Jezična Wiki-Orjuna

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Jezična Wiki-Orjuna (Jugo-jezični protukorienski Vukovci u tzv. polu-"Hrvatskoj" Wikipediji): Hrvatski korienski pravopis, ili skraćeno korjenopis (po Marjanu Krmpotiću i Marijanu Horvat-Milekoviću) je kao izvornohrvatska jezična protivnost za balkanizirano fonetsko pisanje ili kolonialni Jugoslavenski vukopis. Korienski pravopis hrvatskog jezika je naš izvorni pravopis koji čuva korien, postanak i postojanje riječi, pa u pravomu korienskom i nekim inačicama polukorjenskog pisanja riječima čuva korienske suglasnike.

Pravopis je inače način pisanja, a ne govora (izim u čakavici), pa pravilo korienskoga pravopisa glasi: "piši za oko, čitaj za uho": Medjutim je to zapravo tek kompromisno polukorjensko pravilo prielaznog hrvatskoga, jer je u srednjovjekomu starohrvatskom manjeviše postojao i korienski izgovor, vidljiv iz glagoljice i današnjih arhajskih pradialekata. Temeljna razlika izmedju izgovornoga jugoslavenskog i hrvatskoga korienskog pravopisa: Korienski se pravopis uglavnom očituje u očuvanju prvotnih, korienskih ili osnovnih suglasnika, a izgovorni u izjednačivanju suglasnika po zvučnosti i u izpadanju nepodobnih suglasnika iz nekih suglasničkih skupova: uglavnom onih koje nemaju Srbi tj. izjednačavanje sa srboidnim pisanjem.

Abstract

Lingual Wiki-maffia (The Yugoslav anti-Croat dogmatics within so-called "Croatian" Wikipedia): The Croatian etymological orthography is an old national writing model, which is used in Croatia during 9 centuries before 1945, and it was inseparable part of the original Croatian language. After Yugoslavian occupation, the Croatian etymological ortography was forbidden, and replaced by the Serbian phonological orthography (so-called 'Serbo-Croat'), which was then in official use there. Recently (February 2013) from the false "Croatian" Wikipedia emerged some new anti-Croatian lingual dogmatics, promoting the return to the past hybrid pidgin of ex-Yugoslavia.

Pristupni komentar

Nakon nedavnoga Domovinskog rata su još živi srednjodobni vukovci npr. Radoslav Katičić, Dunja Brozović-Rončević, Branka Tafra, Josip Lisac, Igor Zidić, dijelom pragmatično zbog očuvanja sinekura uglavnom ipak taktički postali manjeviše umjerenim i reformiranim poluvukovcima, koji donedavna više ne idu frontalno protiv hrvatskog jezika kao njihovi slični predhodnici. Nakon propasti i razpada ljubljene im Jugoslavije, naši tzv. "hrvatski" Vukovci i talibani srbohrvatskog jugojezika su se taktički povukli i privremeno prikrivali kroz njima kritične 1990te godine, pa su nam čak 'velikodušno' dopustili tek formalnu promjenu imena srbohrvatskog jugojezika u tzv. "hrvatski jezik" - ali zamalo ništa više od toga: samo još par dekorativnih inačica kao tačka u > točka i poneke slične maskote, - ali ostalo je zamalo sve i dalje manjeviše isto kao u bivšoj Jugovini.

Sami Vukovci su se tu tek povremeno prikrili kao "umiveni i presvučeni" bivši poluvukovci, u očekivanju poželjne im 3. Jugovine ili neke Balkanije i bar tzv. 'Jugosfere' kako bi se opet uzdigli kao jezični paraziti za vratom hrvatskom narodu. Potom nakon kritične god. 2000, zajedno s uzlazom na vlast "trećojanuarske koalicije", ujedno započinje idejno-politička i kadrovska "Detuđmanizacija" cijele Hrvatske, a istodobno i paralelno s njom i 'naši' Vukovci pomalo opet dižu svoje jugo-glave i sve otvorenije ulaze u javnost s upornom težnjom povratka na njihov raniji srbohrvatski jugojezik i novosadski Vukopis. Takvi su noviji tvrdo-dogmatski vukovci u Hrvatskoj sada npr. Mirko Peti, Josip Silić, Željko Jozić, Ivo Pranjković, Stjepan Damjanovi, Robert Pauletić i još ini slični. Konačno od god. 2012., kad se na vlast u Hrvatskoj ponovo uzdižu naši neo-komunisti (SDP), tada takodjer i naši Vukovci zlorabe prikladno ozračje i prjelaze u otvorene protunapade za rekonkvistu srbohrvatskog jugojezika i Vukopisa na više razina kod nas, npr.:

