Krka i Čikola
Krka je dalmatinska rieka u južnoj Hrvatskoj koja utječe u Jadransko more kod Šibenika. Duljina korita je 73km, izvire kod grada Knina, a ušće u Jadransko more je kod Šibenika. Pritoci Krke su najduža gorska Butišnica, Radljevac, Krkić, Kosovčica, Guduća i najveća primorska Čikola, a gradovi kroz koje protječe: Knin, Skradin i Šibenik. Krka izvire u blizini Knina, podno 22-metarskog slapa Topoljskog buka ili Krčića, kojeg stvara pritoka rijeke Krke - Krkić što ljeti dijelom presušuje.
Krka izprva teče Kninskim poljem, gdje prima prve značajne pritoke. Na izlazu iz tog polja Krka ulazi u kanjon. Najpoznatiji veći pritoci su Butišnica i Krkić u Kninu, pa Čikola koja utječe uzvodno od Skradinskog buka i tvori slikoviti sutok s Krkom na Visovačkom jezeru. Ukupna dužina rijeke zajedno s potopljenim dielom kanjonskog ušća iznosi 72,5 km, od čega 49 km čini gornji slatkovodni vodotok, a 23.5 km je donje bočatno (poluslano) korito.
Sadržaj
Sedreni slapovi
Na rieci Krki razvijeno je 7 sedrenih slapišta. Prvi najgornji medju njima je Bilušića buk (22,4 m visine) koji se nalazi 16 km nizvodno od izvorišta. Poseban je po tomu što je dosad on jedini očuvani prirodni slap koji se ne iskorištava za hidroenergiju. Drugi slap je Brljan ili Šorića buk (15,5 m) koji se nalazi 19 km nizvodno od izvorišta. Voda ovoga slapa i voda jezera Bjelobera ili Šorić jezera se iskorištavaju u hidroelektrani Miljacka.
Slap Manojlovac
Manojlovac je najviši i najljepši slap na Krki i to je treći slap, koji se nalazi pola kilometra nizvodno od Brljana. Kao i mnogi dinarski slapovi, ovaj se sastoji od niza sedrenih bariera. Manojlovac je na Krki najviše slapište (59,6 m) s glavnim slapom visine 32,2 m. Okolna vegetacija je submediteranska. Voda ovog slapišta se takodjer iskorištava za hidroenergiju u hidroelektrani Miljacka.
Preostala 4 donja slapa su nizvodno još Rošnjak (8,4m), Miljacka (23,8m), Roški slap (25,5m) i najpoznatiji Skradinski buk (45,7m). Na rijeci Krki se nalazi i Visovačko jezero na kojemu leži otočić Visovac s franjevačkim samostanom. Nizvodno od Skradina se Krka širi u poluslano Prukljansko jezero, a u more utječe kod Šibenika.
Skradinski Buk
Skradinski Buk je najdonja, sedma primorska i najduža sedrena bariera na rieci Krki i jedna od najpoznatijih prirodnih ljepota Hrvatske. Takodjer je to i najveće sedreno slapište Europe. Slap čine sedrene kaskade, otoci i jezera. Preko 17 stepenica Skradinskog buka, razporedjenih na 800 metara dužine, posljednji se puta prelievaju zajedničke vode Krke i Čikole. Širina slapišta je od 200 do 400 metara s ukupnom visinskom razlikom od 45,7 metara.
Ispod Skradinskog buka počinje potopljeni poluslani dio kanjonskog ušća rieke Krke tipa rias. Veći dio sedre Skradinskog buka mladji je od 10 tisuća godina. Izvan današnjeg korita se nalazi na području nekadašnjih vodotoka, ranija "mrtva sedra" starosti oko 125 tisuća godina. Rast sedrene bariere na Skradinskom buku prouzročio je uzvodno ujezerenje vode rieke Krke sve do Roškog slapa, kao i na tri kilometra donjeg tieka rijeke Čikole, tvoreći tako jednu od najljepših i najneobičnijih pejsažnih slika Nacionalnog parka.
