆ: Doktorska disertacija 1995) i Dugom otoku (RAC i LOVRIĆ 2003), a u obradi su ili pred objavom naši prikazi ostalih lokava i močvara na jadranskim otocima. Naprotiv na našemu kopnenom primorju, zbog puno zanimljivijih rijeka i jezera zasad uglavnom još nema detaljnog biološkog pregleda za lokve i ovo kod Vinišća je jedan od prvih takvih sustavnih prikaza za neke primorske lokve izvan otoka.

Tu treba ekološki jasno razlikovati močvare i stalne lokve u kojima se nalazi prava slatkovodna i močvarna vegetacija s vodenom faunom, ter povremene mlake što ljeti presuše i uz njih su samo vlažne poplavne livade bez vodenog bilja i pripadne faune. Pritom je bitan i negativni utjecaj čovjeka, pa su tzv. “zapuštene” i nedostupne lokve biološki većinom bogatije u prirodnom stanju i stručno-ekološki najvrijednije za zaštitu, dok su naprotiv pristupačne lokve koje čovjek tobože “uređuje i oplemenjuje” ustvari bioekološki većinom uništene, zagađene, osiromašene i jednoličnoga banalnog sastava.

Na sušnoj i propusnoj kraškoj podlozi srednjodalmatinskog primorja oko Vinišća nema stalnih vodotoka, a najbliže tekuće vode u okolici su veće vrelo s močvarom Pantan istočnije uz obalu kod Trogira, pa u sjevernom zaleđu dalmatinske Zagore povremeni potok Dabar kod Vrpolja. Zato je primorski prostor između Trogira i Primoštena većinom bez tekućica, izim tek kraćih zimskih bujica uz koje nema vodene vegetacije ni pripadne faune. Neposredno oko Vinišća se nalazi dvadesetak većih i stalnih lokava, uglavnom u kraškim ponikvama i na nepropusnoj flišnoj podlozi, pa ćemo sada navesti prvenstveno njihove bioekološke značajke.

Dosad smo oko Vinišća proučili slatkovodnu vegetaciju i najvažniju vodenu faunu iz trogirske močvare Pantan i 7 stalnih lokava oko Vinišća: najveća i biološki najbogatija je osobita lokva Ilovica, a ostale siromašnije i biološki većinom slične koje smo još pregledali su npr. Zbujača, Stolibra, Dramač, Ljubica, Dobrica, Donjača itd. Ovdje je podrobnije posebno prikazana najveća i bogata lokva Ilovica, a ostale tek ukratko u skupinama po njihovoj biološkoj sličnosti.

Ekologija, flora i kralježnjaci

Dosad je na srednjodalmatinskom primorju Trogir - Vinišća biološko-vegetacijski proučena močvara Pantan i 7 stalnih lokava uz Vinišća koje su po sličnosti njihove vegetacije i faune razpoređene u iduće skupine.

• 1. Močvara Pantan kod Trogira je najveće slatkovodno nalazište na ovom području, koja sadrži većinu niže prikazanih, slatkovodnih vrsta flore i faune. U gornjem dijelu uz veliko kraško vrelo je to kraći slatkovodni vodotok, a bliže uz more postaje poluslana (brakična) močvara s halofitima. Velikim dijelom je taj vodeni kompleks već degradiran, kako zbog crpljenja za vodoopskrbu grada Trogira, tako i nizvodno zbog izgradnje ribnjaka i povećanog zagađenja.

• 2. Najveća i najbogatija lokva tj. jezerce Ilovica se nalazi kod sela Voluja na flišnoj visoravni iznad Vinišća. Po bioekološkom značenju je to već manje jezerce veliko oko 25 X 20 m i duboko preko 1m, ali mu obseg i dubina dijelom variraju ovisno o kišnoj ili sušnoj sezoni. Od svih srednjodalmatinskih lokava kod Vinišća, ova je ekološki još najbolje očuvana i u razmjerno prirodnom stanju prvobitne vegetacije. Glavna i naveća biljka u toj lokvi je obična trstika (Phragmites australis Trin.), a na površini vode tu još plivaju: južni vodeni žabnjak (Batrachium drouetii Schultz) i kod nas rijetka južna vrsta sredozemnog mrijestnjaka Potamogeton siculus (Ten.) Guss. – koji inače raste u lokvama sredozemnih i jadranskih otoka, pa na ušćima dalmatinskih rijeka i tu u lokvi Ilovica kod Vinišća. Na flišnoj obali uz tu lokvu rastu vlažne livade (Scorzonerion villosae Hić.) gdje su navažnije zeljaste vrste Scorzonera villosa Scop., Daucus maximus Desf., Orlaya grandiflora (L.) Hofm., Lotus corniculatus L. i jadranski endem Taraxacum tenuifolium Hoppe. (T. hercegovinum Gand.). U okolici te lokve se nalaze tvrdolisne makije česmine (Orno-Quercetum ilicis Hić.) i dijelom zapuštene parcele s ostacima maslinika i vinograda. Najvažnija fauna u tom jezercu je vodena zmija bjelouška, Natrix natrix (Linné) i žaba krastača, Bufo viridis (Laur.). Ova je lokva kod Vinišća još jedina razmjerno najbolje očuvana u skoro prvobitnom prirodnom stanju, pa bi ju takvu svakako trebalo hitno zaštititi od ljudskog “uređivanja” (tj. uništavanja) kao prirodni rezervat.

• 3. Lokve Dobrica i Donjača: Na brdu Orlovica kod Gospe od Zdravlja, u kraškim ponikvama leže u susjedstvu tri manje lokve promjera od 7m do 10m, s plićim dnom manje od 1m. Njihova je vodena vegetacija uglavnom slična: u vodi rastu Potamogeton crispus L., Myriophyllum spicatum L. i Batrachium drouetii, a na močvarnoj obali je najvažniji Cladium mariscus (L.) Pohl. Na padinama uz te lokve su travnjaci s vrstama Scorzonera villosa, Lotus corniculatus, Stachys salvifolia Ten., Brachypodium retusum (Pers.) PB., itd. Najvažnija vodena fauna i tu je žaba Bufo viridis. Po svojemu biološkom sastavu su ove dvije lokve slabije očuvane i bez većih osobitosti, uglavnom s općeraširenim banalnim vrstama iz većine naših slatkih voda.

