Zrmanja i Karin
Zrmanja i Karin: rijeka Zrmanja (latin. Tedanius, grč. Katarbates, talian. Zermagna), je primorska rijeka u jugozapadnoj Hrvatskoj (sjeverna Dalmacija), koja izvire na jugoiztoku Like ispod planine Poštak (1.443 m), a ulieva se u Novigradsko more 12 kilometara nizvodno od Obrovca. Zrmanja je plovna od Obrovca do ušća za manja plovila.
Najznačajniji desni pritok Zrmanje je kanjonska rječica Krupa koja dotječe iz južnog Velebita. Duljina klisurastih kanjona Zrmanje je 79 km, pa je to drugi najduži kanjonski sustav u Hrvatskoj nakon Krke (89 km), dok je kanjonska klisura Zrmanjinog pritoka Krupe najdublja u Hrvatskoj do 350m.
Sadržaj
Izvorište rijeke Zrmanje
Zrmanja vrelo je maleno selo ispod same planine Poštak, tj. ispod strme, skoro okomite stijene koja se zove Misije. Misije su visoke oko 200 metara, a podno njih otvara se ždrijelo iz kojeg iztječe podzemna Zrmanja. Zrmanja se slobodno probija kroz kamenje samo par stotina metara a potom stiže do brane (prezida, lokalni naziv "Prezid") koja je izgrađena još 1924. zbog reguliranja vodotoka i navodnjavanja oranica u gornjem dijelu njenog tijeka. Prolazom kroz Zrmanju vrelo rijeka stiže do Kasara (Zrmanja Kasar) koji je nekada bio administrativno središte općine Zrmanja i prirodni centar doline Zrmanje. Danas je to pusti kraj skoro posve nenaseljen.
Zrmanja Vrelo (Izvor Zrmanje), je naselje u Zadarskoj županiji, nedaleko ceste Knin - Gračac, koja prolazi iznad doline Zrmanje. Ovo je naselje svojedobno bilo središte bivše općine Zrmanja. Nekoć su se tu nalazile škola, općina, dućan, pošta i zgrada žandarmerije. Sam centar Vrela pripadao je do 1945 godine lokalnom veleposjedniku i poštaru Juki Šulentiću, a od 2. svjetskog rata su se tu mijenjale razne selske zadruge na oduzetoj imovini, koja je tek nedavno vraćena potomku Juke Šulentića.
Dolina gornje Zrmanje je skoro nenaseljena tj. vrlo slabo naseljeno i to prvenstveno zbog udaljenosti od većih urbanih središta (Knina ili Gračaca) a drugi razlozi su gospodarsko siromaštvo i zbivanja u više zadnjih ratova. Danas u Vrelu Zrmanja živi tek par obitelji, a većina inih zgrada, uključivo i školu su spaljene nakon operacije Oluja. Kroz Vrelo Zrmanja prolaze dvije prometnice: jedna je Gračac - Knin, a druga lokalni put prama istoku i bosanskim planinama. Oko 200m ispod naselja Vrelo Zrmanja izvire rijeka Zrmanja podno najjužnijeg vrha Poštak koji spada u lanac Ličke Plješivice.
Srednji kanjon Zrmanje
Zrmanja u srednjem tieku većinom tvori duboko kanjonsko korito, koje se račvasto spaja s drugim još dubljim kanjonskim koritom desne pritoke Krupe, usječene u masiv jugoistočnog Velebita. Tu je na srednjem tieku jedino veće i pristupačno proširenje plodno Žegarsko polje. U kanjonskom koritu srednje Zrmanje je razvijen niz kamenih brzica i više sedrenih slapova, od kojih je najveći i najljepši slap Jankovića Buk iznad Obrovca.
Ovi slapovi kao i cieli ekosustav Zrmanje su u novije doba ugroženi zbog izgradnje reverzibilne hidrocentrale 'Zrmanja' koja odnedavna uzrokuje vrlo promjenjivi vodostaj rijeke uz povremeno presušivanje korita i ugrozu sedrotvoraca na suhim slapovima. Jednako opasna ugroza su tu još i odpadne vode iz tvorničkog deponija i smetlišta bivše Glinice Obrovac.
Pritok Krupa-Otuča
Kanjonska rječica Krupa u sjevernoj Dalmaciji je najveći (desni) pritok rieke Zrmanje. Krupa izvire podno južnog Velebita kod zaselka Mandići zapadno pod Sedlom (1.058 m). Potom teče dubokim kanjonom usječenim u Velebitu na zapad-jugozapad i ulieva se u srednju Zrmanju nizvodno od zaselka Drametići. Ovi duboki kanjonski sastavci Krupa-Zrmanja s obalnim tornjastim kukovima su jedan od najljepših složenih kanjona u Hrvatskoj (ali su teže dostupni).