  • Nova crvena vlast bez povoda naglo ukida Saborsko povjerenstvo za hrvatski jezik,
  • Umjesto bar donekle podnošljivog pravopisnog "Londonca", u školama se sve više nameće novosadski Vukopis u obnovljenoj Goldstein-Liberovoj jugo-inačici.
  • Od veljače 2013., nova crvena vlast je školski 'Londonac' javno i službeno odbacila preko Ministra školstva i odredila Institut za jezik neka razradi novo-stari pravopis na temelju srbohrvatskog jugojezika po novosadskom Vukopisu.
  • Jednako i u tzv. "Hrvatskoj" Wikipediji prikriveni Vukovci sad opet dižu glave i sve otvorenije nam nameću raniji srbohrvatski jugojezik, čemu je tamo kao zgodna i prikladna provokacia poslužio novi članak "Korijenski pravopis": taj primjer donosimo niže s pripadnom dokumentaciom.
  • Istodobno sliedi još niz inih sličnih jugojezičnih podvala u sustavno dirigiranoj hrvatskoj javnosti.

'Korijenski pravopis' u hr.Wikipediji

Početkom ove veljače tj. od 4. 2. 2013, člankopisac pod nadimkom "Cvrček" unosi u "Hrvatsku" Wikipediu novi naslov i većinom prihvatljivi dokumentarni tekst kao "Korijenski pravopis" (koji po GNU-licenci prenosimo za poredbu dolje na kraju), vidi izvornik: Zadnja izvorna inačica od 'Cvrček'. Taj članak prvo napada auto-bot "JureGrm" i iz izvornoga "Korienski pravopis" prebacuje ga na vukovski "Korijenski pravopis". Već za par dana ovo napadaju idejni 'dušobrižnici' pod vodstvom ranije umiveno-presvučenog (polu)vukovca s nadimkom "Mir Harven" (mharven@lavabit.com), koji je inače glavni jezični jugo-čuvar ove lažno-"hrvatske" Wikipedie. Oni sjeckaju i napokon do 15. 2. 2013. izim sličnog naslova posve izbacuju izvorni tekst i izvrću ga u svoj novi, očito protuhrvatski jugo-jezični pamflet: Zadnja jugo-inačica pamfleta koju amenuje Mir Harven od 15. 2.. Ovdje sliedi po GNU-licenci najgorji uvodni dio toga zamjenskog jugo-pamfleta (podebljano su lektorski-nepismeni srbo-balkanizmi vukovskih jugo-čuvara lažne hr.Wikipedie) - taj jugo-tekst je zaštićen i blokiran:

Korijenski pravopis popularno je ime za tradicionalni hrvatski pravopis kakav bijaše u porabi od sredine 19. stoljeća do početka 20. stoljeća. U službenoj ga je upotrebi 1892. zamijenio Brozov fonološki koncipiran pravopis, a uz neke je iznimke nestao iz opće porabe do kraja 1. svjetskoga rata. Nakratko je oživio, uz protivljenje većine hrvatskih jezikoslova, u doba NDH naredbom poglavnika Pavelića, te je, svršetkom rata, potpuno iščezao iz hrvatskoga pravopisanja osim u pravopisnoj praksi pojedinaca.

U pravopisnim se polemikama o hrvatskome pravopisu uglavnom suprotstavljaju dva načela: fonološko (izgovorno, fonemsko, “fonetičko”, glasovno, zvučno) i morfonološko (morfemsko, morfološko, morfofonološko, tvorbeno, kori(j)ensko, “etimološko”). Najčešće su u modernoj porabi pojmovi fonološko i morfonološko načelo. Nakon radoblja prevlasti pretežito morfonološkoga pravopisa, koji je dominirao u hrvatskoj pismenosti do kraja devedesetih godina 19. stoljeća, fonološki, propisan “Hrvatskim pravopisom” Ivana Broza iz 1892., postaje, stjecajem mješavine društvenih, nacionalnoideoloških i političkih okolnosti, prevladavajući hrvatski pravopis-uz kratak prijekid u doba NDH, 1941./1942.-1945.- do danas. ... itd.- i tomu slično (tj. lažno 'pljuvanje' po izvorno-hrvatskom korjenopisu i uzdizanje u slavu čobanskoga balkanskog vukopisa) - uglavnom je suvišno tu dalje ponavljati njihove već odavna poznate jugobalkanske 'trakavice' i demagoške lagarije naših vukovaca.