• 4. Treća lokva Ljubica: Uz 2 spomenute (Dobrica i Donjača) kod Gospe od Zdravlja je bolizu i treća lokva Ljubica čija je vodena vegetacija bogatija i osobitog sastava. Glavna i najveća biljka u ovoj lokvi je južni tropski rogoz tj. Typha domingensis (Pers.) Steud, koji je inače proširen u subtropskim slatkim vodama, a kod nas je na sjevernoj granici, pa tu raste samo uz lokve na jadranskim otocima i uz rječna ušća u Dalmaciji. Na obali uz tu lokvu raste spomenuti Cladium mariscus i Eleocharis palustris (L.) Roem.& Schul. Na okolnim vlažnim livadama najčešći su Scorzonera villosa, Lotus corniculatus, Althaea cannabina L., itd. Iz faune tu živi kao u inim lokvama žaba Bufo viridis. U široj okolici je najvažnije drvo česmina (Quercus ilex L.). Nakon velike i najbogatije lokve Ilovica, ova je lokva također tu druga osobita i trebalo bi ju svakako zaštiti od daljeg uništenja.

• 5. Slične lokve Zbujača i Stolibra: To su dvije susjedne lokve u ponikvama na valovitoj kraškoj visoravni uz cestu kod Sevida iznad Vinišća i osrednje su veličine oko 12 X 20m. Glavna je vodena biljka u njima već spomenuti plivajući žabnjak (Batrachium drouetii), a na okolnim vlažnim travnjacima uz obale rastu npr. Scorzonera villosa, Stachys salvifolia, Lotus corniculatus, Avena barbata (Pott.) Link., pa uz staze i suhozide bodljasta južna kupina (Rubus heteromorphus (Ripart) Gerb., a u široj okolici su tvrdolisne makije česmine (Orno-Quercetum ilicis). U njihovoj vodenoj fauni su glavne vrste: crna barska kornjača (Emys orbicularis L.) i česta žaba Bufo viridis. Očuvanost tih lokava je slabija bez osobitosti, pa zbog ljudskih utjecaja u blizini ceste oko njih već raste dosta korovnih vrsta.

• 6. Lokva Dramač na Biskupiji: Među bioekološki pregledanim lokvama kod Vinišća je ova razmjerno najsiromašnija i najviše degradirana zbog blizine naselja. Od vodenog bilja su tu najvažniji Potamogeton crispus, Myriophyllum spicatum i veća slatkovodna alga Chara aspera (Deth.) Willd., a uz obalu su primorske livade iz grupe Scorzonerion villosae Hić. i u široj okolici još makije česmine. U vodenoj fauni je i za ovu lokvu najvažnija ista žaba Bufo viridis.

Posebno bilje Pantana i lokava Vinišća

Za razliku od kontinentalnih lokava i močvara u zaleđu, za otočne lokve i rječna ušća u Dalmaciji (LOVRIĆ i RAC 1989), napose je značajno desetak južnih vrsta posebnih vodenjara i močvarica iz sredozemnih i subtropskih voda, koje ne podnose mraz, pa rastu samo južnije uz tople vode koje se zimi ne zaleđuju. Uz Pantan i lokve kod Vinišća rastu 3 južne vodenjare iz toplih slatkih voda Sredozemlja kojih nema u zaleđu, dok ine južne vodenjare iz susjednih rječnih ušća tu izostaju zbog premalog obsega tih plitkih lokava.

• Typha domingensis (Pers.) Steudel (= T. australis Thonb. & Schum.): južni primorski rogoz, u Dalmaciji “šćevar”. Ova južnija vrsta zamjenjuje kontinentalni eurosibirski rogoz (T. angustifolia L.) koji je nadasve raširen u hladnijim močvarama i lokvama umjerenog pojasa. Taj T. domingensis ne podnosi mrazove pa je osobito obilan u tropskim i subtropskim močvarama i uz južnija jezera i rijeke, najviše od srednje Amerike do Afrike, a sjeverna mu je granica u tvrdolisnom pojasu Sredozemlja i Jadrana. Kod nas je to najčešći rogoz u lokvama jadranskih otoka i mjestimice na dalmatinskoj obali, npr. na rječnim ušćima Neretve i Cetine, a najsjevernije močvara Pantan i lokva Ljubica kod Vinišća, pa sjevernije potok Ričina kod Baške na Krku i Jadro u Solinu gdje je dosad dijelom uništen zagađenjem i regulacijom vodotoka. Kod nas taj većinom raste u bazičnim vodama, bilo da su bogate karbonatima ili blago zasoljene (brakične).

• Potamogeton siculus (Tenore) Gussone (= Pot. subflavus Loret & Barran.) je južni primorski mrijestnjak, u Dalmaciji “murava”. To je sredozemna vodenjara iz toplijih voda, koja na našim otocima i dalmatinskoj obali zamjenjuje čestuu eurosibirsku vrstu Pot. coloratus (Vahl.) Horn. iz europskih kontinentalnih voda. Inače ovaj raste u mediteranskim lokvama i močvarama najviše na Siciliji, Sardiniji, Korziki i južnoj obali Francuske (Provansa), a kod nas u otočnim lokvama: Baška, Pag, Dugi otok, Mljet, itd., a na primorju u rječnim ušćima Neretve i Cetine, ter tu u lokvi Ilovica kod Vinišća. Naseljava samo južne toplije vode koje se zimi ne zaleđuju i po sastavu su to kod nas uglavnom bazične vode s obiljem karbonata ili blago zasoljene.

• Batrachium drouetii Schultz (= Ranunculus brattius Beck) je bazofilna vrsta plivajućeg vodenog žabnjaka, koji na zapadnim i južnim europskim obalama i sredozemnim otocima zamjenjuje slični žabnjak Bat. trichophyllum (Chaix) Schul. iz kontinentalnih voda u srednjoj Europi, što su zapravo dvije srodne podvrste. Ovaj primorski tip često raste u blago zasoljenoj vodi, ali se kod nas nalazi također i u bazičnim kraškim vodama s obiljem karbonata na otocima i dalmatinskom primorju. Kod nas na jugu raste u nizu lokava na jadranskim otocima i u rječnim ušćima dalmatinskih rijeka, pa i tu u više lokava oko Vinišća.

Sustavni pregled slatkovodne vegetacije

Slatkovodna vegetacija od Kaštela do Vinišća je dosta oskudna i uglavnom je ograničena oko vrela Pantan kod Trogira i u desetak većih stalnih lokvi u ponikvama oko Vinišća. Nakon opisnog pregleda Pantana i pojedinih lokava s glavnim vrstama flore, sada slijedi prirodoznanstveni sistematski popis temeljnih grupa i tipova vodene i močvarne vegetacije u lokvama oko Vinišća. Tu su razvijena 4 glavna tipa mediteranske slatkovodne vegetacije:

• Charetalia Sauer, je podvodna vegetacija većih alga na dnu slatkih voda diljem Eurazije i kod nas u jezerima, gdje su glavne dubinske slatkovodne alge iz porodice Characeae. Jedina nazočna sveza tu je Limno-Charion fragilis (Kraus) Hartog & Segal, koja obuhvaća veće slatkovodne alge na dnu europskih voda, jezera i lokava. Tu spadaju oskudni sastojci alge Chara aspera u našim slatkovodnim lokvama, kao i sličan bogatiji obraštaj alga parožina u našim dubljim jezerima od Visovca do Vrane na Cresu.

