Kurdo-hrvatske sličnosti

- PROVIZORNO U IZRADBI -

Kurdo-hrvatske sličnosti (Biogenetske i jezične veze ranih Kurda i Hrvata), MOTTO: “... U pradavnim eonima vremenâ, odmah po stvaranju Svijeta još prije početka povijesti, niz sniježne su planine na nebeskim krilatim konjima sletjeli Blijedoglavci (svjetlokosi). Oni su tada stvorili veliko i bogato carstvo Hirwatistân ili Arwatistân. Kada je trebala započeti poviest i svijetu se objavio Veliki Bog (Allâh), ovi su Bliedoglavci opet zajahali svoje leteće konje i odjezdili u nepoznate daljine. Nakon njih ostadoše dosad tek ruševine prastarih gradina, koje se zato još i dandanas tu nazivaju hirwât ili arwât ...” (zajednička legenda irano-turanskih nomada središnje Azije), po GUMILEVu (1967, 1989). - Odnedavna je još i moderna biokemijska genetika potvrdila materialnu istinitost tih fantastičnih Božanskih zapisa iz ove prastare legende: kao naš zajednički dominantni genom I1 / Eu7 - M170 u Kurdistanu (usp. NASIDZE i surad. 2003, 2005).

Abstract

Kurdish-Croat similarity (Biogenetic and lingual links of early Kurds and Croats):

Proslov

Prvi mogući pokazatelji o vjerojatnoj kulturnoj povezanosti ranih Kurda i antičkih Prahrvata iz zajedničke pradomovine, objavljeni su u prvomu zborniku o Reviziji etnogeneze Hrvata (A. Bauer i surad. 1993), gdje o tom pišu Kamiran Bekeš i Abdulaziz Issa. U medjuvremenu su, zbog izrade novoga monografskog kurdo-hrvatskog rječnika s etimologijom i biogenetikom (Issa-Fatimi & Yoshamya 2010, u tisku), poredbeno spram hrvatskog pobliže proučeni razni kurdski dialekti, a danas su još dostupne i prve detaljnije biogenetske analize Kurda, što sve zajedno već jasno govori o našoj međusobnoj kulturno-jezičnoj, ali i o izravnoj biološkoj povezanosti zajedničkih ranih predaka. Ovo je skraćeni izvod glede zajedničke biogenetike i sličnosti jezika, s posebnim biogenetsko-jezičnim osvrtom na nama najsličniju i donedavna nepoznatu etnogrupu Dimili-Zazaki, uz pregled pripadne bibliografije.

Jezične poveznice

Središnja i južna kurdska plemena u Iraku i zapadnom Iranu, koja su bila pod najjačim arapskim utjecajem, spram hrvatskih dialekata pokazuju razmjerno slabiju jezičnu povezanost koja tek pripada razini općenite sličnosti raznih indoeuropskih jezika. Naprotiv je spram Hrvata puno veća jezična sličnost najvećega zapadnokurdskog dialekta Kurmandji (na jugoistoku Turske i sjever Sirije), osobito spram hrvatskih čakavaca. Na temelju našega novog kurdohrvatskog rječnika, postoji više stotina zajedničkih, sličnih do podjednakih riječi, od kojih su važniji primjeri već bili navedeni u prvom zborniku o etnogenezi (Bauer i surad. 1993), a sve ostale daju se detaljno u novomu kurdohrvatskom rječniku.

Najsličniji Dimili-Zazaki

Sada je naprotiv otkriveno da kod Kurda povrh toga postoji još i drugi manji, nama najsličniji dialekt Dimili kojim govore najsjevernija plemena Zazaki u središnjoj Anatoliji, a ovi potječu od staroiranske sjeverozapadne etnogrupe Delamiti, koja je po nazivu vrlo bliska našim Delmatima. S oko 3 milijuna poznatih govornika (još toliko je asimiliranih-poturčenih ili iseljenih po Europi), ovi Delamiti veličinom približno odgovaraju našoj hrvatskoj populaciji. Njihov je arhajski jezik sve dosad još uvijek najbliži ranoarijskoj Avesti – kao njezin moderni dialekt, tj. puno bliži i stariji negoli je danas perzijski i kurdski. Donedavna je taj arhajski govor bio skoro nepoznat pa je većinom zapisan i proučen tek u zadnjih dvadesetak godina, a od svih azijskih jezika baš ovaj delamitski je izrazito najbliži hrvatskomu i njemačkom tj. približno između ta dva jezika.