Još 1904. godine je napravljen zahvat vode za hidroelektranu "Jaruga". Iako je danas to tek elektrana male proizvodnje (35 milijuna Kwh), ona za ljetnih niskih vodostaja, oduzima vodu donjem dijelu Skradinskog buka, pa je nakon proglašenja Nacionalnog parka to djelomice korigirano radi održavanja biodinamike slapišta i radi njegove prikladnije turističke valorizacije.
Pritoci sliva Krke
Pored najveće primorske Neretve s desetak nutarnjih gorskih pritoka u Hercegovini, u samoj Dalmaciji razmjerno najviše primorskih pritoka još teku u slivu rieke Krke, dok naprotiv Cetina i Zrmanja primaju tek malobrojne pojedine pritoke većinom u srednjem tieku. Važniji pritoci Krke su najduža gorska Butišnica i Radljevac, pa po srednini manji Krkić, Kosovčica, Guduća i najveća primorska Čikola.
Gorska Butišnica
Kanjonska Butišnica je najsjevernija rieka u Dalmaciji i drugi veći pritok gornje Krke (nakon primorske Čikole). Njezino izvorište i srednji tiek su usječeni u najdubljemu hrvatskom kanjonu izmedju planine Poštak (1.446 m) na sjeverozapadu u Lici i gorja Vilica (1.542 m) na sjeveroiztoku u zapadnoj Bosni: Zato Butišnica većinom teče duž same ličko-bosanske granice, iako joj je hrvatski izvor u Lici medju bukovim šumama na sjevernoj strani Poštaka i to je najjužnija pogranična rieka u Hrvatskoj.
Prvotno od izvora u Lici na sjeveru Poštaka, gorska Butišnica najprije teče kao veći potok na iztok do bosanske granice: odatle uz selo Kaldrma zakreće na jug u duboki klisurasti kanjon izmedju Poštaka i Vilice, gdje uz dolomitne obale rastu reliktne borove i javorove šume. Potom duž same bosanske granice teče Butišnica uglavnom kroz najdublji dolomitni kanjon Tiškovac u Hrvatskoj na tromedji Like, Dalmacije i Bosne, čiji se klisurasti odsjeci sivobielih dolomita s kamenim točilima i okomitim stienama uzdižu čak do 700m iznad riečnog korita.
Na tim dolomitnim klisurinama raste cieli niz biljnih endema: Iris dinarica, Lilium cattaniae, Edraianthus murbeckii, Aquilegia dinarica, Pulmonaria visianii, itd. Nakon južnog izlaza iz tog vele-kanjona, nizvodno od sela Srmica preko Golubića do grada Knina teče opet nizinska Butišnica širom dolinom i Kninskim poljem na jugozapad, gdje se ulieva u Krku na pola kilometra zapadno od Knina. Najveći niz njenih slapova preko ukupne visine od 64m nalazi se na donjem tieku kod sela Golubić pri sjevernom ulazu u Kninsko polje. Dužina korita Butišnice je 39 km, a površina slieva iznosi 225 km2.
Primorska Čikola
Čikola je dalmatinska rijeka u južnoj Hrvatskoj, a dužina korita joj je 47 km pa je to najveći pritok Krke. Izvire kod sela Čavoglave, protječe kroz grad Drniš i ulieva se u Visovačko jezero na rieci Krki, poviše Skradinskog buka iznad grada Skradina. Nizvodno od Drniša do Visovca teče Čikola kroz dublji stjenoviti kanjon, gdje po obalnim stienama raste više dalmatinskih endema: Campanula lepida, Veronica orbiculata, Moltkia petraea, itd.
Glavni izvor Čikole je podno Svilaje uz selo Čavoglave, koji je još nedavno do 1970tih godina bio jednim od najljepših i najčišćih kraških vrela, gdje je plivalo više posebnih endemskih vrsta naših kraških riba: pijora, pastrva, itd. Medjutim su u medjuvremenu noviji sezonski vikendaši (500 u selu) dosad oko samog vrela izgradili vienac vikendica, pa je na vrelo i nakolo obilno nabacan gradjevni odpad, štednjaci i slično grubo smeće.