• Potamogetalia Koch su plivajuće vodenjare u slatkim vodama Eurazije, gdje su glavne vrste iz vodene porodice Potamogetonaceae i uz ove još Myriophyllum, Batrachium itd.
  • Tu pripada Magno-Potamogetion (Koch) Vollm.: ova grupa obuhvaća veće vodenjare u europskim slatkim vodama i ovo je načešći tip vodene vegetacije u našim kraškim lokvama. Tu pripada kod Vinišća slatkovodni obraštaj vodenjara Potamogeton crispus i Myriophyllum spicatum.
  • Druga pripadna grupa tu je još i Callitricho-Batrachion Hartog & Segal: to su površinske plivajuće vodenjare manjih rječica i močvara, a kod Vinišća i Pantana iz te grupe najviše raste Batrachium drouetii koji je zastupljen u većini ovdašnjih lokava.

• Phragmitetalia Koch su općepoznati močvarni trstici i ševari na slatkovodnim i brakičnim obalama Eurazije s močvarnim biljnim rodovima Phragmites, Typha, Cladium, itd. Kod nas uz Jadran rastu 2 pripadne sveze:
  • Phragmition Br.-Bl.: europski močvarni trstici koji su vrlo prošireni i najbolje razvijeni u našim kopnenim močvarama i na obalama rijeka i jezera. Iz te grupe su kod nas u mnogim kraškim lokvama, pa tako kod Vinišća i Pantana nazočni manji fragmenti zajednica Scirpo-Phragmitetum Tx.& Prsg. i Cladietum marisci (All.) Zobr.
  • Druga je tu južnija mediteranska sveza Typhion laxmanii Lasev & Golub.: to su kod nas rjeđi južno-sredozemni i subtropski ševari, koje u lokvama kod Vinišća i Pantana kao i drugdje na jadranskim otocima, zastupa Typha domingensis iz sredozemne zajednice Typho-Scirpetum Br.-Bl. & Bol.

• Scorzoneretalia Hić., su vlažne flišne livade europskog Sredozemlja, koje zapravo više ne pripadaju pravoj močvarnoj vegetaciji, nego mezotermnom tipu vlažnijih travnjaka. Uz Pantan i lokve oko Vinišća je glavna pripadna sveza Scorzonerion villosae Hić.: to su vlažne južne livade na flišu i aluviju iz jadranskog primorja i otoka, koje se nalaze uz Pantan i lokve kod Vinišća. Podalje od lokava se na te livade nadovezuju prirodne tvrdolisne makije (Quercion ilicis), ili zamjenski sušni pašnjaci i degradirana korovna vegetacija Chenopodietalia s.l.

Zaključak o lokvama Trogir-Vinišća

Makrofauna kralješnjaka uz močvaro Pantan i u lokvama oko Vinišća uglavnom je obična bez osobitosti, tj. osiromašena inačica slične faune uz brojne naše rijeke i jezera (Bufo viridis, Emys orbicularis, Natrix natrix itd.). Osobite vrste uz Pantan i lokve kod Vinišća ipak se mogu očekivati u mikrofauni beskralješnjaka (evertebrata) koji tu dosad još nisu pobliže razrađeni, dok je obrada ovdašnjih gljivica (Fungi) već u tijeku i tu sigurno treba očekivati nekoliko osobitih južnih vrsta. Slatkovodna flora degrqadiranih lokava tu sadrži većinom obično i prošireno vodeno bilje: Phragmites australis, Cladium mariscus, Potamogeton crispus, Myriophyllum spicatum, Chara aspera itd.

Ipak u bolje očuvanim poluprirodnim lokvama Ilovica i Ljubica nalaze se još ine rijetke i osobite vrste južnih vodenih biljaka: Typha domingensis, Potamogeton siculus i Batrachium drouetii. To su južne vodenjare koje ne podnose mraz i rastu samo u toplim vodama koje zimi ne zaleđuju tj. unutar pojasa sredozemne i subtropske vegetacije, pa ih kod nas nema u kopnenim vodama iz zaleđa, osim na našim otocima i dalmatinskoj obali. Zato su po svojemu flornom sastavu tople sredozemne močvare i lokve u zimzelenom području oko Vinišća izvorno ipak sličnije našim otočnim lokvama, negoli ostalim slatkim vodama iz hladnijega kopnenog zaleđa. Stoga bi tu svakako trebalo zaštititi kao posebni prirodni rezervat bar najbogatiju i najveću lokvu Ilovica, a po mogućnosti još i manju lokvu Ljubica čija je vodena vegetacija također osobita i dosta očuvana.

Morska vegetacija Trogir-Rogoznica

Za podmorje od rta Ploča do Drvenika, donedavna nije bilo suvislog popisa morskih alga, a pogotovi ni fitocenološkog pregleda hidrovegetacije (fitobentos): jedino u općim pregledima Jadrana Ercegović (1952, 1960) kod Vinišća usput spominje dvadesetak najčešćih alga, dok Lovrić i Rac (1988), Lovrić (1995), pa Rac i Lovrić (1998) navode neke glavne morske zajednice ovdašnjih obala i podmorja. Ovim istraživanjima od 1988-1998, bilo je obuhvaćeno primorje i pliće podmorje u okolici Vinišća tj. od Trogira do rta Ploča i susjedni manji otočići: Arkandjel, Smokvica, Pišćena, Balkun, Stipanska, Mali Drvenik i još desetak sitnih školjeva.

Ovdje je za obalu i podmorje primjenjena uobičajena zonacija Mediterana po međunarodnim standardima CIESM, dok su morske alge i obalne fitocenoze uglavnom imenovane u skladu s postojećim pregledima jadranske vegetacije (Giaccone 1978, Lovrić 1978). Flora dubinskih alga na vanjskom dnu i na pučini izvan ovdašnjih otočića zasad je još slabo poznata izuzev dubinske faune u Jabučkoj kotlini (Županović i Jardas 1989).

U nastavku starih ribarskih tradicija, tu je zoološki dosad razmjerno najbolje proučena atraktivna morska fauna, npr. desetak vrsta koralja (Pax i Müller 1962) i najviše brojne jestive ribe koje je razradio niz istraživača iz susjednog Instituta za oceanografiju i ribarstvo. Dok je plitkomorska fauna tu manjeviše slična kao na većini istočnog Jadrana, ovdašnja je osobitost bogatstvo i posebni sastav dubinske faune na strmim mračnim dnima jugozapadno spram Jabučke kotline (Županović i Jardas 1989), tj. u najdonjem pojasu epibatijala (150-268 m), osobito pod vanjskom obalom otočića Arkandjel. Tu se u najvećim dubinama ispod 150m posebno ističe dubinski ježinac Cidaris cidaris i moruzgva Hormathia coronata, pa crni koralj Antipathes subpinnata, tanki perasti koralj Isidella elongata i prastari bijeli koralji Madrepora oculata i Desmophyllum cristagalli.

