Jugovlaški Vukojezični izdajnici
Jugovlaški Vukojezični izdajnici (balkanski posrbljeni 'jezičari' u zatorbi hrvatskih govora): - Izvorno-hrvatski pučki govori i poluknjiževna narječja su se kroz dugi niz od više stoljeća nakon srednjeg vieka sve do 1. svjetskog rata i osobito do 1890, manjeviše normalno razvijali i obogaćivali bez većih zaprjeka, sve do nasilne navale balkansko-velesrbskih Vukovaca:
Sadržaj
Pogubni jugovukov učinak
Ovi su Vukovci nakon 1890. i osobito u objema velesrbskim Jugoslaviama postali najgorjima kulturno-jezičnim 'hrvatožderima' koji su dosad cielo stoljeće uporno zatirali, otimali i uništavali našu kulturno-jezičnu sviest, prisilno nas balkanizirali i postupno pretvarali u 'bratske' polu-Srbe tj. u tzv. "Jugoslovene".
Iako je s razpadom i propašću Jugobalkanije ta njihova pogubna djelatnost bar djelomice i privremeno nakratko prestala, nakon smrti obnovitelja neovisne Hrvatske, dr. Franje Tuđmana su ovi Vukovi kulturni hrvatožderi opet postupno digli glave, a s političkom prevlasti Zokijeve Kompartije (SDP) nad Hrvatskom 2012.- 2015. su dosad opet posvema prevladali: Nakon dvadesetak godina javne uporabe su ukinuli noviji Hrvatski pravopis - 'Londonac' i preko poltronskog dr. Ž.Jozića ponovo nam javno nametnuli svoj stari jugobalkanski standard Vukova srbohrvatskog jugopisa.
Protudialektni hrvatožderi
Pritom su ovi ostrašćeni jezični hrvatožderi dosad nadasve uporno zatirali, uništavali i izkrivljavali izvorne starohrvatske dialekte, tj. naše izvorno-hrvatske govore još srednjovjekog podrietla, koji se već i za obične nelingvističke laike očito odvajaju i duboko razlikuju od jugoslavistima 'posvećene bratske' srboštokavštine (ij)ekavskog tipa.
Baš zato su pod Titinom jugokapom kod nas desetljećima glavni dialektolozi većinom bili štokavskog izkona, dok manjeviše nepodobni jezikoslovci kajkavskog ili čakavskog izkona uglavnom nisu imali slobodnog pristupa našemu javnom jezikoslovlju, ili ako bi se partijskom nepažnjom poneki možda i probili blizu javnog vrha, po partijskoj direktivi uglavnom su u javnosti i dirigiranim medijima shvaćani neozbiljno, ponižavani i idejno odbacivani.
Najgorji primjeri zatorbe
Koliko je duboko bila ukorienjena dubinska mržnja naših zadrtih Vukovaca protiv starohrvatskih izkonskih dialekata pokazuje niz dosadanjih primjera njihovih javnih podvala i negiranja, ter razorne zatorbe najstarijih izvornih ranohrvatskih dialekata, koji su se unatoč upornim Vukovskim lažima i svim podvalama, kod autohtonih domaćih Hrvata manjeviše živima održavali sve do kraja prošloga 20. stoljeća, tako da su poneki najstariji i vrlo osebujni postojali još od srednjeg vieka stoljećima sve do propasti nametnute Jugoslavie podkraj 20.st. Takvi su idući ovdje spomenuti naši prajezični primeri živih hrvatskih pragovora:
- - Senjska prigradska čakavica polupalatalnog tipa na iztočnom Kvarneru.
- - Raznoliki krčki otočni čakavci od Omišlja do Baške.
- - Osebujni cakajski polupalatalni govor starosjedilaca zagrebečkih Sesveta.
Senjska prigradska čakavica
Senj (lat.Senia, čak. Seyn) na sjeveroiztočnoj obali Kvarnera je po arheonalazima i antičkim zapisima vjerojatno najstariji obalni grad na iztoku Jadrana, starosti bar oko 3 tisućljeća. Prvi su njegovi stanovnici bili seoski Japodi (Iapydes) pa gradski Liburni i potom antički Rimljani. U kasnoj antici i srednjem vieku je čakavski Seyn najvažnija pomorska luka na sjeveroiztoku Jadrana i tek pred par stoljeća ju je porastom pretekla Rieka.
Od srednjeg vieka pa do kraja 20.st. domaće gradsko pučanstvo Senja većinom govori nepalatalnom cakavicom, a potom palatalno i poluštokavski prigradska sela u zaledju i dosad napokon noviji gradski naseljenici iz ličko-goranskog zaledja. Ipak, sve do 1980tih/90tih, bar neki stariji domaći ribari, mornari i pomorci na senjskoj obali i u brodovima su još uviek bar povremeno govorili izvornom senjskom cakavicom i taj govor domaći starci većinom još uviek razumiju do danas.