U tom reliktnom delamitskom jeziku je čak 28% ili preko 1/4 rječnika isto ili slično sa šćakavskim ikavcima u Hercegovini i dalmatinskoj Zagori, a nadasve je blizu našem arhidiomu Gan-Veyan iz Kvarnera (pa postoji uzajamna polurazumljivost govornika). Povrh toga je također fonetski i gramatički najbliži južnoslavenskima po oblicima zamjenica, konjugaciji glagola itd. Povrh svega, dimilski je i jedini azijski jezik koji ima slavenski vokalni «jat» što u njihovom izgovoru glasi ie – slično kao kod nas u Zagorju ili na Lastovu. Stoga je ovaj reliktni delamitski dialekt sjevernih Kurda danas najbliža ilustracija kako je približno glasio slabo poznati, predslavenski jezik Iranohrvata do VII. stoljeća prije njegova slaviziranja. Ostale nehrvatske riječi delamitskog jezika su većinom slične njemačkima, a osobito glagolski infinitivi uglavnom s tipskim germanskim nastavkom -anden, -enden, -inden.

Biogenetske sličnosti

Vrlo slični međuodnosi kao gore među pradialektima, odnedavna su nađeni još i u biogenetici tih sjeverozapadnih kurdskih plemena po biokemijskom sastavu mitohondrija i Y-kromosoma, koje je detaljno analizirao gruzijski genetičar Ivan NASIDZE (2003, 2004, 2005) s ekipom ruskih i njemačkih genetičara. Po genetici kod inih središnjih i južnih Kurda u Iraku i Iranu kao i u njihovom jeziku, uglavnom prevladava semitski genom poput susjednih Arapa i južnih Iranaca. Naprotiv kod zapadnih Kurda grupe Kurmandji u Turskoj, uz obilni semitski već je s manjim udjelom nazočan i naš dinarski genom Eu7 ili po novom I1b (tj. mutacija M170), a uz njega je tu i slavenski tip Eu19 (R1a ili M17).

Dinarski genotip Delamita

Jednako kao po jeziku, tako su sjeverni delamitski Kurdi vrlo slični Hrvatima i biogenetski, jer čak 1/3 njih ili 33% imaju naš dinarski genotip Eu7 tj. I1b, a 1/4 Delamita nose slavenski genotip Eu19 ili R1a, dok su ostalo kod njih manji semitski i ini tipovi. Iz toga medjusobno sličnoga genetskog spektra je očito da bar ti sjeverni delamitski Kurdi u davnini bezuvjetno moraju imati zajedničke biološke pretke s većinom Hrvata. Dakle, međusobna jezična sličnost ni tu nije slučajna, nego je očito sve to zajednička izvorna baština iz pradavnoga zajedničkog prajezika ikavskih Prahrvata i delamitskih ranih Kurda, iz njihove zajedničke pradomovine na Starom istoku u prapoviesnom Kurdistanu i sjevernom Iranu.

Genom Eu7 u prednjoj Aziji

Najnovije biogenetske analize iste ekipe Ivana NASIDZEa iz 2005. na širem prostoru prednje Azije oko Kavkaza, jasno nam dokazuju da taj dinaro-kavkaski genom Eu7 ili I1 (M-170) nije ograničen samo na jugoistočnu Europu, nego je još prostraniji i podjednako obilan u prednjoj Aziji, gdje su njegovi višemilijunski nosioci diljem jugozapadne Azije mnogostruko brojniji negoli kod nas u jugoistočnoj Europi. Tu je u nižem iznosu oko 2% -11% široko rasprostranjen od Azova preko Turkestana sve do središnje Azije u Kirgiziji i Fergani, a najviše koncentracije doseže u sjevernom Kurdistanu 33%, u Teheranu 34%, na Kavkazu Abhazijci 33%, Dargyni 58% i Swaneti čak 82%, pa najjužnije u Pakistanu 16%-7%. Stoga je taj naš dominantni dinarski genotip oko Kavkaza podjednako visok kao i kod nas u Dalmaciji i Hercegovini.

