Marijan Krmpotić

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži

Marijan Krmpotić (Senj, 11. kolovoza 1928. - Zagreb, 4. srpnja 2013.), bio je hrvatski jezikoslovac, novinar i prevoditelj. Uz materinski hrvatski, govorio je i pisao još englezkim, francuzkim, talianskim i srbskim, a prevodio je knjige iz englezkoga i francuzkog (oko 50 naslova).

Abstract

Professor Marijan Krmpotić (port Senj 1928 - Zagreb 2013), was an eminent Croatian linguist of 20th century. As the professor of Croatian language, he was active in Zagreb, Cairo, Geneve, and elsewhere. He worked chiefly in Croatian radio-television, and wrote many professional and popular texts on the original Croatian language, against its hybrid mixture with Serbian and other South-Slavic tongues. His main monographic books are on the traditional Croatian orthography.

Životopis i rad

Osnovno školovanje je završio u rodnom Senju, gdje je kao odličan učenik u poznatoj i uglednoj Senjskoj gimnaziji bio oslobođen formalne mature.

Studirao je u Zagrebu kod Ljudevita Jonkea hrvatski jezik, pa još engleski jezik i književnost, što je diplomirao 1954. Preporukom prof. Jonkea je izabran i za prvog profesora hrvatskog jezika na afričkom kontinentu i to u Kairu, na Višoj školi stranih jezika (Higher School of Languages).

Poslije su ga izabrali i za lektora engleskog jezika na Filozofskom fakultetu u Zadru u akademskoj godini 1961/62. Bio je stipendistom Denisa de Rougemonta na L’ Institut d’etudes Européennes de Geneve, gdje je 1964. završio postdiplomski studij.

Kako je bio stručnjakom za europske integracije, dobio je mjesto znanstvenog suradnika na Institutu za historiju radničkog pokreta, kojeg je tada vodio Franjo Tuđman. Na tom institutu se upoznao i s Brunom Bušićem, s kojim se ostao prijateljem sve do UDBinog ubojstva Bruna Bušića u listopadu 1978. godine u Parizu.

Zbog javnog pristajanja uz Deklaraciju (o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika), ostao je za kaznu bez posla. Nakon sloma "Hrvatskog proljeća" 1971., pripada "pučkom pokretu" za hrvatsku neovisnost. Za vrijeme svog rada u novoj Hrvatskoj, nikada se nije izričito stranački opredijelio.

Nakon dugotrajne teške bolesti, prof. Marijan Krmpotić je umro u Zagrebu dne 4. srpnja 2013. i pokopan je u rodnom Senju.

Jezični tekstovi

Poznat je po dugoj i uztrajnoj borbi za slobodnu uporabu i izvornost hrvatskog jezika, unatoč tomu, što je zato bio često marginaliziran i povremeno progonjen raznim podmetanjima. Napisao je brojne članke većinom na jezične teme u stručnim časopisima i brojnim javnim glasilima. Kao izvrstan prevoditelj je preveo iz engleskoga i francuskog pedesetak knjiga na izvornohrvatski. Unutar hrvatskog jezika je u novoj Hrvatskoj državi najviše zastupao izvorno-hrvatsko polukorjensko pisanje.

Od 1990. piše članke u obranu hrvatskog jezika, kako u tuzemnom, tako i u inozemnom tisku: Fokus, Hrvatsko slovo, Hrvatski list, Narod, Nezavisna Država Hrvatska, Politički zatvorenik, australska Spremnost, Večernji list, Vjesnik i inima. Uređivao je više godina rubriku "Gušitba hrvatskog jezika" u mjesečniku Nezavisna Država Hrvatska, pa rubriku "Osebujnosti hrvatskoga jezika" u glasilu Narod, a napisao je i desetak posebnih članaka o jeziku i hrvatskoj politici na međumrežnoj wiki-enciklopediji Hrvatska Metapedia, gdje surađuje zamalo do kraja života.

God. 1992. je Hrvatska radiotelevizija objavila njegov "Jezični priručnik", namijenjen prvenstveno za novinare u novoj Hrvatskoj državi. Od većih i monografskih djela mu je jedno od glavnih i dugoročno najvažnijih monografska knjiga, M. Krmpotić: "Hrvatski jezični priručnik", naklada 'Agapa' (Kloštar-Ivanić 2001) na 453 str.

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Starting introduction partly adapted from Croatian Wikipedia, others mostly combined and completed from author's publications, and after his mortal orbituaries.