Osobitost ovdašnjeg podmorja je što tu pred otvorenom obalom nema većih otoka, pa je slično kao i u Konavlima, kopnena obala od Vinišća do Rogoznice pod izravnim utjecajem toplih morskih struja i valova olujnog juga s otvorene pučine Jadrana. Taj je pučinski učinak ovdje najizrazitiji na jugozapadu rta Ploča i otočića Arkandjel koji slično kao i nedaleka Blitvenica, leže uz strmi rub Jabučke kotline (Rac i Lovrić 2003). Naprotiv je otvoreno more na srednjojadranskom pragu južno od Čiova ravno-muljevito i već pliće tj. ne prelazi dubine 100 – 120m pa je s te jugoistočne strane manja raznolikost podmorja.

Zato tu na jugozapadu prama Jabuki, strma kamenita dna već blizu vanjske obale naglo padaju do dubina 150 – 170m i dalje na pučini sve do 260m, što uvjetuje bogatu dubinsku zonaciju smeđih i crvenih alga koje su rjeđe u plićim i zatvorenim nutarnjim kanalima od Trogira do Stona ili od Primoštena do Jablanca, gdje je jedina iznimka nutarnji akvatorij od Senja do Prvića i Golog otoka (koji zbog većih dubina preko 100m i vrlo česte orkanske bure ima izrazito pučinsku ekologiju pa sadrži još bogatije alge od Vinišća (Lovrić 1995). Niže slijedi pregled morskih vegetacijskih pojasa od srednjodalmatinske obale Trogir - Vinišća do Jabučke kotline na pučini srednjeg Jadrana.

1. Poplavni nadmorski pojas (supralitoral)

To je područje neposredno nad gornjim rubom plime na otvorenim obalama oko Vinišća do Rogoznice, do 5m visine a na vanjskim pučinskim školjevima i do 12m uvis, koje uzastopno polijevaju jači olujni valovi, a u uvalama ga povremeno zahvaća najjača plima, pa se tu miješaju najgornje alge i neki obalni halofiti. Na otvorenim kamenitim obalama nema halofita izim mikrovegetacije cianofita Pleurocapsetalia Erceg., a obalne procjepe i polušpilje kao baršunasti sag pokriva alga Catenelletum repentis Zal. Na zamuljenom pijesku u uvalama rastu sitine Juncetum maritimi-acuti Hić.

2. Uži obalni pojas (eulitoral)

To je područje u razponu plime i oseke, odnosno izravnog udara prosječnih valova, gdje halofiti već izostaju. Na kamenitim rtovima i školjevima pod udarom pučinskih valova nalaze se ovdje tvrde naslage ovapnjelih alga Spongito-Lithophylletum tortuosi (Feld.) Mol., a u zasjenjenim procjepima i polušpiljama raste Hildenbrandtietum rubrae (Feld.) Giac. U kamenitim uvalicama i uz obalne izvore je rjeđa endemska jadranska alga Fucetum virsoidis (Zal.) Pign. Na zagađenim nutarnjim obalama uz trogirsku luku većinom rastu najodpornije sluzavo-nitaste alge iz korovne grupe Enteromorphion intestinalis Hadač.

3. Najgornji podmorski rub (sublitoral)

To je uronjeni rubni pojas neposredno ispod donje granice oseke, još pod povremenim utjecajem najniže jake oseke u uvalama ili je izložen izravnom udaru olujnih valova pučinskog juga, koje na otvorenim rtovima i vanjskim školjevima vidljivo djeluje na hidrovegetaciju po 3 do 5m duboko. Zbog prejake hidrodinamike tu još izostaju livade morske trave (Posidonia) pa na plićem i izloženom pješčanom dnu rastu samo odporni manji travnjaci Cymodoceetum nodosae (Feld.) Br.Bl. Na grubljem šljunkovitom dnu u uvalicama se nalazi Acetabulario-Padinetum pavonicae (Lor.) Zal., a na degradiranom kamenom dnu s brojnim ježincima je Arbacio-Lithohpylletum incrustantis Boud.& al.

Čista hridinasta dna uz izložene rtove i vanjske otočiće obrasla su šumicama smeđih alga Cystoseiretum spicatae Erceg., a olujne odsjeke strmih podmorskih stijena pokrivaju prevlake ovapnjelih alga Phymatolitho-Corallinetum mediterraneae (Feld.) Giac. Naprotiv zagađena kamenita dna uz trogirsku luku umjesto toga sadrže većinom najodpornije korovne alge Pterocladio-Ulvetum rigidae (Bern.) Mol.

4. Plitkomorski pojas (infralitoral)

To su razmjerno mirnija i još dobro osvjetljena dna bez izravnih valova, samo s podmorskim strujama već ispod dosega olujnih valova od 5 – 50m dubine. Ovo je u srednjem Jadranu područje u rasponu podmorskih livada Posidonietum oceanicae (Zal.) Br.Bl. na pješčanim dnima, npr. na dnu uvala i medju otočićima ispred Vinišća. Otvorena i čista kamena dna tu pokrivaju šumice smeđih alga Cystoseiretum crinitae (Feld.) Mol., a na zamuljenom kamenom dnu zaklonjenih uvala (Trogir, Rogoznica) raste Cystoseiretum barbatae (Zal.) Pign. Strmije podmorske osuline i šljunkovita dna uz otvorene obale pokrivaju zelene alge Zanardinio-Codietum bursae (Lor.) Zal., a zasjenjena nadsvodja i polušpilje pod strmim vanjskim obalama rtova i otočića sadrže Udoteo-Peyssonellietum squamariae (Feld.) Mol.

5. Dublji pojas (cirkalitoral)

Ovo je već tamnije dubinsko područje ispod donje granice morskih travnjaka tj. između 50m i 120m dubine, s dominacijom dubinskih alga odpornih na stalni polumrak, koje je zasad ovdje ostalo još nedovoljno proučeno i dosad je tu poznata iduća dubinska vegetacija uz gornji rub cirkalitorala. Na zamuljenom kamenom dnu rastu crvene alge Rytiphloeo-Vidalietum volubilis (Lor.) Zal., a ostala detritično-šljunkovita dna sadrže naselja velikih smeđih alga Sargasso-Cystoseiretum latiramosae (Lor.) Zal., dok otvorena kamenita dna s jačim pridnenim strujama nose posebne jadranske alge Cystoseiretum adriaticae-corniculatae (Zal.) Lov. Dubinske strme klisure ispod vanjskih otočića kod Vinišća pokrivaju naslage koraligena s bujnim ovapnjelim algama Pseudolithophyllo-Halimedetum tunae (Feld.) Giac.