Bibliografija

• Akurgal, E. 1978: Ancient civilizations and ruins of Turkey. Hachette Library, Istanbul, 500 p.
• Al-Talabani, J. 1970: History of Kurds (in Arabic). Kurdish University, Suleymanye.
• Al-Zahery N., Semino O., Benuzzi G., Magri C., Passarino G., Torroni A., Santachiara-Benerecetti A.S. 2004: Y-chromosome and mtDNA polymorphisms in Iraq, a crossroad of early human dispersal and of post-Neolithic migrations. Molecular Phylogenet. Evolution 28: 458-472.
• Amindarov, A. 1994: Ferhenga Kurdî-Ingilîzî, Ingilîzi-Kurdî (Kurdish-English-English-Kurdish dictionary). Hippocrene Books, New York, 313 p.
• Amirxan, D. 1992: Kurdî-Almanî (Kurdisch-Deutsch), Band I.- II. Max Hueber Verlag, Wörterbuch kurdisch, Ismaning, 1200 p.
• Aristova, E. F. 1981: Traditional domestic culture of Kurds. Soviet. Antropol. Ann. 20/1.
• Asatrian, G.S. 1987: Jazyk zaza i armyanskiy. Patma-banasirakan Handes 1: 159-171, Yerevan.
• Asatrian, G.S. 1990: Ešće raz o meste zaza v sisteme iranskih jazykov. Zametki po novoiranskoy dialektologii. Patma-banasirakan Handes 4: 154-163, Yerevan.
• Asatrian, G.S. 1992: Nekotoroe voprosy tradicionnogo miro-vozzreniya zaza. Tradicionnoe mirovozzrenya u narodov peredney Azii 1: 102-110 + 210-212, Moskva.
• Asatrian, G.S. 2005: Dimilî or Zaza. Encyclopedia Iranica (Internet: www.iranica.com)
• Avrang, M. 1968: Farhang-i kurdî, vol. I – II. Chehr Press, Tehrân, 348 + 413 p.
• Baban, Sh. 1982: Farhang-i farsî-kurdî. Tehrân, 882 p.
• Babic, U.F. 1933: Mewlid (Genesis in Zazaki). Mufti Siverek, Damascus
• Badilli, K. 1965: Kurtçe grameri – Kurmançe lehçesi. Urfa Vekili, Ankara Basim ve Cilt evi.
• Bakayev, K. H. 1957: Ferhenga Kurmancî-Rusî (Kurdsko-russkij slovar, 14000 slov s priloženiem gramatičeskogo očerka kurdskogo jazyka). Gosudarst. izdateljstvo slovarei, Moskva, 618 p.
• Bakayev, K.H. 1973: Language of Kurds from SSSR (comparative characteristics of dialects). Moskva
• Bauer, A. et al. 1993: Tko su i odakle Hrvati (revizija etnogeneze). Znanstveno društvo za proučavanje podrijetla Hrvata, Zagreb, 104 p.
• Barr K., Hennig W. 1939: Kurdische Dialekte. Berlin
• Bedirxan E.D., Lescot R. 1970: Grammaire kurde, dialecte kurmandji. Maisonneuve, Paris 372 p. (2nd edition: Bonn 1986, 3rd ed.: Paris 1991)
• Bedirxan, K. A. 1971: Rêzana zmanê kurdî. Paris
• Bêkes, K. 1993: Kurdi, narod bez države. Hrvatsko književno-znanstveno društvo, Rijeka, 44 p.
• Bewayir, A. 2005: Zazaki für Anfängerinnen und Anfänger (Nord-Zazaki), 31 p. Internet: www.zazaki.de
• Blau, J. 1965: Kurdish-French-English dictionary (Dictionnaire kurde-français-anglais). Centre pour l’étude du monde musulman, 263 p., Bruxelles
• Blau, J. 1989: Gorani et Zaza. in R. Schmitt: Compendium linguarum Iranicarum, p. 336-340, Reichert Verlag, Wiesbaden.
• Blau, J. 1991: Kurdish-Turkish-French-English dictionary. Türkcesi Fetullah Kakioglu, Sosyal Yayinlar, Istanbul, 341 p.
• Bozdag C, Ungör M. 2005: Zazas and Zazaki. Internet: www.zazaki.de
• Bruinessen, M.von, 1989: The ethnic identity of the Kurds. in P.A. Andrews: Ethnic groups in the republic of Turkey, p. 613-621, Wiesbaden.
• Bruinessen, M.von, 1998: Zazaki Grammatik und Versuch einer Dialektologie. in: Ethnizitär, Nationalismus, Religion und Politik in Kurdistan, eds. C. Borck, E. Savelsberg & S. Hajo, Reichert Verlag Wiesbaden, p. 185-216
• Buljan-Klapirić, D. 2001: Turcizmi u govoru Imotske krajine. Imotski, 234 p.
