Jugohrvati i Srbohrvati

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži

- PROVIZORNO U IZRADBI -

Jugohrvati i Srbohrvati (Balkanci što rabe 'naš' jezik i srbohrvatski): - Kod nas na hrvatskom ozemlju danas žive u prielaznom gradientu raznoliki jezični tipovi tzv. "Hrvata", tj. od onih sada već malobrojnijih pravih jezičnih Hrvata,- koji doista govore i pišu izvorno-hrvatskim jezikom, pa preko inih prielaznih Poluhrvata koji govore više hrvatskim i podosta isto srbsko-bošnjački (= tzv. srbojekavski "Jugohrvati"), ter pravi hibridni Srbohrvati koji izim tek formalne jekavice,- zapravo u svemu ostalom ponajviše govore i pišu srbijanski tj. kao zapadni prekodrinski Srbi tzv. "Prečani".

Izvornojezični pravi Hrvati

Ovo su oni pravi izvorni Hrvati, koji dosad govore vidljivo ne-vukovski tj. izrazito drukčije od većine iztočnih Srba i od sličnih zapadnih Srbianaca-Prečana: tu pripadaju svi naši izvorno-govorni kajkavci i čakavci, ter takodjer pravi ikavci (šćakavci), ali samo poneki jekavski štokavci tj. koji nikako ne rabe srbizme, niti glagole na -ovati/-isati, niti ne rečenično 'dadakanje' u uzastopnim ovisnim izrazima. Taj izvornohrvatski jezik se u Hrvatskoj javno govorio i pisao u prošlim stoljećima do 1918., ter opet od 1938.- 1945. i manje tijekom 1990tih u doba Tudjmana.

Balkanizirani Jugohrvati

Ovi se približno mogu prepoznati po izmiešanom jeziku i opisati kao 3/4-Hrvati ili 2/3-Hrvati, jer uz pretežno većinski hrvatski govor i pisanje, u 1/4 do 1/3 svog pisma ili govora bar dielom rabe niz hibridnih srbo-balkanizama: To im je najčešće uzastopno "dadakanje" u govoru (i tekstu), pa povremeni glagoli na -ovati/-isati, ter dosta sličnih srboidnih riječi koje su tek formalno iz ekavskih jekavizirane,- ali inače ranije takve ne postoje u izvornomu hrvatskom prije unitarne Jugoslavije.

To je uglavnom umjetno sklepani noviji polujezik, koji prije Jugoslavije tj. do 1. svj. rata uglavnom nije ni postojao. Ovakvi prielazni vukovski govornici su većinom nastali tek naknadno pod Jugoslaviom, zbog prisilnog nametanja jugo-balkanskog Vukopisa. Ovo je tek prividni lažnohrvatski, koji je razmjerno bliži i sličniji je jeziku muslimanskih Bošnjaka (negoli ranijih Hrvata), ter donekle i prekodrinskih Srba-Prečana.

Ovakav ideološki podobni jugojezik se kod nas najviše koristio od 1968. - 1990. i opet odnedavna nakon godine 2000. - pa sve dosad. Većina takvih govornika rabe ovaj naš noviji polujezik nenamjerno, uglavnom iz neznanja zbog nedovoljne kulturne naobrazbe.

Hibridno-prelazni Srbohrvati

Ovo su već lažni Poluhrvati i zapravo su to više jekavski srboidi tj. 'Prečani' koji u govoru i pisanju rabe vrlo malo ili ništa posebnih izvorno-hrvatskih rieči: Svoje jedino vrlo lažno i i tek prividno 'poluhrvatstvo' pokazuju zamalo samo kroz jekvski 'jat', ali pritom uz obilno uzastopno 'dadakanje' u većini zavisnih rečenica, ter obilnu do masovnu uporabu srbo-balkanskih glagola na -ovati/-isati, itd.

Ovaj prielazni polujezik ili tzv. balkanski "Vukopis" stvarno je zapravo nehrvatski tj. više srbski jezik, koji izvorno rabe uglavnom zapadni Srbi- 'Prečani', kao i poneki Bošnjaci (ali uglavnom ne pravi izvorni Hrvati). U njegovu oblikovanju je najviše sudjelovao Vuk S. Karadžić i takav srbohrvatski hibrid se kod nas većinom javno rabio pod obje Jugoslavije, tj. od 1919.- 1938. i opet nakon rata od 1946.- 1968.

Donedavna uporaba ovoga umjetno-hibridnog polujezika u govoru i pismu po Hrvatskoj je pretežno nametnuta zlonamjerno-unitaristički, zapravo zbog javnog ukinuća prijašnjeg hrvatskoga i prisilnog širenja srbojekavske inačice, što je bilo najizrazitije u tadanjoj jugovojski i administraciji.

U današnjoj novijoj Hrvatskoj, ovakvim hibridnim srbohrvatskim jugojezikom, osim jekavskih pravoslavnih Srba-Prečana tako bar dielom još govore i pišu npr. bivši vojni službenici iz propale Jugoslavije, ter takodjer i neki hrvatski pripadnici polu-komunističkih i tomu sličnih ljevičarskih stranaka.

Poveznice

Referenca

A condensed digest on Serbo/Croat divergence, from other related texts in this wiki.