O tomu osobitom starome gradskom govoru Senja izašlo je u 20.st. više priloga, a potom je opet sažeti prikaz štokavsko-ikavskog govora Senja (uglavnom doseljenika) iz zaledja dao lički štokavac prof. Milan Moguš (1966.i 2002.). Nažalost, izim tih manjih razpršenih priloga i govornog prikaza novijih ličkih naseljenika, o izvornoj stoljetnoj cakavici senjskih obalnih starosjedilaca (ribara i mornara) dosad zapravo ni nema pobližeg pregleda, izim tek nategnutih Vukovskih ekstrapolacia. Inače se cakavizam starijih obalnih gradjana u Senju manjeviše poklapa s vrlo sličnim polupalatalnim cakavizmom iz susjedne Baške na jugoiztoku Krka, kao i s gradskim cakavizmom u susjednom Rabu.
Krčki otočni čakavci
Sjevernojadranski otok Krk (najranija Kuraktike, grč. Kourykta, lat. Curicum, novije ital. Veglia) je najveći i najnaseljeniji na Jadranu, s više čakavskih i miešanih poludialekata. Starosjedioci obalnih lučkih gradića većinom rabe starije inačice srednjovjeke čakavice, dok u glavnom gradu Krku i sjevernom Omišlju već ima i dosta poluštokavskih doseljenika s kopnenog zaledja. Ranije novovjeke ličke izbjeglice pred Turcima s polučakavsko-štokavskim govorima žive osobito po selima Dubašnice (nutarnje zaledje Njivica i Malinske) kao i u brdskom selu Draga u zaledju Baške. U Baški i susjednim selima Batomal i Jurandvor starosjedioci govore nepalalnom cakavicom (kao grad Rab i raniji Senj).
Glede vrlo šarolikih otočnih govora pojedinih naselja na Krku, dosadanji jugoslavenski Vukovci su zbog ideoložkih poriva ponajviše proučavali, popisivali i razradjivali one njima privlačne i podobne krčke otočne govore, koji su im najbliži 'bratskoj' kontinentalnoj štokavštini: a takvi su osobito doseljenici u Krku i Omišlju, pa naknadne turske izbjeglice po Dubašnici u zaledju Malinske i jugoiztočnom selu Draga u zaledju Baške.
Vrlo je uočljivo kako su ovi Vuko-štokavski jezičari (Turk, Lukežić i sur.) na Krku većinom izbjegavali jezično nepodobna arhaična sela, gdje inače domaći starci govore njima teže razumljivim, neshvatljivim i nepodobnim ranočakavskim pragovorima. Takva ina jugo-vukovski nepodobna naselja na Krku kao Dobrinjštinu i Bašku sa susjednim selima itd., ipak su jezično dosad manjeviše doradili npr. J. Hamm, P. Fučić, V. Dorčić, F. Tomašić, A.Ž. Lovrić, M.H. Mileković, itd.
Cakajski polupalatali Sesveta
Izim idejno nepodobnih (i manjeviše nepoželjnih) obalnih i otočnih čakavaca, za naše balkanske jugo-'jezičare' su bar donekle nepoželjni i pomalo nepodobni još i poneki njima čudnovati, arhaični kopneni kajkavci u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, koji bar dielom takodjer znatno odskaču od njima zadane jugo-vukovske ideologie o srbohrvatskim narječjima. Takovi su im osobito čudni i nepodobni, polupalatalni 'cakajski' govori, kakva je npr. polupalatalna kajkavica kod Parga u Gorskom Kotaru, ter ovoj donekle slična 'cakajščina' kod domaćih staraca iz prigradskih Sesveta, na iztočnom rubu grada Zagreba.
Ovu neobičnu sesvetsku 'cakajščinu' dosad još povremeno rabe u privatnom govoru uglavnom samo pedesetak domaćih staraca iz starog središta Sesveta (oko crkve) ter iztočnije iz susjednih Sesvetskih Sela, a izim ove nepalatalne 'cakajščine', ostali starinski sesvetski govor je uglavnom najsličniji iztočnijemu lojnskom poddialektu unutar kajkavice: sela Sopnica, Selnica, Rugvica, Jelkovec, Ivanja Reka, itd.
U starim Sesvetama kod domaćih staraca je takva nepalatalnost dosad još očuvana barem u dvadesetak rieči (gdje ini kajkavci imaju palatale): crèšnja (trešnja), cvôrek (čvorak), cetri ( 4 ), têca (tetak), zàjcek, Turcîni, slivnîk (šljivik), smrkaf, stâkor, septàti (šaptati), bâzul (grah), brezàjnek (brežuljak), zâbec (žabac), zàkel (vreća), zêti (žnjeti žito), zeràti (žderati), zôhar, lazlîvec, Sesvecica (Sesvečanka), itd.
Stara odnosno-upitna zamjenica tu je preglašeno käj, a neki osobiti istočnokajkavski arhaizmi, rjedji ili nepoznati kod inih zagrebečkih kajkavaca su npr. futrâš (stočna krma), kotrîg (zglob), kurjâk (kokošinjac), lumpâč (ptica žuna), merûn (malina), mândula (marelica), meselàča (tikva), munîvje (mahune), naklò (dolje-niže), osnêti (svanuti), palêtek (leptir), palîr (krovopokrivač), pôcek (prag), pósneš (djever), znêbec (daždevnjak), ...itd.
Poveznice
Referenca
Almost comparative compilation of related reports within actual wiki.