• Cegerxwin, 1963: Ferheng-e kurdî-arabî (Kurdish-Arabic dictionary), I - II. Bexda, 316 + 251 pp.
• Chyet, M.L. 1997: Ferhenga Kurmancî-Ingilîzî (Kurmanji-English dictionary), 550 p.
• Chyet, M.L. 2005: Kurmanji Kurdish lexicography, a survey and discussion. Internet: www. cogsci.ed.ac.uk/Kurdish Papers
• Davis, P. H. 1956: Lake Van and Turkish Kurdistan. Geographical Journal 122: 156 – 157.
• Edmonds, C.J. 1931: Suggestions for the use of Latin characters for the writing of Kurdish. Jorn. RAS, p. 27-46
• Eickstedt, E. 1961: Türken, Kurden und Iranier seit der Altertum. Stuttgart
• Farizov, I. O. 1957: Ferhenga Urisî-Kurmancî (Russko - kurdskij slovar). Gosudarstvennoe izdateljstvo slovarei, Moskva, 781 p.
• Garzoni, M. 1787: Grammatica e vocabolario della lingua kurda. Santa congregazione di Propaganda fide, Roma, 288 p.
• Gharib, K. J. 1974-1979: Ferhengi zaniyari (Scientific dictionary), vol. I – II. Sulaymanya & Baghdad, 438 + 403 p.
• Gippert, J. 2000: The historical position of Zazaki revisited. 1st Internat. Workshop on Kurdish linguistics, Kiel 12-14 May 2000.
• Goranî, A. S. 1985: Ferhenga Kurdî nûjen, Kurdî-Erebî (al-Qâmus al-Kurdî al-hadlth: Kurdî- ’Arabî). Mafe çapkirin jî dantare, Sharikat al-Sharq al-Awsat, Amman, 671 p.
• Gumilev, L.N. 1989: Etnogenez i biosfera zemli. Izdateljstvo Leningradskogo universiteta, 495 pp.
• Hasan, S.I. 1989: Farhangi Kurdî-Ingilîzî (Kurdish-English dictionary). Wizarat al-Thaqafah waal-I’lam, Baghdad
• Hassanpour, A. 1989: The standardization of the Kurdish language 1918-1985. Dr. thesis Univ. Illinois, Urbana-project.
• Hezhar, E.S. 1991: Farhang-e kordî-fârsi, vol. I-II. Hanbana’borina, Surush Press, Tehrân, 1032 pp.
• Ibrahimpour, M.T. 1981: Vazhinâmi-yi fârsi-kurdî (sanandaji, kurmanjî). Tehrân, 742 p.
• Issa, A.A. 1993: Primjerne riječi slična oblika i značenja u kurdskom i hrvatskom jeziku (Some similar words in Kurdish and Croatian language). in A. Bauer et al.: Tko su i odakle Hrvati (revizija etnogeneze). Znanstveno društvo za etnogenezu, Zagreb p. 80-83 (2nd ed. 1994)
• Issa-Fatimi A., Yoshamya Z., 2010: Kurdo-hrvatsko-kurdski rječnik dialekta kurmadji i dimili (Ferhenga Kurdî-Hirvatî-Kurdî ser zaravê Kurmancî û Zazakî), 6.200 riječi / gotini. Znanstveno društvo za proučavanje podrijetla Hrvata, Zagreb (u tisku).
• Izolî, D. 1987: Kurdî-Tirkî, Türkçe-Kürtçe. Khomeley Xwêndkaranî Kurd le Ewrupa, 413 p. (2nd edition 1992: Deng Yayinlari, Istanbul, 913 p.)
• Jaba A., Justi F. 1879: Dictionnaire kurde-français (15000 mots). Académie impériale des sciences, St. Petersbourg, 463 p. (reprint 1975: Eggers & Cie, Biblio-Verlag, Osnabrück)
• Justi, F. 1880: Kurdische Grammatik. St Petersburg
• Kandler A. P. et al. 1984: Anthropologie der sesshafter und nomadisierenden Kurden. Homo 35/3: 193-198
• Kartal, H. 2005: Hin lekolîn û berhemên li ser zimanê Kurdî (Bibliography of the Kurdish language). Internet: www.nujin.de
• Kedaitene E.I., Muktiani K., Mitrokhina V. 1977: Učebniy russko-kurdski slovar (Ferhangi Rusî-Kurdî). Izdateljstvo “Russkiy jazyk”, Moskva, 368 p.
• Khani, Amed 1682-1683: Nûbara biçûkan (Arabic-Kurdic lexicon for Islamic kittabs)
• Kurdo Ervan, 1956: Gramatika zmanê Kordi ser zaravê Kurmancî qenate.
• Kurdoyev, K. K. 1960: Ferhenga Kurdî – Rusî (Kurdsko – russkiy slovar). Gosudarstvennoe izdateljstvo slovarei, 890 p., Moskva