Kraško vrelo Krupe je zapravo podzemni nastavak ličke ponornice Otuča sa sjevera izpod Velebita, koja izvire pod vrhom Urlaj (1.297 m) kod sela Bruvno, odakle Gračačkim poljem vijuga na jug do Velebita. Jugoiztočno od Gračaca se Otuča račva na više rukavaca, pa podno velebitskih vrhova Kita-Crnopac otječe kroz 16 povremenih ponora kroz Velebit i na južnom podnožju opet izvire kao primorska Krupa. U novije doba su ti ponori zbog hidroenergije dielom zazidani i Otuča je sada umjetno preusmjerena tunelima u reverzibilnu hidrocentralu 'Obrovac'
Dužina nadzemnog tieka primorske Krupe (ne računajući izvorišnu ponornicu Otuču) je 11,5 km. Zbog umjetne preusmjerbe iz Otuče na hidrocentralu 'Obrovac', protok vode kroz Krupu je odnedavna znatno smanjen. Površina njezinoga primorskog slieva je oko 103 km2, uz još 383 km2 ličkog slijeva od sjevernije ponornice Otuče iz ličkog zaledja, pa ukupni ponornički sustav Otuča-Krupa ima sliev oko 486 km2 tj. skoro podjednak glavnoj Zrmanji.
Morsko ušće Zrmanje
Na ušću Zrmanje u Velebitski kanal su u proširenim i potopljenim kraškim poljima nastale dvije poluslane lagune zvane Novigradsko i Karinsko more, koje kroz kanjonski kanal Masleničko ždrilo komuniciraju s pravim morem Velebitskog kanala, čime završava donji vodotok Zrmanje.
Zrmanja se ulijeva u Novigradsko more, duga 69 km i porječjem od 554 km². U odnosu na ukupni obujam Novigradskog mora (511,5 x 106 m³), Zrmanja donese godišnje u prosjeku 2,3 puta više vode (1167 x 106 m³) nego što iznosi njegova sadržina. Naime, prosječni protok na ušću je 37 m3/sec. Stoga je utjecaj Zrmanje iznimno jak i presudan za fizička, kemijska, biološka i opća geografska svojstva Novigradskog mora. Osim Zrmanje su još značajni pritoci Bašćica, Draga, Slapaća i ine manje, a važne su i vode koje dotječu iz Karinskog mora u koje utječu Karišnica i Bijela.
Bašćica je duga 19,5 km, a površina sliva je 69². Na njoj su i dva umjetna jezera (Vlacine i Grabovac) izgrađena za natapanje poljodjelskih površina. Novigradska Draga dužine oko 11 km s Mošunjom (duga oko 10 km), ima slivnu zonu površine oko 58 km², ali su protoci slabi i gube vodu u brojnim ponorima, pa te vode rijetko dopiru do mora u samom Novigradu.
Nekoć dok je na Zemlji vladalo ledeno doba (pleistocen), do prije 10.000 godina je Zrmanja u čvrstim karbonatnim stijenama usijecala kanjonsku dolinu, a tamo gdje su stijene u podlozi bile mekše stvorena su niska uravnjena polja.
Kada je na Zemlji zatoplilo, otopio se velik dio svjetskog leda, a morska razina se podigla za oko 100 m. Tada je morem preplavljen današnji sjeverni Jadran, pa je i donji dio složene riječne doline Zrmanje potopljen morem koje se uvuklo duboko u njenu dolinu. Tako su nastali Velebitski kanal, Novigradsko i Karinsko more u prostranim riječnim proširenjima Zrmanje i Karišnice, a u dijelu sutjeske Novsko ždrilo.
Karinsko more
Karinsko more je skoro zatvoreni morski zaljev tj. poluslana laguna površine 5.7 km2 koji je tek uskim kanalom spojen s Novigradskim morem i preko njega posredno s Velebitskim kanalom. Nalazi se oko 30 km sjeveroistočno od Zadra. Prosječna dubina vode u zaljevu je 12 metara. U Karinsko more se ulijevaju manji slatkovodni vodotoci (najveći je Karišnica) koji miješanjem s poluslanom vodom uzrokuju nastanak ljekovitog blata. U laguni je otočić Karinski školj.
Područje Karinskog mora kao ogranak Jadranskog mora zavučen duboko u kopno je naseljeno još od najstarijih vremena. Tu se nalazilo antičko naselje Corinium, tj. kasniji Karin koji je imao važnu obrambenu ulogu u srednjem vijeku. Naselja koja izlaze na Karinsko more su Donji i Gornji Karin, Kruševo i Pridraga. Danas se tu razvija turizam: auto-kamp i veliko turističko naselje u Gornjem Karinu.
Novigradsko more
Prirodno-zemljopisno, ovaj kraj u sklopu duboko uvučenog Velebitskog kanala čini vrlo složen, posebit, privlačan i iznimno osjetljiv ekosustav, specifičnih reljefnih, geoloških, hidroloških, klimatskih i bioloških obilježja. Novigradsko more je duboko uvučeni morski zaljev tj. kamenita poluslana laguna površine 28,65 km². Povezan je s Velebitskim (Podgorskim ili Planinskim) kanalom na sjeverozapadu kroz Novsko ili Masleničko ždrilo, a na jugu Karinskim ždrilom i s Karinskim morem.
