Marxovi nepovijesni Hrvati

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži

Predložak:Komunizam okvir

HrvatGrb.png

Marxovi nepovijesni Hrvati (Protuhrvatstvo marksista-komunista): Trajna i duboko ukorjenjena mržnja marksista i komunista prama Hrvatima, po rezultatima istraživanja Gorana Jurišića (Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma) sežu još iz godine 1849. kada je zbog Jelačićeve vojne pobjede nad austrougarskim ljevičarima Karl Marx izjavio "u Beču su Hrvati, Panduri, Česi, Serecani i slično smeće ugušili germansku slobodu" ... što Friedrich Engels navodi 1848. o Slavenima u Austrougarskoj. Po suosnivaču marksizma Friedrichu Engelsu, nedostaje "Česima, Slovacima, Hrvatima, Srbima i Ukraincima „povijesni, zemljopisni, politički i industrijski preduvjeti samostalnosti i životne sposobnosti"“... i navodi dalje da "označava narode jugoistočne Europe kao per se kontra-revolucionarne, a među njima posebno negativno iztiče Hrvate kao „kontra-revolucionaran“ i navodno nazadan narod koji će završiti na smetlištu povijesti".

Svrha i ciljevi

Medjunarodni antikroatizam ili protuhrvatska promičba je zajednički naziv za različite teoretske i političke djelatnosti protiv hrvatskog naroda unutar raznih domaćih i vanjskih političkih skupina. To je oblik oštrog neslaganja i mržnje prama našoj obstojnosti, kulturi, državnosti, suverenosti i politici Hrvatske države. Jedno od promičbenih sredstava u svrhu protuhrvatstva je stvaranje kroatofobije u javnosti i medijima. U doba kad je Hrvatska bila sastavni dio drugih višenarodnih država, bilo je u interesu stranih vladara da se želja Hrvata za ostvarbom suverene države ne dopusti i da se zadrži status quo.

Hrvati u 30-godišnjem ratu

Protuhrvatska promičba se je u Europi vidljivo pojavila već tijekom Tridesetogodišnjeg rata od god. 1618.- 1648, kada je Beč pozvao hrvatsko konjaništvo u pomoć na strani Katoličke lige u borbi protiv protestanata, pa je sve odonda do dandanas protuhrvatstvo na Zapadu razmjerno najizrazitije u protestantskim zemljama. Hrvatski su vojnici onog doba bili kao i sve ine vojne skupine bez opskrbe i prepuštene same sebi neka se snadju, pa su se dielom prehranjivale i pljačkom. Tada je Friedrich Schiller u svojoj knjizi "Geschichte des 30jährigen Kriegs" ("Povijest Tridesetogodišnjeg rata") pripisao hrvatskom konjaništvu brojne zločine i ubojstvo švedskog kralja u bitci kod Lützena. Negativna prikazba Hrvata kod Schillera se dogadja istodobno kada je Napoleon Bonaparte 1796. upravo pomoću hrvatskih vojnih postrojba osvojio tvrđavu Mantova.

Hrvatska vojska bana Jelačića

Na poziv Austro-Ugarske monarhije, Hrvatskim postrojbama pod vodstvom bana Josipa Jelačića uspijeva vojno ugušiti ljevičarsku Bečku revoluciju (Wiener Oktoberaufstand 1848), a godinu dana kasnije pomogle su i u gušenju slične revolucije u Mađarskoj. Povodom toga je Karl Marx kasnije prozivao Hrvate upravo rasističkim govorima mržnje, izjavama poput "niederträchtige Hunde von Slaven und "Kroatenabschaum"... "In Wien erwürgten Kroaten, Panduren, Tschechen, Sereschaner und ähnliches Lumpengesindel die germanische Freiheit" (...Hrvati u Beču ugušili germansku slobodu"). Glede magjarizacije Marx primjećuje "Die Ungarn seien im Gegenteil viel zu nachgiebig gegenüber den Kroaten, das sei konterrevolutionär" ("Madari su previše popustljivi prema Hrvatima, što je kontarevoruconalno".

Karl Marx i Fr. Engels

Postoje brojne znanstvene publikacije koje dokumentiraju izrazito protuhrvatske izjave Karla Marxa i Friedricha Engelsa, npr.: „"Die Tschechen sind "Hunde" und die Kroaten "Abschaum" (Česi su "psi", a Hrvati "šljam")“. Marx još navodi da "Slovenci i Hrvati odvajaju Njemačku i Magjarsku od Jadranskog mora, a ni Njemačka ni Magjarska ne mogu dozvoliti da budu odvojene od Jadranskog mora iz "zemljopisnih i komercijalnih nužnosti"...

Engels tvrdi, kako su Hrvati i Slovenci narod bez povijesti: „..."Wo ist die Geschichte der illyrischen Slowenen, der Dalmatiner, Kroaten und Schokazen?... ("Gdje je povijest ilirskih Slovenaca, Dalmatinaca, Hrvata i Šokaca (naziv na Hrvate iz Slavonije, Baranje i zapadne Bačke)...")“

Komunistička Jugoslavija

Sliedom takve protuhrvatsko-rasističke ideologije njihovih rodonačelnika Marxa i Engelsa, takodjer su i kasniji jugokomunisti osporavali hrvatsko pravo na državotvornost sve do pada Berlinskog zida, kojem je prethodila glasnost i perestrojka u Sovjetskom Savezu. Priznavali su jedino jugounitaristicki pristup "bratstva i jedinstva" zajedničkih Srbohrvata. Određivanje međurepubličkih granica bilo je i protiv teritorijalnog ustroja Banovine Hrvatske. Josua Ambroz Tito je nakon svoga državnog udara izjavio u doba Hrvatskog proljeća 1971: "Prije će Sava uzvodno poteći nego Hrvatska neovisna biti".

Komunistička Jugoslavija je bila centralizirana država, a tek formalne federalne jedinice nisu imale atribute državnosti. Zabranjeni i ukinuti hrvatski jezik javno nije postojao, jer je zbog srpske manjine u svom službenom nazivu bio srpski ili hrvatski i tako morao dijeliti sociolingvistiku. Kroz proces dekroatizacije, Hrvatska je imala velik broj iseljenika, koji su dodatno uvećavani odlaskom Hrvata iz Bosne i Hercegovine. Iseljena Hrvatska u diaspori je tada održavala nacionalnu svijest u još razmjerno slobodnijem zapadnom svijetu.

Hrvatske emigrante su desetljećima, sve do god. 1989. ubijali agenti UDBE po inozemstvu, a jugo-milicija je onima koji su išli na predizborne skupove prije prvog kruga izbora na proljeće 1990. oduzimala hrvatske barjake sa šahovnicom. Šef tada vladajuće komunističke partije Ivica Račan prozvao je skupinu državotvornih intelektualaca „strankom opasnih namjera“. Te „namjere“ su bile ostvarba programa za stvaranje suverene Hrvatske države. Zbog svega toga, od Marxa do dandanas ti "naši" marxisti manjeviše kronično ostaju protuhrvatski nastrojeni kao trajni remetilački čimbenik u ostvarbi i funkcioniranju hrvatske državnosti i održanju hrvatskog naroda.

Vanjske sveze

Poveznice

Referenca

Adapted and elaborated by GNU-license, partly from Croatian Wikipedia: Protuhrvatstvo.