Popratna vukovska razprava

Izim samoga novo-izvrnutog teksta osnovnog članka "Korijenski pravopis", uz njega je bila još znakovitija popratna razprava (tzv. 'Razgovor'), kojom vukovski izbacivači i revizori prvotnog teksta ('Cvrček') pod vodstvom Mir Harven-a "bre naučno" obrazlažu svoje izvrtanje i nametanje javnosti stavova Vukovih 'talibana' - koja može biti važna za spoznaju, što nas još u Hrvatskoj ubuduće očekuje ako se ovi jugo-jezični trendovi nove vukovoizacije dalje nastave i tu posve prevladaju. Zato niže sliedi po GNU-licenci vjerni prienos glavne razprave (Razgovor) u obrazložbi izvrtanja smisla i sadržaja hr.Wp-članka "Korijenski pravopis", iz čega se bolje vidi stvarno idejno-kulturno naličje 'Mir Harven'-a, 'Kubure' i inih sličnih jugo-čuvara lažno-"Hrvatske" Wikipedie:

Nažalost, tu izvornu i poučnu razpravu vukovih wikipedista o "Korienskom pravopisu" je dne 16. 2. 2013. zablokirao i uklonio iz javnosti ideopolitički dušobrižnik hr.wikipedie tzv. "Kubura" pa ju je tu kod nas sada tehnički bilo nemoguće sve prenesti, ali su tu ipak iz svega toga dijelom ovdje preneseni tek manji fragmenti za ilustraciu tog ozračja [1]:

  • Vrlo problematičan tekst. Miješaju se razne razine, a i daju netočni podatci. N.pr. fonološkim

pravopisom-kakav je sadanji hrvatski-pisani su, uvelike, starogrčki, latinski, starocrkvenoslavenski, talijanski, španjolski, mađarski, finski, turski, ... te je nerealno reći da morfonološkim piše većina europskih naroda. Potrebne su značajne ispravke. Mir Harven (razgovor) 03:08, 9. veljače 2013. (CET) Korekcija članka će uključiti i tekst Stjepana Ivšića koji pokazuje na neutemeljenost "korijenovanja" u hrvatskoj pismenosti: http://hr.wikipedia.org/wiki/Razgovor:Pravopis_hrvatskoga_jezika#Politi.C4.8Dka_dimenzija_hrvatskoga_pravopisa , te Brozovićevu razglobu raznih tipova pravopisa. Mir Harven (razgovor) 17:07, 9. veljače 2013. (CET)

  • Dva mišljenja: Ti si stavio ovo [2], a jedan drugi suradnik misli suprotno [3]. Ako hoćeš, slobodno napiši zašto jest ili zašto nije onako. Kubura (razgovor) 06:04, 11. kolovoza 2012. (CEST) ... i če sem te kojim slučajem uvriedil. Moja namjera ni bila širenje nikakšnih veliko srbšćina, već razpraviti o jeziku i njegovi poviesti. Predpostavljam kaj si ti materini štokavec (zato nisi nić menje Hrvat, naj krivo shvatiti), no poviest jezika malo drugačeše zbori (pisao: Cvrček).

Kao vrhunac svega tog vukovskog nasilja u tzv. lažno-"Hrvatskoj" Wikipediji, nepodobni i nevukovski auktor 'Cvrček' je zatim zablokiran i dosad izbačen izvan tzv. hr.wikipedie, pa su zamalo svi njegovi tekstovi, komentari i razprave iz hr.wikipedie do 20. 2. 2013. zaredom izbrisani i izbačeni van. Uspjelo nam je ipak spasiti i tu preslikati njegov donji izvornik uništenoga i izvrnutog članka "Korienski pravopis".

