Svilaja, 1508m
Svilaja (klas.latin. Mons Soetovius, ranogrč. Tityreion oros), je središnji gorski lanac u Dalmatinskoj Zagori, uzporedan s višim sjevernijim lancom Dinara-Troglav (Dinarske planine). Pruža se dinarskim smjerom sjeverozapad-jugoiztok izmedju Sinjskoga i Kninskog polja u dužini preko 40 km. Osim toga Svilaja je ime jedne vile u pjesničkom romanu Petra Zoranića, „Planine“.
Zbog svoga središnjeg položaja u dalmatinskoj Zagori, iz najvišeg vrha Svilaje (Bat 1.508m) za bistrog dana pruža se najbolji panoramski pregled na zamalo sve važnije vrhove oko Dalmacije iznad 1.000m: na zapadu se uzdiže Promina (1.148 m) i Veliki Kozjak (1.207 m), na sjeverozapadu viši Poštak (1.446 m) i u pozadini jugoiztočni Velebit (1.404 m), pa na sjeveru vrh Dinara (1.831 m), na sjeveroiztoku najviši Troglav (1.913 m), na iztoku Kamešnica (1.849 m), na jugoiztoku Zavelin (1.346 m) i Veliki Šibanik (1.314 m) na Matokitu, pa dalje u pozadini visoki Orjen (1.894 m), a na jugu Biokovo (1.762 m) i na jugozapadu Mosor (1.334 m).
Sadržaj
Reljef i vrhovi
Najviši južni vrhunac Svilaje je Bat 1.508 m iznad Sinja. Sjevernije su još važniji vrhovi Jančag 1.483 m, Kita 1.413 m, Turjača 1.340 m i Lisina 1.301 m iznad Vrlike. Od najbližeg grebena Veliki Kozjak (1.208 m) koji je sjeverni nastavak Svilaje, ova je odvojena nižim sedlom Lemeš (860 m) iznad sela Maovice. Najveći dio lanca Svilaje je valoviti kraški greben s naizmjeničnim nizom vrhova i ponikava (vrtača), ter više kraških jama i špilja.
Biljni pokrov
Strmije sjeveroistočne padine iznad Cetine su većinom obrasle šumama bukve i balkanskog javora (Acer obtusatum), koje su u novije doba dijelom uništene požarima. Suhi i položeni jugozapadni obronci prama Drnišu su mozaično pokriveni šikarama crnograba (Ostrya carpinifolia) i niskim kamenitim travnjacima koji služe za ispašu stoke.
Planinarstvo
Po istraženosti Svilaja još spada medju slabo poznate hrvatske planine i donekle je poznat samo njezin viši najjužniji dio do glavnog vrha. Ostali najveći dio srednje i sjeverne Svilaje ostao je skoro nepoznat planinarima i istraživačima, osim lokalnim pastirima iz okolnih naselja.
Dio srednje Svilaje izmedju Vrlike i Siverića kao i sjeverniji Kozjak su još opasni i minirani od nedavnog rata, dok je uspon do glavnog vrha siguran iz južnog smjera od Sinjskog Zelova. Jugoistočno od glavnog vrha uz Orlove Stine (1139 m) je izgradjen planinarski dom.
Naseljenost
U kulturno-povijesnom pogledu za padine oko Svilaje je arheološki značajan niz starih ilirskih gradina i zato se tu neki osrednji vrhovi nazivaju Gradina, Polača i slično. Glavno visinsko-brdsko naselje na Svilaji su Maovice, uz cestovno sedlo Vrlika-Siverić. U toplije doba godine, na Svilaji pase sitna stoka, a na spomenutom sedlu uz cestu je stočna farma goveda i konja.
Veliki Kozjak
Veliki Kozjak (ili Zagorski Kozjak) je kameniti gorski greben iznad naselja Kijevo u dalmatinskoj Zagori, - za razliku od planinarski poznatijega ali znatno nižega primorskog ili Malog Kozjaka iznad Kaštela, 799m. V. Kozjak je zapravo sjeverozapadni nastavak većeg lanca Svilaje izmedju Vrlike i Knina.
Reljef i vrhovi
V. Kozjak je po gradji trokutasta kraška visoravan koja se od jugozapada postupno uzdiže do visina 1.000-1.200m, a prama istoku se naglo obrušava klisurastim strminama iznad Kijeva. Zato je lakše pristupačan od zapada, dok su njegovi visoki istočni odsjeci uglavnom prohodni s alpinističkom opremom.
Najviši vrh tog grebena na sjeveroistoku je piramidalni stjenoviti Bat (1.207 m) sa slikovitim dolomitnim stijenama, koje iz Kijeva podsjećaju na velebitske kukove. Drugi visoki vrhunci duž njegova grebena na jugoistoku spram Vrlike su još klisurasti Mijatovac 1.100m (sa 2 špilje pri vrhu), Crna Glava 1.106m i najjužnija zaobljena Kunica 1.101m iznad sela Maovice kod Vrlike.
Planinarstvo
V. Kozjak je donedavna u hrvatskoj javnosti bio zamalo nepoznat i uglavnom zanemaren u planinarstvu, povijesti i egzaktnim znanostima, jer leži izmedju susjednih viših i poznatijih grebena Dinare i Svilaje. To je u cijeloj Hrvatskoj doslovno najmanje poznati gorski greben viši od 1.000m, pa su mnoga naša niža brda puno poznatija i bolje opisana od V. Kozjaka. Stoga su zamalo jedini koji su ga dosad bar donekle istražili, bili samo naši geolozi zbog dopunjavanja geološke karte Hrvatske.