Ostala dubinska vegetacija polumračnog cirkalitorala dalje prama pučini još uglavnom nije botanički izravno pregledana, osim tek posrednog uvida uz slučajna izvačenja mrežama i grabilima, pa se zato tu po dostupnoj literaturi mogu tek približno spomenuti poneke važnije dubinske alge izvadjene iz dubljeg pučinskog dna. Među inima općeraširenim vrstama alga od manjeg značenja, za ova duboka dna Jabučke kotline ispred rta Ploča, Ercegović (1952, 1960), pa Županović i Jardas (1989) spominju kao osobite vrste većih dubinskih alga: Cystoseira zosteroides (Turn.) C.Ag., Sporochnus pedunculatus (Huds.) C.Ag., Sebdenia feldmanni Codom. i Laminaria rodriguezii Born.& Hamel.

Zaključak o lokalnom fitobentosu

Ovim je istraživanjima tu nadjeno 27 vrsta obalnih halofita i razmjerno jednolična priobalna vegetacija s desetak halofilnih fitocenoza, što je odraz prirodne jednoličnosti nižih kamenitih obala, gdje većinom izostaju muljevite obalne močvare, a nema ni visokih okomitih klisurina. Naprotiv je flora morskih alga u akvatoriju oko Vinišća razmjerno bogata i raznolika s najmanje 204 dosad popisanih vrsta makroalga i 21 različitih morskih fitocenoza (tu još nisu obuhvaćene niže mikroalge i fitoplanktoni). Glavni uzrok tomu je prirodna raznolikost podmorja od Drvenika do rta Ploča, a također i izloženost otvorenoj pučini Jadrana s razmjerno čistim i toplim morem, jer tu kopno nije zaklonjeno većim otocima kao drugdje u Dalmaciji i Kvarneru.

Tu su jedina jače zagađena dna samo uz trogirsku luku, koja je najjače degradirana uglavnom s korovnim tipovima najodpornijih zelenih alga. Najbogatija morska vegetacija ovdje raste uz vanjske obale Drvenika i rta Ploča, a nadasve oko manjih otočića i školjeva, gdje je bujni obraštaj smeđih i vapnenačkih alga, pa i livada posidonije vrlo sličan kao na pučinskim Lastovcima i Kornatima. Zato bi kao prirodne rezervate, ovdje trebalo posebno zaštititi barem otočiće Arkandjel, Kraljevac i Pišćena s najbogatijim algama.

Glavni opći zaključci

Premda je tu visinski razpon lokalnog reljefa na primorskom profilu od obale Vinišća do grebena Vilaje niži od 800m, tu su ipak jasno razvijena 4 različita bioklimatsko-vegetacijska pojasa: priobalni južnosredozemni (termomediteran), najveći sredozemni (eumediteran), viši polusredozemni (submediteran) i vršni brdskosredozemni (supramediteran). Duž tog profila se ekološko-botaničkom analizom može razlučiti 5 glavnih šumskih tipova kopnene vegetacije: najjužnije tvrdolisne makije Myrto-Pistacietum lentisci, pa poluzimzelene šumice Orno-Quercetum ilicis, korovno-antropogeni degradirani tip Robinio-Ailanthetum, potom u zaleđu polusredozemne listopadne šumice Querco-Capinetum orientalis i najgornje brdskosredozemne šikare Seslerio-Ostryetum.

Ova botanička raznolikost je bioklimatski uvjetovana zbog hladne bure na vrhovima i sjevernim padinama, pa istodobno ljetne suše i otvorenosti toploj pučini Jadrana oko rta Ploča, ter otočića i obale oko Vinišća. To sve zajedno na manjem prostoru uvjetuje izrazite vegetacijske kontraste i razmjerno zbijenu raznoliku zonaciju. Ovim je istraživanjima tu nadjeno 27 vrsta obalnih halofita i razmjerno jednolična priobalna vegetacija s desetak halofilnih fitocenoza, što je odraz prirodne jednoličnosti nižih kamenitih obala, gdje većinom izostaju muljevite obalne močvare a nema ni visokih okomitih klisurina.

Ekološka valorizacija prostora

Na kraju se još daje i praktična prirodoslovna valorizacija bioekološke očuvanosti prostora u području između Trogira i rta Ploča (Lovrić i Rac 1988), obzirom na izvorno ili degradirano stanje ovdašnje vegetacije po kategorijama prirodnog ekosustava:

• 1. kategorija: Uglavnom izvorna prirodna vegetacija, najbliža prvobitnoj prije utjecaja čovjeka. Takvo je stanje oko Vinišća još samo na višim grebenima Vilaje i Boraje, pa južnije na teže dostupnim vanjskim školjevima i manjim otočićima, za koje je najbolja uporaba kao prirodni rezervati za rekreaciju. Na tim prirodnim mjestima je more uglavnom još posve čisto uz obilni obrast ovapnjelih i velikih smeđih alga, pa je idealno za kupanje djece i osjetljivih osoba. To su ekološki najvrjednija mjesta ovog područja, koja svakako treba očuvati dok još postoje u izvornom obliku, pa je nedopustiva njihova degradacija i nikakva izgradnja, osim uporabe za prirodnu rekreaciju. Sve ostalo izvan toga je manjeviše degradirano (tj. eufemistički “oplemenjeno”) pod utjecajem čovjeka, pa uglavnom više nema veze s izvornom prirodom našeg Sredozemlja.

• 2. kategorija: Razmjerno slabije degradirani tereni još s dosta poluprirodnom vegetacijom obuhvaćaju većinu prostora od uvale Marina do rta Ploče. Ovdje uglavnom prevladavaju zamjenske listopadne šikare u zaleđu Zagore, pa niske tvrdolisne makije na obali i većim otocima (Drvenik itd.) i po užoj okolici Vinišća. Tu rastu još i antropogene šume alepskog bora koji izvorno ne pripada prirodnoj vegetaciji i naknadno je podivljao iz nasada na degradiranim plohama nakon uzastopnih požara. To su također još dosta vrijedni prostori koje nadalje treba racionalno koristiti bez dodatne degradacije i suvišne izgradnje, osim tek najnužnijih objekata za neškodljive i čiste sadržaje npr. iz turizma i poljodjelstva, bez ikakve industrije, velegradnje i sličnih agresivnih zahvata. Na takvim mjestima je more još razmjerno čisto pa se slobodno može rabiti za kupanje i rekreaciju.