• Leezenberg, M. 1993: Gorani influence on central Kurdish (substratum or prestige borrowing ?). ILLC-Research and technical notes, Series X-93-03, Bamberg, University of Amsterdam
• Lerch, P. 1857 - 1858: Forschungen über die Kurden und die iranischen Nordchaldäer. St. Petersburg (reprint: Amsterdam 1979)
• Malmisanic, 1984: Ferhenge Dimilkî-Tirkî (Zazaca-türkçe sözlük), Paris (2nd edition: Uppsala 1987, 3nd edition 1992: Denig Yayinlari, Istanbul), 431 p.
• Mann O., Hadank K. 1930-1932: Kurdish-persische Forschungen III/2: Mundarten der Guran, III/4: Mundarten der Zaza (hauptsächlich aus Siwerek und Kor). Berlin
• Maunsell, F. R. 1984: Kurdistan. Geographical Journal 3, London
• McKenzie, D.N. 1961: The origins of Kurdish. Transactions of Philological Society 1961: 68-86
• McKenzie, D-N. 1961-1962: Kurdic dialect studies, I - II. OUP, London
• Minorsky, V. 1932: La domination des Dailamites. Paris (reprint 1964: Iranica, Tehrân University)
• Minorsky, V. 1965: Daylam. Encyclopaedia of Islâm II, ed. Lewis B. et al.
• Mokri, M.K. 1976: Les noms des oiseaux en dialects kurdes, Paris (2nd edition 1982: Nâmhâ-yi parandegân dar lahjehâ-yi kurdî. Pakatchi Press, Tehrân), 155 p.
• Müller, F. 1964: Zaza - Dialekt der Kurdensprache. Sitzungsberichte der Akademie der Wissenschaften, Phil-hist. Kl. 48, Wien
• Nasidze I., Quinque D., Ozturk M., Bendukidze N., Stoneking M. 2005: MtDNA and Y- chromosome variation in Kurdish groups. Annals of Human Genetics 69/4: 401-412
• Omar, F.F. 1992: Ferhenga Kurdî-Elmanî (Kurdisch-Deutsches Wörterbuch). Verlag für Wissenschaft und Bildung, Kurdische Studien Berlin, 721 p.
• Pamukcu, F. 2001: Gramere Zazakî (Zazaki grammar). Istanbul, 432 p.
• Paul, L. 1995: The position of Zazaki among west Iranian languages. Proc. 3rd Conf. Iran. Studies, ed. N. Sims-Williams, Cambridge Univ. Press, p. 163-176
• Paul, L. 1995: Ethnic differentiation among the Kurds (Kurmanci, Kizilbash and Zaza). Journal of Arabic & Islamic Studies 2 / 2: 67-90
• Paul, L. 1998: Zazaki Grammatik und Versuch einer Dialektologie. Wiesbaden, 188
• Pâyande-Langerudî, M. 1987: Farhang-e Gil va Daylam. Tehrân
• Qaradaghi, M.M. 1972-1973: Ferhengi kishtukal (Dictionary of Agriculture), vol. I – II. Dar al-Salam Press, Baghdad, 198 + 157 p.
• Rizgar, B. 1993: Kurdî-Ingilîzî, Ingilîzî-Kurdî, ferhenga Kurmancî (Kurdish-English & English-Kurdish, Kurmanji dictionary). M.-F. Onen, London, 470 p.
• Siamak, R.D. 1998: Kurdish, an Indo-European language. Internet: www.cogsci.ed.ac.uk
• Smirnova I., Eyubi K. 1999: Istoriko-dialektologičeskaja grammatika kurdskogo jazyka. Moskva
• Soane, E. B. 1919: Grammar of the Kurmanji of Kurdish language. London
• Škaljić, A. 1985: Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku. Svjetlost, Sarajevo
• Todd, T.L. 1985: A grammar of Dimili, also known as Zaza. Dr. thesis Univ. Michigan
• Torî, 1992: Ferhenga Kurdî-Tirkî (Türkçe-Kürtçe sözlük). Koral, Istanbul, 496 p.
• Tsabolov, R.L. 1978: Očerk istoričeskoj morfologii kurdskogo jazyka. Moskva
• Wahby T., Edmonds C.J. 1966: Ferhengi Kurdî-Ingilîsî (Kurdish-English dictionary of Sorani). Oxford Univ. Press, London (reprint 1996: ABC Publishing Co. Ltd), 179 p.
• Wells R. S. et al. (27 co-authors), 2001: The Eurasian hearthland, a continental perspective on Y-chromosome diversity. PNAS 98: 10244-10249.
• Xenophôn, 394-371 BC: Kyrou ’Anábasis, vol. IV / 1 – 3.