Prvi izvorni tekst (Cvrček)

Na kraju tu dokumentarno sliedi raniji izvorni tekst začetnika tog članka ('Cvrček') hr.Wp-izvornik koji je naknadno prebrisan i besmisleno-izvrnut u novi vukovski pamflet (još zaštićen i blokiran):

____________________________________________________________________________________________

Korienski pravopis hrvatskoga jezika je pravopis koji čuva korijen, postanak i postojanje riječi, pa u nekim vrstama korijenskog pisanja riječima čuva korijenske suglasnike.

Pravopis je način pisanja, a ne govora, pa pravilo korijenskoga pravopisa glasi: "piši za oko, čitaj za uho". Temeljna razlika između izgovornoga jugoslavenskog i hrvatskoga korijenskog pravopisa: Korijenski se pravopis uglavnom očituje u očuvanju prvotnih, korijenskih ili osnovnih suglasnika, a izgovorni u izjednačivanju suglasnika po zvučnosti i u izpadanju suglasnika iz nekih suglasničkih skupova.

Povijesna uporaba korijenskog pravopisa

Korijenskim (morfološkim) ili bar polukorijenskim (morfonološkim) pravopisima službeno piše danas većina europskih naroda: zamalo svi romanski i germanski jezici, od inih npr. novogrčki, te većina slavenskih jezika (izvan Balkana). Fonetski u Europi (izvan Balkana) se pišu uglavnom šatrovački polupismeni tekstovi, a doslovnim fonetskim pisanjem se pretežito služe noviji, donedavna agrafički (nepismeni) jezici afroazijskih domorodaca, te dijelom slični i polupismeni balkanski jezici jugoistočne Europe.

Korijensko pisanje je kod Hrvata bilo u javnoj uporabi kroz najveći dio njihove povijesti tijekom prošlih 9 stoljeća, od prvih očuvanih glagoljičnih tekstova iz 10/11. st., pa sve do kraja 19. st., a na korijenskom pravopisu je dakako zapisana i ogromna većina svih ranijih tekstova na čakavici, kajkavici i dubrovačkoj književnosti. Tomu protivni fonetski pravopis balkansko-urođeničkog tipa u hrvatskoj javnosti je bio nepoznat sve do sredine 19. st., tj. do jugoslavenskog bečkog dogovora s Karadžićem, ali se sve do kraja 19. st. uglavnom još rjeđe rabi i tek nakon madžarske diktature Khuena Hedervarya od 1892, taj novi balkanski fonetski pravopis postupno prodire u školstvo i širju javnost. Kao službeni javni pravopis tj. dio kolonialnog srpsko-hrvatskog novogovora, nametnut je u porobljenoj domovini Hrvatskoj vojnopolicijskom silom tek u Jugoslaviji od 1919-1939, te ponovno od 1946-1990.

Fonetsko pisanje je odličje naroda siromašne književne povijesti i opće povijesne nepismenosti.