• 3. kategorija: To su osrednje degradirani prostori bliže uz naselja, uglavnom bez šumske vegetacije s mozaikom raznih travnjaka i kamenitih pašnjaka, pa tradicijskih poljodjelskih nasada vinograda, maslinika i sličnih južnih kultura. Tu pripada najveći dio Zagore u zaleđu, pa istočno primorje od Segeta do Vinišća i veći otok Drvenik. U moru te kategorije uglavnom prevladavaju odpornije zelene alge, pa je manje preporučivo za kupanje. To je prostor prikladan za raznolike sadržaje, od turističke i stambene izgradnje do poljodjelstva gdje još postoji plodno tlo, ali treba izbjegavati industriju i slične štetne sadržaje. U okolici Vinišća su za poljodjelstvo na plodnijem tlu razmjerno najprikladnije uvala Gustirna i zapadna udolina u zaleđu Marine, koje su zbog ovdašnje osobite klime zgodni za osjetljive mediteranske i subtropske nasade, kakvi su inače na primorju izvan otoka kod nas mogući tek južnije u Konavlima i na južnojadranskim otocima.

• 4. kategorija: Ekološki manjevrijedni i degradirani tereni pod jačim antropogenim utjecajem bez ikakve prirodne vegetacije i uglavnom su zarasli korovima ili umjetnim plantažama. Takvi su npr. oko Trogira, Vranjice, Marine i uz rub glavnih prometnica, gdje je more u susjedstvu već dosta onečišćeno i nije baš preporučivo za kupanje, pa na obali i dnu prevladavaju sluzave mikroalge. Zbog mehaničkog razaranja i jačeg onečišćenja, ova su mjesta manje prikladna za turizam pa su uporabiva tek za masovnu izgradnju, skladišta, obrt, industriju itd.

• 5. kategorija: Ekološki bezvrijedni i krajnje degradirani tereni pod snažnim antropogenim pritiskom s najjačim zagađenjem. Takav je u široj okolici npr. obalni potez od trogirske luke do Divulja i uz brodogradilište kod rta Čubrijan na sjeverozapadu Čiova, dok zapadnije oko Vinišća do rta Ploče zasad još nema tako razorenih ploha (osim tek manjih dvorišta i lokalnih smetlišta). Ovo su najlošiji i sada već nepopravljivi prostori, uporabivi većinom za industriju i slične štetne sadržaje, ali uglavnom neprikladni za turizam i rekreaciju. U moru je na takvim mjestima kupanje već i zdravstveno opasno.

Popisi morske flore (Marine flora list)

Slijede florni popisi vrsta obalnih halofita i morskih alga nađenih okolo Vinišća i susjednih otočića, tj. od Trogira do rta Ploča (Floral list of halophytes and macroalgae in shores and isles at Trogir and Vinišća in middle Dalmatia)

Obalni halofiti (vascular halophytes): 27 vrsta

Allium commutatum Guss., Artemisia caerulescens L., Atriplex prostrata Bouch., Bolboschoenus maritimus (L.) Palla, Centaurium tenuiflorum (Hoff.) Fr., Coleogeton marinus (L.) Giac., Crithmum maritimum L., Cymodocea nodosa (Ucria) Asch., Desmazeria maritima (L.) Druce, Elymus pycnanthus (Godr.) Meld., Euphorbia paralias L., Glaucium flavum Crantz., Halimione portulacoides (L.) Aell., Inula crithmoides L., Juncus acutus L., J. maritimus Lam., Limonium cancellatum (Bernh.) Ktze., Lim. narbonense Mill., Microrrhinum litorale (Willd.) Speta, Plantago crassifolia Forsk., Posidonia oceanica (L.) Del., Salicornia europaea L. ampl., Samolus valerandi L., Schoenoplectus tabernaemontani Pall., Suaeda maritima (L.) Dum., Zostera marina L., Zosterella noltii (Horn.) Giac.

MAKROALGE: ukupno 204 vrste

Zelene alge (Chlorophyta): 37 vrsta

• Acetabularia acetabulum (L.) Silva
• Anadyomene stellata (Wulf.) Ag.
• Bryopsis corymbosa J. Ag., Br. hypnoides Lam., Bryopsis sp.indet. (steril), Br. muscosa Lam., Br. plumosa C. Ag.
• Chaetomorpha aerea (God.)Ktz., Ch. linum Ktz., Chaetomorpha sp.indet. (steril)
• Chlorodesmis furcellata Zanar.
• Cladophora coelothrix Kütz., Cl. dalmatica Kütz., Cl. glomerata Kütz., Cladophora sp.indet. (steril), Cl. lehmanniana (Lind.) Kütz., Cl. pellucida (Huds.) Kütz., Cl. prolifera (Roth.) Kütz., Cl. vagabunda (L.) Hoek.
• Codium vermilara (Olivi) D.Chaje, Codium bursa Ag., Codium effusum D.Chiaje
• Dasycladus vermicularis Kras.
• Derbesia tenuissima Crouan
• Entocladia viridis Reinke
• Enteromorpha sp.indet. (steril)
• Flabellia petiolata (Tur.) Niz.
• Halimeda tuna (Ell.& Sol.) Lam., H. tuna var. platydisca Decne.
• Palmophyllum crassum Raben.
• Pedobesia lamourouxi Feld.& al.
• Phaeophila dendroides Batt.
• Ulothrix sp.indet. (steril)
• Ulva rigida C. Ag.
• Ulvella lens Crouan
• Valonia macrophysa Kütz., Val. caespitula Zanar., V. utricularis (Roth.) C. Ag.

Smeđe alge (Phaeophyta): 45 vrsta

• Aglaozonia chilosa Falk. (stadij)
• Arthrocladia villosa (Huds.) Duby
• Asperococcus bullosus Lam.
• Carpomitra costata (Stack.) Bat.
• Cladosiphon mediteraneus Ktz.
• Cystoseira adriatica Sauv., Cy. barbata (L.) Ag., Cy. spicata Erc., Cy. compressa (Esp.) Gerl.& Niz., Cy. corniculata (Wulf.) Zanar., Cy. corniculata ssp. laxior Erc., Cy. crinita (Desf.) Bory, Cy. schiffneri Hamel, Cy. zosteroides (Turn.) C. Ag.
• Desmarestia adriatica Erceg.
• Dictyopteris polypodioides Lam.
• Dictyota dichotoma (Hud.)Lam., D. dichotoma var. intricata Grev.
• Dilophus fasciola (Roth.) Howe, Dil. mediterraneus Schiff.
• Ectocarpus siliculosus Lyngb.
• Elachista intermedia Crouan
• Feldmannia irregularis Hamel
• Fucus virsoides J. Ag.
• Giraudia sphacelarioides Derb.
• Halopteris filicina (Gr.) Kütz., Hal. scoparia (L.) Sauv.
• Leathesia mucosa Feld.
• Myriactula rivularis (Suh.)Fel.
• Myrionema strangulans Grev.
• Nereia filiformis (Ag.) Zanar.
• Padina pavonica (L.) Thivy
• Ralfsia verrucosa (Ar.) J. Ag.
• Sargassum hornscuchii C. Ag., Sar. acinarium Ag., Sar. vulgare Ag.
• Spermatochnus paradoxus Ktz.
• Sphacellaria plumula Zanar., Sph. cirrosa Ag., Sph. fusca Gray., Sph. tribuloides Meneg.
• Sporochnus pedunculatus Ag.
• Stictyosiphon adriaticus Kütz.
• Stilophora rhizoides (Tur.) Ag.
• Zanardinia prototypus Nardo