Dužina Novigradskog zaljeva u smjeru zapad-istok je 11,0 km, a najveća širina je 4,8 km. Dužina obala Novigradskog mora je 29,7 km. Najveća dubina od 38m se nalazi neposredno pri ulazu u Novsko ždrilo, a dubine ispod 30m pokrivaju samo mali dio ispred Novskog ždrila. Dubine ispod 20m zauzimaju više od 50% površine zaljeva. Dno je uglavnom muljevito, a uz obalu hridinasto. Pješčanog dna ima na ušćima Zrmanje, potoka Bašćice i Slapaće pa kod luke Maslenice, a šljunčanog dijelom ispred Telice i u pojedinim uvalama.
Od brojnih uvala i uvalica istaknutije su Novigradska draga (luka Novigrad), Gornja i Donja draga (Ivandići), plitke i zamočvarene uvalice Zabokrek i luka na ušću Bašćice (Posedarje), u. Maslenica, uvale Zališće, Volarica, Krilo, Podvrta (Jasenice), Prdelj, Dumićina, Pomišalj i u. Kozjak (Kruševo), pa još male uvalice Stambac, Lilo, Medvidak, Prljevica, Bilišina, Ladina, Banj, Juriša, Nazret, Škera (Novigrad).
Izlazno Novsko ždrilo vrlo je strmo usječeno u vapnence kraškog poda pa se često smatra kanjonom, jer se radi o duboko usječenom klancu tj. sutjeski. Ovaj morski tjesnac je nastao dugotrajnom riječnom erozijom Zrmanje u doba nakon što je, približno pred 40.000 godina ta rijeka skrenula svoj tijek prama zapadu (prije je otjecala u Krku) i kada je imala znatno veću snagu nego danas, a morska obala se nalazila puno dalje od današnje. Izdizanjem morske razine zbog otapanja leda na polovima i visokim planinama nakon prestanka zadnjeg ledenog doba, potopljeno je ne samo ovo ždrilo nego i Velebitski kanal i Sjeverni Jadran.
Nagibi padina u ždrilu dostižu i 60°, a nisu rijetki pojedini skoro okomiti odsjeci. Kolebanja temperatura mora u zaljevu su znatna zbog dotoka hladne vode zimi i jakog zagrijavanja ljeti, pa dosežu i do 22 °C na oko 5 m dubine. Za jakih zimskih hladnoća površina mora može se zalediti, pa i na cijeloj površini.
Slanoća Novigradskog mora je manja nego otvorenog Jadrana i povećava se s dubinom jer se specifično lakša zaslađena voda drži u površinskom sloju. Salinitet na površini varira između 1,46‰ i 35,77‰, a u dubljim slojevima između 35‰ i 38‰. Zbog veće količine različitih mineralnih soli (silikati), prozirnost obično nije veća od 5 m.
Novigradsko more je i dragocjen izvor hrane. Postoje prirodni preduvjeti za rast pojedinih školjaka i zadržavanje ribe. Umjetni uzgoj dosad nije dao većih rezultata jer očigledno nisu uzeti u obzir svi prirodni i društveni činitelji koji utječu na složenu životnu ravnotežu u ovoj laguni.
Negativni utjecaj nekadanje tvornice glinice kod Obrovca, odpadne vode, buka današnjih glisera i brodova, prenaglašena izgradnja uz same obale itd., prijetnja su biološkoj ravnoteži u donjem tijeku Zrmanje i Novigradskom moru, pa se obnovi i očuvanju tog bisera Jadrana mora posvetiti pojačani pozor i briga, kako ne bi došlo do promjena koje bi mogle bitno devastirati sam akvatorij, a time pogoršati i uvjete života ljudi na njegovim obalama.
Summary
Zrmanja is a river in southern Lika and northern Dalmatia, Croatia. It is 69 km (43 mi) long and its basin covers an area of 907 km2 (350 sq mi). It was known to the ancient Romans as Tedanius. The spring of Zrmanja is located in southern part of Lika under Postak - the southern peak of Pljesivica mountain, and close to south end of Velebit mountain. In the 1990ies that Velebit area is declared a nature park. It is characteristic for its spring located on the bottom of very steep, almost 200m high funnel shape rock called Misije.
Zrmanja flows southward through the narrow and long arable valley which encircles the southern end of Velebit through a 200m-deep canyon, and then turns westwards, reaches Obrovac, and after a few kilometers flows into the Adriatic sea in the bay named Novigradsko more. In the late 80s the Riverfree Club and Huck Finn Adventure Company pioneered commercial canoe, kayak and raft trips - one-day excursions and multi-day tours with camping. They proved that Zrmanja with its tributary Krupa is one of the most beautiful rivers of Europe. Rafting trips on Zrmanja take place in spring and autumn, while kayaks and canoes are used during low water level period of July and August.
Poveznice
Reference
Adapted and elaborated by GNU-license almost from Croatian Wikinfo and Chakavian WikiSlavia.