Pravila korijenskog pravopisa

  • Nema jednačenja po zvučnosti susjednih suglasnika:
    • slad - sladko, sladkoća (ne slatko, slatkoća)
    • redak - redci, redka (ne retci, retka)
    • dolazak - dolazci, dolazka (ne dolasci, dolaska)
    • gladak - gladka, gladkost (ne glatka, glatkost)
    • čin, činjenje - činbenik (ne čimbenik)
    • glas - glasba, glasbalo (ne glazba, glazbalo)
    • Zagreb - zagrebčanin (ne zagrepčanin)
    • vas - vasda (ne vazda)
    • ženiti - ženitba (ne ženidba)
    • težak - težko (ne teško)
    • kdě - kdje (ne gdje, no ne vrijedi za sve korijenske pravopise, ista stvar u kajkavskom; kda ili kdaj (ne gda, gdaj) i kdo (ne gdo))
    • gost - gostba (ne gozba)
    • nebo - nebce (ne nepce)
  • Ispadanje suglasnika: (ne vrijedi za sve korijenske pravopise kao što su na primjer slovenski kajkavski, ondje ispadaju po zvučnosti, i pišu se fonetski; srce, očka, človek, žalostni...)
    • srdačan, srdačnost - srdce, srdčece (ne srce srce, srčeko )
    • otac - otca, otčev (ne oca, očev)
    • bolest - bolestnik, bolestno (ne bolesnik, bolesno)
    • sudac - sudca, sudčev (ne suca, sučev)
    • mast - mastnoća (ne masnoća)
    • člověk - človjek (ne čovjek)
    • diete - djetca (ne djeca)
    • čast - častnik (ne časnik)
  • Jednačenje po zvučnosti korijenskih riječi: iz, ob, uz, raz, pod, nad, od...
    • izpričati (ne ispričati)
    • izpisati (ne ispisati)
    • iztihano (ne istihano)
    • izcuriti (ne iscuriti)
    • izhod (ne ishod)
    • iztok (ne istok)
    • obći (ne opći)
    • obćina (ne općina)
    • obtrčati (ne optrčati)
    • obseg (ne opseg)
    • odčepiti (otčepiti)
    • odići (ne otići)
    • odstrel (ne otstrel)
    • odsutan (ne otsutan)
    • bezsmrtan (ne besmrtan)
    • bezplatno ili bezplaćno (ne besplatno ili besplaćno)
    • bezzvučan (ne bezvučan)
    • bezznačajan (ne beznačajan)
    • razstaviti (ne rastaviti)
    • razstava (ne rastava)
    • razsuti (ne rasuti)
    • razširiti (ne raširiti)
    • uzhitćenje (ushićenje)
    • Uzkrs (ne Uskrs)
    • uzpinjača (ne uspinjača)
    • uztrajan (ne ustrajan)
    • podhodnik (ne pothodnik)
    • podkopati (ne potkopati)
    • podpaliti (ne potpaliti)
    • nuzpojava (ne nuspojava)
    • nuzproizvod (ne nusproizvod)
    • nadčlovjek (ne natčlovjek
    • nadkriliti (ne natkriti)
    • nadpis (ne natpis)
  • Nastavci: - ski, -stvo (no isto tako ne vrijedi za sve pravopise, slovenski kajkavski; mož - moški, junak - junaštvo...)
    • muž - mužki (ne muški)
    • vitez - vitežki, vitežtvo (ne viteški, viteštvo)
    • vrag - vražki (ne vraški)
    • drug, družina - družtvo, družtveno (ne društvo, društveno)
    • junak - junačtvo (ne junaštvo)
    • topnik - topničtvo (ne topništvo)
    • zapovied - zapovjedničtvo (ne zapovjedništvo)
  • Odraz ě (jat) u jekavici: ie /dugi ě, je /kratki ě, ije /dvosložni ě (ne vrijedi za stariji korijenski pravopis do drugog kraja 19. stoljeća, gdje kratki ě se piše ie, jednako kao i dugi ě, a dvosložni ostaje ije u nekim verzijama, dok udrugima se piše ie)
    • lěp, lěpo, lěpota - liep, liepo, ljepota (liepota)
    • lěk, lěkarna, lěkarnik - liek, ljekarna (liekarna), ljekarnik (liekarnik)
    • rěč, rěčnik - rieč, rječnik (riečnik)
    • srěća, srětan ili srěćan - srjeća (srieća) ili sreća, srjetan (srietan) ili srjećan (sriećan)
    • razuměm, razuměti - razumijem, razumjeti (razumieti)
    • vrěme, vrěmena - vrieme, vremena ili vrjemena (vriemena)
    • svět, světski - sviet, svjetski
    • pěsma, pěsan, pěvati, pěvac, spěv, popěvka - pjesma (piesma), piesan, pjevati (pievati), pievac, spjev (spiev), popievka
    • děte, děteta, dětca - diete, djeteta (dieteta), djetca ili djeca (dietca ili dieca)
    • grěh, grěška, grěšiti - grieh, grješka ili greška (grieška), griešiti
    • besěda, obesěditi - besjeda (besieda), obesiediti
    • sněg, sněžno, sněži - snieg, snježno (sniežno), snieži
    • prě - prije (u nekim slučajevima prie)
    • kdě - kdje (kdie ili kdje)
    • směh, směšak, osměhnuti - smieh, smiešak, osmjehnuti (osmiehnuti)
    • mlěko, mlěčni - mlieko, mlječni (mliečni)
  • Pisanje šč kada se tvori od sk: (ne vrijedi za sve korijenske pravopise: recimo Klaićev gdje se pišu kao iznimke tvorbe slova ć; plješće, klješće...)
    • iskati - iščem, išče (ne išćem, išće)
    • pljeskati - plješčem, plješče (ne plješćem, plješće)
    • trěskati - trješče ili trešče (ne trješće ili trešće)
  • Pisanje: ne
    • ne ću ili ne ćem (kajkavski)
    • ne ćeš
    • ne će
    • ne ćemo
    • ne ćete
    • ne će ili ne ćeju (kajkavski)
    • ne bum (kajkavski)
    • ne buš (kajkavski)
    • ne bu (kajkavski)
    • ne bumo (kajkavski)
    • ne bute (kajkavski)
    • ne buju (kajkavski)
  • Korijensko pisanje slova: h (hercegovački i bošnjački dijalekti)
    • lahko (ne lako)
    • suho, suhoća (ne suvo, suvoća)
    • kuhati (ne kuvati)
    • kihinje (ne kijanje)
    • gluh (ne gluv)
    • hrvač (ne rvač)
  • Korijensko pisanje slova: v (kajkavski)
    • vse, vsaki, vsaka (ne se, saki, saka)
    • vkral, vkrasti (ne fkral, fkrasti)
    • vlasi, vlasište ili vlasišće (ne lasi, lasište ili lasišće)
    • v (ne f)
    • kajakvski (ne kajkafski)
    • vmrl, vmiranje (ne hmrl, hmiranje)
    • vleten, vletno (ne fleten, fletno)
    • -ov, njegov (ne -of, njegof)
    • hvala (ne fala)
    • včera ili včeraj, včerašnji (ne fčera ili fčeraj, fčerašnji)
    • vkrej (ne fkrej)
  • Korijensko pisanje slova e ispred r: (ne vrijedi više, smatra se arhaično i nepraktično, no glasovno još vrijedi u nekim subdijalektima kajkavskog idoma; primjer bednjanski govor)
    • deržava, deržavno (ne država)
    • Hervatska (ne Hrvatska)
    • čverst, čverstina (ne čvrst, čvrstina)
    • mertav, mertvac (ne mrtav, mrtvac)
    • Serbija (ne Srbija)
    • perst (ne prst, prsten)
    • pervi (ne prvi)
    • smert (ne smrt)
  • Korijensko pisanje slova a ispred r: (i sto kao sa e ne vrijedi više, glasovno očuvan u nekim izoliranim subdijalektima čakavskog idoma)
    • daržava, daržavno (ne država)
    • Harvatska (ne Hrvatska)
    • čvarst, čvarstina (ne čvrst, čvrstina)
    • martav, martvac (ne mrtav, mrtvac)
    • parst (ne prst, prsten)
    • parvi (ne prvi)
    • smart (ne smrt)
  • Pisanje ia, ie, ii, io, iu na kraju riječi: (ne vrijedi u svim pravopisima, većinom u uporabi prije kraja druge polovice 19. stoljeća, no ne u svim slučajevima)
    • koi (ne koji)
    • Dalmacia (ne Dalmacija)
    • poezia (ne poezija)
    • Austria, austiansko (ne Austrija, austrijansko)
    • prie (ne prije)
    • nie (ne nije)
  • Pisanje stranih rieči:

U hrvatskoj književnoj tradiciji strane riječi su se u najviše slučajeva pisale fonetski, no da bi korijenski pravopis u cijelosti bio točan valja čuvati strane korijene riječi.

Grčka slova φ, χ, θ i κ te dvografi αι, οι i ει u latinici se pišu; ph, ch, th i c, te dvografi ae, oe i i, no mogu se pisati i samo e kao u većini europskih jezika, no ae i oe je točnije.

    • φιλοσοφια - philosophija, philosoph (ne filozofija, filozof)
    • τέχνη - techinika, technički (ne tehnika, tehnički)
    • τραγῳδία - tragoedija ili tragedija (ne tragedija)
    • ψυχή - psychologija, Psyche (ne psihologija, Psihe)
    • χάος - chaos, chaotičan (ne kaos, kaotičan)
    • λύρα - lyrika, lyrsko (ne lirika, lirsko)
    • Ποσειδῶν - Posidon (ne Poseidon ili Posejdon)
    • κωμῳδία - comoedija ili comedija (ne komedija)
    • ῥυθμός - rhythm, rhythmičko (ne ritam, ritmično)
    • Ἰλλυρία - Illyrija, illyrsko (ne Ilirija, ilirsko)
    • φωνή - phon (ne fon)
    • ἀρχαῖος - archaično, achaism (ne arhaično, arhaisam)
    • ἐγκύκλιος παιδεία - encyclopaedija ili encyclopedia (ne enciklopedija)

Riječi latinskog podrijekla čuvaju korijen:

    • classicus - classika, classično (ne klasika, klasično)
    • sensatia - sensatija (ne senzacija)
    • traditia - traditija (ne tradicija)
    • dialectus - dialekt (ne dijalekt)
    • Croatia - Croatija, croatistika (ne Kroacija, kroatistika)
    • directia - directija (ne dirakcija)
    • explosia - explosija (ne eksplozija)
    • Bohemia - Bohem, Bohemija, bohemski (ne Boem, Boemija, boemski)
    • qualis - qualiteta, qualitetno (ne kvaliteta, kvalitetno)
    • lingua - liguistika (ne lingvistika)
    • Cupidus - Cupid (ne Kupid)
    • carmen - carmine (ne carmine)
    • romatismus - romantism (ne romantizam)
    • depressia - depressija (ne depresija)

Ostale strane riječi u hrvatskom jeziku, njemačkog, madžarskog, francuskog, italijanskog ili engleskog jezika koje čuvaju korijen, no riječi turskog podrijetla koje su u velikom broju prisutne u standardnom hrvatskom, srpbskom, bošnjačkom te crnogorskom (ili ti ga štokavskom jeziku) ne čuvaju korijen jer su ušle u hrvatski jezik preko arabskog pisma, stoga se fonetski pišu, no ako bi se željelo ih korijenski pisati, uzor bi bio moderna turska ortografija:

    • vánkos - vankuš (ne vanjkuš) (kajkavski)
    • Magyár - Magyar, Magyarska (ne madžar ili mađar, madžarska ili mađarska)
    • charme - charm, charmantan (ne šarm, šarmantan)
    • buquet - buquet (ne buket)
    • zug - zug (ne cug) (kajkavski)
    • zeit - zeit, zaitungi (ne cajt, cajtungi) (kajkavski)
    • cantare - canteti (ne kanteti) (čakvaski)
    • passare - passati, passa (ne pasati, pasa) (čakavski)
    • weekend - weekend (ne vikend)
    • sandwich - sandwich (ne sedvič)
    • یاصتیق (yastık) - yastuk (ne jastuk)
    • بیکار (bekâr) - bekar (ne bećar)
    • جامع (jāmiʕ)- jamija (ne džamija)

Literatura

Vidi još

____________________________________________________________________________________________

Korienske hrvatske slovnice

  • F. Cipra, B. Klaić: Hrvatski pravopis. Hrvatska sveučilišna naklada, pretisak Zagreb 1992. [4]
  • Blaž Jurišić: Nacrt hrvatske slovice, I. Glasovi i oblici u poviestnom razvoju, Zagreb 1944.
  • Umberto Urbani: Grammatica della lingua croata, F. Zigiotti, 149 str. 1945.
  • Blaž Jurišić: Nacrt hrvatske slovnice, Tvorba imenica u povijesnom razvoju (rukopis završen 1948.), pretisak: Zagreb 1992.

Ina prava literatura

  • V. Brodnjak: Razlikovni rječnik srpskog i hrvatskog jezika. Školske novine, Zagreb 1991. (ili kasnija skraćena izdanja)
  • I. Esih: Hrvatski pravopisni rječnik za pravilnost i čistoću hrvatskog jezika. Zagreb 1941.
  • Adolf Bratoljub Klaić: Koriensko pisanje, Zagreb 1942.
  • Franjo Cipra i A.B. Klaić 1944: Hrvatski pravopis. Hrvatska državna tiskara, Zagreb, 451 str. (2. pretisak: Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb 1992, 466 str.).
  • P. Guberina & K. Krstić: Razlike između hrvatskoga i srpskoga književnog jezika. Zagreb 1940 (pretisak: Mainz 1977).
  • M. Krmpotić: Hrvatski jezični priručnik. Kloštar-Ivanić, Agapa 2001.
  • M. Samardžija: Jezični purizam u NDH (savjeti hrvatskoga državnog ureda za jezik). Hrvatska sveučilišna naklada, 150 str. Zagreb 1993.
  • I. Škarić: Kakav pravopis (između fonetike i fonologie). Govor 16/1: 33 - 64, Zagreb 2001.
  • M. Horvat-Mileković: Korieni. ITG, 359 str., Zagreb 2006.

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Original compilation + quoted texts adapted by GNU-license from Croatian Wikipedia (http://hr.wikipedia.org/wiki/Korijenski_pravopis & Razgovor).