Yoshamýa, M. & Z. 2005: Gan-Veyãn (Neo-Liburnic glossary, grammar, culture, genom). ITG, Zagreb, 1224 p.

• Yuzbashian, K.N. 1962: Deylamity v “Provestvovanii” Aristakesa Lastivertsi. Palestinskij sbornik 7/70: 146-151
• Zabihi, A.R. 1977-1979: Qamusi zimanî Kurdî (Dictionary of Kurdish language), vol. I – II. KZK Press, Baghdad, 244 + 237 p.
• Zazakî Kirmanckî, 2005: The Dimili Kurds of Turkey. Internet: www.zazaki.org
• Zerjal T., Spencer-Wells R., Yuldasheva N., Ruzibakiev R., Tyler-Smith C. 2002: A genetic landscape reshaped by recent events (Y-chromosomal insight into Central Asia). Am. J. Hum. Gen.71: 466-482
• Zilan, R.S. 1989: Svensk-Kurdiskt Lexicon, Nordkurdiska (Ferhenga Swedî-Kurdî, Kurmancî). Statens Institut for Läromedel, Stockholm, 311 p.
• Zimansky, P.E. 1985: Ecology and empire, the structure of the Urartian state. Oriental Insitute, University of Chicago, Studies no. 47: 172 p.
• Ziyaeddin Pasha al-Khalidi, Jusuf 1892: Al-Hadîyah al-Hamîdîyah (Dictonnaire kurde-arabe du dialecte kurmandji). Istanbul, 319 p. (2rd edition 1975: Langues et civilisation 4, iraniennes Beyrouth & Paris, 240 p.)

Poveznice

• Etnogeneza Prahrvata
• Starohrvatska prezimena
• Deiranizacija Hrvata
• Starohrvatski jezik

Reference

Original compilation, enlarged and partly adapted by GNU-license from Wikislavia.