Biljni pokrov
Za Veliki Kozjak iznad Kijeva je donedavno jedini pravi biološki podatak bio nalaz nekoliko lišajeva na stijenama vrha Bat (ZAHLBRUCKNER 1907). Takodjer i o fauni postojali su uglavnom samo popularni zapisi za lovnu divljač tj. poneke veće sisavce i ptice grabljivice. Zbog toga je ostala fauna Kozjaka ostala zamalo posve nepoznata, a jedva je nešto bolje bilo i poznavanje ovdašnje gorske flore o kojoj se na Kozjaku donedavna nije znalo zamalo ništa. Padine V. Kozjaka su uglavnom zarasle crnograbovim šumama (Ostrya carpinifolia), a u ponikvama i klancima na grebenu ima dosta balkanskog javora-gluhača (Acer obtusatum).
Oko glavnog vrha Bat, na najvišem burnom grebenu iznad 1100m prevladavaju strme stijene i kamena siparišta, gdje raste najbogatija osobita flora cijele Dalmatinske Zagore. Ona tu zaostaje samo za najvišim vrhuncima Velebita i Biokova, dok susjedni grebeni Dinare i Svilaje ipak nose znatno siromašniju floru spram V. Kozjaka. Oko gorskog grebena kijevskog Kozjaka je dosad nadjeno blizu 550 vaskularnih vrsta višeg bilja, ali su dio toga na nižim padinama uglavnom općeraširene kraške i primorske biljke koje nisu posebno ugrožene. Na cijelomu brdskom području izmedju Knina i Vrlike, florno je najbogatije i izrazito osobito nalazište vršnog grebena Veliki Kozjak (ili Bat, 1206 m).
Kao prirodno područje najviše nulte kategorije, osim južnog Velebita oko Paklenice i primorskog grebena Biokova s najbogatijom osobitom florom u Dalmaciji, u medjuprostoru Dalmatinske Zagore je baš vrh Bat na Kozjaku na trećem mjestu po iznimnom bogatstvu i osobitosti lokalne flore i avifaune, koja je tu realno značajnija od susjedne flore na južnoj Svilaji, Dinari, Mosoru itd. Glavna biljna osobitost na vršnom grebenu V. Kozjaka je desetak naših rijetkih endema nepoznatih iz inih okolnih planina: mesnata žutika (Genista pulchella), narančasta zečina (Centaurea nicolai), dolomitsko zvonce (Edraianthus ginzbergeri), crni ljiljan (Lilium dalmaticum), dolomitska mlječika (Euphorbia barrelieri), dolomitska runjika (Hieracium brunelliforme), itd.
Društveno značenje
Tek u novije doba Domovinskog rata V. Kozjak naglo postaje poznat i strateški važan nakon srpskog osvajanja Vrlike. Tad je kroz niz mjeseci iz opkoljenog Kijeva kroz vrleti Kozjaka vodio jedini siguran put za razmjenu ljudi, hrane i oružja na jug do isturenih slobodnih Čavoglava i baš tu su se uporno vodile najžešće bitke proteklog rata: uspor. pripadne pjesme Perković-Thompsona.
Osim sezonskih pastirskih katuna na zapadnoj padini koji su većinom napušteni u ruševinama, V. Kozjak je danas uglavnom nenaseljen i još dijelom miniran iz nedavnog rata. Zbog svega nabrojenog, gorski greben V. Kozjaka se ubuduće svakako mora dvostruko zaštititi, tj. kao strogi prirodni rezervat najrjedje endemske flore i ujedno kao povijesno spomen-područje u stvaranju nove hrvatske države.
Summary
Svilaja (1,508 m) is a mountain range in Croatia, located in inland of Dalmatian Zagora. It belongs to Dinaric Alps, and it stretches from the town of Sinj northwest to the Knin valley, approximate 40 km in length. Its highest peak is Bat, 1508m. Some of other major northwest peaks are Jančag 1483m, Kita 1413m, Turjača 1340m, and Lisina (1301 m) over the town of Vrlika. From the nearest mount Veliki Kozjak (1207 m), which is northwest continuation of Svilaja, it is separated by the saddle Lemeš 860m at upland hamlet Maovice.
Veliki Kozjak is a minor cliffy mountain in inland of Dalmatian Zagora, between Knin and Vrlika towns. It belongs to the Svilaja range of Dinarides, and it stretches over the village Kijevo. The highest peak of this northern crag is Bat (1207 m), and its southeast peak is Kunica (1101 m) above Maovice. Except the main peak and south-eastern slopes, the north-western parts of mountain are dangerous, because of mines left during the Croatian War of Independence.
Literatura
- Zahlbruckner, A. 1907: Vorarbeiten zur einer Flechtenflora Dalmatiens IV. Oesterreichische Botanische Zeitschrift 57 (1): 19 - 30, Wien.
- Rac M., Lovrić A. Ž., 1993: Ekološko vegetacijska osobitost i zaštita Kijevskog Kozjaka. Zbornik 4. kongr. biol. Hrvatske str. 338 - 339, Hrvatsko biološko društvo, Zagreb.
Vanjske sveze
Poveznice
Reference
Adapted and elaborated by GNU-license, mostly from Wikislavia and Croatian Wikinfo.