Crvene alge (Rhodophyta): 122 vrste

• Acrosorium venulosum Kylin
• Aglaothamnion cruciatum (C. Ag.) Nägeli, Ag. tripinnatum Feld.
• Amphirhoa beauvoisi Lam., Am. cryptarthrodia Zan., Am. rigida Lam.
• Antithamnion tenuissimum Sch.
• Apoglossum ruscifolium J. Ag.
• Arachnophyllum confervaceum (Meneg.) Zanar.
• Auduinella daviesii (Dil.) Woel.
• Botryocladia botryoides Feld., Bot. chiajeana (Meneg.) Kylin, Bot. microphysa (Hamel) Kylin
• Brogniartella byssoides Schm.
• Callithamnion corymbosum (Smith.) Lyng. Cal. granulatum Ag.
• Catenella caespitosa (Wit.) Irv.
• Ceramium bertholdii Funk, Cer. codii Maz., Cer. ciliatum Ducl., Cer. circinnatum (Kütz.) J.Ag., Cer. diaphanum (Light.) Roth., C. diaphanum var. strictum Feld.
• Champia parvula (C.Ag.) Harv.
• Chondria dasyphylla (Wood.) C. Ag., Chondria tenuissima (With.) Ag.
• Chrysimenia ventricosa J. Ag.
• Chondrymenia lobata Zanard.
• Chylocladia verticillata Bat.
• Compsothamnion thuyoides Sch.
• Corallina granifera Ell.& Sol., Cor. officinalis L.
• Crodelia expansa (Phil.) C.Ag.
• Crouania attenuata (C.Ag.) J.Ag.
• Dasya corymbifera J. Ag., Dasya ocellata (Grat.) Harvey
• Dipterosiphonia rigens Falk.
• Erythroglosum sandrianum Kyl.
• Eupogon planus (C. Ag.) Kütz., Eu. spinellus (C. Ag.) Kütz.
• Fauchea repens (C. Ag.) Mont.
• Fosliella farinosa (Lam.) Howe
• Gastroclonium clavatum Ardis.
• Gelidiella lubrica Feld.& Hamel
• Gelidium crinale Gai., Gel. latifolium Bornet, Gel. pectinatum Montag., Gel. pusillum Jol., Gel. spathulatum (Kütz.) Bornet
• Gigartina acicularis (Rot.)Lam.
• Gloiocladia furcata (C.Ag.) J.Ag.
• Goniolithon papillosum Fosl.
• Gracilaria corallicola Zanar.
• Griffithsia barbata Ag., Grif. opuntioides J. Ag., Gr. phyllamphora J.Ag., Gr. shousboei Mt.
• Halopitys incurva (Huds.) Batt.
• Halymenia floresia C.Ag. ampl.
• Helminthora divaricata J.Ag.
• Herposiphonia secunda Ambr.
• Hildenbrandia rubra Meneg.
• Hypnea musciformis (Wulf.) Lam.
• Hypoglossum hypoglossoides
• Jania rubens (L.) Lamour.
• Laurencia obtusa Lam., Lau. paniculata J. Ag., Lau. papillosa (C.Ag.) Grev., Laur. truncata Ktz.
• Lejolisia mediterranea Bornet
• Liagora viscida (Forsk.) C.Ag.
• Lithophyllum incrustans Phil., Lit. lichenoides Phil., Lit. racemus Foslie
• Lithothamnion coralloides Cr.
• Lomentaria clavellosa (Turn.) Gaill., Lom. linearis Zanard.
• Lophosiphonia obscura Falk.
• Monosporus pedicellatus Sol.
• Nemalion helminthoides Batt.
• Nemastoma constrictum Erceg., Nemastoma dichotomum J. Ag.
• Neogonolithon mammillosum Set.
• Neurocaulon foliosum Zanar.
• Nitophyllum punctatum Grev.
• Peyssonellia squamaria Decne.
• Phyllophora herediae (Cl.) J.Ag.
• Phymatolithon calcareum (Pallas) Adey, Ph. lenormandii Adey
• Platoma cyclocolpa (Mt.) Schm.
• Pleonosporium borreri Nägeli
• Plocamium cartilagineum Dixon
• Polysiphonia elongata Spr., Pol. fruticulosa Spr., Pol. opaca Mor., Pol. sanguinea Zan., Polisyphonia sp.indet. (steril), Pol. sertularoides (Grat.) J.Ag., Pol. subulifera (J.Ag.) Harv.
• Porphyra leucostycta Thuret
• Ptilothamnion pluma Thuret
• Rhodophyllis divaricata Pap.
• Rhodymenia ardissonei Feld.
• Rodriguezella pinnata (Kütz.) Falkenb., Rod. straforelli Schm.
• Rytiphloaea tinctoria (L.) C.Ag
• Schottera nicaeensis Guiry
• Scinaia furcellata Bivona
• Sebdenia monardiana Berthold
• Seirospora apiculata (Meneg.) Feld., Seir. giraudyi De Toni
• Spermothamnion flabellatum Bornet, Sper. repens Rose.
• Sphaerococcus coronopifolius (Good.& Wodd.) Ag.
• Sphondylothamnium multifidum (Huds.) Naeg.
• Spongites notarisii (Duf.) Ath.
• Spyrida filamentosa Harvey
• Titanoderma byssoides (Lam.) Cham.& Wöl., Tit. cystoseirae (Hauck) Wöl.& al., Tit. pustulatum Nägeli, Tit. pustulatum var. confine Cham.
• Vidalia volubilis (L.) C.Ag.
• Wrangelia penicillata C.Ag.