Povrh svega je nestručnim "poribljavanjem" iz Amerike još proširena i velika kalifornijska pastrva, koja je već potisnula i dielom iztriebila naše domaće kraške ribe. Strukovnom ekspertizom je nedavno nadjeno, kako je ovo u Hrvatskoj danas već jedno od najzagadjenijih i uništenih izvora hrvatskih rieka, gdje je dosad uglavnom razoren izvorni krajolik i većinom uništene osobite hrvatske ribe.
Manji pritoci Krke
Izim najvećih pritoka tj. primorske Čikole i gorske Butišnice, ini manji pritoci Krke su još primorska rječica Guduša, pa u zaledju oko Kninskog polja Krkić i Radljevac.
- Primorska rječica Guduša teče od sjeverozapada kroz Ravne Kotare paralelno s jadranskom obalom. Izvire pod vrhom Gradina (283 m) kod sela Vukšić, ali ljeti ovo gornje korito presuši pa pri suši sporije teče samo od sela Čista do poluslanoga Prukljanskog jezera, gdje utječe uz otočić Stipanjac.
- Rječica Krkić je izvorišni pritok gornje Krke koji ljeti takodjer zamalo presuši. Teče od Dinare s izvorom podno vrha Sinjal na jugozapad, gdje se pored izvorskog slapa Krčića ulieva u gornju Krku blizu Knina.
- Rječica Radljevac je desni tj. sjeverozapadni pritok gornje Krke, koji izvire na Plavnom polju, odakle uglavnom teče na jugoiztok spram Knina. Kod sela Radljevac ta rječica ulazi u vijugavu klisurastu sutjesku gdje teče s brzacima do sela Žagrović: tu izlazi iz sutjeske na Kninsko polje, pa se zajedno sa sjevernom Butišnicom ulieva u gornju Krku par kilometara nizvodno od Knina.
Nacionalni park
Krka je jedan od 11 nacionalnih parkova u Hrvatskoj. Krka je nizvodno od Knina do Skradina proglašena Nacionalnim parkom površine 111 četvornih km. Park je dobio ime po rieci Krki koja je glavni dio tog parka. Taj nacionalni park je smješten u srednjoj Dalmaciji, samo par kilometara sjeveroiztočno od grada Šibenika. Krka je postala nacionalnim parkom od 1985. godine i sedmi je po redu nacionalni park u Hrvatskoj.
Taj narodni park je poznat po velikom broju sedrenih slapova. Bez obzira na formalni status nacionalnog parka, vodom te rieke ipak upravlja HEP-Hrvatska elektroprivreda, pa se za sušnih perioda u riečni tiek i na same slapove ne propušta niti biološki nužni minimum vode. Ovo dovodi do uzastopnih stradavanja vodenih organizama koji žive u koritu i kotlima, pa zato dolazi do povremenih sušenja i pucanja sedrenih bariera.
Summary
Krka is a river in Croatia's Dalmatia region, famous for its numerous waterfalls. It is 73 km (45 mi) long and its basin covers an area of 2,088 km2 (806 sq mi). Probably the river called Katarbates (literally "steeply falling") by the ancient Greeks, it was known to the ancient Romans as Titius or Corcoras. The river has its source near the border of Croatia with Bosnia and Herzegovina, at the foot of the Dinara mountain. It flows past Knin in Inner Dalmatia towards the south and enters the Prokljansko jezero near Skradin.
The best known sites on the river path are the Visovac Monastery (Roman Catholic) and the Monastery Krka (Serbian Orthodox). Before its outflow the river forms beautiful and well known waterfalls called Skradinski buk, part of Krka National Park. This area is also the location of the first hydroelectric power station using alternate current in Croatia, the Jaruga Hydroelectric Power Plant. This plant started supplying power to the nearby city of Šibenik in 1895.
Literatura
Rijeka Krka - Hidrološki parametri - seminar GFOS - Zavod za hidrotehniku i zaštitu okoliša - (media: Rijeka_KRKA-_hidrolo%C5%A1ki_Parametri_-_seminar_-_GFOS.pdf).
Poveznice
Reference
Adapted and elaborated by GNU-license mostly from Chakavian WikiSlavia and Croatian Wikinfo.
