Kiše i suša u Hrvatskoj
Kiše i suša u Hrvatskoj: - Kiša (ili starije dažd) je oborina tekuće vode u obliku kapljica promjera većeg od 0,5 mm (najčešće 1 - 3mm), ili manjih vrlo rijetkih kapljica što padaju na rubu kišnog područja. Gusta oborina poput padajuće magle kapljica manjih od 0,5mm u promjeru se zove rosulja.
Za vrijeme pljuska i grmljavinskih oluja padaju i veće kišne kapi promjera do 1 cm. Ponekad u oblacima ima vrlo mnogo finih čestica prašine ili pijeska uzdignutih s tla pješčanim ili prašinskim olujama u jugoiztočnim suhim područjima. Ove čestice potom padaju zajedno s kišom dajući joj žućkastu do crvenkastu boju: to je tzv. blatna ili "krvava kiša" u našim krajevima.
Sadržaj
Etimologija
Naš stariji naziv za štokavsku kišu je dažd (otočno-bodulski: dazd), što bi nastalo od praslavenske riječi dъždь, ili u starohrvatskom vjerojatnije iz ranoperzijskog duzd. Ovi iranski i praslavenski nazivi imaju koriene iz još ranije indoeuropske rieči dus-dyews/dyu, što znači tmurno/loše nebo. Po riječi dažd je nastao i naš naziv za vodozemca daždevnjaka (lat. Salamandra).
Naprotiv je iskon novije štokavske riječi kiša zasad još nejasan i dvoznačan. Jedna je moguća hipoteza kako je štokavska kiša nastala od korijena kys, tj. isti korijen kao i za riječ kiselina. Druga je predpostavka kako je kiša turcizam, nastao navodno od turskoga şakır akmak, dok riječ kış na turskomu znači 'zima'.
Postanak kiše
Jača kiša promjenjiva intenziteta iz kumulonimbusa naziva se pljusak, a najžešći grmljavinski pljusak je 'prolom oblaka' koji je često popraćen ledenom tučom ili krupom (srb. 'gradom'). Oblačni elementi su sićušne kapljice vode i/ili kristalići leda, koji nastaju kondenzacijom ili sublimacijom vodene pare. Oborinski elementi (kišne kapi, kristali, pahuljice) mnogo su veći i nastaju drugim fizikalnim procesima, koji nužno ne slijede iza nastanka oblačnih elemenata. Oborinski elementi najčešće nastaju na tri načina:
- predestilacijom vodene pare s podhlađenih kapljica na kristale leda, a takvih kapljica i kristala ima u oblacima kojima je temperatura manja od ledišta
- predestilacijom vodene pare s toplih kapljica na hladne u oblacima kojima je temperatura veća od ledišta
- koalescenciom, tj. stapanjem manjih kapljica s većima, koja padaju brže i na svom putu skupljaju sporije manje kapljice.
Prvi je oblik važan osobito u umjerenim širinama i polarnim krajevima, gdje svaka kiša počinje kao snijeg u visini. Ako je sloj zraka izmedju oblaka i tla dovoljno topao, gornji snijeg se otopi i dolje pada kiša. Drugi način prvenstveno dolazi u tropskim i ekvatorskim područjima, gdje topli zrak ide do velikih visina a treći način svugdje. Ova teorija postanka kiše omogućila je u praksi izazivanje umjetne kiše zasipanjem oblaka česticama srebrnog jodida, suhog leda, sitnim kapljicama vode.
Obrana od tuče zasniva se na istom načelu: zasipanjem oblaka omogućuje se stvaranje velikog broja malih oborinskih elemenata umjesto malog broja velikih i štetnih. U osnovi meteorolozi razlikuju dvije vrste kiša: "hladne kiše " i "tople kiše". Oko 80% kiše su hladne kiše, ostalih 20% su tople kiše, a razlika se nalazi u procesu nastajanja kišnih kapi.
Kišovitost u Hrvatskoj
Diljem Hrvatske je kod nas kišovitost vrlo raznolika i razlike su ogromne: Najsušnije je jedva po 270 - 400 mm/god samo zimi na vanjskim pučinskim otocima središnjeg Jadrana, pa oko 600 - 700 mm na srednjodalmatinskoj obali i u našem Podunavlju, zatim oko 2.000 mm/god na istarskoj Učki i Risnjaku i čak blizu 3.000 mm/god. na Sniježnici Konavoskoj (na susjednom Orjenu iznad Boke Kotorske i preko 5.000 mm/god.).
Od hrvatskih naselja su najkišnija viša sela Gorskog Kotara, a medju gradovima s preko 1.200 mm/god. su npr. Delnice, Fužine i na obali osobito Opatija, Lovran i južnije Cavtat. Gradići s razmjerno najmanje kiše (oko 600-700 mm/god.) su na otocima Komiža, Vis i Lastovo, a u sjeveroiztočnom zaledju osobito Ilok i Vukovar. U sjevernim i kopnenim područjima Hrvatske razmjerno najviše kiša pada u jeseni i proljeću, a južnije uz Jadran i na otocima su kiše pretežno zimi.
Suša u Hrvatskoj
Suša je produženo doba od više mjeseci ili rjedje čak godinama (u pustinjama), kada neko područje bilježi izostanak vodoopskrbe, bilo bez oborina ili presušenja površinskih vodotoka. To može imati značajan utjecaj na ekosustav, prirodnu vegetaciju i poljodjelska područja.
Pojava suše odnedavna postaje sve češća u većem dielu svieta i pogadja razvijene kao i nerazvijene zemlje. Do sada znanstvenici nisu našli pouzdaniju metodu za sigurno duže predvidjanje suše, pa ju zasad još nije moguće najaviti pristupom vjerojatnosti kao niti njezine prognoze u stvarnom vremenu. No bez obzira na ovo, prateći i analizirajući brojne meteorološke, hidrološke i hidrogeološke parametre, sušu je ipak moguće bar naslutiti, a time donekle i predvidjeti.
Nasuprot drugih prirodnih nesreća suša se pojavljuje polagano, traje dugo, pa zahvaća velika područja iako njenu prostornu raspodjelu nije moguće unaprijed pobliže locirati. Suša se zbiva polako, rijetko izaziva brze i dramatične gubitke u ljudskim životima, ali zbog pojave gladi kao izravne posljedice uzrokovane sušom, gubitci u ljudskoj i životinjskoj populaciji i poljskom prirodu su ponekad drastičniji od bilo koje ine prirodne katastrofe.
Kod nas u Hrvatskoj se suša prosječno puno manje osjećala u kopnenom zaledju negoli na jadranskom primorju i nadasve na otocima gdje potraje i više mjeseci. Tek od novijeg doba se takva ljetna suša manjeviše osjeća i sjevernije osobito u Slavoniji, a manje i na sjeverozapadu. Naprotiv na jadranskom primorju i dalmatinskom kopnu do Hercegovine, suša bez značajnijih oborina obično traje po 1 - 3 ljetna mjeseca, na nutarnjim priobalnim otocima i više po 2 - 5 mjeseci, a na vanjskim pučinskim otocima srednjeg Jadrana najduže čak po 4 - 9 mjeseci izim zime.
Poveznice
Reference
A condensed compilation, partly from Wikinfo (and Croatian Wikipedia) by GNU license.