Literatura

• Bedalov, M. 1976: Flora otoka Velog Drvenika. Glasnik Prirodnjačkog muzeja Beograd, ser. Biologija, B-31: 97-110.
• Bedalov, M. 1985: Analyse floristique de l’ ile de Veli Drvenik. Rapports CIESM, ser. Isles, 29 / 6: 135-136, Muséum Océanographique de Monaco.
• Ercegović, A. 1952: Sur les Cystoseira adriatiques. Fauna et flora adriatica 2: 105-114 & 173-212 + 30 tab., Institut d' océanographie, Split.
• Ercegović, A. 1960: Végétation des algues sur les fonds pechereux de l' Adriatique. "Hvar" Cruises Reports IV/4, 32 p., Institut d'océanographie, Split.
• Friganović, M. 1976: Geografske osobine primoštensko-rogozničkog kraja. Geografski glasnik 38: 83-96, Zagreb.
• Friganović M. 1997: Primoštensko-rogoznički kraj, zemljopisno-demografska skica. Zbornik “Povid” (izd. J. Kale, Ž. Krnčević), str. 9-24, Matica Hrvatska i Županijski muzej Šibenik.
• Gessner, F. 1955-1959: Hydrobotanik (die physiologischen Grundlagen der Pflanzen-verbreitung im Wasser), Band I.– II. Deutscher Verlag der Wissenschaften, Berlin, 517 + 701 p.
• Horvat I., Glavač V., Ellenberg H. 1974: Die Vegetation Südosteuropas. Geobotanica Selecta Bd. IV, 768 p., G. Fischer, Stuttgart.
• Horvatić, S. 1963: Vegetacijska karta otoka Paga s općim pregledom vegetacijskih jedinica Hrvatskog primorja. Acta biologica IV (Prirodoslovna istraživanja 33): 1 – 181, JAZU Zagreb.
• Juras I., Čolak A., Frleta I. 1956: Tla područja kotarskog N.O. Šibenik. Institut za jadranske kulture, Split + pedološka karta.
• Kalođera A. 1997: Prostorna valorizacija rogozničkog poluotoka. Zbornik “Povid” (izd. J. Kale, Ž. Krnčević), str. 25-52, Matica Hrvatska i Županijski muzej Šibenik.
• Kerner, F. 1910: Der geologische Bau des Küstengebietes westlich von Trau. Verhandlungen der geolog. Reichsanstalt, str. 241-257, Wien.
• Kranjec, V. 1959: Prilog geologiji područja Šibenik-Vinišća. Geološki vjesnik 22: 37-48.
• Lovrić, A.Ž. 1978: Fitocenološka analiza morske vegetacije istočnog Jadrana. Mitt. Ostalp. Ges. Veget. 14: 215 - 229, Slovenska akademija Ljubljana.
• Lovrić, A.Ž. 1983: Biogeografski model vegetacijskih pejsaža sjeverne Dalmacije. Zbornik R. Visianija, Posebna izdanja 10: 195 - 201, Muzej Šibenik.
• Lovrić, A.Ž., Rac M. 1988: Ekološko-vegetacijska studija općine Trogir. Urbanistički institut Hrvatske, 14 str.+ 3 karte, elaborat RNAA - 9010 / 900, Zagreb.
• Lovrić A.Ž. 1989: Kopnena i vodena vegetacija otoka Mljeta, okolnih školjeva i južnog jadranskog podmorja. Zbornik: Otok Mljet, ekološke i zdravstvene prilike, p. 35-56, JAZU Zagreb.
• Lovrić A.Ž., Rac M. 1989: Mediteranska močvarna vegetacija i florističke zanimljivosti uz donju Neretvu od Čapljine do mora. Zbornik 100-god. Zemaljskog muzeja BiH Sarajevo, str. 333-340.
• Lovrić A.Ž., Antonić O. 1998: Analiza vegetacijskog pejsaža oko Kaštela na profilu Čiovo-Kozjak. Zbornik “Kaštela” (ured. M. Hodžić), str. 548-552, Matica Hrvatska, Kaštela-Split.
• Lovrić, A.Ž. 2003: Flora and synecology in remote islets Palagruža, and adjacent benthos in central Adriatic offing. Periodicum Biologorum 105 / 4: 413-428, Hrv. prirodos. društvo, Zagreb.
• Lovrić A.Ž., Rac M. 2009: Klima, vegetacija i podmorje od Trogira do Rogoznice. Zbornik Vinišća (ur. I. Pažanin), 19 str., Split.
• Lovrić, A.Ž. 2009: Čakavsko prirodoslovno nazivlje iz Vinišća (zoonimi i fitonimi). Zbornik Vinišća (ur. I. Pažanin), 8 str., Split.
• Mileković M.H., Jurčev D., Lovrić A.Ž. 1998: Čakavsko prirodoslovni nazivlje iz Kaštela i Trogira, pučki fitonimi i zoonimi. Zbornik “Kaštela”, str. 563-575, Matica Hrvatska Kaštela-Split.
• Novak, P. 1952: Kornjaši jadranskog primorja (Coleoptera). JAZU Zagreb, 524 str.
• Pax F., Müller I. 1962: Die Anthozoenfauna der Adria. Fauna et flora adriatica III, 343 str., Institut za oceanografiju i ribarstvo, Split.
• Rac M., Lovrić A.Ž. 1998: Halofilna i morska vegetacija u široj okolini Trogira. Zbornik “Kaštela” (ured. M. Hodžić), str. 543-547, Matica Hrvatska, Kaštela-Split.
• Rac M., Lovrić A.Ž. 2002: Benthic and xeric vegetation of remote islands Sušac and Kopišće, and of adjacent seafloors in southern Adriatic. Periodicum Biologorum 104 / 2: 139-148, Hrvatsko prirodoslovno društvo, Zagreb.
• Rac M., Lovrić A.Ž. 2003a: Algal and halophytic vegetation of Žirje, Blitvenica and nearby islets in the middle Adriatic. Periodicum Biologorum 105 / 4: 429-438, Hrv. prirod. društvo, Zagreb
• Rac M., Lovrić A.Ž. 2003b: Vegetation and phytonyms in Dugi island, Telašćica islets and surrounding benthos in the north-eastern Adriatic. Periodicum Biologorum 105 (4): 439-451, Hrvatsko prirodoslovno društvo, Zagreb.
• Rac M., Lovrić A.Ž. 2009: Biološke značajke i slatkovodna vegetacija u primorskim lokvama oko Vinišća. Zbornik Vinišća (ur. I. Pažanin), 4 str., Split.
• Radovanović, M. 1951: Vodozemci i gmizavci naše zemlje. Naučna knjiga Beograd, 251 str.
• Rucner, D. 1998: Ptice hrvatske obale Jadrana. Hrvatski prirodoslovni muzej Zagreb, 311 str.
• Županović Š., Jardas I. 1989: Jabučka kotlina knj. 1 – 2. Fauna i flora Jadrana IV, 415 + 528 str., Institut za oceanografiju i ribarstvo Split.

Poveznice

• Trogir i Čiovo
• WikiFlora Jadrana
• Flora Žirajskih otoka
• Biljni obrast Kaštela
• Srednjodalmatski bionazivi

Reference

Adapted and condensed study from Wikinfo, by Dr.Sci. A.Z. Lovric for sub-project WikiFlora Adriatica from the database of Herbarium Adriaticum (ADRZ - 1998): if quoted auctor and source, free for copying and distribution without changes.